U ime svih nas iz šezdeset i neke ...a koji mislimo da smo uprkos svemu ostali normalni
Kad sam bio mali imao sam veliku zemlju kojom je vladao zli komunista Josip Broz Tito koji je svakog dana jeo malu decu i velike ljude. BAŠ svakog dana! BEZ ikakvog razloga! Zlikovac je najviše voleo da omasti brk JEDNOM nacijom - samo nikako da se dogovorimo kojom, svako se busa da je baš NJEGOVOM.
Kako sam imao sreću da me Zli Tito nije pojeo kao sasvim malog, rešio sam da ipak živim - pa koliko potraje.
Išao sam u školu i vraćao se kući. U školi su nam malo ispirali mozak, kod kuće su nas malo vraćali u normalu. Iskreno - nije bilo strašno. Naučiš šta se van kuće ne govori i gotovo.
E, kako je Zlom Titu slabio apetit mi smo rasli i živeli. Bio sam u izviđačima, bavio se sportom, folklorom, pevao u horu... Često sam išao na izlete, logorovanja, taborovanja, kampovanja, utakmice, gostovanja... Na izviđačkim marševima, u slobodno vreme, po danu ili uveče, oko vatre ili uz neku reku, na planini, na moru, u vozovima i autobusima često smo pevali.
Ovo je blog o tome šta smo kolektivno pevali. Što ne znači da neke druge pesme nismo pevali sami ili u društvu, uz gitaru, da se nismo uz neku drugu muziku zaljubljivali, pili, patili, voleli, maštali... ali ne pišem o tome.
Bilo je situacija u kojima su se pevale pesme koje su mi muzički, kulturno ili ideološki bile bljak (U tunelu usred mraka sija zvezda petokraka; Druže Tito mi ti se kunemo; Oj, Kozaro; Drugarice, posadimo cveće...) ali mi se čini da toga nije bilo ni mnogo ni često, svakako ne spontano. Neke pesme koje su formalno ideološki obojene ostale su mi drage i do danas i rado ih pevam kad se nađem sa pravim ljudima i u odgovarajućoj situaciji. Ova blogovska prepucavanja o partizanima, četnicima, ustašama, Rusima i Klingoncima navela su me da razmislim o tim pesmama. Dumao, dumao pa zdumao da - u njima nema ništa loše. Naprotiv. Onu krutu ideologiju iz njih ili nismo ni prihvatili ili je ubrzo izbledela iz memorije pamćenja. Ostale su neke opšte vrednosti: sloboda, čast, poštenje, požrtvovanje...
Ovo su neke od pesama koje volim i kojima mi zli komunisti, baš kao i mnogima iz moje generacije koje poznajem, NISU isprali mozak.