Juče se navršilo 17 godina od kako je oteto, mučeno i ubijeno 16 gradjana i državljana Srbije iz Sjeverina kod Priboja samo zato što su Bošnjaci.
Pripadnici srpske paravojne formacije “Osvetnici” su 22.oktobra 1992.godine zaustavili autobus na liniji Pljevlja - Priboj, tokom prelaska preko dijela teritorije Republike Srpske u mjestu Mioče, legitimisali putnike i iz njega kidnapovali 15 muškaraca i jednu ženu i odveli ih u Višegrad, gdje su psihički i fizički zlostavljani i ubijeni na obali Drine.
Tog dana ubijeni su:
1.Mehmed Šebo,
2.Zafer Hadžić,
3.Medo Hadžić,
4.Medredin Hodžić,
5.Ramiz Begović,
6.Derviš Softić,
7.Modhad Softić,
8.Mujo Alihodžić,
9.Alija Mandal,
10.Sead Pecikoza,
11.Mustafa Bajramović,
12.Hajrudin Sajtarević,
13.Esad Džahić,
14.Ramahudin Đatović,
15.Ediz Gibović
16.i jedina žena među njima Mevlida Koldžić.
Vjeruje se da je većina počinilaca na slobodi. Osudjena su četvorica, dvojica u odsustvu, a Vrhovni sud Srbije je 18.05.2006. potvrdio prvostepene presude svoj četvorici.
Nalogodavci nijesu pronadjeni ni privedeni pravdi, a kad će ne zna se..
Ovo je dokumentarac kojeg je napravila TV B92 u vezi ovog dogadjaja (hronološki poredjani djelovi)
Otmica u Sjeverinu
http://www.youtube.com/watch?v=xiRon_phvYM
http://www.youtube.com/watch?v=Cw04C56C8_E
http://www.youtube.com/watch?v=2Hz2cfOEehA
http://www.youtube.com/watch?v=px3e4UwlTx4
http://www.youtube.com/watch?v=PlKvhqfrsfc
http://www.youtube.com/watch?v=ctCkknpMvIw
http://www.youtube.com/watch?v=5TSshYDfDY0
Prije izvesnog vremena Prvi opštinski sud u Beogradu je odbio zahtev porodica otetih i ubijenih Bošnjaka za naknadu bilo kakve štete jer nije našao da je država Srbija odgovorna za njihovu smrt.
Država nije ponudila niti neku pomoć tim porodicama.
U dnevnom listu “Danas”u rubrici “Na današnji dan” juče (22.10.2009.) piše ovako:
“Na putu Priboj – Rudo pripadnici nepoznate paravojne formacije kidnapovali su iz autobusa 16 Muslimana, stanovnika pograničnog sela Sjeverin (na granici Srbije i Bosne) i odveli ih u nepoznatom pravcu a potom likvidirali.”
U današnjem broju lista „Политика“ (23.10.2009.) pod naslovom:
“Прошло је 17 година од злочина у Сјеверину”
nailazimo na izjavu gospodina Rasima Ljajića, ministra za rad i socijalna pitanja:
„Знају се извршиоци, али ту се стало. Могло је више да се учини да се нађу налогодавци. Њих треба тражити у бившим безбедносним структурама, јер јасно је да је план да се изврши тај злочин постојао. То би било задовољење правде”.
Gospodin Ljajić je još izjavio da je zločin sa “pravne strane” razrešen.
Ne znam u kakvom je problemu gospodin Ljajić ali to jednostavno nije tačno.
To nije jedini ratni zločin počinjen na tom terenu protiv gradjana i državljana Srbije samo zato što su Bošnjaci.
Udruženje za zaštitu prava proteranih i raseljenih iz opštine Priboj kaže:
“Za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, stanovnici oko 15 pribojskih sela, uz granicu sa BiH (koja su bila naseljena pretežno bošnjačkim stanovništvom), protjerani su od strane pripadnika rezervnog sastava VJ.”
Pripadnici Užičkog korpusa VJ došli su na ovo područje 8. maja 1992. godine
1) - Prvo je u centru Sjeverina, u sred dana 26. avgusta 1992. godine, ubijen Bošnjak Ramo Berbo. Njega je jedan vojnik pred nekoliko očevidaca ubio ispalivši mu metak u čelo nakon što mu je Ramo Berbo pokazao ličnu kartu iz koje se moglo vidjeti koje je Ramo vjere.
2) - Dana 21. oktobra, nekoliko nepoznatih lica su kidnapovali Sabahudina Ćatovića ispred njegove kuće u Sjeverinu. Od tada mu se gubi svaki trag.
3) - Težak zločin desio se 18. februara 1993. godine, kada su pripadnici VJ izvršili pešadijski i minobacački napad na selo Kukuroviće. Tom prilikom ubijeni su starci Mušan Husović, Fatima Sarač i Uzeir Bulutović.
4) - U aprilu 1993. godine iz svoje kuće u Sjeverinu nestao je Hasan Mujović i o njegovoj sudbini se ni danas ništa ne zna.
Ni jedan počinilac ni nalogodavac ovih zločina nikada nije pronađen ni kažnjen.
Izvod iz saopštenja za javnost Udruženja:
“Mi, mještani protjerani iz sela pribojske opštine, već više od 15 godina živimo van svojih domova.
Nikada nam ni u jednoj državi nije priznat status izbeglica, jer se, zvanično, u Srbiji nikada nije vodio rat.
Država Srbija nam, iz istog razloga, nikad nije priznala status interno raseljenih lica.
Istovremeno, svih ovih godina bili smo obavezni da plaćamo porez na zemlju koju ne možemo da obrađujemo.
Obraćali smo se za pomoć lokalnim i republičkim vlastima, sa molbom da se angažuju na saniranju naših domova.
Uvijek smo dobijali odgovor da to nije u njihovoj nadležnosti. ”
Stanovnici ovih sela nijesu nikoga ugrožavali, a njihov jedini “grijeh” je bio taj što su željeli da žive mirno u svojoj državi, na svojem imanju sa svojim porodicama i svojim prijateljima i što su Bošnjaci.
Nadam se da će ruka pravde sustići sve inspiratore, nalogodavce, počinioce i pomagače ovog zločina.