Sve u svemu, jedna takva aktivnost srpske policije zaslužuje dužnu pažnju jer je morala biti temeljno pripremljena, kordinisana i sinhronizovana. To je kao dobro pripremljen ribolov sa adekvatnom mrežom u kojoj je na suvo izvučeno mnogo riba i ribica.
Naravno da nakon ovoga ne treba imati iluziju da će prodaja droge u Srbiji stati. Ili da neće više biti falsifikovanja novca, nezakonitog držanja, nošenja i trgovine oružjem i krađe skupocenih automobila. Biće sigurno toga i dalje u sličnom obliku. Zašto je onda za mene ova akcija važna?
Važna je pre svega zato što je pokazala da srpska policija ima kapacitete za ovako opsežnu intervenciju. Za dan i noć pohapsiti toliko kriminalaca, a da nema ni jednoga povređenog policajca, kriminalca ili nekoga ko u tim prilikama može uvek biti "koleteralna šteta", samo je po sebi podvig.
Važna je i zbog činjenice što u širem smislu šalje poruku da je kriminal kažnjiv, a to ima preventivnu funkciju, koliko, toliko. U kontekstu mera protiv organizovanoga kriminala, naročito u delu koji govori o mogućnosti oduzimanja imovine stečene kriminalom, kriminalci postaju dodatno opterećeni.
No, sama po sebi akcija policije ništa ne reševa. Nakon ovoga, bićemo u prilici da vidimo šta će preduzeti tužilaštvo, šta sud i kakva će biti kaznena politika. U bezobrazno velikom procentu se događa da dileri drogom prolaze sa uslovnim osudama ili da predmeti zastarevaju.
Borba protiv trgovine drogom ima u našem društvu široku podršku. Nema političkoga ili kojeg drugog društvenog faktora koji bi se aktivnostima kontra toga zla mogao usprotiviti.Dakle postoje široke društvene pretpostavke da institucije tu daju sve od sebe bez bojazni da će nešto van njih "zaškripati". Zašto onda ta borba ne može biti efikasna i zašto su institucije i pored svih spoljnjih pogodnosti "neučinkovite". E, ovde dolazimo do ključne tačke. "Neučinkovite" su iz nekoliko razloga, a ključni je korupcija. Droga i organizovani kriminal uopšte, znače i veliki novac. Znače i obaveznu kalkulaciju u kojoj je deo novca namenjen institucijama, odnosno ljudima iz institucija koji su deo organizovanoga kriminala. Nema mafije kao najvišeg oblika organizovanog kriminala ako njen sastavni deo nisu ljudi iz institucija i ako za tu rabotu ne postoji potrebni minimum političke podrške i podrške sa značajnih pozicija u policiji, tužilaštvi i pravosuđu.
Narvno, mi imamo i problem nedovoljnoga znanja, organizacione i tehnološke osposobljenosti institucije za borbu protiv najviših oblika kriminala, ali to je lakše rešivo i na tome polju su naše institucije uznapredovale.
Organizovani kriminal uzima transnacionalne oblike. Za borbu protiv tako organizovanoga kriminala potrebna je najveća moguća saradnja između država iz celoga sveta. Koliko je to važno i koliko su konzervativne odredbe o državljanstvu prepreka u borbi protiv kriminala vidi se po činjenici da kriminalac iz Srbije, da bi izbegao kaznu treba samo da se makne u BIH ili Crnu Goru i da nema nikakvih problema. O Rusiji da ne pričamo.Tamo ne mora biti ni državljanin, nema šta da brine. I to je važan limit sa kojim se suočavaju institucije.
Organizovani kriminal je sam po sebi veoma kompleksan. Tu mašta "kreatora aktivnosti" radi neprekidno. Oko čuvene zaplene kokaina u Urugvaju, uz saradnji koju su imale naše institucije sa DEA-a i policijama nekoliko južnoameričkih država, objavljen je podatak o zanimanju uhapšenih, ovde kod nas. Sve su to neki obrtnici, građevinski preduzimači, vlasnici klubova i kafana. Lako je zaključiti da oni novac iz jednog posla sele u drugi i obrnuto. Da bi to mogli, svakako je važna činjenica da su negde morali "podmazivati". Jer nema države na svetu gde neko može sa trideset godina starosti imati silna bogatsva,vile, novac, skupocene automobile, da učestvuje u privatizacijama, a da država odnosno njene institucije ne provere poreklo novca sa kojim to radi.
Zato bi bilo vrlo blagotvorno otvoriti recimo ključne pozicije za korupciju, a to su stranački vrhovi. Videti ko su finasijeri partija, čime se bave i koju su ključnu korist imali od toga što su finansijeri. U Srbiji i državama u regionu gde su demokratske institucije još krhke, a borba protiv korupcije u začecima i samo onolika koliko to traže strani monitori, niko se nije obogatio a da mu to na neki način nije omogućila država ili neki njeni delovi. Poslednji jasan primer za ovu konstataciju je afera Podravka u Hrvatskoj i svađe u vrhovima vlasti oko nje. To je samo jedan od primera "stranačkoga banditizma", tako vidlivog u zemljama eks Jugoslavije.
I da ne dužim. Akciju srpske policije u kojoj je uhapšeno preko šesto kriminalaca samo za jednu noć, treba podržati. Bolje da su pohapšeni nego da nisu. Ne treba podržati to da je do nje došlo tek nakon političke odluke. Hapsiti kriminalce bi trebao biti redovan posao policije a ne kampanja. I ne treba podržati Dačićevo obraćanje naciji u kojem kao da se nekom izvinjava zbog onoga što je usledilo. Rekao je, da akcija nije usmerena protiv krupnih nego protiv sitnih riba. Nije valjda da je time nekome slao poruku da se ne plaši...