„Srbija od Crne Gore traži da odloži uspostavljanje diplomatskih odnosa s Kosovom do odluke Međunarodnog suda pravde o nezavisnosti Kosova.“
Izvori :
"Podgorica da sačeka odluku suda"
“Лутовац: Сачекати одлуку МСП„
Tako kažu (i pišu na svojim sajtovima) državna RTS i poznate TV kuće u Srbiji, (neki se pozivaju na Tanjug kao izvor informacije). Listovi se pozivaju na Tanjug.
Tako .. ili ..možda ... “što je nekom milo, to mu se i snilo“..!
Šta je stvarno rekao (tražio) ambasador Lutovac ?
„Rekao je da bi Srbija izuzetno cijenila eventualni stav Crne Gore da ne podigne diplomatske odnose sa Kosovom na nivo ambasadora dok u Hagu ne bude okončan usmeni dio iznošenja argumenata, u procesu Srbije protiv Kosova, pred Međunarodnim sudom pravde.“
I z v o r :
Ako neko misli da Tanjug i RTS ne znaju stvarnu sadržinu zahteva (molbe ) vara se.
Mogli bi sada zasmijavati narod da povjeruje da sudije MSP u Hagu svako jutro čitaju biltene šta rade pojedine vlade na Balkanu.
Mogao bi neko u Srbiji i povjerovati da je od Crne Gore stvarno traženo da slanje ambasadora odloži za još 12-14 mjeseci ili doživotno.
A mogli bi pomisliti da ambasadorov šef planira novo „kažnjavanje“ Crne Gore ali ne smije to da uradi prije pokušaja odmrzavanja SSP-a, a poslije može da „radi šta hoće“, pa mu treba ta nedjelja dana..
Njegova ekselencija ambasador Lutovac je dobio odgovor u MIP-u Crne Gore i nije se javno izjasnio da li je zadovoljan odgovorom.
Prošli put, kada je prizanje bilo u pitanju od Vlade CG je traženo da se saopštenje odluke odgodi za desetak dana do okončanja glasanja u UN. Ta želja je ispunjena. Naknadne (re)akcije su poznate.
Nade i prognoze kako će „nezadovoljni gradjani koji ne odobravaju takvu politiku“ odmah srušiti vlast u CG se nijesu obistinile nego je vlast dobila još veću podršku..
Predsjednik i potpredsednik Vlade CG su javno (još 2008. ) obećali da će ozbiljno ponovo razmotriti svoju odluku o prizanju ukoliko MSP donese mišljenje u skladu sa željama Vlade Srbije..
Oni nikada i nikome nijesu obećali da će odluku promijeniti suprotno interesima Crne Gore.
Ambasador Lutovac nije obavijestio Crnu Goru da li će Srbija poštovati to „neobavezujuće mišljenje“ ako ono ne bude po volji Srbije..
Srbija za koju neki kažu da je najvažniji susjed Crne Gore, vezala je kosovski kamen oko svojega vrata iako EU i još neki pokušavaju da joj isti skinu..
Njen izbor i njena volja, za oko vrata ili za pod glavu, rekli bi dobronamjerni i oni drugi.
Odakle potiče to shvatanje komšijskih odnosa i pravo da se upućuju takvi zahtevi Crnoj Gori ?
Neko očigledno ne zna da je Crna Gora na putu EU i Evroatlantskih integracija već daleko odmakla od početne pozicije. Potpisala SSP i program PzP (ne samo deklarativno ), prihvatila kompletan aranžman koji obuhvata i spoljnu politiku a ne samo trgovinski deo sporazuma... Te bi nekome trebalo da je jasno da se Crna Gora obavezala da neće voditi spoljnu politiku protivno EU i protiv NATO.
SSP se uspješno sprovodi, reforme takodje, 25 članica već ratifikovalo SSP, Aplikacija za članstvo predata, dobijen i završen Upitnik „putuje“ nazad u EU.
Dobijen je MAP (odobrena kandidatura ) za NATO.
Zašto neko pokušava da tudji (ili svoj) kamen za pod glavu, stavi Crnoj Gori oko vrata ?
1989. kada je vlast Srbije ukinula autonomiju Kosovu i suspendovala sve pokrajinske organe upravljanja, nije se ni reda radi, konsultovala sa Crnom Gorom, iako su srpske statistike bilježile da na Kosovu ima i Crnogoraca.
Godine 1998. kada je sa MZ vodila i prekinula pregovore o Kosovu, takodje se nijesu sjetili da bi bilo korisno (bar) čuti mišljenje Crne Gore.
1999. kada je vodjen rat na Kosovu, mišljenje Crne Gore je za njih bilo interesantno taman toliko da vojska pod njihovom komandom po cijeloj Crnoj Gori šenluči i provocira gradjane, provocira NATO sa željom da isti preduzme korake odmazde prema Crnoj Gori.
Istovremeno vojnici su na teritoriji Crne Gore počinili zločine prema civilnom stanovništvu, izbeglicama sa Kosova..
Te iste 1999. godine NATO pakt je prema Srbiji preduzeo ratna dejstva kao odgovor na njeno ponašanje prema stanovništvu Kosova, posebno prema Albancima.
100 hiljada izbjeglica svih vjera i nacija sa Kosova je stiglo u Crnu Goru. Još se nijesu svi vratili nazad svojim kućama a Srbija (tvrdi da su to njeni gradjani ) posvećuje pažnju samo nekima i samo kada su joj potrebni za izbore.
2000.godine Srbija je pokušala Crnu Goru proglasiti za svoj 27-i region i tako je definitivno obrisati potezom pera (rečeno riječima njenog bivšeg vodje).
Konačno, poslije dugih, iscrpljujućih i bezuspješnih pregovora, koje je (kažu neki medjunarodni pregovarači ) Srbija sabotirala, MZ i EU su faktičko stanje na Kosovu prihvatili kao osnovu za njegovu budućnost.
NATO trupe se i danas nalaze na teritoriji Kosova i nemaju namjeru da je napuste.
Oni isti koji su svojevremeno govorili da je za Crnu Goru bolje da čeka Srbiju na evropskom putu, iako je vrijeme pokazalo sav besmisao toga njihovog prijedloga, ponovo pokušavaju bez imalo stida da Crnu Goru uguraju u nekakav umišljeni „karavan“.
Osim Srbije i Kosovo je susjed Crne Gore. 40 km zajedničke granice, one iste, bivše medjurepubličke mora da se kontroliše sa obje strane.
Na Kosovu žive i živjeće i neki Crnogorci a Crna Gora će uz pomoć svoje ambasade brinuti i o njima i njihovim pravima i njihovom povratku na svoja imanja.
Činjenica da u Crnoj Gori ima više Srba nego Albanaca za Crnu Goru nije od najvećeg (presudnog) značaja jer je Crna Gora gradjanska država i takva će ostati i u budućnosti..
Crna Gora nema nikakve potrebe da se osvrće na sve one koji imaju unutrašnje probleme i nije voljna da vrši uvoz tih problema da bi susjedima olakšala život.
Crna Gora je definitivno i nepovratno stala na put EU i Evroatlantskih integracija i ne može više da pravi pauze ni radi koga i ni radi čega, ona je i dosadašnje čekanje komšiluka skupo platila, nema više čime ni da plaća takve eksperimente.
Zato Crna Gora ima jasan zadatak da svoje interese ne pretpostavlja nikakvim istorijskim mitovima i nebeskim ciljevima i željama i ona treba i mora imati dobre odnose sa Kosovom kao i sa Srbijom.
Priznanje Kosova nije miješanje u unutrašnje poslove Srbije već autonomno miješanje u unutrašnje i spoljašnje interese Crne Gore, tj. u sopstvene interese.
Prevedeno sa crnogorskog na :
srpski (1) i albanski (2) jezik to :
(1) Znači, Ambasada u Beogradu, Ambasada u Prištini.
(2) Nënkuptoj, Ambasadë në Bëogradi, Ambasadë në Prishtin.
..........................................................................................................................
Crna Gora i njeni gradjani su svoju sudbinu uzeli u svoje ruke.. Za dovijek !
..........................................................................................................................