ja nisam pametna.. šta da (ti) radim...
Rekoh prošli put pisaću o Tempu. Nije baš mnogo zanimljivo. Ali je poučno. Prošle nedelje rešim ja da odem u veliku nabavku. Ne idem u Tempo što volim Miška nego što daju na odloženo. Blagodeti finansijske politike&života sa jednom platom... I tako zaputim se ja .. Da vas sad ne zamaram detaljima vijuganja kroz prolaze među gigantskim rafovima i savdavanje kolica u krvinima, posebno pred sam kraj nabavke kada su već uveliko teža od mene. Prelazimo odmah na kasu.
Ne volim da gnjavim na kasi i da se iza mene stvori kolona k' o iza traktora natovarenog senom. Pošto sam sama, trudim se da što brže spakujem stvari, a da baš ne bude omekšivač u kesi sa čajnom. (Kad smo kod omekšivača, nije bilo belog lenora.. neki šareni koji imaju previše mirisa za nešto što bi trebalo samo da omekša stvari. Kupih beli bohor.. Jbt.. koliko to jako miriše. Glava me zabolela dok sam okačila veš.) Elem, žurim ja tako .. jer dok stavim sve na traku, pa spakujem u kese, pa ispišem čekove, a ovi rade do 5 jer imaju popis, srušiće se na mene buka i bes novopridošlih na kasu, radim, pakujem, glavu ne dižem. Tek ponekad da pogledam cifru na displeju .. petoznamenkastu. Završih pakovanje, ispisah čekove, proćaskah sa prodavačicom o nekim letnjima papučama koje sam izbunarila za 300 dindži, sve sjajno...Iza mene nikog. I izvezoh kolica da sačekam druga Paju i njegovu novu mašinu koja će puna bakaluka da me preveze do kuće. U tom čekanju, razvučem onu glistu od računa, mada je po dužini ravan nekoj omanjoj guji i krenem da gledam. Sve radujući se kako sam samo čuvarna domaćica i koliko sam uštedela kupujući tamo a ne u našoj lokalnoj prodavnici. Eto, voćni jogurtići koje Srećica obožava jeftiniji 7 dinara, a mleko više od deset, banane 30 dinara jeftinije po kilogramu. Ma isplati se stvarno ovaj Tempo. Čokolino jeftiniji 20 dinara nego u Maksiju, a izbor juvitaninih kašica ogorman. Fino. Ček, šta je ovo det ves Duel Planin. sve 337.00 din? Da nije to omekšivač? Ne, evo ga dole. Prašak nisam kupila. Devet kilograma kupljenih prilikom neke akcije izgleda da imaju neku čarobnu moć, tek odolevaju svim mojim pokušajima da ih potrošim. I tako, ja sa glistom-gujom u rukama, vratim se do kase: Izvinite, šta je ovo?- pokazujem na inkrimisani zapis. -To? Prašak! - Ali ja nisam kupila nikakav prašak.- Pa kako je gospođo to da znam? Idite tamo na ulaz, pa na informacije pa pišite reklamaciju. -Dobro, hvala doviđenja. I sad, mislim se ja... Šta i da odem do tamo? Kako da dokažem da nisam prašak kupila, izvadila ga usput iz kolica i došla da se žalim. Nema veze. Možda je neka glupa greška. Sad će i Pajica da stigne. Lep je dan. Neću da se nerviram. Požalim se usput malo Paji i tako to prođe.
Ali ne da mi đavo mira. Predveče opet uzmem glistu-guju i redom.. Da vidim još jednom kako sam lepo sve kupila jeftinije nego što bih inače, a i neke stvari je baš teško naći.. Evo ova juvitana sa teletinom, nigde bre nema, a Srećica je obožava. I ove papuče, plave za plažu sa cvetićima, božanstveno vesele, sa onim đonom od kanapa...299 din.. Sjajno! Vidiš, setila sam se i žutog šećera iako nisam zapisala. O majku mu! Šta je bre ovo? Deo sprej Dove D-light 249.50din ? Kupila sam samo jedan dezodorans i to muški, Denim black, srednjoškolska fascinacija... Firma nas godinama zasipa astronomskim osmomartovskim čestitkama u Jasminu, tako da kozmetiku kupujem samo na poklon. Ček da vidim da nije neka greška.. možda sličan kod.. Ma ne, evo i ovog Denima otkucanog. I tako red po red. Sve ponovo. Slučajnost.. Teško. 'ajde da je dva puta otkucano nešto, pa da kažem slučajno ili da nešto fali na računu pa kao pogrešno očitan kod.
I tako.. Džaba što sam ja vredna i čuvarna, džaba što sam cimala Pajicu da me voza u nedeljno popodne, džaba što sam propustila nedeljnu šetnju po Adi sa Srećom&Srećicom.. Neko je rešio da me uprkos svem mom trudu spreči da uštedim... Kasirka kojoj je zatrebao prašak i dezodorans? Tempo i Zli Miško koje sistemski pljačkaju naivne kupce sa veeelikim računima?
Tek, naravoučenije.. jedan pakuje, drugi gleda u monitor. A šta ste ovo sad otkucali? Pa gde je? Ovako, ja zagubljena među kesama sa računom koji je uveliko premašio pisanje tri čeka, idealan sam slučaj za .. pljačku? Posle se ja čudim onim ljudima sa troje dece od kojih je dvoje spavalo u kolicima (bez pretrivanja, jedno na jaknama, drugo čučeći unutra)..
Ovoliko cimanje i priča i drama zbog manje od 600 dinara? Pa kad razmislim da.. Znam ljude koji rade za deset hiljada. Koliki su njima tih 600 dinara? I na kraju krajeva pitanje je reda i zakona. I pristojnosti. Mene su učili da ne kradem.
I uostalom i Džorža je izdala kasirka.