Ovo bi bila poruka i poziv i radnika koji su ostali bez posla i preduzeća koja su pred bankrotom. Ne treba isključiti ni da je Vuk Drašković mislio i na svoju stranku, koja će morati da se okrene socijalnim problemima umesto arheologiji, ako hoće da opstane.Pod motom»svi smo mi pomalo socijaldemokrate»Kongres Rasimove SDPS okupio je, kao goste, do sada najviše političkih lidera i predstavnika stranaka od desnice do slabe levice.
Lepo je da su svi na jednom mestu, a da se ne svađaju. Još lepše što su svi pokazali da izgleda shvataju da socijalno pitanje ne bi trebalo da bude stranačko već opštedruštveno. a biće još bolje ako se svi potrude da se takmiče ko će narodu obezbediti da se izvuče iz sadašnje i ne zapada u dublju krizu.
Prema ozbiljnim procenama 21.vek globalizacije, će biti veksocijalnog, ekološkog i privrednog napretka koji će svim ljudima doneti više blagostanja, pravde i demokratije ili će to biti vek žestokih borbi i nekontrolisanog nasilja.
Globalizacija, otvaranje granica i tržišta, je rezultat ne samo iz tehničkih inovacija, već i političkih odluka. Ona pruža šanse da se efikasnije izbori sa gladi, siromaštvom i bolesti.
Globalno tržište donosi mnogo novih radnih mesta i prosperiteta. Istovremeno, uspostavljanje globalnog kapitalizma znači ograničavanje demokratije i pravde.
Neoliberalizam je pokazao sve svoje slabosti u svetskim okvirima, a kod nas i dodatne zbog nekritičkog zapostavljanja socijalnih posledica privatizacije i tranzicije.
Tako se samo po sebi nametnulo pitanje socijalne odgovornosti i solidarrnosti u nacionalnim i globalnim okvirima.
Kod nas su iz raznoraznih razloga, uglavnom neopravdano , sva druga pitanja bila predpostavljena socijalnim i ner teba biti ni veliki analitičar ni vidovnjak pa zaključiti da će naredna decenija biti decenija socijalnih turbulencija , a time i okosnica političkih procesa i borbi za birače.
Samo po sebi će se nametnuti prioriteti kao što su oživljavanje privrede, borba protiv siromaštva, nezaposlernosti i socijalne nejednakosti, izgradnja društva dostojnog čovekasa socijalno odgovornom i efikasnom državom- jednom rečju, za modernu Srbiju u modernoj EU, koja mora biti ne samo ekonomska i monetarna već i socijalna i solidarna unija. Što reče Gordana Čomić,
nije pitanje kada ćemo već kako ćemo i su čim ćemo ući u EU, a da ima mnogo da se radi –ima.
U pravu je Rasim Ljajić kad kaže da “Sa sadašnjim stepenom korupcije, neznanja i javašluka Srbija neće moći da uđe u Evropsku uniju, niti da reši unutrašnje probleme».
A da nismo baš mnogo uradili pokazuje i ocena Svetskog ekonomskog foruma, gde smo u konkurenciji 133 zemlje, uspeli smo da podbacimo u gotovo svim aspektima koji se opisuju kao suštinski za konkurentnost privrede i zauzeli 93. mesto. Od zemalja iz regiona, od nas su lošiji samo Albanija, koja je 96. i Bosna i Hercegovina koja je 109. mestu. Makedonija je na 84, Hrvatska na 72, Crna Gora 62, a Slovenija na 37. Kompletan tekst.
Ne treba mnogo filozofirati šta treba da se radi. Treba se potruditi da recimo u ove 42 oblasti koje su cenjene budemo barem oko sredine, tu između 40. i 50. pozicije. Ko god to bude radio , radi socijalno odgovorno i u interesu građana.
Prema tome, da li Rasimova SDPS ima mesta na političkom nebu Srbije to nije sporno kao što nije sporno da će se možda formirati i još koja stranka sa socijaldemokratskim programom, ali ne bi smeli da podlegnu starom srpskom sindromu pa da se umesto borbe za zajedničke ciljeve, glože oko vlasti.
Izgradnja solidarnog društva sa primatom demokratske politike i socijalno odgovorne države nad pojedinačnim profiterskim interesima tajkuna, zdrava konkurencija i slobodno tržište koliko god je moguće i državna regulativa koliko je to potrebno.Sve to ima elemenata novog društa demokratskog socijalizma ali koji nema veze sa rigidnim oblikom državnog socijalizma i samozvanog komunizma iz XX veka. To je solidarno uređeno društvo sa primatom prava i zakona nad silom, slobode, ravnopravnosti i ljudskog dostojanstva, gde politika, zakon, bezbednost, obrazovanje, zdravstvo, kultura, porodica, prirodna okolina, ljudsko dostojanstvo nisu roba i niko ne može da ih kupuje ni prodaje.
Prošlo je vreme velikih svetskih, istorijskih i nacionalnih priča i mitova, dolazi vreme osnovnih životnih pitanja.Nadajmo se da će se stranke nadmetati u tome ko će obezbediti bolji standard i sveukupnu sigurnost,a onda kad to imamo možemo mirno da se posvetimo i svojoj veri, naciji , kulturi, običajima i svi zajedno u tome uživamo a ne kao nekada da se izživljavamo.