Literatura

Rusi, ruske knjige, čemu?

vladimir petrovic RSS / 17.12.2009. u 18:55

                                                               В Росси́и купола кроют чи́стым золотом, чтобы ча́ще Госпо́дь замеча́л (Влади́мир Семёнович Высо́цкий)

                                                                      Šaljapin je bio baš pravi Rus - votka pre votke, pa votka posle votke (A. Rubinštajn)

1. Pitali jedared jednog oca zašto mu je sin uvek neveseo. A on će ovako: «Pa šta ću mu ja, svaki dan ga tučem da bude veseo, a on sve - taki».

Da, zna se da nije lako silom učiniti nekoga da bude veseo. A ja sam ovo pomenuo da bih vas podsetio da sam, prošlog četvrtka, pisao o svojoj veselosti (весело́ весе́лье, kažu Rusi, a i Turci imaju lepu reč šenluk, koja se i danas sporadično čuje na našim prostorima), kao i o još ponečemu, ali je to moje pisanje bilo privuklo (relativno) mali broj komentara. Dobro, tešio sam sebe, uz svilenu maramicu sa izvezenim inicijalima VP, da će doći bolji dani (бу́дет  и  на  на́шей  у́лице  пра́здник), mada shvatam da ja nisam, nažalost, od onih koji umeju da vešto animiraju široke blogerske slojeve. Ali, pisati se mora. Navigare necesse est, vivere non est necesse.  

Navedenu šalu o ocu koji tuče sina kako bi ga učinio veselim - našao sam kod Isidore Sekulić, u njenom eseju «Ruska književnost i studenti». Ona je, nakon navodjenja te šale, ozbiljno dodala: «Tako je nešto i sa Rusima. Tolike komične i šaljive stvari što su napričali, a mladići se uozbiljili kao starci, i na puls njihova mlada života legao teret kao noćna mora. Čovek je dobar i sažaljenja dostojan, a sve je ili nedostižno, ili besmisleno, ili tužno. Ruska književnost pritiskuje i obara».

Zato ću danas kratko govoriti o Rusima i ruskim knjigama, s tim što (ipak) neću imati petlju da vas direktno pitam: da li volite Ruse? Neću, jer to bi moglo poprimiti političke, pa čak i politikantske konotacije, a na tom klizavom terenu ja se ne osećam dobro. Naime, zna se da su, sve do nedavno, širom planete poturane one preteće floskule, inicirane iz SAD: «The Russians are coming». Čak se i danas, nakon završenog tzv. «hladnog rata», mnogi boje - Rusa, iz raznoraznih razloga. Ipak, ja ću vas smerno pitati ovo: da li ste, u mladosti vašoj, čitajući knjige velikih ruskih klasika, doživljavali tzv. «posebna osećanja»? Znate, one svojevrsne potrese, pa donekle i prijatne šokove? Sećate li se toga?

2. Isidora Sekulić, umetnički i kosmopolitski obeležena, pisala je eseje i članke na razne teme, a često o velikanima svetske književnosti, od Propercija i drugih rimskih elegičara do Sv. Avgustina i Tome Kempijskog, od Getea do Bajrona i Dikensa, od Balzaka do Igoa, od Manconija do Pirandela, od Poa do Melvila, do Puškina, Dostojevskog i Tolstoja. I još o mnogima drugima. Pisala je onako kako ih je osećala i znala, a znala je mnogo, jer je sebi u jasan zadatak bila stavila da mnogo uči i nauči, ali i da analizira. Te njene analize nisu bile naučničke, pa ni filozofske, već pre svojevrsno umetničko sagledavanje. Stoga su joj se neki njeni savremenici neskriveno divili, ali bilo je i onih koji su je i kritikovali «da mnogo piše pod uticajem literature» (Skerlić), a neki su čak videli u  njenom pisanju «izraz ženske kapricioznosti» (Matoš, Dučić).

Isidora je, u trideset i trećoj godini života, napisala zapaženi esej «Ruska književnost i studenti», iznoseći u njemu svoje impresije o ruskoj književnosti, ali i o samom ruskom narodu, uključujući i mlade, dakle - studente. Tema je bila veoma izazovna, mora se priznati.

O tome kako je bio primljen ovaj esej, Isidora se osvrnula u svom ogledu «Zapis o ljudskoj pravdi», započevši ga ovako: «Pre mnogo godina pisac ovih redova štampao je... rad pod naslovom Ruska književnost i studenti. Napis je u prvi mah pobudio interes, utoliko: što li se to kaže o odnosu ruske književnosti baš prema studentima? Posle je tekst izazvao i proteste: smatralo se da je ruskoj književnosti pripisana, iako u specifičnom pravu prema školovanoj mladeži, znatna moć i nadmoć. Pisac rada, medjutim, znao je što je znao. Prvo: sam je od ruske knjige pretrpeo potres nezaboravan do danas, i do smrti: šok već u detinjstvu, pa zatim u mladosti, od ruske knjige. Dalje, kao priličan poznavalac svetskih književnosti, kao priličan putnik i večiti učenik - stekao je iskustvo, postepeno nabijano, oprobano kroz mnoge diskusije i posmatranja proneseno. A sama stvar u čemu je? U tvrdjenju: da na mlade ljude u razvoju, u prvom redu na studente, koji već sa izvesnim gotovim moćima traže, pitaju, sumnjaju i biraju, traže vrata ili traže ključ, da nijedna književnost ne ostavlja na tom mladom studentu takav utisak kakav ruska... «.

Ovo sam naveo (gornje boldovanje je moje) zato što mi u ušima odzvanja ono što Isidora izričito iznosi kako je njeno znanje o dejstvu ruske književnosti zasnovano na dubokim, ranim i trajnim doživljavanjima, čak šokantnim potresima njene ličnosti. Ah, te ruske knjige!

Znam da je Jovan Skerlić (prekorno) govorio: «Ne ulivaju se sve slovenske reke u rusko more». I ne treba da se ulivaju. Ali, to ne znači da ne treba da se radujemo širini ruskog mora, onda kada naidjemo na njega. (Ne ide svako, naravno, na rusko more!).

Radi kraćeg uvida u pomenuti esej «Ruska književnost i studenti», za one koji ga nisu čitali, navešću nekoliko karakterističnih stavova Isidorinih:

«... Ruska priroda je puna surovosti, magle i dosade, i domovina ruskog čoveka nema mnogo privlačnosti i draži... Ali ruski čovek je ipak pronašao da u životu ima nešto odvratno i strašno, što se pred drugima još i može sakriti, ali pred samim sobom - ne. I zato se 'svakog godišnjeg doba menja zemlja, ali ton zamišljenosti i čežnje, ton razneženosti i tuge ostaje isti'. Zato Rusi neprestano pitaju: zašto u čoveku ima tako mnogo nepojmljivog; zato piju toliku votku, zato pevaju tihe i nevesele pesme; i zato u njihovoj borbi za oslobodjenje ima toliko misterija i atentata. Mračni kao demoni, milostivi i surovi kao priroda, bolesni i tužni kao jesen, a dobri i sveti kao Hristos. Ceo svet je buržoazija, samo Rusi nisu buržoazija! Eto u tome leži sve. I zato što nisu buržoazija ušli su u dušu sveta i što je iznad života i ljudi, i čisti su i sveti i kad se provlače kroz blato života, i kad gledaju Bogu i nebu u oči. I zato što nisu buržoazija iščupali su sujetu i laž iz čoveka, i uneli u nj sumnju i apstrakciju koja ide do propasti. I zato što nisu buržoazija nose u sebi djavola strašnijeg od Lucifera, Satane i Demona, i dižu čoveka - mučeći ga. I zato što nisu buržoazija, porušili su moral i veru, uništili mir i sreću čovečju i na presto sreće popeli genija bola i trpljenja. Stariji, staloženi ljudi, koji su kompromise života hteli i morali potpisati, teško ulaze svojom dušom u rusku literaturu. Samo mlad čovek, koji se od teretnih kola života ne da smrviti, može ne biti buržoazija.

... Otkuda dolazimo, šta smo i kuda idemo - nekada su bila omiljena pitanja i rasprave studentskih sastanaka. Danas se ti problemi raspravljaju pred djačićima koji još režu svoja imena po skamlijama i crtaju svoje nastavnike po vežbankama. Rusi podjoše dalje. Već po sebi strašno pitanje zašto zaoštriše u još strašnije pitanje našto, i nadjoše da na pitanje našto nema odgovora. I našto i čemu stalo je da rije i buši po mozgu mladih ljudi, i uvukla se sumnja u najbitnije postulate ne samo života, nego i gole egzistencije čovekove... Zašto je unelo revoluciju u društveni red, a zašto je revolucirao zakone nužnosti, pa čak i samog razuma. Došlo je vreme da se strasnoj arijanskoj ideji počeo sušiti koren, i Rus se usudio da pljune na život krvi i mesa.  Omladina sa visokih škola se prenerazila, zbunila, zastidela; i pomoću ruske literature probija u nejake mozgove kuatus bola i stradanja, strast razuma i gadjenje od vulgarnosti života. Kao na ulaz Danteova pakla, tako bismo i na vrata svake ruske biblioteke mogli staviti: per me si va nella città dolente, per me si va nel eterno dolore. Ruska literatura je litaratura mraka, zime i smrti. Otkad se ona popularisala, manje je sunca na zemlji, i sive paučine uvijaju sve radosti ljudske. Ruska literatura je eksplozivna materija, a studenti su deca koja najradije diraju oružje. I često se tragično svršavaju eksperimenti njihove radoznalosti, jer niko još nije bio jači od groznog talenta Dostojevkoga i užasne dosade Čehova. Za delikte fantazije pak za sada još nemamo zakona, a škole ne znaju kako da se nadju u silnim dužnostima koje im današnji komplikovani život nalaže.

... Etička žica cele te literature jeste strasno traženje čistog i nepokvarenog čovečanstva. Rusi slepo veruju da to nepokvareno čovečanstvo, ma koliko bilo ukaljano, postoji, i da se ničim ne da zbrisati. Širom ruske književnosti se propagira svetinja propalih ljudi, i to krivih i nevinih podjednako. Tipično je kod njih da iz kala pokvarenosti pokulja mlaz najčistije humanosti. Sasvim nevaljalog čoveka nema ...Rusi su najjače osetili da nesreća osvećuje, oni su prvi ugledali  nad zgaženim ljudima otvoreno nebo, oni su prvi kazali grešniku da vrline i gresi podjedanko silaze s čovekom u grob.

... Svaki Rus je Dmitri Karamazov koji ovako govori: «Ja ću sve trpeti i sve stradanje savladati, samo da u svakom trenutku mogu reći da postojim. U hiljadu muka ponavljam: ja postojim. Ja sedim na stubu i vidim sunce; a i ako ga ne vidim, ja znam da postoji; a znati da sunce postoji to je živeti».

... Od Tolstojeva Pozdniževa, koji baca anatemu na sav spolni život, pa do Arcibaševljeva Sanjina, koji iz seksualnih momenata crpi život, Rusi raspinju mlada čoveka na sve točkove razdraženja i pohote, ali i na sve točkove svesti i gadjenja. U jurenju za boljim životom duša čovečja ne može da raskine s telom, a ne može da raskine ni sa težnjom svojom da se oslobodi i usami. Andrejevljev gimnazista Pavle Ribokov zgadio se na svoj razvratni život i obolelo telo, i ubija se spominjući ime svoje čiste ljubavi, u stanu poslednje bludnice. Rusi, dakle, često teraju djavola Belzebubom; ali ni to nije poslednja terapija, jer djavo tek onda vidi da je odvratan kad sam sebe pogleda u lice.

... Mučeći se da isteraju djavola iz sebe, raspinjući se bez poze i patosa celog veka na krst, Rusi su preorali svu svoju dušu, i postigli jednu moralnu superiornost koja se takoreći s osvećenošću može sravniti. Ta je osvećenost ruskog naroda složen pojam iz umiljatosti, smirenosti, trpljenja i odsustva mržnje prema ugnjetaču. Govori se da tu skrušenost ne treba uzimati isključivo kao vrlinu, jer njeni koreni ulaze i u zle karakterne crte ruskog naroda. Spominje se ruska skeptična filozofija, tromost i navika na zlo. Može se doduše diskutovati o onoj ponekad blesavoj pokornosti ruskog čoveka prema sudbini; ali je sam fakat, da ruski mužik, onaj mužik koji ni prošlost nema, jer su ga zaboravili pri poslednjoj reviziji duša, da taj seljak pod tiranijom i poniženjem kreposnoga prava nije počeo ujedati i nije postao gorila - taj fakat je svetlost koja domaša kranje granice mislećeg čovečanstva. Ruska skrušenost nije izveštačena. Rusi su oni ljudi koji na skelama zaledjenih i nemih sibirskih reka ostavljaju pamet, po ledenim tundrama i Sahalinu seju svoje koste, i silom svojih misli savladjuju svoje strašne doživljaje. Kao kontrast Ničeovoj filozofiji sile i moći Rusi propagiraju filozofiju skrušenosti, ali ne kao filozofiju nemoći nego kao filozofiju nadmoći. Životne su sile u Rusiji bez sumnje surove, ali iz njihovog sukoba sa ruskim samosavladjivanjem radjaju se pozitivne i velike ideje. Jer, kad čovek silom misli postigne skrušenost, on je pobedio sve i jači je od svega. Skrušenost je jedina sila koja podjednako balansira i sreću i nesreću. Herojski je i plemenito je reducirati sebe na jednu unutrašnju tačku, i pretvarati svako spoljašnje minus u unutrašnje plus. Ruska skrušenost, kao filozofija i moral, nije ni mnogo ni odredjeno uticala; bar na neruske studente. Vrele njihove glave ne trpe udarce bez revanša. Mnogo se studentske vike i larme prosulo oko toga zašto je ruski čovek uvek gotov da strada a da ne proklinje ljude i ne ruži Boga. Ali ima jedan momenat kad i najnepomirljiviji spuštaju zastave, saginju glave i ćute. To su ‘Žive mošti' Ivana Turgenjeva.

... Ostaje još samo jedno - bolest. Bolest živaca i mozga, koju su Rusi, i kao mislioci i kao patnici monopolisali. Grdna jedna mreža zamršenih i bledih živaca, to je strašilo koje je iz Rusije ispreplelo svu Evropu. Knez Miškin, idiot i epileptičar, i nihilist Kirilov koji će biti epileptičar, doživljuju trenutke opšte harmonje i zameću teoriju o normalnosti u ludačkim fenomenima. Dostojevski ima partija koje su do pola sublimna umetnost, a od pola pozitivna nauka; i mlad čitalac, donekle zanesen a donekle uveren, počinje da veruje u bolesti koje su posledica odviše nagomilanih pozitivnih sila; počinje da veruje da ludilo sa idejom i metodom nije dekadencija; i počinje da razume i želi morbidna osećanja ovakve vrste: «Ja volim kad u hladne, mračne i kišovite, baš kišovite večeri, pevaju uz vergl, i kad ljudi što prolaze izgledaju bledi i bolesni; ili još bolje kad sneg pada, kad pri zavetrini pada pravo odozgo nešto vlažno i mokro, razumete li? I kad fenjeri žmirkaju». Teško je mladom čoveku ne izgubiti ravnotežu ukusa i principa; jer Rusi su veliki u dialektici i veliki u umetnosti. I dok još invocira čistu lepotu kao najveću utehu, po njegovoj se mladoj i crvenoj krvi lagano razliva žuč. Danas pali kandilo pred Ivanom Landom, koji uzima sebi život jer ne može da gazi preko lešina; sutra pali kandilo pred Sanjinom, koji preko iscedjenih limunova ide kroz život; prokosutra prinosi žrtvu Marku Volohovu, toj nemogućoj mogućnosti jedinstvene ruske umetnosti; i biva, najzad isplamti san, kao sveća koja na oba kraja sagoreva. Razmaknu se granice poimanja, ali se razmaknu i granice sumnje, i životna bujica izbaci ogorčena mladića kao ribu na suvo, gde ga uguši prašina koju su drugu s čizama otresli.

... I za najjače je ruska litratura doživljaj koji se ne savladjuje; za osetljive je često opasnost derute na celoj liniji od koje se prosečan čovek nikad više ne oporavlja. Estetska korist proživljenih emocija bez sumnje je pozitivna i jaka, jer ruska umetnost je duboka i silna kao more, i duhom svojim savladjuje materiju i strasti. Praktično društvena korist je neodredjena, možda i sumnjiva, jer u nesravnjenoj ruskoj književnosti jedno nema, utehe nema».

Tako je govorila Isidora.  

3. Do vremena u kome je živela Isidora, Ana Karenjina, koju je ona smatrala jednim od najlepših dela svetske literature, bila je tri puta prevodjena na srpski jezik. Za estetu kakav je Isidora bila, nijedan prevod nije mogao da joj sasvim bude po volji. (A razumela se ona u prevodjenje, jer se i sama ponekad time bavila, kada je stizala, pa je prevodila s nemačkog, norveškog, engleskog i ruskog jezika). Zato je ona zapisala: «Anu Karenjinu, taj čudesni vrhunac umetnosti koji se diže izmedju dve teške krize Tolstojeva neverovanja u lepu umetnost - to delo bi, kao neku ogromnu gradjevinu, trebalo možda da prevodi čitav niz specijalista, počevši od onoga koji drhće pred lepim konjem, pa do onog koji se uzbudi  pred novorodjenčetom».

I meni se čini da postoje knjige koje treba da prevodi ekipa ljudi s najrazličitijim  duhovnim i opštim intelektualnim svojstvima, obdarenih svim nijansama čovekovih osećanja i duševnih treptaja; tek onda bi te knjige bile adekvatno predstavljene našem čitalaštvu, u svim izražajnim tananostima našeg jezika (s tim što je, čini mi se, bolje dobro poznavati izražajne tananosti našeg jezika nego onog sa kojeg se prevodi). Zato se uvek obradujem kada vidim da prevod neke knjige potpusuju (bar) dva prevodioca. (O značaju prevodjenja ja sam ranije pisao jedan blog).

                                                                                 Vladimir The Vsechelovek (Всечеловек) 

Atačmenti



Komentari (270)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:53 18.12.2009

Re: samo asocijacija

Yessjelena
Rusija asocira na balet, Cajkovskog

i naravno Kandinski

E, nema. Umesto Kandinskog, evo Maljevica

That's all folks!
myredneckself myredneckself 23:15 18.12.2009

Re: samo asocijacija

Ali, pisati se mora. Navigare necesse est, vivere non est necesse.


da Vladimire, ljubav i kašalj se ne skrivaju (opet latinska)
krivo mi je što u ovo predprazničko veče tek sada stižem da se javim na tvoj post, i to u jednoj cigaret pauzi, dok spremam razne delicije za sutrašnji dan
samo ću kratko na tvoje pitanje volite li rusku književnost
odgovoriti - obožavam ( zapravo je moja omiljena)
ima nešto u Rusima, stvarno...
ono što nikad nisu sakrivali, jeste strast
sva ta agonija i patnja, hvatanje u koštac sa životom, napisani tako opipljivo...ahh...
žao mi je što nisam mogla da učestvujem više u veoma inspirativnoj diskusiji, ali biće dana... čeka me priprema bakalara "na bijelo", moram ići, šta da se radi
pozdrav uz polovecke igre
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:32 18.12.2009

Re: samo asocijacija

Ali, pisati se mora. Navigare necesse est, vivere non est necesse.

MRNS
.. da Vladimire, ljubav i kašalj se ne skrivaju (opet latinska)

I slaviti slavu, uz pripremu delicija, se mora, zar ne?
samo ću kratko na tvoje pitanje volite li rusku književnost
odgovoriti - obožavam ( zapravo je moja omiljena)
ima nešto u Rusima, stvarno...
ono što nikad nisu sakrivali, jeste strast
sva ta agonija i patnja, hvatanje u koštac sa životom, napisani tako opipljivo...ahh...

Mnogo si rekla, hvala.
topcat topcat 08:16 19.12.2009

Re: samo asocijacija

yessjelena

sumnjam sudeci po ovoj polemici o ruskoj knjizevnosti
a konkretno mene Rusija asocira na balet, Cajkovskog

Meni Čajkovski rijetko kad zvuči "ruski" - komotno ga mogu smjestiti zapadnije.
No dobro...to je čisto subjektivno, a ja i nisam fan tako da nisam mjerodavna
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:58 21.12.2009

Re: samo asocijacija

Topcat
Meni Čajkovski rijetko kad zvuči "ruski" - komotno ga mogu smjestiti zapadnije

Kako ovo shvatiti?
Kao pohvalu ili kao - pokudu?
topcat topcat 15:39 21.12.2009

Re: samo asocijacija

vladimir petrovic
Kao pohvalu ili kao - pokudu?


Nisam fan Čajkovskog, ali što meni nešto ne zvuči nije razlog da bi ga kudila.
metafizika metafizika 21:25 18.12.2009

Problemi poetike...

Meni kao nekadasnjoj ludoj klinki, fanatiku za ruski jezik i knjizevnost, a danas profesoru istog, bilo je veoma tesko objasniti roditeljima, prijateljima, uzoj i siroj rodbini ( sva sreca pa ih ima malo ), zasto BAS ruski...!!!
Na kraju su odustali...videli da nema leka za mene ...
Vladimire, mnogo mi je drago da si dotakao ovu temu i drago mi je sto vidim da ima ljudi koji vole i cene, a najbitnije razumeju sustinu...ne moram da objasnjavam kako se nesto ne svodi na puko ubistvo zbog para, na obicnu prevaru, na dopisivanje dvoje mladih i slicno...
Ali, ljubav prema profesiji je velika, a posebno prema knjizevnosti i ja se nadjoh u slepoj ulici...Dozivela sam to, da slabo poznajem druge knjizevnosti, da ako nije rusko ja necu citati...Da li je to profesionalna deformacija ili " naviknutost " na jedan tip knjizevnosti - ne znam...Pokusavam svim silama to da promenim i nateram se da citam i nesto drugo...i gle cuda, odusevim se!

Osvrnucu se na problem prevodjenja savremene ruske knjizevnosti...generalno smatram da je pojavom svakojakih programcica " alatki i asova " ova pofesija svedena i dovedena do mizernih granica...Danas svako daje sebi za pravo da prevodi putem svima nam dragog google-a ( licno smatram da to nece biti moguce ni za 100 godina, osim ako masine ne postanu ljudi, a to ce biti ne znam koji deo Terminatora ), ili zivi u uverenju da je ruski slican srpskom, nemacki slican engleskom, rumunski slican italijanskom i tako u nedogled...Danasnja knjizevnost i njeni pisci, stvaraoci dozivljavaju veliki poraz cim njihovo delo dospe u pogresne ruke...Ako pogledamo samo titlove za film, sa krajnje ogoljenom gramatikom, bez finih jezickih " smicalica " zvanih stilske figure, primeticete taj uzas...i ne samo u prevodu, vec i u gramatici srpskog jezika...A sta onda ocekivati za delo u kome prevodioc mora biti pravi jezicki virtuoz ? To je zalosno...I najbolju knjigu moze unakaraditi los prevod i uticati na njen dalji opstanak ...Na srecu ili na zalost, prevodi od pre 40-50 mogu se smatrati u pojedinim slucajevima boljim od nekih danasnjih " rimejkova "...
E, to je ono sto mene nervira toliko da bih vristala...ali dobro...

Na silne spiskove, dodala bih Zoscenka...mislim da njegova knjizevnost danas najbolje oslikava srpsko drustvo i junake naseg doba...
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:26 18.12.2009

Re: Problemi poetike...

Metafizika
...i drago mi je sto vidim da ima ljudi koji vole i cene, a najbitnije razumeju sustinu..

Dobrodošla.
Kao što sam u svom tekstu naveo, moja ideja je bila da sa blogokolegama izmenim mišljenja o tome koliko se sećamo čitanja knjige velikih ruskih klasika, i kako smo te knjige doživljavali. Jer, te knjige ruskih klasika jesu po mnogim kriterijumima (uključujući i one koje imamo prema zapadnoevropskim književnim delima) - izvanredne.
Naravno, u komentarima je bilo različitih pristupa, ali mislim da imam razloga, kao domaćin bloga, da budem zadovoljan.
Medjutim, ja mislim da se ruska klasična literatura može najbolje procenjivati samo ako se poznaju literature i drugih velikih evropskih naroda, pa i šire.
Nema, dakle, ničeg metafizičkog u svemu tome, Metafiziko (Zanimljiv nick!).
Kazezoze Kazezoze 23:56 18.12.2009

Re: Problemi poetike...

Metafiziko (Zanimljiv nick!).

ima par izvrsnih ruskih metafizichara kojima se chesto vracam.
tu prvenstveno mislim na uspenskog i moravjeva, mada je i diagnostika karme od lazareva zanimljivo shtivo...
Oljacat Oljacat 23:29 18.12.2009

Meni najdraži Ruski pisci

Definitivno braća Strugacki. Mislim da se ruska fantastika ne sme zanemariti! Klasika kojoj ću se uvek vraćati (pogotovu knjizi Teško je biti Bog)
Apsolutni hit je Zvezda Kec (Bjeljajev) koja mi je u ranim školskim danima razvila doživotnu ljubav prema Naučnoj Fantastici i Fantastici.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:06 19.12.2009

Dostojevski, Tolstoj

Postavljajući ovaj post, pored pokazivanja moje neskrivene naklonosti prema Isidori Sekulić, hteo sam da se podsetimo koliko smo svi mi, u fazi našeg odrastanja (bez obzira kada je to bilo) voleli ruske klasike. Možda sam malo pristrasan, ali mi se čini, sudeći po pristiglim komentarima, da se u jednome uglavnom slažemo - da je ruska klasična književnost svakako jedna od najboljih na svetu, te da smo itekako bili i ostali senzibilni prema izražajnosti i monumentalnosti ruskih klasičnih dela.

A pod ruskim klasicima ja sam najviše imao u vidu one najpoznatije - F. M. Dostojevskog i L. Tolstoja. Naravno, ima mnogo i drugih (Puškin, Gogolj, Turgenjev, Čehov etc), ali ne možemo previše ići u širinu, zar ne?

O Dostojevskom i Tolstoju pisano je mnogo, kako u samoj Rusiji, tako i u svetu.

S tim u vezi, ukazujem na neke stavove D. S. Mereškovskog, sa kojima se možemo složiti ili ne složiti:

"F. M. Dostojevski je Idiota napisao neposredno posle Zločina i kazne, i to nije slučajnost. Sve do pojave romana Braća Karamazovi on je smatrao da je Idiot njegovo najbolje delo - delo u kome je došla do izražaja najdublja suština njegovog bića. Po svemu sudeći, on je bio uveren da je tu konačno rešen onaj problem koji je bio postavlje u Zločinu i kazni, da li je u liku kneza Miškina ponudjen protivotrov koji će biti zaštita protiv zapadnoevropskog otrova koji je ubio Raskoljnikova; on je bio uveren da je ona bolest ruskog nihiliste koji podržava Napoleona - bolest strasne razdvojenosti - konačno pobedjena ovde, u Idiotu, gde je prikazano nenarušivo jedinstvo ruskog narodnog duha, što će reći "pravoslavlja". To je delimično tačno, ali - samo delimično. I doista, knez Miškin nije postigao to jedinstvo u celilni, ali on je ipak bliži svemu tome nego Raskoljnikov; medjutim, to nije bilo zbog toga što je on bio udaljeniji od pomenute razdvojenosti, nego obrnuto: on je bio dublje u vodama te raspolućenosti nego što je bio Raskoljnikov. A samo onaj ko do kraja ispita sve dubine takve razdvojenosti može da postigne puno jedinstvo duha...

Ana Karenjina je najsnažnije delo medju svim delima Tolstoja. Rat i mir je delo u kome je on hteo i nešto više ali - nije mu pošlo za rukom; jedan od glavnih likova Napolen nije mu uopšte uspeo. U romanu Ana Karenjina sve ili skoro sve je uspelo - tu je genije Tolstojev došao do potpunog izražaja; tu je ostvarena ravnoteža izmedju umetničke zamisli i realizaije, u najvišem smislu te reči. Tolstoju je pokatkad polazilo za rukom da bude jači, ali nikada, ni ranije ni kasnije, nije bio savršeniji kao umetnik.

Nije slučajno upravo povodom Ane Karenjine Dostojevski govorio o svetskom značaju Tolstoja; tu smo mi, govorio je Dostojevski, posvedočili našu reč pred Evropom. U tom delu je, govorio je dalje Dostojevski, prikazana najveća tajna sveta, tajna zla, i to umetnički snažno, realistički uverljivo do te mere da sličnih primera i nema mnogo".

Lično mislim da je Mereškovski nepotrebno strog prema Ratu i miru, u kome je ličnost Napoleona samo jedna od mnogih. To delo, koje je u isto vreme i istorijski i društveni roman, dalo je, pored slike dogadjaja na ratnom poprištu Napoleonove invazije na Rusiju, vrlo upečatljive slike društvenog i političkog života ruskog plemstva u njegovim diferenciranim slojevima. Prema tome, to je jedna duboko moralna i psihološka analiza čitave jedne istorijske epohe, nabijene sukobima, potresima, previranjima i dramatičnim dogadjajima po svekoliki ruski narod.

Medjutim, slažem se sa stavom Mereškovskog oko Ane Karenjine, kao i oko Idiota i Braće Karamozova.

N. B. Naravno, dobrodošli su, i dalje, i svi drugi komentari koji se tiču ruske književnosti, kako klasične tako i ove moderne. Kao i propratni komentari koji se odnose na rusku kulturu, en general.
nurudin nurudin 01:11 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Владимире, иако сам мислио да, после данашњих коментара које сам оставио, нећу више коментарисати овај Ваш текст, ипак сте ме опет испровоцирали , позитивно, наравно.
Да ли знате да се Достојевски и Толстој никада нису срели, иако је њихов сусрет много пута припреман?
Мој лични став је да је тај сусрет, готово, био и немогућ, јер таква концетрација генијалности, сматрам (а тиме и претерујем), изазвала би апокалиптичне потресе... само замислите, о чему би они разговарали....и да ли би уопште разговарали, или би ћутали...и тако водили најречитији неизговорени дијалог....Можда је било речи и о сујети, мада нисам присталица те теорије....један о другом, бар на основу онога што је записано, имали су високо мишљење, на крају крајева, Толстој умире на железничкој станици, а испод главе му проналазе роман "Браћа Карамазови"- ВЕЛИЧАНСТВЕНА СМРТ!
Што се Мерешковског тиче, он је ваљани интелектуалац, али са њим, као и са Бјелинским, треба бити обазрив, поготову када износе ставове о Достојевском, па и о Толстоју, због идеолошке обојености и претензија које показују, јер су они пре свега идеолози, па онда интелектуалци

П. С. Као што данас већ написах, радујем се Вашем тексту о Американцима
maksa83 maksa83 08:39 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Да ли знате да се Достојевски и Толстој никада нису срели, иако је њихов сусрет много пута припреман?
Мој лични став је да је тај сусрет, готово, био и немогућ, јер таква концетрација генијалности, сматрам (а тиме и претерујем), изазвала би апокалиптичне потресе...

Još jedna misterija razrešena:

Tunguska Event
gordanac gordanac 08:56 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

maksa83
Да ли знате да се Достојевски и Толстој никада нису срели, иако је њихов сусрет много пута припреман?
Мој лични став је да је тај сусрет, готово, био и немогућ, јер таква концетрација генијалности, сматрам (а тиме и претерујем), изазвала би апокалиптичне потресе...

Još jedna misterija razrešena:

Tunguska Event

:))))))))))))
Druže makso,
pre nego što ljubEzno zamolim da se pomeriš malko, da bi stajali u istom redu za streljanje (a povodom neobične sličnosti stavova o nekim "stereotipno izvikanim&neporecivim" ruskim književnim veličinama&najboljima ever), trebalo bi mi tvoje mišljenje o drugu Puškinu, pa ako se tu razlikujemo - ti si pobedio, imaš pravo da biraš da li će prvo da streljaju tebe ili mene zbog delikta mišljenja o "knjigama koje se ne smeju čitati bez apoteoza on the face". Jes`, paz` da ne smeju....
Godilo bi mi i da znam kako stojiš sa drugom Okudžavom.

p.s. sad uđoh u kuću, napolju je lepo vreme, nema komaraca, sve me podsetilo na rusko klimatsko okruženje
nije loše ko voli
nsarski nsarski 09:31 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Još jedna misterija razrešena:

Pa, gledaj: ako podjemo od premise "Toliko idiota na jednom mestu - to ne moze dobro da se zavrsi!", onda ubrzo dolazimo do zakljucka da i mnogo genija na jednom mestu moze da ima apokalipticne posledice. Stvori se neki singularitet, sta li?
Jel' ne skupise one u Los Alamosu i napravise atomsku bombu!?
gordanac gordanac 10:12 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

nsarski
Još jedna misterija razrešena:

Pa, gledaj: ako podjemo od premise "Toliko idiota na jednom mestu - to ne moze dobro da se zavrsi!", onda ubrzo dolazimo do zakljucka da i mnogo genija na jednom mestu moze da ima apokalipticne posledice. Stvori se neki singularitet, sta li?
Jel' ne skupise one u Los Alamosu i napravise atomsku bombu!?

:)))))))))))))))))))))))))))))))))
pazi, kad mi sad krenule lavine asocijacija od citirane premise
avalanche, takorekuć` :))
maksa83 maksa83 14:49 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

trebalo bi mi tvoje mišljenje o drugu Puškinu,...
Godilo bi mi i da znam kako stojiš sa drugom Okudžavom.

E, totalno ništa - mene em kači jako malo poezije (T.S. Eliot, Krleža, Vasko Popa, i još nešto malo), em me romantizam u svaaakom svom izražaju ostavlja hladnim, čak mi eksplicitno ne prija - otpr. kao kada bi me neko naterao da popijem 2 dl vode u kojoj je rastvoreno 200 gr šećera.

Značaj Bulata Okudžave je probala da mi utuvi jedna umetnica jako jako jako davno, ali mi se nije ufat'lo. Prva asocijacija na njega mi je film Dečko Koji Obećava.

P.S. A za streljanje su rekli da stanemo u kolonu po jedan, da ne rasipaju meCi.
mirelarado mirelarado 17:11 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

maksa83
T.S. Eliot, Krleža, Vasko Popa.


Мало ли је? :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:59 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Nurudin
... Да ли знате да се Достојевски и Толстој никада нису срели, иако је њихов сусрет много пута припреман?
Мој лични став је да је тај сусрет, готово, био и немогућ, јер таква концетрација генијалности, сматрам (а тиме и претерујем), изазвала би апокалиптичне потресе... само замислите, о чему би они разговарали....и да ли би уопште разговарали, или би ћутали...и тако водили најречитији неизговорени дијалог....Можда је било речи и о сујети, мада нисам присталица те теорије....један о другом, бар на основу онога што је записано, имали су високо мишљење, на крају крајева, Толстој умире на железничкој станици, а испод главе му проналазе роман "Браћа Карамазови"- ВЕЛИЧАНСТВЕНА СМРТ!

Tačno. Nisu se sreli.
To me podseća na odnos kineskih filozofa-mudraca Lao-cea i Konfučija.

Konfucije, veliki praktičar, više puta je tražio da vidi ćutljivog i ćudljivog Lao-cea (osnivača taoizma), koji je odbijao susret, ali je na kraju pristao.
Svoj prvi susret s njim Konfučije je ovako opisao svojim učenicima: «O ribi znam da ume da pliva; o ptici znam da ume da leti; o četvoronošcu znam da ume da trči. Životinje koje trče lako se mogu uhvatiti u mrežu; one koje plivaju mogu se upecati; one koje lete mogu biti pogodjene strelom; ali o zmaju ne mogu ništa znati, on se uzdiže ka nebu na oblacima i vetru. Danas sam upoznao Lao-cea, on je poput zmaja». A zmaj je u Kini simbol kosmičke snage.
Navodno su kasnije imali jos nekoliko susreta, uvek na inicijativu pragmaticnog Konfučija.

O tome sam pisao, ovde na blogu, u osmodelnom serijalu o istocnjačkim religijama.
U odnosu Tolstoj-Dostojevski može se lako pogoditi ko bi bio Konfučije a ko Lao-ce, zar ne?
S druge strane, Tolstoj (mada je dobro poznavao istočnjačke religije) nije imao Konfučijevu pragmatičnost.

Tolstoj je, generalno govoreći, bio veoma svestan svoje velikosti, te je bio i dosta odbojan i osoran kada su drugi veliki ljudi u pitanju, što je umnogome razumljivo. (Usput, voleo je da drugi njemu dolaze na poklonjenje, kao što su činili Čehov, Gorki, Turgenjev; to Dostojevskom, pretpostavljam, nije odgovaralo).

Podsećam, takodje, kako se Tolstoj bio okomio na - Šekspira, smatrajući ga ne samo nepotrebno precenjenim, nego i drugorazrednim dramaturgom. To pokazuje da obično veliki ne vole druge velike.
(To se osećalo čak i kod Miroslava Krleže, koji je umeo podcenjivački da govori o drugim velikanima).

Што се Мерешковског тиче, он је ваљани интелектуалац, али са њим, као и са Бјелинским, треба бити обазрив, поготову када износе ставове о Достојевском, па и о Толстоју, због идеолошке обојености и претензија које показују, јер су они пре свега идеолози, па онда интелектуалци

Hm. Sa ovim se samo delimično slažem.
Zamerati nekim intelektualcima "da su ideolozi", znači verovati da postoje "nezavisni intelektualci". To me podseća na neke medije koji se zaklinju "da su nezavisni mediji", a eksperti tvrde da NEMA nezavisnih medija!
Ali, to je druga priča. A Bjelinski i Mereškovski si bili, takvi kakvi su bili - posebne ličnosti (personalities) i odlični svedoci jednog vremena. Bolje je da ih je bilo nego da ih je nije bilo, makar da nisu bili bezgrešni.

Zar pokojni Patrijarh Srpski gospodin Pavle nije govorio: Hvala ti, Gospode, što NISAM bezgešan!
Jer, kao što je Žorž Bataj govorio da je dosadna ona literatura (o tome sam pisao u prošlom blogu) koja nema zla, tako je i dosadan život kada nema grehova.
maksa83 maksa83 18:08 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Podsećam, takodje, kako se Tolstoj bio okomio na - Šekspira, smatrajući ga ne samo nepotrebno precenjenim, nego i drugorazrednim dramaturgom. To pokazuje da obično veliki ne vole druge velike.

E, eto, baš zanimljivo što si to pomenuo - meni je Šekspir tata-roditelj za Tolstoja. Šekspir je umeo da se zeza, da piše komedije, drame, tragedije, i da pri tome ne guši.

Mislim, Hamlet, drama, tragedija, a-li usred svega toga:

KING CLAUDIUS
Now, Hamlet, where's Polonius?
HAMLET
At supper.
KING CLAUDIUS
At supper! where?
HAMLET
Not where he eats, but where he is eaten: a certain
convocation of politic worms are e'en at him. Your
worm is your only emperor for diet: we fat all
creatures else to fat us, and we fat ourselves for
maggots: your fat king and your lean beggar is but
variable service, two dishes, but to one table:
that's the end.

(ovo je naravno prepev na današnji engleski)

Kad smo kod Hamleta, tamo ima i ovoga, moj Pižone (underline moj):

Fool: Lady, shall I lie in your lap? [Lying at Ophelia's feet.]
Ophelia: No, Fool.
Fool: I mean, my head upon your lap?
Ophelia: Ay, Fool.
Fool: Do you think I meant country matters?
Ophelia: I think nothing, Fool.
Fool: That is a fair thought to lie between a maiden's legs.
Ophelia: What is, Fool?
Fool: Nothing.

A da ne vadim sad San Letnje Noći.

Pa ti vidi.
Naspram svega toga Tolstoj za svoja beskrajna mršenja može da dobije samo nezasluženu dvojku za trud. Dve klase ispod.
yessjelena yessjelena 18:34 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

[Да ли знате да се Достојевски и Толстој никада нису срели, иако је њихов сусрет много пута припреман?/quote]

mada sam po prirodi znatizelljna i kao mala sanjalada upoznam autore
prvo sam citajuci razne biografije shvatila da velicanstveno delo ne krije velicanstveno prijatnog coveka
na primer genije Carli Caplina nema veze sa njegovom tmurnom i pedofilskom prirodom
da ne nabrajam nepotrebno, uglavnom je tako
beskrajno cenim mnoge umetnike, naucnike,javne licnosti... zbog njihovih dela po kojima su poznati
ali neke od njih sam imala prilike da upoznam i shvatila da se ti likovi moraju razdvojiti
odnosno jesu razdvojeni ali mi ne treba da ih mesamo
konacno sta me se tice neciji privatni zivot
postoje dela koja su ono sto nam je umetnik hteo reci i to je vazno
da li on tuce svoju zenu ili se pijan udvara svakoj devojci koja je u blizini
NE INTERESUJE ME
opet izlazim iz konteksta ali ne bavim se privatnimstvarima Woody Alena
ali zato film Vicky Cristina Barcelona obozavam
stoga ne mislim da je nophodno da se autori srecu
ne verujem da bi vestacki izazvan susret doneo nesto dobro
naravno njihovo spontsno druzenje, resvanje dilema i uzajamna podrska donosi izuzetne rezultate
i najveci genij imaju tremu, mozda jos i vise nego recimo prosecni autori
podrska osobe koju cene ili upravo obratno, da bi dokazali nekome da nije u pravu
su proizvele vecinu dela kojima se divimo

vladimir petrovic vladimir petrovic 19:06 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Maksa
... meni je Šekspir tata-roditelj za Tolstoja. Šekspir je umeo da se zeza, da piše komedije, drame, tragedije, i da pri tome ne guši.

Ti se zezaš, ali da je Tolstoj mrzeo Šekspira do - preziranja, mrzeo ga je. Smatrao ga je ništavnim.
Ovako je pisao (u ČLANCIMA O UMETNOSTI I KNJIŽEVNOSTI, O Šekspiru i drami):

"Sećam se svoga čudjenja kad sam prvi put čitao Šekspira. Očekivao sam da ću osetiti veliko estetsko uživanje. Ali, pročitavši jedno za drugim njegova dela koja se smatraju najboljim: Kralja Lira, Romea i Juliju, Hamleta, Magbeta, ne samo da nisam uživao već sam osetio neopisivu odvratnost, dosadu i nedoumicu: da li sam bezuman ja koji nalazim da su ništavna i, prosto, loša dela koja čitav obrazovani svet smatra vrhuncem savršenstva, ili je bezumno što obrazovani svet pripisuje takav značaj Šekspirovim delima. Moju nedoumicu je pojačalo to što sam uvek živo osećao lepote poezije u svim njenim oblicima; zašto mi se onda ne samo nisu dopadala već su mi, čak, bila odvratna Šekspirova dela, priznata od celog sveta za genijalne umetničke tvorevine? Dugo nisam sebi verovao i u toku pedeset godina nekoliko puta sam se prihvatao čitanja Šekspirovih dela u svim mogućim oblicima; i na ruskom, i na engleskom i na nemačkom u prevodu Šlegela, kako su mi savetovali. Čitao sam nekoliko puta i drame, i komedije i hronike, i nepogrešivo osećao isto: odvratnost, dosadu i nedoumicu. Sada, pre pisanja ovog članka, kao 75-godišnji starac, želeći da još jednom ispitam sebe, ponovo sam pročitao čitavog Šekspira od Lira, Hamleta, Otela, do hronike Henriha, Troile i Kreside, Oluje i Cimbelina, i s još većom snagom sam doživeo isto osećanje, ali sad već ne nedoumicu nego čvrsto, nesumnjivo uverenje da je ta neopoziva slava velikog genijalnog pisca koju uživa Šekspir i koja navodi pisce našega doba da ga podržavaju, a čitaoce i gledaoce da, iskrivljujući svoje estetsko i etičko shvatanje, traže u njemu nepostojeću vrednost, veliko zlo, kao i svaka neistina.
Iako znam da većina ljudi tako veruje u veličinu Šekspira da, pročitavši ovaj moj sud, neće dopustiti čak ni mogućnost da je pravičan i neće na njega obratiti nikakvu pažnju, ja ću se ipak potruditi da, kako umem, pokažem zašto smatram da Šekspir ne može biti prihvaćen ne samo kao velik, genijalan već ni kao najprosečniji pisac...

I tako je pisao Tolstoj, ružeći Šekspira na skoro sedamdeset strana, dajući pritom detaljnu analizu većinu njegovih dela! S tim u vezi, mora mu se priznati da je čitao celog Šekspira (tvrdeći, pored ostalog da je najodvratniji u originalu, a da je u prevodima malo prihvatljiviji), te da nije govorio o nečemu što ne poznaje dovoljno, he, he, he...

A oko Hamleta (koji ni dan danas, ruku na srce, mnogima nije i nije jasan, ali nema veze, the show must go on) Tolstoj ovako piše:

"U legendi je ličnost Hamleta potpuno jasna: njega je ozlojedilo delo majke i strica, hoće da im se osveti, ali se boji da će ga stric ubiti kao što mu je ubio oca i zato se pretvara da je lud, želeći da sačeka i ispita sve šta se radi na dvoru. A njegov stric i majka hoće da dokuče da li se on pretvara ili je odista lud, i šalju mu devojku koju je voleo. On uspeva da se obuzda, zatim se vidja u četiri oka s majkom, ubija dvoranina koji prisluškuje i raskrinkava majku. Zatim ga šalju u Englesku. On tajno zamenjuje pisma i po povratku iz Engleske, sve ih spaljuje, sveteći se svojim neprijateljima.
Sve je to shvatljivo i proističe iz Hamletova karaktera i položaja. Ali Šekspir, izražavajući preko Hamleta ono što sam hoće da kaže i primoravajući ga da postupa onako kako je autoru potrebno za pripremanje efektnih scena, upropašćuje sve ono što sačinjava taj karakter u legendi. U toku čitave drame Hamlet ne radi ono što bi mogao poželeti, nego ono što je autoru potrebno; čas se užasava pred očevom senkom, čas joj se podsmeva nazivajući je krticom, čas voli Ofeliju, čas je zadirkuje i tome slično. Nema nikakve mogućnosti da se nadje neko objašnjenje za Hamletove postupke i reči, i zato je gotovo nemoguće pripisati mu bilo kakav karakter....

Samo čovek potpuno lišen osećanja mere i ukusa mogao je napisati Tita Andornika, Troila i Kresidu i tako nemilosrdno unakazati staru dramu King Lear... Šekspirova dela, pozajmljena po spoljnjem izgledu mozaički, veštački slepljena od komadića, izmišljena za odredjenu priliku, nemaju savršeno ničeg zajedničkog sa umetnošću i poezijom"...

Ja mislim da se Šekspir prevrće u grobu od depresije svaki put kada se samo seti šta je plemeniti Lav Tolstoj mislio o njemu, he, he, he...
maksa83 maksa83 19:20 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Nema nikakve mogućnosti da se nadje neko objašnjenje za Hamletove postupke i reči, i zato je gotovo nemoguće pripisati mu bilo kakav karakter....

Šta reći sem da je Lav Nikolajevič izgleda bio tupaviji nego što sam mislio. Ne vidim ništa nelogično i nedosledno u Hamletovim postupcima, zapravo bilo kakva upotreba logike i traženje doslednosti su izlišni, u pitanju je gola emocija koja ga cima levo desno kao krpenu lutku dok on pokušava da sprovede svoj klimavi plan. Siroma Lav Nikolajevič, sad mi ga malo žao skro kao onog tvog Otoa. Džaba ga je toliko puta čitao, mada ima tu neke pravde, imajuć u vidu koliko je njegova sirota gospođa puta prepisivala ona njegova mrsomuđenja.

Ti se zezaš, ali da je Tolstoj mrzeo Šekspira do - preziranja, mrzeo ga je. Smatrao ga je ništavnim.

Ja sam mrtav ozbiljan, a i potpuno mi je jasno zašto je Tolstoj mrzeo Šekspira. Čist kompleks, nije mu trebalo mnogo da ukapira da ga ovaj čini potpunim mediokritetom.
Ja mislim da se Šekspir prevrće u grobu od depresije svaki put kada se samo seti šta je plemeniti Lav Tolstoj mislio o njemu, he, he

Ja mislim da bi se Šekspir (ili Sir Frensisa Bejkon, za svaki slučaj ; ), kada bi znao šta Lav Tolstoj misli o njemu - samo šeretski nasmešio.
ninasimone ninasimone 19:20 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

gordanac

Druže makso,
pre nego što ljubEzno zamolim da se pomeriš malko, da bi stajali u istom redu za streljanje

Gde je sad Jelica G. sa masinkom? klasican primer, da sitna riba uvek strada...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:30 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

maksa83
Fool: That is a fair thought to lie between a maiden's legs.

Занимљиво и да најромантичнији Шекспиров комад (Ромео и Јулија) има ласцивних асоцијација, али српски преводи редом су их игнорисали. Нисам сигуран да уоште имамо превод који их доноси. (Иначе, подвечуна реченица је једна од оних које често цитирам.)
yessjelena yessjelena 19:31 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

"Toliko idiota na jednom mestu - to ne moze dobro da se zavrsi!",

citam na dnu boxa ODUSTANI
ma hocu i tako se osecam kao uljez
citala sam mnoge ruske klasike ali sam bila mlada
uzivala sam u uzbidjenju novog iskustva i nije mi na pamet padalo da se bavim analizom
kasnije sam birala druge knjige i ruska je knjizevnost ostala u blagoj senci
imam suludu memoriju za pisanu rec tako da sasvim razumem o cemu pisete
cak razumem i vasu ljubav prema istima ali ne mogu da je delim
valjda mi je dok sam bila mladja i dok su nam cvetale ruze bio potreban pandan
teska patnja, surova strast, neuzvracene ljubavi...
ma nemam vise zivaca za to
sada sam vec duze u fazi kada ceznem za zabavom pa tim povodom
ako zelite da znate sta se desi kada se sretnu dva idiota
procitajte Paranoju u Las Vegasu od H.S. THOMPSONA
luda zabava ali LUDA ZABAVA
mozda je nekom malo bajata, cini mi se da je izdata 1972.
Terry Giliam je snimio film po njoj
na zalost totalno neuspesno uprkos odlicnim predispozicijama ali
sama knjiga je neuporediva i nije slucajno izazvala burne reakcije konzervativne Amerike
tesko mi je da izvucem neki citat a i tako ima samo oko 150 strana
bilo bi mi lakse a i zadovolstvo da je prepisem
uz duboko postovanje ljubitelja ruske klasike
preporucujem vam da procitate nesto sasvim drugacije, kvalitativno neuporedivo ali
BESKRAJNO DUHOVITO I ZABAVNO ha ha ha ha
maksa83 maksa83 19:38 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Занимљиво и да најроматичнији Шекспиров комад (Ромео и Јулија) има ласцивних асоцијација, али српски преводи редом су их игнорисали

Zaobilazili u Romeu i Juliji, ili generalno?
Mene proganja da sam negde ipak pročitao "Ima l' čega lepšeg nego leći među ženske noge?", ali možda se varam. Istina je da sam prevode mahom zaobilazio.
(Иначе, подвечуна реченица је једна од оних које често цитирам.)

Neverovatno (?), ali - i ja.
Ništa, da turimo ovo da zvecka u onoj vreći sa Pitralonom i ostalim.
nsarski nsarski 19:50 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Нисам сигуран да уоште имамо превод који их доноси.

Ja znam za prevod "lepo li je drzati glavu medju nogama zenskim" - veoma upotrebljiva u mnogo situacija....

Moj omiljen prevod je iz Peanuts-a, kad Lucy objasnjava Carli Braunu - "Znas, kad Julija kaze ono 'Oh, Romeo, Romeo, whereforth are thou, Romeo?', ona ga u stvari pita 'O, Romeo, Romeo, zasto tebe zovu Romeo?'"
maksa83 maksa83 20:00 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

uz duboko postovanje ljubitelja ruske klasike
preporucujem vam da procitate nesto sasvim drugacije, kvalitativno neuporedivo

Pridružujem se ovim preporukama, ali mislim da tvoj predlog kod domatjina (da parafraziram amerikance) "pada na gluve uši". Da bi domatjin postao zainteresovan za nekog autora on po svoj prilici mora da a) bude mrtav i b) bude zanimljiv i Isidori Sekulić ili c) da bude iščašen na neki učauren način, inače su male šanse.
Šteta bre Pižone!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:04 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

maksa83
Занимљиво и да најроматичнији Шекспиров комад (Ромео и Јулија) има ласцивних асоцијација, али српски преводи редом су их игнорисали

Zaobilazili u Romeu i Juliji, ili generalno?

Мислим генерално, али са поуздањем ти то могу рећи само за Ромеа и Јулију, чији сам превод радио титлујући Лурманов филм по том комаду. У филму је задржан оригинални Шекспиров текст.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:22 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Maksa
...Šteta bre Pižone!

Šteta, kažeš?

Pametni ljudi smatraju da je kunst iz (ili od) štete napraviti - vajdu, odnosno korist.
To ja pokušavam svaki put kada se ekonomista u meni (moje drugo ja) pobuni i počne da baljezga o pragmatičnosti, u stilu: "Osvesti se, čoveče, gledaj od čega se živi... ".
A onda, onaj prvi ja tvrdoglavo nastavlja da veruje da su alhemičari bili u pravu kada su pokušavali da iz olova dobiju...
i tako sve dublje uranjam u rusku klasiku, duboku ko bunar! Pa se, za promenu, prešaltujem na francusku klasiku, jer su mi Francuzi najbliži.
Da bi domatjin postao zainteresovan za nekog autora

Pa, čoveče, nedavno sam pokazivao ne samo zainteresovanost nego i pristrasnost za jednog našeg finog autora, za Srdjana Valjarevića, i svima preporučivao njegov KOMO. I bilo mi je milo kada sam dobijao feed-back u stilu "fenomenalan". Ponekad čitam i njegove "frejzerske" pesme (Džo Frejzer i 49 +24 pesama).
A onda se jave stari demoni... La luta continua.

P. S.
Samo da preživim ove klasike i još lagane Amere, o kojima ću govoriti idući put, pa onda ulazim u Novu godinu sa novim planovima...

A dotle, evo Srdjanovog Raka (jer, ja sam - rak):

Zaljubio sam se.
I nije mi do opisivanja.
Jebo predele i pejsaže i
jebo ljudske osobine i
pisanje o tome.

U koga?
Ne znaš je.
Kad?
Sinoć.
I kako si?
Stalno sam žedan,
pijem kiselu vodu
i život mi nije bogzna šta
i očajavam al' ne brine me neizvesnost,
jebo sutrašnjicu i jebo sekiraciju,
sve životinje očajavaju,
to se mora,
znam to,
ne znam samo za biljke.
maksa83 maksa83 21:26 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj


U koga?
Ne znaš je.
Kad?
Sinoć.
I kako si?
Stalno sam žedan,
pijem kiselu vodu
i život mi nije bogzna šta
i očajavam al' ne brine me neizvesnost,
jebo sutrašnjicu i jebo sekiraciju,
sve životinje očajavaju,
to se mora,
znam to,
ne znam samo za biljke.


Šta reći sem - aplauz Pižone.

(bez trunke ironije)
nsarski nsarski 21:35 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

lagane Amere

???
Lagane?!
Mislis, ne govore francuski na balovima? Oh, mon Dieu, mon Dieu, quelle cause terrible est la guerre - Aljosa, sampanjac!

Evo i tebi malo poezije inspirisane Lavom Nikolaevicem

Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
Jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
Da je život nešto prosto u meni,
- a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da cu ići pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu. Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Među nogama drveća polako zaudara na vlagu
i krv.

(itd.)

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:53 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Nurudin
... Што се Мерешковског тиче, он је ваљани интелектуалац, али са њим, као и са Бјелинским, треба бити обазрив, поготову када износе ставове о Достојевском, па и о Толстоју, због идеолошке обојености и претензија које показују, јер су они пре свега идеолози, па онда интелектуалци

Na ovo sam već reagovao, ali zaobilazno. I mislio sam da je bolje da ćutim, da dalje ne čačkam oko Mereškovskog, ali mi djavo ne da mira, te moram da kažem ovo:

Nije sporno da je Mereškovski zanimljiva ličnost, sa čijim stavovima se možemo slagati i ne slagati.
On je pisao o Dostojevskom i Tolstoju, sve uporedjujući ih sa Ničeom (Д. С. Мережковскiй: Л. Толстой и Ф. М. Достоевскiй, Жизнь, творчество и религия).
Kakva trojka - da čoveku mozak stane, ako je dokon pa se njima bavi, he, he, he...

Elem, teolozi Srpske pravoslavne crkve, koji su često pisali o Dostojevskom, žestoko napadaju tog Mereškovskog.
Tako dr Justin Sp. Popović, u knjizi "Dostojevski o Evropi i Slovenstvu" na jednom mestu piše:

"Mereškovski, želeći da svoju filosofiju opravda Dostojevskim, sablaznio se i ogrešio o Dostojevskog. Pronicljiv i veran tumač negativnih heroja Dostojevskovih, čim je prešao na pozitivne heroje Dostojevskove, Mereškovski se otisnuo u tumačenje sebe, svoje religije, podmećući Dostojevskom svoja religiozna shvatanja i ubedjenja. Da bi Dostojevskog prikazao kao apostola svog 'novog hrišćanstva', svoga 'novog religioznog saznanja', Mereškovski je pokušao da presazda Dostojevskog po slici i prilici svojoj, i time se ogrešio o Dostojevskog kao retko ko".

Naravno, i ovaj sud jednog srpskog teologa treba primiti sa (potrebnom) rezervom, ali mislim da tu nečega ima... pa se stoga slažem sa tobom da treba da budemo obazrivi kada čitamo Mereškovskog, premda ti vidiš druge razloge, koje ja ne vidim tako jasno.

Toliko.

nsarski nsarski 22:07 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Kakva trojka - da čoveku mozak stane, ako je dokon pa se njima bavi, he, he, he...

OK, ovo je ozbiljno.
Ne videh da si bilo gde pomenuo Lava Sestova i njegove studije "Pojam dobrog u ucenjima Tolstoja i Nicea" , kao i "Filozofija tragedije, Dostojevski i Nice". Sestov je imao veliki uticaj na Bataja i Kamija. Cak je i Emil Sioran njime bio opsednut na svoj nacin...
Opet ozbiljno: ona pesma gore ti je sjajna! Aplauz, sto kaze Maksa.
gordanac gordanac 22:19 19.12.2009

epilog

Nisam mislila da ove pesme više iko pamti...

Koncert za 1001 bubanj

On je tako prekrasno umeo da priča o knjigama i ljudima.
Šašavi, dragi čovek...
nsarski nsarski 22:36 19.12.2009

Re: epilog

Nisam mislila da ove pesme više iko pamti...


Some do.
Evo ti je cela:

Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
Jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
Da je život nešto prosto u meni,
- a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da cu ići pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu. Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Među nogama drveća polako zaudara na vlagu
i krv.
Ulica poslednji put kisne na sirovom suncu.

Sedite malo kraj mene kao kraj groba.
Minut pošte za moje preminulo najrumenije doba.
Sedite malo kraj mene
Vidite: opet sam dobar.
Iza uha mi se okoreo mlaz usirenog poraza
kao streljanom vojnom beguncu.

Proletele su ogromne zlatne kočije
kroz naše utrnule oči,
- a mi ih sačuvali nismo.
Nešto mlado nam je rzalo na usni i uvelo
Gorko od smeha i slatko do plača.
Dozvolite mi da posle svega
dalekoj nekoj gospođici napišem jedno pismo,
onako malo nostalgično
kao što pišu senilni penzionisani admirali
preživeloj posadi sa potopljenog razarača.

Gospođice,
kazaću,
gospođice,
sve je,
sve je,
sve je gotovo.
Ovde cveće pokojno
prodaju razliveno u parfemske flaše.
I sve je,
sve je,
sve je spokojno
kao da vetar nikad nije šamarao drvored
i po oknu se pleo.

Gospođice,
kazaću,
u ovu jesen,
frigidnu kao turistkinja sa skandinavskim pasošem,
to što sam odjednom sed ne znači da sam beo.

Ti si jedina nahranila svu moju glad
sa ono malo mesa i sna.
Jedina si bila sita od ono malo mojih noktiju
i dlanova.
Voleo bih da tvoji budući sinovi naslede boju moga glasa
i kćeri nose moju tugu u prslučićima od svile.
Voelo bih da sačuvaš moje najdivnije vrhove
na horizontalama tvog dna
i proneseš moje oči kroz tišinu tuđih očiju
i stanova,
i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam. Hiljadu puta ponovo se plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli, ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko te plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavijeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

Ovde kod mene
dani imaju ukus piva i dosade.
Ponekad kaplju kiše
čudno,
spokojno.
Nemam volje ni da živim ni da se ubijem.
Sasvim sam nalik na lađu koja luta bez posade
i ne želi da zbriše
sa svoga oka nešto uzaludno,
nešto pokojno,
nešto golubije.

Možda je dobro da znaš:
posle tebe žene nemaju pravo ništa da uobražavaju. Nekad prvi žutokljunac republike,
danas – mogu da podignem zarozane čarape
lično bogorodici
u dostojanstvo prerušen.

Sve moje nežnosti još uvek na tvom pragu spavaju
kao mali žuti psi
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospođe keruše.
Sasvim sam zakopčan od sluzokože do duše.
Ova 32 zuba još uvek ljubav samo za tebe onako jecaju
i onako pevuše.

Ti me svakako razumeš:
sve je,
sve je
sve je gotovo.
Uplašeno sam pijan
i prazan
i sam.
Ponekad neko naiđe da me zabrinuto voli i pazi,
neko kome otkrivam sve tvoje putokaze
do mog usijanog temena.
Nikome nemoj reći
ali ja,
koji najmanje znam o sreći,
hteo bih malo nespretne sreće tom nekom novom da dam
i dok umire drveće i vetar po lišću gazi
hteo bih da mu bude dobro u ime izvesnog aorista moje ljubavi
i davnoprošlog vremena.

Možda nećeš verovati:
i sa hotelima sam raskrstio sasvim neopaženo.
Sve mi hoteli nekako liče na istu bajku
i postelje u sobama smeškaju se na isti glas.
Svi se portiri na isti način brinu
onako malo rodački kad im laku noć kažemo.
Svi se portiri isto onako brinu,
majke mi,
kao da znaju za nas.

Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
Pijana od hladnoće subotnja noć se valja.
Satovi su već odavno povečerje odsvirali.

Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim
jedino možda to da si ostala najlepša medalja
iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.

Gospođice,
ja nisam za tobom bio onako obično,
gimnazijski zanesen.
U meni je sve do tabana minirano.

Inače,
zapamtio sam:
ljubav je najgolubija samo u onim kricima
koji se poklone prvima.
Dozvoli da se zato zbog nečeg u sebi
nasmešim u ovu jesen
pomalo krišom,
kroz suze,
pomalo demodirano,
ja, tvoj najnežniji pastuv medu pesnicima,
ja, tvoj najsuroviji pesnik medu pastuvima.

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:52 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Nsarski
...Opet ozbiljno: ona pesma gore ti je sjajna! Aplauz, sto kaze Maksa.

Još ćete me (Maksa i ti) ubediti da se više ne zezate sa mnom.
Čas kažete: Šteta, u smislu; Izgubljen si, čoveče,
čas kažete: odlično, bez ironije
Čas kažete: samo površan čovek može reći: lagani Ameri
Čas kažete: Ubaci i Lava Šestova, i gazi dublje u ponore crne

I to danas, na Sv. Nikolu.

No, ne brine mene što ne razlučujem najbolje ironiju od iskrenosti, ni zezanje od zbilje (ovo drugo mi se retko dogadja).
A, opet, hvala Bogu, svako ima svoje svetle momente: nalete, blesnu, osvetle me, pa se, naravno, izgube. I ja ne žalim što kratko traju, jerbo još ne želim da sagorim, he, he, he...

P. S. Evo jednog od onih Lakih Amera koji je pevao:

I am the man
I suffer’d
I was there.
(Ja sam taj čovek. Patio sam. Bio tamo).


nsarski nsarski 23:16 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Još ćete me (Maksa i ti) ubediti da se više ne zezate sa mnom.

Ja se ne zezam s tobom. Iskreno ovo kazem.

Ja samo ponekad karikiram tvoj stil i manir - a sve u saglasju sa Borhesovom preporukom da svaku ideju treba domisliti do kraja. Dakle, ako nategnemo ono sto si rekao do samog pucanja, ukazace se savovi, a ja ti, potpuno prijateljski, skrecem paznju na te savove.

U pojedinim postovima si me zaista dovodio do ludila (onaj o caju mi je posebno u pamcenju), a njih uopste nisam komentarisao.
Ali, da ne nastavljam. Bice prilike da ovo elaboriramo na boljem mestu.
maksa83 maksa83 23:35 19.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Još ćete me (Maksa i ti) ubediti da se više ne zezate sa mnom.

Priznajem da je to mali problem sa pajacima & klovnovima sač ez majself. Što je najgore, ja sam uglavnom mrtav ozbiljan, i kad se zezam. Zapravo sam mrtav ozbiljan i za Tolstoja, i za ovu tvoju pesmu. Tolstoj sucks, a pesma je super. Eto.

Čas kažete: Šteta, u smislu; Izgubljen si, čoveče,

Pa, nisi, niko nikad nije izgubljen dok god diše, ali ti mnogo tražiš da ti neki autoritet, preferably gomila njih - potvrdi da je nešto vredno tvog vremena. Mora da bude klasik, mora da bude glavna džada, orkestar, parada, savtajdžez pokriven sa sedam eseja napisanih od strane tri eksperta. Zađi malo po sporednim ulicama, zalutaj u mračne budžake, razdrlji kravatu, napij se, valjaj se u blatu i prašini (ovo je bilo kulturno-figurativno) - zaboravi malo Guvernantu - daj šansu piscima i knjigama i pravcima za koje ne postoje specijalizovane katedra na knjževnosti već 100 godina. Pročitaj nešto loše (ako ne probaš nešto loše, kako ćeš znati da ceniš i prepoznaš nešto dobro?), nešto što ti možda sa te visine trenutno izgleda frivolno i banalno, vulgarno. Kapiraš? Mene ne zanima mnogo da mi neko priča kako je Tolstoj mnogo veliki i pametan, pa sa tim nas smaraju kroz celu srednju školu, zimske raspuste su mi pojeli ti Levi Ruski Pisci, goniihutrilepe. Dajte nešto tipa kao gore yessjelena - "e, ova knjiga je super" iako nismo morali da je čitamo u srednjoj školi, niti je neko "padao iz nje" niti je slat na specijalizaciju zbog nje.

Možda previše intelektualizuješ? Intelektualizovanje, čemu? Mislim da to i nsarski pokušava da ti kaže povremeno (valjda mu ne smeta što glumim tumača njegove misli).
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:33 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Možda previše intelektualizuješ?

Do izveštačenosti?
Moguće.

Naravno, postoji taj rizik, jer tu su - knjige.
U «Enciklopediji mrtvih» Danilo Kiš ima ove recenice: Poražen, bežao je u literaturu – ‘Zemlju obećanu’!
Jer postoje oni koji u knjigama traže neki skriveni Eldorado, misleći da svakom novom pročitanom knjigom, poput starih velikih osvajača, osvajaju nove nevidjene predele, ili sve vreme beže od spoznaje vlastitih poraza (kojih ima, naravno), trazeći u rečima mudrim uverenje i nadu da nije tako, da zapravo pobedjuju. Ili je ipak književnost još jedan apsurd: pobeda porazom?!

Ili, možda, knjige treba spaliti?

Sve ovo postade nekako off-topic!

A, opet, ne mogu a da još ovo ne dodam: Thomas Mann (koji je sigurno jedan od mojih najomiljenijih pisaca) kaže: Ako je zalutao, to je bilo stoga što za neke uopšte i ne postoji pravi put (Tonio Kroeger).

Drugim rečima, ne mogu svi da žive - drukčije. I da iz čista mira kažu... .
ti Levi Ruski Pisci, goniihutrilepe
i sve ono drugo što si nabrojao.

Ali, ali... Ne bi valjalo ni kada bi svi mogli, zar ne?
Svako nosi svoj krst. I ne treba spasaviti ljude od njih samih.Ne isplati se.

After all, tomorrow is another day!

Samo da proguram te "Lagane Amere", pa onda dolaze blagdani... pa ću, verovatno, kao Tiger Woods, uzeti odsustvo na neko vreme...

P. S. Moj blog o čaju nije bio najgori.

P. S. 2
Ovo mi je poznato, jer mi je stalo do čulnosti
ja, tvoj najnežniji pastuv medu pesnicima,
ja, tvoj najsuroviji pesnik medu pastuvima.

nurudin nurudin 01:52 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Није реч о "слободним интелектуалцима"; није да не верујем у ту категорију, али... мало их је било, реч је о "безинтересном приступу" делу Достојевског......, па и Толстојевом делу...

Тиме што сам поменуо да су идеолози нисам желео да их интелектуално дискредитујем, већ само да позовем на обазривост, јер они приступају делу не као "трагачи", већ као "проналазачи" доказа за своје унапред смишљене теорије.... том приликом им такође не замерам, нити имам право на то..... они су творили величанствено дело вредно поштовања ....

Што се православних теолога тиче, част изузецима, али толико пута су се налупали и оскрнавили Достојевског да ми се, најискреније повраћало....али, то је и сувише широка тема за коју тренутно немам времена....
nsarski nsarski 01:55 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Moj blog o čaju nije bio najgori.

Bio je očajan, ako hoćeš da budem iskren.
Slucajno znam malo vise o ceremoniji caja jer sam o tome ucio od istinskog Zen majstora Shozo Sato-a. Ja sam, naime, studirao bas na univerzitetu gde je on godinama drzao, i danas drzi, Japan House.
Konkretno:
Shozo Sato is a theatre director and master of Zen arts. Sato was officially adopted into the Kabuki family of Nakamura, and is a master of the highest order of Japanese Tea Ceremony, Ikebana (flower arrangement) and Sumi-e (black ink painting). He has published extensively on these subjects. Sato was the founding director of Japan House, a Japanese cultural center serving the University of Illinois, where he is Professor Emeritus.

E, sa njim sam se druzio cetiri godine i od njega ucio, odlazio na ceremonije, otkrio Kabuki i Noh, ucestvovao na priredbama, itd. (Uzgred, kako ti nije palo na pamet da pomenes Yeats-ovu vezu sa Kabuki i Noh pozoristem?).

U svakom slucaju, taj blog je vise bio kao domaci zadatak koji si nevoljno sastavio. Tako ja mislim.
Tvoj blog o caju je jednostavno nabrajanje podataka iz one knjige o caju.
ninasimone ninasimone 02:03 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

vladimir petrovic

U «Enciklopediji mrtvih» Danilo Kiš ima ove recenice: Poražen, bežao je u literaturu – ‘Zemlju obećanu’!
Jer postoje oni koji u knjigama traže neki skriveni Eldorado, misleći da svakom novom pročitanom knjigom, poput starih velikih osvajača, osvajaju nove nevidjene predele, ili sve vreme beže od spoznaje vlastitih poraza (kojih ima, naravno), trazeći u rečima mudrim uverenje i nadu da nije tako, da zapravo pobedjuju. Ili je ipak književnost još jedan apsurd: pobeda porazom?!

Ne znam zasto, ali imam potrebu da majcinski branim mladoga Petrovica kad ga stari vukovi pocnu podbadati... Mozda zato sto vidim sebe u njemu, u ovim Kisovim recima, u voljenju Isidore koju niko voleo nije, sebe nekad davno, dok sam verovala da kljuc sveta i zivota lezi u knjigama. To je islo dotle da kad su ono tenkovi krenuli da oru drumove, prva pomisao mi je bila da se prekorim sto sam izgleda bila propustila da procitam neku knjigu o tome kako ratovi pocinju, stigla me kazna sto sam preskakala Rat a progutala Mir. I rekla, onda, ko i maksa, goniteseutrilepe, bando knjizevna. Vi sto nam dajete iskicene obdukcijske nalaze koje samo mrtvi razumeti mogu, a mi ih tako uvijeni u cebad grickamo ko kolacice.

Ne znam vise ni gde su te silne knjige sto sam ih onomad imala zavrsile. Tokom godina bih doteglila po neku, al' teske su i debele ko svinje, eto, rekoh u inat. A nije da mi ne nedostaju, iako se jos durim na njih, cesto mi nesto padne na pamet pa krenem rukom ka praznoj polici. Al' bice dana, sad dezuram, budno pratim sta mladunci rade pa uskocim kad treba da im snove po potrebi malo poguram, malo prikocim. I da uvek imaju cebence i kolacice, naravno.
nsarski nsarski 02:17 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

dok sam verovala da kljuc sveta i zivota lezi u knjigama.

Ja to i danas verujem...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:23 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

nsarski
dok sam verovala da kljuc sveta i zivota lezi u knjigama.

Ja to i danas verujem...

Којим књигама?
Рачуноводственим? ;-)
nsarski nsarski 02:28 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Којим књигама?

:))))
ninasimone ninasimone 05:22 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Predrag Brajovic

Којим књигама?
Рачуноводственим? ;-)

pa, da, nek pusti malo i tog ekonomistu da dise.... nece nista smetati intelektualcu & bohemu
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:17 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Ninasimone
...pa, da, nek pusti malo i tog ekonomistu da dise.... nece nista smetati intelektualcu & bohemu

Da, sve je u tome!
To nam treba.

Francuzi imaju (guvernanta, ponovo?) jednu lepu kovanicu: le savoir-vivre. Spojili su dva glagola (znati i živeti) i dobili jednu imenicu: umeće življenja.
Taj pojam je važan. Ne samo da neki ljudi to ne znaju, već je zaprepašćujeće veliki broj onih koji zapravo ne znaju da žive onako kako treba da žive. Verovatno je indijski jezuita Antoni de Melo (o kome sam nedavno pisao) to imao u vidu kada je apelovao na ljude da se probude, tvrdeći da se neki ljudi rode, završe visoke škole, ožene se/udaju su, izrode decu, dočekaju starost - a da se faktički nikada ne probude.

A to ne čine iz lenjosti, već zato što je teško biti istinski budan. Istinski znati da živiš, prolazeći pored mnogo Scila i Haribdi, nije lako. Jer, gde god se okreneš, neko ti podmeće nogu. Čak i oni koji su dobronamerni.

Da, da, nije lako živeti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:25 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

dok sam verovala da kljuc sveta i zivota lezi u knjigama.

Nsarski
Ja to i danas verujem...

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:56 20.12.2009

Re: Knjiga o čaju

Ja: Moj blog o čaju nije bio najgori.
Nsarski: Bio je očajan, ako hoćeš da budem iskren.


Hm. Dobro ti je ovo očajan.

Vidim da si ti u pravu, ali postoji nešto što nas umnogome razdvaja.
A to je kako prilazimo blogu. (Ima kod Hakslija jedne rečenice: Dete se i dalje smejalo, ne razumevajući ništa... Nisu retke takve situacije).

Što bi rekao Maksa, možete vi me streljati, ali ja ću iskreno priznati da sam ja na blogu vrlo često - površan.
Ali me ta svesnost nije ometala da pišem - o čaju. Jer, moja percepcija bloga nije da JA PROSVEĆUJEM druge, već da ukazujem na nešto što me je trenutno zanimalo, za šta verujem da zaslužuje pažnju.
Slucajno znam malo vise o ceremoniji caja jer sam o tome ucio od istinskog Zen majstora

Pa ja shvatam da mnogi znaju više od mene o čaju, ali ne pišu, već se bave drugim stvarima.
Ja sam bio pročitao malenu knjižicu sa prozaičnim naslovom "Knjiga o čaju" i ona mi se bila mnogo svidela. Sigurno to nije bilo zato što sam ja dobio želju da redovno pijem čaj, već samo zato što je autor, koji je, ne slučajno, Japanac, tako lepo ispričao ono što je hteo da ispriča.
Sve je u lepoj priči.
Tvoj blog o caju je jednostavno nabrajanje podataka iz one knjige o caju.

Ali ja nisam nabrajao KAKO SE PRAVI ČAJ (toga sam se klonio), već sam ukazivao na način kako je autor lepo govorio o (voleli mi to ili ne) jednoj prostoj stvari - pijenju jednog napitka. Naravno, znam ja da su Japanci od pijenja čaja napravili umetnost, ali mene to nije mnogo doticalo. Jer, ako je pijanje čaja umetnost i pijanje kafe može biti umetnost, zar ne? Pa možda i pijenje votke? Sada malo banalizujem stvari, ali ja mnoge japanske ideje volim, s tim što neke ne mogu punim srcem da primim. Moj mentalni sklop je drukčiji. Palim se na neke druge stvari, he, he, he... Ali me svaka lepota uzbudjuje.

S druge strane, kada na blogu ja vidim da neko pokrene nešto što me zaintrigira, ja mu bivam zahvalan, jer ja sam radoznao i onda krenem u moja lična istraživanja i produbljenja, pošto ja nisam ni očekivao da me neko prosvetli tako što će da mi servira sve sažvakano, pa da ja samo uzmem i uživam u tome.

Ja, dakle, tako vidim blog (posebno imajući u vidu, što neko od pragmatičnih podseti, da se pisanje na blogu ne plaća, he, he, he. Zato mnogi moji tekstovi nisu celoviti, i najčešće su bez zaključaka. Jer, moje je da koliko-toliko zaintrigiram, u najpozitivnijem smislu.

U tom kontekstu ja ostajem pri tome da moj blog o čaju nije bio najgori. Jer, sa žaljenjem ili bez žaljenja, priznajem da je bilo ispraznijih, onih u kojima sam mnogo lupetao, da ni pas s maslacom ne bi mogao da proguta... C'est la vie. I ništa nije uzalud.

(Možda ovo moje pojašnjenje i nije bilo potrebno, ja sam našao za shodno da ga kažem. I spreman sam za streljanje, he, he, he...).
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:59 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Nurudin
...Што се православних теолога тиче, част изузецима, али толико пута су се налупали и оскрнавили Достојевског да ми се, најискреније повраћало....

Ne znam sta da kažem na ovo, osim da podsetim na ono što je rekao Hegel, ili Marks, ili ne znam već više ko - da je sve diskutabilno. O svemu se može diskutovati, sve se može osporavati, jer se klonimo dogmi, zar ne?
ninasimone ninasimone 19:49 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

vladimir petrovic
Istinski znati da živiš, prolazeći pored mnogo Scila i Haribdi, nije lako.

Covek je, kao i sve drugo na ovom svetu, ogranicenih resursa. Hteo, ne hteo, bas zbog tih s(c)ilnih Haribdi, he, he, he, mora da ekonomise vremenom, znanjem i emocijama. Ne moze se sve potrositi odjednom bez prikupljanja snage i obnavljanja ili, pak, toliko biti skrt i cuvaran da se prosto sasusis od neuhranjenosti.
nurudin nurudin 20:38 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

Прозвао сам теологе управо због догматичности..........они су опаснији од идеолога, јер многи, чак, нису ни интелектуалци....

П. С. Пошто је један блогер поменуо Шестова, је се придружујем препоруци. Шестов је изванредан филозоф и теоретичар.... али, Стејнер такође има изузетну књигу, коју срдачно препоручујем, "Толстој или Достојевски".
trener92 trener92 23:34 20.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

vladimir petrovic

možete vi me streljati, ali ja ću iskreno priznati da sam ja na blogu vrlo često - površan.

Sve ovo postade nekako off-topic!


Nije Vladimire ,
samo se pališ k`o ruski fitilj...
langsam Vladimire



Re: epilog

Sve moje nežnosti još uvek na tvom pragu spavaju
kao mali žuti psi
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospođe keruše.

ja imam drugaciju verziju:
"sve moje neznosti i gluposti
jos uvek na tvom pragu spavaju
kao mala kudrava stenad
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospodje kucke"
cesto sam ove stihove citirala, moze biti da sam ih sama preradila
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:52 21.12.2009

Re: Dostojevski, Tolstoj

možete vi me streljati, ali ja ću iskreno priznati da sam ja na blogu vrlo često - površan.
Sve ovo postade nekako off-topic!

Trener
... Nije Vladimire ,
samo se pališ k`o ruski fitilj...


Ja sam sebi "dozvolio luksuz" da se šalim na svoj račun, jer nije uobičajeno da neko, ko sebe drži za normalnog, javno govori kako je površan i isprazan. (Nešto slično može sebi da dozvoli Maksa, koji ima naglašeni smisao za humor, ali i dobru pronicljivost).

Ja sam takvom izjavom hteo da pošaljem poruku: greše oni koji od blogovskog pisanja očekuju mala remek-dela, koja vrve od čiste originalnosti. Naravno, ovo se nikako ne sme shvatiti da ja ne cenim dovoljno blog kao medij. Čak bih rekao obrnuto - baš zato što veoma cenim blog, dozvoljavam sebi da idem u širinu i time postignem neke adute koje u drugim medijima ne bih smogao.

Dobro ti je ovo "k`o ruski fitilj".
crossover crossover 07:46 19.12.2009

Песник за песнике

Описујући свој живот у Заштитној повељи, прво чега се у њему сетио, Пастернак помиње једну избледелу сличицу из 1900. године, са курске железничке станице. Будући песник, тада тек десетогодишњак, стојећи у прозорском раму воза који свакога часа треба да крене, према Тули, уочава на перону неког путника „у црном тиролском огртачу без рукава”. И баш он, тај необични човек из мноштва, долази до испод прозора и као стари знанац разговара са Пастернаковим оцем, Леонидом, на немачком језику, помињући Софију Андрејевну и кућу Толстојевих у Јасној Пољани, у чијем правцу, такође, воз иде. „Мада савршено познајем тај језик, овакав још нисам чуо. Зато ми овде, на многољудном перону, између два сигнала за полазак, овај странац изгледа силуета усред тела, измишљотина у густишу неизмишљеног...”

Пастернак је у овој сличици – као из какве мрачне коморе – изазвао своју прву успомену на немачког песника Рајнер Мариа Рилкеа... а мени се данас чини да је руски песник у њој оцртао и сав свој будући духовни па чак и физички профил... онакав каквим ми се он указује, сада, после свега што се наиздогађало и са поезијом и са животом, у овом столећу ратова и револуција, и на чијем се најосетљивијем (лирском) фону, потиснутом од других ствари готово до невидљивости, таласају непролазни песнички ликови и Рилкеа и Пастернака.

Нешто дубоко отмено и достојанствено налази се већ и на самој почетној црти са које је Пастернак (неадаптирано) кренуо у овај сурови век. Одрастао у кући изузетних родитеља, сликара и пијанисткиње, у повременој, личној близини грофа Толстоја и композитора Скрјабина, својом магнетском осећајношћу и истом таквом интуицијом, повукао је све оне племените жице које су танано вибрирале у средишту из којег је поникао. Дао се с почетка на музику, да би прешао на филозофију (у Марбургу) и при крају својих тражења и свог формирања кренуо на најнеизвеснији од свих путева, у поезију. Али и у њој, до последњег даха: остао је савршено музикалан, мисаоно усредсређен и надасве сликовит – обједињујући у свом делу и све оне (привидно напуштене) компоненте кроз које је од самога почетка пролазила његова сложена и вишеструко обдарена личност.

...

Стеван Раичковић - Спомен на Пастернака (одломак)
topcat topcat 08:00 19.12.2009

Re: Песник за песнике

crossover
Одрастао у кући изузетних родитеља, сликара и пијанисткиње, у повременој, личној близини грофа Толстоја и композитора Скрјабина

I Rahmanjinova!
crossover crossover 08:49 19.12.2009

Re: Песник за песнике

topcat
I Rahmanjinova!

Јесте. Овај Rach 2 чудо! Поготово кад га он свира.
Али не може да се слуша на Јутјубу, одох да ставим винил, да раном зором обрадујем комшилук :)))

Re: Песник за песнике

u izvodjenju marte argerich...
topcat topcat 11:12 19.12.2009

Re: Песник за песнике

crossover
одох да ставим винил, да раном зором обрадујем комшилук :)))


Moj komšiluk je davno propjevao ono mjesto 10:25 u 3. stavku. ; ))

p.s.
Ova Marta svira k'o grom!

za komsije

moji su se vec navikli na njenu interpretaciju klavirskog koncerta br 1 od cajkovskog . a prvo me je i pazljivi muz ubedjivao da je to jedno militantno delo od koga dobije gorusicu nedeljom ujutro ako ga slusamo us kafu

yessjelena yessjelena 17:54 19.12.2009

samo me interesuje...

Osvrnucu se na problem prevodjenja savremene ruske knjizevnosti...

stvarno sta se desava sa savremenom ruskom literaturom
nisam ni nacula skorije za nesto interesantno
niko mi nije preporucio nesto novo
OK bavimo se klasicima ali upravo je to interesantno
sta su ti klasici izrodili
ili su zapusili sve novo sto bi moglo da izadje
niccolo niccolo 10:26 20.12.2009

Tek sad obratih pažnju

da si na početku spomenuo Šaljapina - ima jedan interesantan pravni slučaj vezan za njega - on je u svom testamentu svoju imovinu podelio između svoje osmoro dece kojima je ostavio 3/4 nasledstva i supruge kojoj je ostavio 1/4. Međutim, troje od osmoro dece je bilo rođeno za vreme braka sa prvom ženom (sa kojom je imao petoro dece), ali iz veze sa ženom koja će mu kasnije postati druga žena. Njegova imovina se sastojala i iz nepokretnosti u Francuskoj, gde se posle njegove smrti vodio sledeći spor - prema pravu Francuske u to vreme ono troje dece nije imalo pravo da nasledi čak ni na osnovu testamenta, dok sovjetsko pravo nije pravilo nikakvu razliku među decom, pa je bilo bitno koje pravo primeniti u ovom slučaju. Francuski sud je našao da se primenuje francusko pravo te ovo troje dece nije imalo pravo da naslede...
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:21 20.12.2009

Re: Tek sad obratih pažnju

da si na početku spomenuo Šaljapina - ima jedan interesantan pravni slučaj vezan za njega

Tako znači. Ja sam za Šaljapina znao da je bio veliki umetnik i da je mnogo ljuštio votku.
Sada sam saznao i da je mnogo dece bio napravio.

A kada pominješ tu diskrepanciju prava o nasledju medju raznim evropskim državama, meni je mnogo čudno englesko pravo, što slučajno znam, iz romana.
Tako recimo, čitajući romansiranu biografiju engleskog premijera Dizraelija, pokazano je da se on bio oženio sa udovicom nekog lorda. Ona sa lordom nije imala dece, ali su imali vilu blizu famoznog Hajd parka. A kako u to vreme još nije postojao Dawning street 10, odnosno zvanična premijerska rezidencija, Dizraeli se preselio kod te lejdi. Njemu je to bio prvi brak, ali kako su bili oboje već stari, nisu imali dece. A onda, posle nekoliko godina, lejdi je umrla i premijer Dizraeli je morao da se iseli iz te vile. Shvatio sam da je lejdi imala pravo samo da doživotno ostane u vili. Kada je ona umrla, vilu su nasledili neki daleki, siromašni rodjaci.

A čitao sam još jedan divan roman, koji je imao te pravne začkoljice. Radi se o najboljoj knjizi Ivlina Voa, pod nazivom "Šaka praha" (Evelyn Vough: A handful of Dust). Glavni junak je aristokrata oženjen običnom gradjankom, s kojom ima dete. Kada on nasledjuje od svog oca veliki zamak u centralnoj Engleskoj, on i porodica se tamo preseljavaju. On je presrećan jer voli zamak, ali ženi počinje da biva dosadno, te često putuje u London, i tamo se švaleriše na veliko. U medjuvremenu, dete nesrećnim slučajem strada. Žena više nije zainteresovana za aristokratu i za zamak, te želi da se razvede. Ali se on ne slaže. I onda on, u depresivnom stanju, odlazi u neku ekspediciju u Brazil. Tamo umire od malarije. I opet, njegova zakonita supruga nema nikakva prava na zamak, te odlazi za stalno u London, a zamak nasledjuju (ponovo) daleki siromašni rodjaci...

Pa je li je tako i kod nas?
niccolo niccolo 17:21 20.12.2009

Re: Tek sad obratih pažnju

Pa je li je tako i kod nas?

Nije, kod nas i žena ima pravo na deo nasleđa, pa ako ima dece onda deli na ravne časti sa decom (ako preminuli nije što god drugo odredio testamentom), a ako nema dece ona nasledi 50% a drugih 50% roditelji (opet ako ovaj nije drugačije kažao). Čini mi se da su u Engleskoj ranije supruge imale vrlo malo prava da naslede (odnosno da ga nije ni bilo), moguć da obe knjige govore o tim vremenima...

Re: Tek sad obratih pažnju

u uk posyoji ogranicenje koliko parner moze da nasledi ako postoje i deca ili ako su roditelji, braca i sestre zivi. kad je u pitanju vrednost, mislim da ide negde do 270000 funti. nije lako biti udovica u uk. mnogo se vise isplati razvesti se , pa traziti odstetu, to poduslovom da si bila udata za dobrostojeceg.
topcat topcat 14:11 20.12.2009

A Složenjicin?

ili opet nisam pazila?
dirtyharry dirtyharry 14:59 20.12.2009

Meni se od

svih njih najviše sviđaju Šolohov i Tolstoj, doduše pre mogu da kažem od onih koje sam čitao jer nisam baš previše knjiga pročitao pd različitih pisaca. Meni je Tihi Don jednostavno knjiga koja mora da se pročita (ili tačnije sva četiri dela). Ovo delo je pisano skoro dvadeset godina i za mene je epohalno e sa druge strane sada što me nije toliko interesovala ta vrsta književnosti kada sam imao vremena za čitanje a sada me sve interesuje ali nemam vremena ....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana