From Feminism to Pacifism, Vukovar 16 Years After

2 "dobronamjeran":

Hvala sto se interesujes za aktivnosti ZUC-a u Srbiji no bolje bi bilo da podrzis svoje sunarodnike u takvim akcijama ako ih ima naravno. Mi cemo se vec snaci..

Pad Vukovara je bio dogovoren izmedju Franje i Slobe.

General zbora u mirovini Anton Tus, koji je 1991. godine obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, potvrdio je u ponedjeljak da je bio upoznat s povlačenjem tenkova s bojišta u jesen 1991. godine kako bi poslužili za kompletiranje tenkova M-84 koje je "Đuro Đaković" kasnije prodao Kuvajtu.
Naime, "Slobodna Dalmacija" u ponedjeljak je otkrila kako je u vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, krajem 1991. godine, tadašnji hrvatski državni vrh donio odluku o prodaji najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu.
U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta i iz Vukovara povučeno je 15 tenkova.
Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i pol do dva milijuna dolara po tenku, ovisno o opremljenosti.
Stipetić: Mogli su biti prekretnica za Vukovar

General Petar Stipetić, koji je u vrijeme bitke za Vukovar obnašao dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera HV-a, potvrdio nam je istinitost tajne hrvatsko-srpske operacije prodaje tenkova.
— Znam da se radilo o kontingentu tenkova dogovorenih za isporuku neposredno prije rata, a za koje je Kuvajt navodno prethodno uplatio novac. Svakako da nema logike da se u vrijeme bitke za Vukovar naglo povlače tenkovi koji su mogli biti prekretnica. Takvu je odluku najvjerojatnije donio sam državni vrh i sasvim je sigurno da je došlo vrijeme da se taj slučaj, kao i mnogi drugi, istraži - kazao nam je general Stipetić.

Zlocini nad Srbima u Vukovaru se desili a JNA nije htela da mrdne,

Suljić potvrdio navode u ubistvima 50 Srba u Vukovaru

ZAGREB, 26. juna (Tanjug) - Munib Suljić, osuđen na 12 godina zatvora zbog ubistva, kojeg je Holandija izručila Hrvatskoj, spreman je da kaže sve šta zna o zločinima rezervne jedinice hrvatskog MUP-a čiji je bio pripadnik, a kojom je komandovao Tomislav Merčep.

Suljić, koji se predao Haškom sudu, ima mnogo toga da kaže o zločinima Merčepove jedinice u Gospiću, Zagrebu i Pakračkoj poljani, a ponešto zna i o zločinima Merčepa u proleće i leto u 1991. Vukovaru, kada je bio sekreatr za odbranu.
Merčep je, kako ističu mediji, u Vukovaru sastavljao spiskove za likvidacije 50 civila, među kojima i dvoje dece, što su su izvršavali njegovi potčinjeni.
Na zahtev vladinog komesara Marina Vidića Bilog, Merčep je iz Vukovara premešten u Zagreb, ali je postao jedan od čelnih ljudi u MUP-u - pomoćnik ministra za rezervne policijske jedinice koje su velikim delom, bile sastavljane od kriminalaca koji su pre toga amnestirni i pušteni iz hrvatskih zatvora.
Kako je obelodanjeno da je Haško tužilaštvo predalo hrvatskom opsežne istražne materijale o Merčepovoj ulozi o zločinima, Suljić se, s obzirom na to da je bio i bolestan i bez para, sam prijavio u Hagu smatrajući da nakon izručenja u Hrvatsku ima velike šanse da dobije status pokajnika, odnosno da isposluje smanjenje kazne i lečenje.
Iako se Haško tužilaštvo proglasilo nenadležnim, pa je brigu o njemu preuzela holandska policija, Suljić je u prisustvu haškog istražioca dao iskaz koji je prosleđen državnom tužiocu Mladenu Bajiću.
Suljićev iskaz dat u Hagu prvi je pravno valjani dokaz o osnovanosti tvrdnji o Merčepovim zataškanim zločinima u Vukovaru, pogotovo što su porodice pobijenih vukovarskih Srba tužile Hrvatsku, u čije su ime likvidirani njihovi muževi, sinovi i braća.
Nakon Suljićevog iskaza, podizanje optužnice protiv Merčepa je pitanje vremena, a punomoći oštećenih stranaka preuzeo je poznati advokat Ante Nobilo.
"Slobodna Dalmacija" piše da je pre rata smaknuto barem 50 uglednih ili imućnijih vukovarskih Srba, da bi ostali Srbi bili zastrašeni i naterani u "dobrovoljno" bekstvo.
Merčepovi potčinjeni noću bi upali u kuću i odveli žrtvu, tobože na saslušanje, s koga se niko nije vraćao, osim što je Dunav izbacio poneki leš.
Merčepova jedinica, u kojoj je bio i Suljić, formirala je u Zagrebu konclogor u kome je držala zatvorene i mučila Srbe i ponekog Hrvata, a onda ih prebacivala u Pakračku poljanu gde bi nakon mučenja bili likvidirani.
Suljić, koji je juče izručen Hrvatkoj, je jedan od učesnika likvidacije srpske porodice Zec u Zagrebu, uključujući i dvanaestogodišnju Aleksandru, a nakon što su priznali zločin, pušteni su na slobodu, zbog navodne proceduralne greške.

ZAGREBAČKI ODVJETNIK ANTO NOBILO KOMENTIRA SLUČAJ OSIJEK, ISTIČUĆI UBOJSTVA KOJA SU SE DOGODILA I U DRUGIM DIJELOVIMA RATNE HRVATSKE

Nobilo: U Vukovaru prije rata ubijeno stotinu Srba

ZAGREB - U Vukovaru je prije rata na isti način ubijeno možda i stotinu Srba, izjavio je jučer za naš list zagrebački odvjetnik Anto Nobilo. "Javila mi se žena koja zastupa udovice i majke ubijenih vukovarskih Srba. Čini se da su u tom gradu likvidacije bile masovnije od onih u Osijeku", kazao nam je Nobilo.
On je to iznio objašnjavajući da bi istinski zainteresirano pravosuđe obuhvatilo sva takva događanja iz 1991., a ne samo Osijek. "Siguran sam da je slučaj Osijek politički tempiran, jer zašto, primjerice, nitko ne istražuje Sisak? Zato što tamošnji gazda nije u svađi s vladajućima", tvrdi Nobilo pa podsjeća da je Boljkovac svjedočio o zločinima, Josip Reihl-Kir im se suprotstavio, a Tuđman i Šušak znali su za njih. "To sugerira da su zločini proizvod Tuđmanova režima. Tadašnji državni vrh za njih je odgovoran politički, a možda i kaznenopravno".
Nobilo kaže da bi se slučaj Osijek mogao rasvjetljavati pravnim pojmom zvanim “krug zatvorenih indicija”. Ako je, naime, Glavaš uspješno organizirao obranu, to znači da je potpuno kontrolirao postrojbe. A ako su se zločini dogodili serijski, istovjetno i bez reakcija, može se zaključiti da su bili proizvod sustava koji je apsolutno kontrolirao Glavaš pa se nameće zaključak da je on i odgovoran. Ima i drugih mišljenja uglednih pravnika, koji drže da bi Glavaš, usvoji li sud svjedočenje Krunoslava Fehira, trebao odgovarati ne po zapovjednoj odgovornosti, nego kao neposredni počinitelj.
Nobilo upozorava da Mladen Bajić nije jedini odgovoran za učinkovitost istrage. "Policija je Bajiću oči i uši, a ona je istodobno dio Vlade. Tako se može kontrolirati istraga", kaže Nobilo. Prema njemu, pritisak medija je dobrodošao, ali ne kad se piše o konkretnim iskazima svjedoka. "Nipošto nije dobro javno voditi istragu. Jedan čelnik nevladine organizacije ovih dana javno govori o svjedocima. To je štetna samopromocija. Svjedoci moraju ostati potpuno tajni, samo ih se tako može zaštititi. Na primjer, moje tajne svjedoke ni danas nitko ne zna", kaže Nobilo o aktivnoj uključenosti Žarka Puhovskog u slučaj Osijek. Ugledni odvjetnik detektira i ključne teškoće u postupku koje bi, zajedno s prevelikom javnošću istrage, mogle potpuno kompromitirati slučaj. "To je prirodna solidarnost ratnih veterana, koja je svagdje ista, međusobna umiješanost aktera, što otežava svjedočenja te apriorno neprijateljstvo mikrosredine prema svakome tko je spreman svjedočiti." Pritom Nobilo naglašava da se može razumjeti javni istup svjedoka Krunoslava Fehira nakon što ga je otac prokazao, ali da će nepodudarnosti u njegovim javnim svjedočenjima vrlo vjerojatno biti komplikacija na suđenju.

Jel' Mercep osudjen? Nije on samo delovao u Vukovaru nego i zapadnoj Slavoniji(Pakracka Poljana) miniranje srpskih kuca, Gospic.
Kako je HDZ dosao na vlast u Vukovaru posle izbora 1990.?

JOSIP BOLJKOVAC, BIVŠI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA, O ATENTATU NA REIHL-KIRA, GLAVAŠU, ŠEKSU, TUĐMANU, TITU, BOSNI I SVOJIM MEMOARIMA

KIR JE UBIJEN ODLUKOM DRŽAVNOG VRHA



Danas sam siguran, Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir Glavaš i Vladimir Šeks proveli su tu odluku. Ubijen je 1. srpnja 1991. godine, a 27. lipnja došao je kod mene i rekao mi "odluka je donesena, ja ću biti ubijen". Nisam mu vjerovao. Spominjao je da mu prijeti opasnost od Glavaša i Šeksa. Morate znati da je Kir bio krunski svjedok, bio je protiv rušenja srpskih kuća, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. Gudelj je samo realizator. A Tuđman na sastanku na kojem se govorilo o mojoj smjeni, dan nakon ubojstva, niti jednom riječju ne spominje Reihl-Kira


Josip Boljkovac, visoki hrvatski dužnosnik s početka devedesetih, umirovljeničke dane provodi u okolici Karlovca, u svojoj staroj vikendici, gdje priprema memoare. Kako njegovo političko sjećanje obuhvaća i Drugi svjetski rat i poratno razdoblje, Hrvatsko proljeće, te osamostaljenje Hrvatske, nema sumnje da će vrlo brzo postati intrigantno političko štivo. Naime, Boljkovac je imao značajnu rolu šezdesetih godina u političkih odnosa između Jugoslavije i Savezne Republike Njemačke, ali i u organizaciji policije nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine. Bio je ministar unutarnjih poslova u prvoj HDZ-ovoj Vladi koju je vodio Stipe Mesić, odradio je dio mandata i u drugoj, pod rukovodstvom Josipa Manolića, potom je imao istaknutu ulogu u UNS-u, tadašnjoj krovnoj špijunskoj organizaciji. No, aktualno izručenje Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihl-Kira, načelnika osječke policije, usmjerilo je početak razgovora u kojemu neke informacije prvi put javno izgovara.

- Danas sam siguran, Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir Glavaš i Vladimir Šeks proveli su tu odluku.

Šeksov udjel

- Šeks?

- Pa on je tamo bio glavni. Ali, da biste znali što se događalo treba se sjetiti 25. siječnja 1991. godine, kada je Predsjedništvo Jugoslavije, u prisustvu Franje Tuđmana i hrvatskog izaslanstva, odlučilo da se Armija stavi u prvi stupanj mirnodopskog stanja, a bila je u prvom stupnju pripravnosti i da se u Hrvatskoj razoruža rezervni sastav policije. I mislim da je 8. svibnja 1991. godine provedena demobilizacija, Hrvatska je to, dakle, službeno prihvatila i vratila dio oružja. No, u isto vrijeme, iz HDZ-a u Osijeku pozivaju Reihl-Kira i daju mu zadatak da mobilizira sav rezervni sastav, i da ga, naravno, naoruža, suprotno ovom zaključku. Takvu zapovijed potpisao je Ivan Cvitković, tadašnji predsjednik osječkog HDZ-a. Drugim riječima, oni su u Osijeku srušili dogovor Predsjedništva Jugoslavije i Hrvatske. A zna se da se tamo ništa nije događalo bez Šeksa i Glavaša. Gudelj je samo realizator.

- Kir Vam je to i osobno najavio?

- Imam dokument iz kojega je jasno što se od njega tražilo. Osim toga, Kir je u četvrtak 27. lipnja 1991. godine došao kod mene u Ministarstvo. Imali smo bezgranično povjerenje jedan u drugog, borili smo se za mir. Inače, zanimljivo je da sam tada Kira primio nakon što sam se vratio iz Bačke Palanke gdje sam razgovarao s Radmilom Bogdanovićem, Miloševićevim ministrom unutarnjih poslova i Mihaljom Kertesom, Miloševićevim pouzdanikom. Već tada Bogdanović je govorio da su se "šefovi dogovorili". Dakle, po povratku u Zagreb razgovarao sam s Kirom koji je već bio s mojim pomoćnikom Slavkom Degoricijom. Sjeo je kod mene i rekao mi "odluka je donesena, ja ću biti ubijen". Nisam mu vjerovao. Negdje pri kraju razgovora u sobu je uletio Degoricija i rekao mi "ministre, Kira hitno povlačimo u Zagreb, on je u opasnosti". Dogovorili smo se da najkasnije u nedjelju 30. lipnja bude u Zagrebu, no, tada su mu isforsirali te nesretne razgovore u Tenji na koje je išao kada mu je propucan automobil.

- Vjerojatno je rekao tko mu prijeti?

- Spominjao je Glavaša i Šeksa. Morate znati da je Kir bio krunski svjedok, bio je protiv rušenja srpskih kuća, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. Bio je protiv planova za ubijanje.

Vozač iz MUP-a

- Aludirate na epizodu koju ste opisali u seriji "Smrt Jugoslavije", kada ste tvrdili da su Gojko Šušak, bivši ministar obrane, Vice Vukojević, današnji sudac Ustavnog suda i Branimir Glavaš pucali na Borovo Selo?

- Da. Vukojević, Šušak, Glavaš i još neki, došli su po Kira da ih odvede u Borovo Selo, tamu su pucali iz armbrusta po barikadama. Jedan je armbrust pao u kukuruz i donesen mi je u Ministarstvo, a ja, ministar, nemam pojma ni o čemu. Ono što mogu reći jest da je čovjek koji je vozio armbruste i zolje u Borovo Selo i sada na visokom položaju u Ministarstvu unutarnjih poslova. On je iz Bosne, dobro je kotirao u hrvatskoj policiji. Neću mu sada reći ime, jer u krajnjoj liniji, on i nije najvažnija osoba. Važnije je utvrditi tko je naredio akciju. Inače, u cijeloj toj gužvi Šušak je izgubio pištolj, s kojim je general JNA Blagoje Adžić mahao na sjednici Predsjedništva, samo se nije znalo čiji je. Kir me obavijestio da je Šuškov.

Stranke u policiji

- Što je od toga znao Tuđman?

- Znao je sve. Vidjet ćete iz stenograma sastanka na kojoj se govorilo o mojoj smjeni on niti jednom riječju ne spominje ubojstvo Reihl-Kira. A ubijen mu je načelnik policije, Goran Zobundžija, predsjednik Izvršnog vijeća i Milan Knežević, odbornik Općinske skupštine. Cilj je bio rat po svaku cijenu kako bi se stvorila mogućnost podjele Bosne. Kir je smetao jer je bio za mirnu opciju.

- Smijenjeni ste nakon Kirova ubojstva, no i dalje ostajete bliski vlasti?

- Službeno, nisam smijenjen, ali su pritisci na mene bili preveliki, pa je ispalo kao da odlazim zbog prelaska na novu dužnost. Tuđman se tri puta sastajao sa mnom i tražio da prihvatim UNS. Vidio sam kuda sve to ide i odbio sam ga, pa mi se onda požalio da će na koncu ostati sam. Vjerojatno je pomalo bio svjestan da ga razaraju razni šušci, bobani, borasi, da mu pomalo izmiču kontroli. Na kraju je Manolić preuzeo UNS, a ja sam bio pomalo operativac, po strani. Tada se počinjalo i s montiranjem nove opreme za prisluškivanje, a tim se poslom bavio ovaj koji danas vodi Telekom.

- Mudrinić?

- Da.

- Ako ste zaista bili za mirnu opciju kako ste uopće mogli raditi u takvoj vlasti koja je, tvrdite, nastojala izazvati rat?

- Moj dolazak u HDZ bio je na Manolićev pritisak, prihvatio sam tu stranku u zadnji čas. No, čim sam postao ministar unutarnjih poslova, zabranio sam članstvo u strankama, zamrznuo sam svoje članstvo u HDZ-u. Znao sam da u policiji treba sačuvati postojeći status, nikoga ne otpuštati, a tamo gdje je nesrazmjer, tamo izvršiti novu popunu. Svi ministri su me podržali da u policiji ostane postojeće stanje i u mojemu mandatu nije bilo ni smjena, ni otpuštanja po nacionalnom kriteriju. A prihvaćanje dužnosti ministra unutarnjih poslova od mene je tražio osobno Tuđman.

- Činjenica je da ste bili ministar u vrijeme prvih stradanja hrvatskih policajaca. Krvavi Uskrs i pogibija Josipa Jovića na Plitvicama, te masakr u Borovom Selu bili su zapravo pravi početak rata u Hrvatskoj.

- Gledajte, tada ste imali priličan kaos u vrhu vlasti gdje su se borile dvije opcije ratna i mirnodopska. Morate znati da je u to vrijeme general Martin Špegelj zastupao tezu da treba napasti kasarne jugoslavenske vojske, dakle, novake, bila je pripremljena i akcija koja je trebala započeti 12. prosinca 1990. godine, pola sata iza ponoći. Istina, ta struktura nije imala policiju na svojoj strani, ali su uspjeli iskoristiti dio policajaca uz čiju su pomoć na svoju ruku poslali telegrame na teren da počinju napadi na kasarne. Špegelj mi je govorio da će se vojska predati kad pukne prva mina, a zapravo bi se dogodilo suprotno. Armija bi krenula tenkovima i započelo bi rušenje. No, kako sam veći dio policije imao uz sebe i kako je ona još bila multinacionalna, odjednom su reagirali s terena. Zvali su me načelnici i pitali šta da rade. Rekao sam im da će dobiti obavijest i tada sam im poslao dokument koji me spasio Haaga. U njemu jasno naglašavam da su sve poruke o napadima na vojarne neregularne i da organi i službe unutarnjih poslova mogu postupati jedino po naredbi Ministarstva unutarnjih poslova.

- Da, ali krvavi se Uskrs dogodio?

- U toj akciji na Plitvicama bio je nažalost jedan mrtav, Josip Jović, a i on je poginuo od singapurskog metka iz američke pumparice, dakle, iz puške koju su imali naši. I kad sam to rekao, protiv mene je pokrenuta hajka u Hrvatskoj. Jović je pogođen u magli i na mojemu stolu bio je izvještaj u kojemu je stalo da je analizom utvrđeno da je pogođen našim metkom. Plan je bio provesti akciju kojom bismo spriječili da nas pobunjenici presijeku popola. Nažalost, autobus u kojemu je bio Rojs se pokvario, dio snaga stigao je prekasno i u magli su se jednostavno pomiješali s pobunjenicima, nije se vidjelo tko na koga puca. Inače, prvi čovjek u odori hrvatskog policajca kojega su ubili pobunjeni Srbi, bio je Goran Alavanja, Srbin. On je ubijen 17. listopada 1990. godine kod Obrovca, sjećam se da sam njegovoj obitelji poslao vijenac i sućut.

- Smatrate li Borovo Selo svojim neuspjehom?

- S tom akcijom nisam imao nikakve veze. Ali da bih Vam to objasnio moramo se vratiti malo unatrag. Kada je uspostavljena nova vlast Tuđman je tražio da Vice Vukojević uzme temeljnu policiju. Sad shvatite odnose: šef države naređuje da mi on bude pomoćnik i da preuzme svu oružanu policiju. Ja mu je uzmem i predam Jošku Moriću. Vice zove Tuđmana, Tuđman me pita zašto sam mu uzeo policiju. Rekao sam mu da mu je to previše za Vicu, da on ne smije voditi oružanu formaciju. Osim toga, ne vjerujem mu, a Morić je bolji policajac. Vice je htio imati što bolji nadzor nad policijom. Tih je dana Vice često išao u Osijek, Borovo Selo, Vukovar, bio je zajedno s Glavašem, Šuškom i Šeksom, stalno je nešto radio iza mojih leđa. S druge strane, Ante Marković, savezni premijer, i ja dogovorili smo se da Tuđmana pokušamo nagovoriti da smijeni Veljka Kadijevića, saveznog ministra obrane, i da na njegovo mjesto dođe general Anton Tus koji je tada vodio zrakoplovstvo. Ante i ja otišli smo kod Tuđmana i Ante mu to predloži, a Tuđman kaže da se ne slaže. Marković mu je objašnjavao da će izbiti prljavi rat ako ne smijenimo Kadijevića, da je Kadijević u krugu ljudi koji je zaostao i ratnički raspoložen, koji bi sve razarao. No, Tuđman je uporno tvrdio da nema razloga za to, da rata neće biti. Nakon tog sastanka, bez Tuđmanova znanja otišao sam u Novi Vinodolski na sastanak s Tusom. Našli smo se u kući moga pomoćnika i pričali u četiri oka. On je bio ugledan, utjecajan, zapovijedao je zrakoplovstvom i protuzračnom obranom, prijateljevao je s glavnim tajnikom NATO-a. I dogovorili smo da idemo mirno, da se u vojsci sačuva postojeće stanje i kad smo se planirali razići na radiju čujemo da je u Borovu Selu 21 ranjen, a 11 mrtvih. Možete zamisliti mene, ministra i njega, generala, on u sebi mora misliti "tko je ova budala, sa mnom razgovara o miru, a ide u rat". Problijedio sam, izgubio skoro kompas, govorio sam "koji je to zločinac uradio." Sjećam se da sam ga uvjeravao da je sve to urađeno iza mojih leđa. Poslije sam saznao da su akciju dogovorili Šušak i Vukojević i skupina zapovjednika oko njih, i da su nakon moga sastanka s Tuđmanom i Markovićem poslali Degoriciju, moga pomoćnika, kod Tuđmana, da dobiju njegov placet.

Vukojevićeva naredba


- Dakle, iza svega je stajao Tuđman?

- Da. Vjerujem da je htio zaoštriti odnose, jer se bojao da će Tus postati ministar obrane i da bi to moglo ugroziti njegov dogovor s Miloševićem. Degoricija je poslije na VONS-u priznao da je on išao kod Tuđmana po placet i Tuđmana su uvjeravali da će sve ići glatko, a spremili su akciju u kojoj su s autobusima išli na cijevi, to je ludost. Iz svega što sam saznao kasnije, Vice Vukojević i Gojko Šušak, uradili su to protiv moje volje, čak ni Kir, načelnik policije u Osijeku, nije imao pojma što se događa u Borovom Selu. Da smo tada postavili Tusa Tuđman i Milošević teško bi ostvarili plan podjele Bosne. Kasnije sam iz njemačkih izvora dobio i dokument iz kojega proizlazi da je general Milivoje Petković naređivao povlačenje Hrvata iz Posavine. Kriminalci su nas uvukli u rat, Šušak i Boban su odlučivali. A Boban je bio agent, baš kao i Tuta, ako ćemo iskreno ni Šarinić nije bio daleko. Dobar dio društva oko Tuđmana radio je za razne službe. Šarinić je bio francuski čovjek, poslije da ne govorim za koga je sve radio. Inače, nije bio ratoboran, nije bio za ratnu opciju, ali kod Miloševića je mogao kad je htio i sam je rekao da je bio kod njega mnogo puta, što dosta toga govori.

- To je vrijeme bilo obilježeno i akcijama koje su se mogle objasniti i kao oblik državnog terora: ubojstva, sustavno miniranje antifašističkih spomenika, sve to stvaralo je dojam da država dirigira terorističke aktivnosti. Jeste li imali saznanja o terorizmu pod državnom kontrolom?

- Točno je da je iza mnogih zločina stajao dio državne mašinerije. Više od tri tisuće antifašističkih spomenika srušeno je po Hrvatskoj i siguran sam da je iza toga stajao Gojko Šušak, a on je, kako znamo, bio glavni iza Tuđmana. Šušak je naredio da se razori čak i cvijet u Jasenovcu, jedan od tih koji su dobili taj nalog danas je general. Međutim, dečki nisu htjeli ići tako daleko. Znam i da je kad je dignut spomenik na Mirogoju kod vojnog ordinarija Jurja Jezerinca bila bogata večera kojom je obilježeno to rušenje. Znam da su na večeri bili Mladen Schwartz sa ženom i Vontin sin sa ženom (Nenad Ivanković, novinar op. a.). Iza takvih događaja stajala je desna frakcija državne vlasti i dio policije.

Rat za Bosnu

- Iz mnogih Vaših istupa stječe se dojam da se ne slažete s važećim povijesnim tumačenjem po kojemu je rat Hrvatskoj bio nametnut?

- Rat nije bio nužnost, nego stvar dogovora, a krajnji je cilj bila podjela Bosne i Hercegovine. To je bio plan Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. I ta priča da je tada stvorena hrvatska država nije točna. Mi smo hrvatsku državu imali već u republičkom Ustavu iz 1972. godine na kojemu sam radio. U uvodu toga Ustava stoji: "Socijalistička Republika Hrvatska suverena je država." A Tuđman je srušio tu suverenu državu, a ne stvorio, on je htio biti kralj. Ja moram priznati da je prema meni bio korektan i da nije dopuštao da me se proganja, ali on je jednostavno bio preveliki egocentrik. Sjećam se kad je formiran HDZ u Zagrebu, pozvali su me da govorim, premda sam, formalno, bio u Hrvatskoj demokratskoj stranci kod braće Marka i Vladimira Veselice. Došao sam i počeo govoriti o parlamentarizmu, trodiobi vlasti, kad vidim odjednom da je Tuđman skočio kao lud s jednog kraja na drugi, došao je do Manolića, počeo mu nešto govoriti. Poslije, kad sam došao iza govornice Manolić mi je šapnuo "nemoj više o parlamentarizmu, on je ljut, neće da čuje o tome. Sad imamo prijelazni period i moramo imati svu vlast u rukama."


- Surađivali ste i s drugim predsjednikom koji nije ima baš previše demokratskih navada Josipom Brozom Titom. Je li Tuđman bio njegova kopija?

- Ma, ne mogu se njih dvojica uopće uspoređivati. Pokušavao ga je Tuđman kopirati, ali bio je daleko od njega. Znate, ja sam radio na uspostavi odnosa između tadašnje SR Njemačke i Jugoslavije, o tome će se dosta moći čitati u mojoj knjizi. Sjećam se da je bilo otpora, general Vlado Popović tvrdio je da to ne treba činiti, pa sam Titu objašnjavao da tamo radi jako puno naših ljudi i da im treba omogućiti normalan život. Na kraju sam dobio i zahvalnicu njemačke Vlade. Tuđman je bio egocentrik, mislio je da se cijeli svijet vrtio oko njega. Nakon rata družio se s Jeftom Šašićem, generalom KOS-a, bio mu je kućni prijatelj sve dok ga general Ivan Gošnjak nije otjerao iz Beograda. I drugi general Radojica Nenezić, također ekstremist, bio mu je prijatelj. Tuđman je bio personalac i sigurno je da su sve znali, znali su i za zločine nakon rata. A Gošnjaka sam poznavao još od 1943. godine. Sjećam se kad se spremala Vatrogasna olimpijada 1965. godine. Bila je to treća Olimpijada, prva je bila u Njemačkoj, druga u Francuskoj, ni na jednoj nisu bili zajedno Istok i Zapad. Izbor je pao na Jugoslaviju i kako su karlovački vatrogasci bili među najboljima, ja sam se odlučio izboriti da olimpijada dođe u Karlovac, premda su bili veliki otpori, svi su htjeli da to dobije neki veliki grad. Pazite, bio je to prvi put da Istok i Zapad zajedno sudjeluju. Ja sam se u Beogradu zaista izborio za Karlovac, ali problemi na terenu su bili preveliki, pa sam nazvao Tita. Primio me na Brionima, no kako ga je tada zvao grčki kralj Đorđe zbog rata Židova i Arapa da ga pita što će poduzeti nesvrstani i Tito zove Gošnjaka da mi bude domaćin umjesto njega. I kod ručka pričamo o Karlovcu, jer je Gošnjak bio komandant Druge armije kad se gradila Jugoturbina i pita me "daj mi reci, molim te, šta radi onaj ludi Tuđman u Zagrebu". Rekao sam "druže generale, ja ga malo vidim", jer smo se stvarno malo viđali, a meni će Gošnjak: "Znaš šta, on mi je radio takve probleme u Beogradu, da ga više nisam mogao braniti pred generalima. I onda sam odlučio da ga pošaljem u Zagreb, dali mu čin generala, nek se s njim zabavlja Vlado Bakarić." Radio je razne intrige, bavio se tračevima, miješao se u nogomet...

SANADER I BiH

- Sjećate li se Ive Sanadera, današnjeg premijera, iz prvih godina rata?

- Jednom sam bio kod njega kad mi je trebalo produžiti diplomatsku putovnicu, a kasnije sam imao uvid u njegov razgovor s prvom suradnicom Ala Gorea, zamjenika američkog predsjednika. Ona je tražila od Sanadera da se Hrvatska vojska povuče iz Bosne i Hercegovine, a Sanader ju je uvjeravao da u BiH nema hrvatske vojske. Ona ga je pitala kako je moguće da su u BiH hrvatske registracijske pločice i hrvatski novac, no on je uporno tvrdio kako su to pojedinačni događaji i kako Hrvatska nema ništa s događajima u BiH.

HDZ PROTIV MIRA

Iz dijela stenograma sa sjednice Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske održane 2. srpnja 1991. godine, dan nakon Kirova ubojstva, jasno se oslikava kakva je atmosfera vladala u vrhu hrvatske vlasti. Glavnu riječ imao je, naravno, Franjo Tuđman i on je odmah objavio da je imenovao novog ministra unutarnjih poslova Onesina Cvitana. Potom je rekao: "Gospodin Josip Boljkovac je, znači, time oslobođen te dužnosti radi odlaska na novu dužnost. To je, kako bi se reklo, koliko istina, toliko tek jedno obrazloženje za javnost." Tuđman hvali Boljkovčevu ulogu, ističe kako je ona bila značajna posebno "prema tom srpskom elementu", jer je "Joža pokazao zamjetnu dozu spremnosti na razgovore". No, Tuđman zatim tvrdi: "Takva njegova politika u cjelini, a osobito na području unutrašnjih poslova, nailazila je na otpore, naročito kod onih naših ljudi, pa i ekstremnih krugova, hrvatskih"... te zaključuje kako "smo iscrpili te njegove metode i naše metode da sada moramo prići malo striktnije na provedbu tih metoda unutarnjih poslova, policijskih." Pri kraju ulomka iz stenograma Tuđman priznaje da je Boljkovac nailazio na velike otpore "u redovima vladajuće HDZ-ovske sredine i stranke".

U Tuđmanovu izlaganju nije bilo ni riječi o atentatu na Reihl-Kira.

Nego jel' u toj brojki od 3000-5000 ukluceni i Srbi stardali kod Vukovara?

Pogledajte kako su Human Rights Watch, United Nations, New York Times, Freedom Forum, Physicians for Human Rights, NATO i International Committee for the Red Cross (Juli 2000) sakupili podatke o situaciji na Balkanu u protekloj deceniji.
Ljudi ubijeni u Vukovaru: 2,300

Hocemo da pricamo o optuznicama.
U Hrvatskoj se jos ne procesuiraju zlocini za masovne likvidacije Srba od Vukovara do zapadne Slavonije, npr. Papuk i Pakracka poljana preko Siska i Zagreba, Karlovac(doduse tamo je pojedinicanih slucajeva), u slucaju Lora treba jos da prodje Lora 10 da bi ceo predmet bio zavrsen.
Ovo je sve 1991. a sta cemo npr. sa "Bljeskom" za koji do dana dansnjeg niko nije optuzen a ja znam za jedan masovni masakr koji je trebao da bude procesuiran ali je hrvatsko sudstvo odustalo.
Za ovu jesen je najavljeno nekoliko slucajeva za zlocine nad Srbima u Hrvatskoj jos nisam cuo ni za jedan da je pokrenut.

Jasenovac se ne moze tacno izbrojati jer cesto su zbrisane cele porodice pa niko i ne zna da su izginuli bas u Jasenovcu.

Dalje sva istrazivanja radjena tokom bivse Jugoslavije su bila pristrasna. To je odavno potvrdjeno. Uvek se islo na minimiziranje zrtva nastalih u gradjanskom ratu (sem kada su Cetnici bili u pitanju tada se uvecavao broj, Ja nemam lepo misljenje o Cetnicima ali zelim biti objektivan).

To sto su neki Srbski naucnici radili takva lazna istrazivanja ne cudi. Dobro znamo koliko je gov*** Komunsticka partija Srbije pojela sve do smrti Tita. Oni koji su pokusali nesto da urade za Srbiju nisu imali nikakvu podrsku ostatka komunisticke partije Srbije i ispadali su budale.

Ista stvar je i sa muzejom. I tu se namerno smanjivao broj zrtava. Imena upisana tamo su imena za koje je sigurno poznato da su ubijeni u konc logoru. Ali opet ponavljam mnogi su nestali a da niko nije imao predstavu da su zavrsili u Jasenovcu.

Zbog politike Bratsva I Jedinstva to tako radjeno. Pa sada vidimo dokle nas je dovela ta politika.

Ajmo ovako.
1.Ja nikada nisam naveo broj poginulih u Jasenovcu jer licno smatram da je to ne moguce utvrditi.
2.Poznato mi je da su zrtve naduvane zbog reparacije. Sama Nemacka je trazila da joj se dostave spisi o broju poginulih.

3.Knjige rodjenih opet nisu bas merodavne. Seosko stanovnistvo (Srbi u Hrvatskoj) su redje se upisivali u knjige rodjenih. Istrazivanje Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kočovića pomocu demografsko statističke metode ima "mali" problem a to je stopa rasta srpskog stanovnistva.

4.Spisak imena zrtava jedino moze dati najnizi broj zrtava a nikako se ne moze uzeti kao merodavan podatak za procenu broja zrtava. Jer kao sto rekoh mnoga sela su poslata u Jasenovac pa tesko da je neko mogao znati gde su poginuli.

5.Komunjare? Taj izraz bas ne volim da koristim. Komunjara je covek pristalica komunizma. Komunizam bi trebao da se bori za pravdu i jednakost. E to komunisti iz Srbije nisu radili pa ih ne mozemo zvati komunjarama vec cuvarima svojih zadnjica. Cast izuzecima.

Kada ljudi zive u zemlji gde je pobijeno preko 80.000 njihovih sunarodnika u konc logoru svega pre pola veka vrlo im je tesko normalno da rasudjuju kada se Hrvatska odcepila.

quote]Učinićemo sve što je u našoj moći da istina o zločinu počinjenom u Vukovaru i uopšte u ratovima 1991. – 1999. dopre do svesti u srpskoj javnosti i da se svi odgovorni za zločine protiv mira i čovečnosti privedu pravdi i kazne po zakonu

Te stvari so toliko međusobno povezane , da je teško odvojiti problem naše zajedničke bliže prošlosti po nekakvim neovisnim segmentima . Zločin je počeo onog momenta , kada je JNA stavljena u funkciju naslinih pokušaja da se spreči jasno izražena volja pojednih republika za nezavisnošću : prva je bila Slovenija , druga Hrvatska , pa Bosna i Hercegovina i uvek s razlogom zaštite ugroženosti neke nacije , najčešće baš ove naše najbrojnije - srpske . I šta se postiglo ? Zaštitnici ili bolje reći " zaštitnici " Srba najviše su nam doneli zla , pre svega nama samima . Šema je bila jednostavna i konačno po toj šemi se danas živi , a moglo je bez ratova i zločina . Dakle , šema : Kada se Slovenija na plebiscitu izjasnila za nezavisnost , trebalo je to priznati i što pre omogućiti , bez ikakvih problema . Kada je u Hrvatskoj na izborima pobedila HDZ , pored sve izazivačke nacionalističke ikonografije , trebalo je ostati mudar i dalekovidan i priznati demokratske izbore , a u demokratskom sistemu sa demokratskim meotodama svi Srbi u Hrvatskoj bi tražili svoja prava , i uz pomoć međunarodne zajednice . Sada većine tih Srba nema tamo . Počelo se sa glupim barikadama Srba , kojima je pomagala , na veliki pomagala JNA sa oružjem i intervencijama i tako je najgori bratoubilački rat počeo , kao kod Kmera . Zar je to trebalo ? I prve dve velike akcije JNA bile se na Dubrovnik ( Zašto ?? ) i na Vukovar ( Zašto ??) . Da li znate šta danas za Hrvatsku i Hrvate znače ta dva grada , koje oni danas zbog naše ludosti zovu gradovima herojima ? Gde je danas uloga Srbna u tim gradovima ? I kada ćemo opet tamo biti rado viđeni , a bili smo itekako ? Dakle , JNA je u potpuno nenaoružanim Konavlima videla neke strateške opasnosti od agresije Hrvatske vojske na Crnu Goru !!??? Zbog tog privida ( ?? ) na spomenik svetske kulture ispaljeno je bezbrboj razornih granata . O žrvama treba li govoriti ? No , zastanimo malo na Vukovaru . U Dubrovnik ipak nije bilo smelosti ući , ali Vukovar je trebao pasti pod svaku cenu . Zašto ? Kažu strateška tačka . Ma kakvi . Taj Vukovar se mogao elegantno zaobići i vojska bi išla dalje , ali ne , trebalo je taj grad srozati sa zemljom , jer su pružali otpor puno moćnijem protivniku , slavnoj JNA . Zašto Vukovar i zašto prodori u Hrvatsku ? Kadijević danas ne zna ništa . Kada su već odlučili da napadnu Vukovar , računali su bit će to akcija od dva , najviše tri dana . Takav je bio plan operacije , a znate koliko je trajalo i znate li , što se krije , koliko je naših žrtava tamo palo , koliko je tenkova izgubljeno , pa i aviona . I na kraju sve to ukrasismo sa Ovčarom i logorima . Ja ne pitam šta je bilo sa Šljivančaninom u Hagu , nego šta je Srbija , koja ga je čuvala i slavila , činila sa njim od dana zločina do danas ? Ako se sami ne operemo , ntiko nas neće oprati . Ako budemo tražili drvce u tuđim očima , a kod sebe ne vidimo balvane , sam Bog će nam suditi . Sve to šta sam govorio vredi i z hrvatsku stranu . Oni su imali pravo na " Oluju ", jer su sa tom operacijom oslobodili svoj teritorij , ali nisu imali pravo ni na jednu batinu , ni na jedno ranjavanje , ni na jedno ubijanje civila i zarobljenih vojnika . I oni su sami trebali suditi svojima , kao i mi . Ali svako neka gleda sebe . A ja sam gledao dobro kako je naša televizija pokazivala Dubrovnik i Vukovar 1991.godine , pa i Sloveniju , gde smo na sreću dobro prošlo , a znamo danas ili možda neki ne znaju , da su te slike bile puno puno drugačije . I zaista je vreme , šta kaže autorka , da pogledam barem danas istini u oči . Zarad nas samih i naših potomaka , ali i zarad sveta , koji nikako da razume zašto smo ratovali , krvarili i zločinali .