Kraj je jos jedne godine. Ispraticemo ovu veoma neprijatnu i tuznu 2009. A docekacemo jednu svezu neuprljanu, sasvim novu 2010. Naravno, ja u ovo vreme svu depresiju i iskrenu licnu tugu, nad jos jednom protracenom i na pravdi Boga spiskanom godinom, lecim takozvanim novogodisnjim rezolucijama u kojima sam samcijat, u mraku sobe koju samo ekran monitora osvetljava, sam sa sobom, sebi svecano obecavam da cu...
1) Provescu vise vremena sa porodicom, cenicu sve svoje rodjake, cak i one najdalje, one za koje nemam ni vremena ni zivaca, a mnoge ni ne poznajem bas najbolje. Moji roditelji ulaze u ozbiljniju starost, a sa bratom sam vec uveliko poceo da gubim sve kontakte. Svakim danom se sve vise udaljavam od te neprocenjive grupe ljudi koje u detinjstvu zovemo mama, tata, brat, sestra. To su ljudi koji su ustvari i jedini koje zaista poznajemo, sve dok ne zasnujemo svoje porodice. Verovatno zato sto su tako dugo sa nama, mislimo da ce uvek biti tu, sve dok ih jednog dana vise ne bude i tada uvek ostane ta jedna-dve recenice koje im nikada nismo rekli...
2) Potrudicu se da vodim zdraviji zivot, da odspavam tih 8 sati dnevno, da se posvetim nekom sportu i skinem svo ovo salo. Smilovacu se nad mojim srcem, jetrom i bubrezima, a boga mi i mozdanim celijama - unosicu samo zdraviju hranu, smanjicu masno, slano, i naravno slatko. U ranim tridesetim niti mi se ide po lekarima, niti mi se piju lekovi ...
3) Smanjicu pusenje i pice. Ako se bas pomucim prestacu skroz. Znam, bice veoma tesko, ali ja, zaista, moram. Odvratne su to navike, a i moram da nadjem neki drugi smisao svih tih izlazakai druzenja sa ljudima. Da, izlazicu i druzicu se sa ljudima zbog ljudi i druzenja, a ne zbog pica i poziranja. Tako mi i treba kada za sve ove godine nikada nisam nasao meru...
4) Zivecu punim plucima. Necu vise propustati sve te koncerte, svirke svih tih muzicara koji su mi toliko nedostajali onomad kada sam ih onoliko obozavao. Moram sam sebe uveriti da zaista nikada nije kasno videti GBH. Znam, bice tesko, ali videcemo, potrudicu se...
5) Posecivacu bioskope, pozorista i izlozbe. Zaista moram. Onolike sam filmove pogledao a da jos uvek nisam stekao naviku posecivanja kino sala radi tog tako neuhvatljivo divnog iskustva izlaska u bioskop ili pozoriste ili na izlozbu (za razliku od ispraznih izlazaka u kafane). Trebace mi puno para, ali ja zaista moram da uhvatim ovaj talas. Ko zna ste ce se desavati sa velikim platnom, pozoristem, svom tom vizuelnom umetnoscu...
6) Pocecu da zaradjujem. Ali stvarno da zaradjujem. Prave pare. Nesto zaista konkretno. Dosta mi je ovog zivljenja od danas do sutra... Moram da se organizujem, steknem finansijsku stabilnost, onu pravu usidrenost u bankovni racun. Hm. Ovo ce ustvari najteze ici...
7) Moram postati iskren prema sebi i drugima. Mislim da je sada krajnje vreme reci svakome sta zaista mislim o njemu. I ocekivati isto od drugih naravno.
8) I za kraj, rezolucija koju svake godine ponavljam: Moram da steknem novih prijatelja, ili bar novih poznanstava, jer uvek se zapanjim kako sam nekada uopste ziveo pre nego sto sam upoznao neke od meni danas jako dragih ljudi. Ako me nesto podstice u zivotu i tera napred, to je kada upoznam nekog novog. Verujem da ce tako biti i ubuduce... Nadajmo se!
Bilo kako bilo, nabacao sam tu neke ideje. Hm...
Mozda bi bilo najbolje da za pocetak samo postnem malo bolji covek, pa sta bude na kraju, videcemo...
Ljudi, srecna vam Nova godina! Znajte da se iskreno radujem svim nasim daljim susretima ovde na Blogu B92! Lepo se provedite veceras. Znajte da ja hocu! Vidimo se ujutru ...