"Želim da ohrabrim naše vernike i poručim im, kao i celom srpskom narodu, da će Sveti duh birati novog patrijarha i da će biti izabran najbolji i najdostojniji… Niko od nas, već Duh sveti će učiniti najbolji izbor" , izjavio je episkop šabački Lavrentije, koji će kao najstariji arhijerej po hirotoniji 22. januara predsedavati izbornim saborom. Da Duh sveti bira 45. poglavara na tronu Sv. Save, te da će izbor biti pre svega božija, a ne njihova volja, zajednički je imenitelj svih izjava episkopa sa pravom glasa. No, i pored čvrste vere u nepogrešivost svetog Duha, kampanja za izbor novog patrijarha SPC traje gotovo dve godine.
Počela je još u maju 2008. kada je Njegova svetost, sada blagopočivši patrijarh Pavle, tokom prolećnog zasedanja Sabora, iz svoje bolesničke sobe isterao trojicu vladika, koji su ga posetili na VMA kako bi dobili njegov blagoslov za izbor novog patrijarha. "Neće biti sa mnom kao s Germanom", kažu da im je poručio na rastanku.
Javnost verovatno neće nikad saznati da li je, a ako jeste, kako i zašto Patrijarh Srpski gospodin Pavle promenio odluku i u svojoj bolesničkoj sobi na VMA 8. oktobra iste godine, potpisao molbu Saboru da ga razreši dužnosti. Da je ta odluka doneta pod pritiskom, ali ne patrijarhove bolesti ili poodmaklih godina, već pod pritiskom mitropolita Amfilohija i njegovih sledbenika, pokazalo je jesenje zasedanje Sabora. Duboko podeljeni episkopi nisu bili u stanju da se dogovore i izaberu novog patrijarha, a častan izlaz su našli tako što su Pavla umolili da i dalje ostane na čelu SPC.
Patrijarh Pavle jeste uživao veliki ugled i u narodu i među sveštenstvom, SPC jeste sa njim na čelu povratila ugled i veliku ulogu u društvu, ali patrijarh Pavle je iza sebe ostavio aferama I korupcijom opterećenu crkvu i duboko podeljene i oko niza krupnih pitanja međusobno sukobljene episkope. Episkopi se dele, grupišu i sukobljavaju po različitim osnovama. Po mestu rođenja na “srbijance” i “bosance”, a razmeđa je, naravno, Drina. Prema starosti na “staru gardu” i “mlade lavove”, pri tom je donja granica starosti 65, a gornja granica mladosti 47 godina života. Prema mestu gde su sticali visoko teološko obrazovanje epsikopi se svrstavaju u “krčku” (manastir Krka), grčku i rusku školu,. Konceptualna shvatanja i pristup liturgiji deli visoke jerarhe SPC na tradicionaliste i novotare, odnosno na “justinijane” i ostale.
Crkveni velikodostojnici su, naravno, podeljeni i oko izbora novog patrijarha, kako oko same ličnosti naslednika patrijarha Pavla, tako i oko načina izbora.
Prvi nagoveštaji o promeni izbornih pravila, tj. da novog patrijarha ne treba birati “apostolskim žrebom” već prostom većinom, čuli su se odmah posle sahrane parijarha Pavla. Kao razlog za promenu istican je argument da ni jedna pravoslavna crkva, sem SPC, više ne bira patrijarha “apostolskim žrebom”. Sa dosta osnove može se predpostaviti da se zagovornici promena nisu rukovodili samo željom za modernijim načinom izbora, već i željom da neposrednije utiču na izbor, a to je daleko lakše kada se patrijarh bira prostom većinom. Oni koji lobiraju za svog kandidata moraju obezbediti prostu većinu (22 glasa) čak za tri kandidata, ukoliko se patrijarh bira apostolskim žrebom, što je daleko teže nego samo za jednog kandidata, ukoliko se patrijarh bira prostom većinim. Neposredno pred izborni sabor, koji počinje 20.01. 2010. g. čini se da je, ipak, prevagnuo stav da se patrijarh bira “apostolskim žrebom”, pa se zbog toga, kažu, episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije (Kčavenda) predano angažuje da obezbedi glasove za čak trojicu svojih kandidata, kako se svetom Duhu ne bi omakla greška.
U našim, pa i stranim, medijima uveliko se licitira ko su kandidati sa najviše izgleda, ko, kako, zašto i za koga lobira. Ozbiljniji anlitičari i poznavaoci prilika u SPC su mišljenja da nije moguće predvideti ko će biti izabran za 45. poglavara SPC. Lakše je predvideti ko verovatno neće biti izabran.
Vladika raško-prizrenski Artemije se gotovo sigurno može otpisati, ne samo zbog korupcionaških afera i činjenice da je zbog svojih političkih stavova trn u oku javnosti, već pre svega zato što je u sukobu sa čitavim Sinodom i več niz godina ne poštuje njihove odluke. Male šanse ima i vladika mileševski Filaret zbog svoje političke odanosti i službe Miloševićevom režimu. Vladika Pahomije je autsajder zbog svojih pedofilskih sklonosti, a zvorničko – tuzlanski Vasilije (Kačavenda) zbog srebroljublja, odnosno napadnog ličnog bogatstva. Male šanse za izbor ima i mitropolit Jovan, ne zato što je najstiriji po godinama, već pre svega zato što je od Amfilohija izgubio dugogodišnju bitku za „prvog do patrijarha“, iako je najstariji i po godinama i po rukopoloženju. Minimalne šanse imaju i oni episkopi koji su bliski Artemiju, Filaretu, Pahomiju, pa i Jovanu, a po logici stvari i oni koji lobiraju za „jake“ kandidate. Male šanse imaju i episkopi iz rasejanja, a to su oni čije episkopije nisu u Srbiji, Bosni, Crnoj Gori ili Hrvatskoj. Kada se podvuče crta od 34 episkopa, koji po Ustavu SPC mogu biti birani za patrijarha, objektivne šanse ima njih desetak.
Naravno, na izbor patrijarha, pored različitih interesa u vrhu SPC, svoj interes ispoljava i država. U SFRJ je uticaj države bio prenaglašen, pa su počivšeg patrijarha Germana zvali i "crveni patrijarh". To nije bio slučaj sa izborom patrijarha Pavla, delom i zbog načina izbora. Ukoliko aktuelna vlast ispolji prevelik uticaj na izbor 45. patrijarha SPC, nezadovoljni njegovim izborom verovatno će ga prozvati "žutim patrijarhom".
Procedura izbora „apostolskim žrebom“ je poznata: Imena svih 34 kandidata biće na izbornom listiću. U prvom krugu se zaokružuje tri, u drugom dva, a u trećem jedno ime. Izborni krugovi se ponavljaju dok se ne dođe do trojice koji imaju najmanje 23 od mogućih 45 glasova, koliko ima jerarha sa pravom glasa. Zatim se prelazi se na biranje žrebom, odnosno “apostolskim načinom”, koji proističe iz novozavetnog izbora apostola Mateja posle Judinog izdajstva.
Članovi Sabora iz Saborske sale prelaze u patrijaršijsku kapelu Svetog Simeona Mirotočivog - na službu “Priziva Svetog Duha za izbor novog patrijarha”, koju sće lužiti Lavrentije, najstariji arhijerej po hirotoniji. Tokom te službe, tri imena stavljaju se u zasebne koverte, a one u Jevanđelje. Suština ovog čina leži u verovanju da su članovi Sabora odabrali kandidate po ljudskim vrlinama, a da je Božja volja koji je od njih trojice dostojan trona patrijarha srpskog. U tačno određenom delu službe, jedan od monaha obično najstariji, kojeg bira Sabor i koji u Patrijaršiju dolazi u noći pred izborni Sabor, svojom rukom, ali po volji svetog Duha, izvlači kovertu u kojoj je ime novog patrijarha, a episkop Lavrentije čita ime odabranog.