1. O akciji “Hrana za sve” ste već verovatno čuli nešto. Ovde je bio blog na tu temu, ja samo ovde postavljam ponovo sve bitne informacije da se ne zaborave ljudi kojima treba pomoći. Sledi parče teksta sa ovog bloga:
Na Info liniji 011/301-20-60 dostupne su dodatne informacije o načinu donatorske podrške akciji, ali je moguće i ostaviti svoje ideje za poboljšanje akcije i distribuciju obroka.
Račun na koji se može uplatiti novac je 205-333-59 svrha uplate: Donacija za humanitarnu akciju "HRANA ZA SVE" primalac: Fond B92.
UPLATE U EVRIMA (EUR)
CORRESPONDENT BANK FOR EUR INCOMING PAYMENTS:
SWIFT CODE: GIBAATWG
ERSTE GROUP AG WIEN, AUSTRIA
ACCOUNT OF THE BENEFICIARY WITH:
SWIFT CODE: GIBARS22
ERSTE BANK A.D. NOVI SAD
BENEFICIARY:
IBAN RS35340001753974400097
NAME FOND B92
ADDRESS Fond B92, Jevrejska 16, Beograd 11000 , Serbia
DOLARSKE UPLATE (USD)
CORRESPONDENT BANK FOR USD INCOMING PAYMENTS:
SWIFT CODE: GIBAATWG
ERSTE GROUP AG WIEN, AUSTRIA
ACCOUNT OF THE BENEFICIARY WITH:
SWIFT CODE: GIBARS22
ERSTE BANK A.D. NOVI SAD
BENEFICIARY:
IBAN RS35340001753974400097
NAME FOND B92
ADDRESS Fond B92, Jevrejska 16, Beograd 11000 , Serbia
2. Putem televizije ste sigurno čuli o užasnoj katastrofi koja je zadesila Haiti. Ovde možete da nađete više informacija kako možete pomoći deci Haitija koja su ostala bez svega a pre svega bez svojih porodica.
Ko želi da novčano pomogne deci Haitija to može da uradi kreditnom karticom na sajtu UNICEF-a. Nažalost samo Diners kartica je podržana. Novac se može uplatiti i opštom uplatnicom.
3. Vanja Pilipović, devojka iz jednog sela nadomak Sombora ima velikih zdravstvenih problema sa srcem. Tek što je napunila osamnaesti rođendan a lekari su joj dijagnostikovali tešku bolest srca. Da bi se izlečila, potreba je transplantacija srca koja se nažalost ne radi u Srbiji i koju bi trebalo da obave isti oni lekari koji traže povišice ovih dana. Ovo su informacije koje su potrebne da bi ste obavili uplatu i pomogli ovoj nesrećnoj devojci.
Уколико желите да помогнете
Број динарског рачуна у НЛБ банци је 310-0210100336655-83
У истој банци отворен је и девизни рачун 02-315-0031209.4
SWIFT:CONARS22- Acc No.USD 3582023703001
IBAN-International bank account number/ RS35310023150031209436
Više informacija o ovome možete da vidite ovde.
E, sad malo o tome zašto sam besan. Ipak je ovo moj blog. Evo zašto. Baš sam hteo da pomognem tim ljudima u akciji “Hrana za sve”. Uplatio sam nešto novca, ali sam hteo da odem još dalje. Pošto sam sa sela tamo imam nešto zemlje. Ona nije neobrađena ali se ne sade kulture koje mogu da se koriste u akciji nego mahom kukuruz, pšenica, ječam. Čisto da zemlja ne stoji dokona. Osim toga ja sam u dijaspori i sada nema ko da radi tu zemlju ako bi se zasadilo nešto zahtevnije.
Zbog toga sam ja hteo da ustupim jedan deo zemlje da se zasadi nešto ozbiljnije i da svi ti plodovi koji se uberu idu za ovu akciju. Meni ne treba, ja imam i više nego što mi treba. Dovoljno mi je da vidim gore pomenutu devojku pa da shvatim koliko sam bogat. Počeo sam da pregovaram sa roditeljima šta oni misle oko svega toga. Oni opet jako poštuju moju reč i rekli su mi da kako ja mislim tako da radim. Sada kada sam stavio sve na papir kolika su ulaganja za neku iole veću površinu (recimo jedan hektar krompira može uz dobro seme i pametno obrađivanje da da čak do dvadesetak tona, daleko smo od Holanđana, kod njih je duplo više) video sam da je mnogo jeftinije da se kupi krompir koji sada može da se nađe tamo u mom kraju. Ljudi imaju toliko toga ali nema ko da ga kupi. Pričao sam sa par ljudi koji kažu da može da se nakupi dvadesetak vagona (dvesta tona) krompira da se ne ode iz sela dalje. To je toliko hrane koja će dobrim delom da propadne jer nema ko da je kupi.
Moji su se malo raspitivali po komšiluku i selu kako bi i šta bi moglo da se uradi i na kraju su mi rekli (pod uticajem sela) ako nemaš neki interes nemoj ni da radiš to, jer ovde ne može drugačije. Znam kako je selo i nisam hteo da se raspravljam. Ovo nije samo moje selo ovo je opšta situacija u celoj Srbiji. Minoran broj ljudi hoće da pomogne ako nema neki interes. Moje roditelje su napravili na budale jer hoće nešto tako da rade (na moju inicijativu) a bilo je i zlih jezika koji su se bojali da se moja porodica ne obogati ako krenemo nešto da se angažujemo oko toga, jer ako krene otkup poljoprivrednih kultura a mi budemo glavni za otkup itd.
Ono što ljudi sa sela znaju jeste da u svakom selu ima nekoliko porodica koje nikad ništa nisu radili, za koje ni sam Bog ne zna kako žive i kako sastavljaju kraj sa krajem ali takvi ljudi će pre da odu da traže na zajam bilo šta nego da rade bilo šta da imaju bar za sebe. Sada su druga vremena pa su se i oni modernizovali. Ima onih koji idu u ove kuhinje da jedu a imaju gde i šta da rade ali jednostavno neće. Drugi kada vide kako oni žive neće da daju ni jedan dinar jer vide kome te pare idu. Ne možeš revoltirane i besne ljude da ubediš da ima i starih i bespomoćnih. Oni vide ono što im je ispred nosa a to su besposličari koji preko cele godine sviraju kao onaj cvrčak u “Cvrčak i mrav”. Jedan čovek je prodao dva hektara zemlje i ima još toliko i ide na državna jasla da jede. Nije ni bolestan ni star ali neće da radi ni za sebe koliko mu treba, što je smešno, što se posla tiče.
Jedan od sinova čoveka koji je preminuo kog sam pomenuo u jednom od prethodnih blogova, je nekoliko godina mlađi od mene. Ogroman čovek, za glavu viši od mene (ja sam skoro dva metra). Skoro mu je lekar rekao da je gadno povredio dva pršljena i da će možda morati na operaciju i lečenje. Veliko opterećenje, velik teret, na selu si stalno tome izložen. Stalno vučeš nešto: drva, džakove, pedeset kila je standardna mera (džak veštačkog đubriva). Njegov komšija kada je sezona preko leta stalno ide do Vrnjačke Banje za vikend da mu jedna žena fizioterapeut namešta pršljenove da bi preko nedelje mogao da radi pa opet tako u krug. On nema više od četrdeset i pet godina. Posao je gadan. Radi se krvnički. Ja to znam. Koliko vas je bilo na četrdeset stepeni u blatu do kolena i vuklo creva/cevke za zalivanje? Nije lako i ljudi su revoltirani da nema gde više. Ne možeš da digneš ruke ni od koga, ni od ovih što su gladni a ne možeš da ne razumeš ni ljude koji rade dan i noć skoro ni za šta. Posle te neko pita zašto si besan? Ako budem pisao još malo iznakršiću se nekom ljubičica, zato je bolje da ovde stavim tačku.