Svojevremeno je kontraverzni hrvatski "narodnjak" Marko Perkovic Thomson pjevao
"Sveti Ante ako si u stanju
Uzmi Stipu a vrati nam Franju."
Kako se cini domoljubni Marko bi mogao uskoro zapjevati:
"Sveti Ante bio sam u krivu
Vrati Stipu i uzmi Ivu."
Odlazeci i jos uvijek aktuelni hrvatski predsjednik po sistemu "kakvih ima on je super" dugo je vremena slovio za umjerenog, neki su se usudili kazati "liberalnog" balkanskog politicara. Svojom posjetom spomen podrucju Jasenovac te kritikom Katolicke crkve sto nema snage uciniti isto, Stipe Mesic je cak izazvao simpatije srpske javnosti. Cinilo se da je hrvatski predsjednik uistinu umjeren. Zalagao se da se porodici Zec, tj. prezivjelim clanovima uruci novcano obestecenje za bestijalno ubojstvo clanova njihove obitelji. Prije par mjeseci posjetio je hrvatski predsjednik srpsku povratnicku obitelj na Kordunu gdje je pozvao Srbe da se vrate kucama. Sve vise je ljudi vjerovalo da je vreme nacionalizma i prigodne mu retorike iza nas.
Odnosi Srbije i Hrvatske su zahladili poslje odluke Hrvatske da prizna Kosovo te poslje njene odluke da bude jedna od malobrojnih zemalja koja ce ucestvovati u raspravi pred medjunarodnim sudom pravde.
Politicki korektni analiticari branili su ovakve poteze Hrvatske njenim pravom da samostalno odredjuje smjernice svoje vanjske politike. Sa druge strane suskalo se, doduse stidljivo, da Hrvatska vraca uslugu americkoj administraciji jer je ova, opet nezvanicno, pomogla u otpetljavanju hrvatsko- slovenackog cvora koji je pretio hrvatskim integracijskim procesima u EU.
Za ljude hladne glave stav Hrvatske je sasvim razumljiv. Mislim da je svima jasno da bi vjerovatno Srbija ucinila isto da su u pitanju njeni interesi.
Onda je Mesic otisao korak dalje svojom posjetom Kosovu. Ovo je vec licilo na avanturu "crkni pukni ne mozes mi nista". Tu se Mesic nije zaustavljao. Odlucio je iskoristiti svoje ustavno pravo te uruciti pomilovanje "covjeku" osudjenom za ubojstvo vec gore pomenute porodice Zec. Mora da je u pitanju valjda dobro ponasanje pritvorenika. Da li je odlazeci hrvatski predsednik svijestan da ovakvim cinom salje poruku koja je u, najmanju ruku, kontradiktorna svemu onom sto je govorio o zlocinima pocinjenim na podrucju bivse Jugoslavije? Slag na tortu Mesic je stavio u, doduse neformalnom, razgovoru sa novinarima kad je jasno zapretio Hrvatskom vojskom ukoliko premijer RS pokusa odrzati referendum za osamostaljenje Republike Srpske. Prosto sumnjam da ce premijer Dodig biti u situaciji da izjavi "moj zadatak je zavrsen. Jugoslavije, pardon Bosne, vise nema". Sumnjam isto tako da Mesic toliko obozava Milorada Dodiga pa ovome daje jos prostora, kao da ga ovaj nema dovoljno, da i dalje spasava RS od mrskih neprijatelja. Sistem spojenih posuda je sasvim jasan. Dodig opstaje kao spasitelj RS dok god postoje prjetnje Republici Srpskoj. Moze Dodig da ne cini ama bas nista glede recimo korupcije, ekonomskog razvoja. Ne mora cak ni da pominje svijetsku krizu. On bar ima igrace sa druge strane mreze koji konstantno bacaju nacionalisticke loptice. Kao sto rekoh, Stipe se ne doima kao toliko veliki frend od Milorada pa mu cini takvu uslugu osiguravajuci mu sigurnu fotelju na kormilu RS.
Stipe se vise doima kao djecak ciji roditelji pod pretnjom batina ga drze podalje od sibica. Kad roditelji odu (odgovornost vlasti ode) djecak (Stipe) ima svoj trenutak slobode da radi ono sto je uistinu uvijek volio. Paliti sibice i igrati se vatrom. U suton svog predsednikovanja, Stipe moze govoriti sto mu volja i to bez politickih posljedica tj. packi medjunarodnih cindbenika. Haski Tribunal ce zasigurno njegov slucaj ostaviti povijesti. Slucaj Gospic mu jedino mozda nekad svrati u snove, posto je eto ispao fin i liberalan. Ovo je njegovih pet minuta totalne slobode; daklem gospodine Mesicu, napokon mozete nam svima pokazati sto mislite.
Mozda cemo znati sta misli i novoizabrani predsjednik Ivo Josipovic kad njemu istekne mandat, drugi naravno.
Mozda ce se jednom na Balkanu pojaviti neka nova generacija politicara kojima ce uistinu biti do dobrosusjedskih odnosa. Stipe Mesic je to, nazalost, samo dobro glumio.
Razmisljanja na margini:
Ovih dana vodi se rasprava NATO ili ne. Cini se da se radi o cistom politikanstvu jer Srbija je jos daleko od takvih odluka. No pitam se padne li na pamet srpskim rodoljubima da li bi ovakve izjave hrvatskih komsija imale sasvim drugu konotaciju da je recimo i Srbija clan NATO saveza? Jedno je sigurno; paljenje vatre uvijek radi kad se ne umijemo baviti stvarima koje zivot znace.