Kosovo i Metohija: 1998-2000

Ninoslav Randjelovic RSS / 10.06.2007. u 22:42
Dragi blogeri, shvatam da sam malo ubrljao stvar. Neki blogeri su mi skrenuli paznju da u mojim inicijalnim postovima temu Kosova i Metohije suvise opterecujem apstrakcijama i metaforama. Mislim da su u pravu. Srecom po moje samopouzdanje, ovde vas je bilo mnogo blagonakolnih prema meni i vasi komentari su svi pogadjali svoju metu.

U prvim postovima zeleo sam samo da vam kazem da sam imao problematicnu mladost, kao sto je problematicno i ovo moje srednje zivotno doba. Htedoh i da vam kazem da mislim da je licna sloboda sustina ljudskog zivota. Da je sam zivot tajna i da nema reci ili pojma koji tu tajnu moze iscrpeti. Da je ljubav slicna tajna. Da svi ljudi u tim tajnama ucestvuju ravnopravno.

Prateci godinama stradanja ljudi na Kosovu i Metohiji i pokusavajuci da medijski izvestavam o tome, shvatio sam da je problem i tragedija Srbije, Albanaca i celog sveta na Kosovu i Metohiji to sto se tamo ne gleda u ljudsko bice kao na najvisu i jedinu vrednost koja se mora zastiti prva, da bi uopste bilo moguce zastiti bilo koju drugu vrednost.

U ovom postu, evo vam izvestaja  o prve tri godine mojih pokusaja, kada je Srbijom vladao Slobodan Milosevic, a Beogradom i mnogim gradovima Srbije opozicione stranke. Glavne cinjenice koje ovde pominjem mozete proveriti na Internetu ili negde drugde. Ovo vam je samo licni kontekst tih cinjenica.

1998-2000

U Novembru 1998. godine odlazim na KiM prvi put u zivotu. Rentirao sam automobil u Beogradu, pozajmio kameru od mog brata Miska i posao na put sa prijateljima, snimateljem Nikolom Majdakom (mladjim) i Miladinom Jelicicem-Jelom. Odseli smo u hotelu Grand. U Pristini.

Namera mi je bila da posetim neke od porodice Srba koji su tokom prethodnih nekoliko meseci nestali, njih oko 1,300, a za koje se sumnjalo da su ih kidnapovale albanske teroristicke organizacije. U Srbiji se o ovim ljudima skoro nista nije znalo, niti se o njima govorilo cesto.

Zeleo sam da zabelezim izjave rodjaka, komsija i prijatelja ovih nestalih ljudi, da se to emituje u nasim medijima i tako, mozda, i na njih skrene paznja nase javnosti, a mozda i svetske.

Tokom tih nekoliko dana boravka na KiM, poslo nam je za rukom da posetimo vise ovih porodica, a posebno one koje su zivele u mesovitim (srpsko/albanskim) sredinama i zabacenim selima. Njihove price su bile slicne - niko ih ne posecuje; niko ih od zvanicnih organa vlasti na KiM ne obavestava da li se uopste istrazuje gde su njihovi nestali i da li se bilo sta o tome doznalo; zive u strahu od novih zlocina i terora; ne obradjuju svoja imanja; tuguju...
Nisu propustali da kazu da njihovi nestali nisu bili ni policajci srpske policije, niti vojnici u uniformama. Poneko od ovih ocajnih ljudi je sa gorcinom konstatovao da se oseca napusten od Beograda i prepusten samom sebi.

Obisao sam i neke od ugrozenih manastira i zabelezio izjave stradalnika  u manastirima Devic i Sveti Vraci. Ispostavilo se da su to bili i poslednji video zapisi manastira Svetih Vraca koji je vec naredne godine do temelja srusen i spaljen.

Pokusao sam da zabelezim nesto i o stradanju Albanaca, kao i njihovo razmisljanje o svemu ovom. Nasao sam se u Pristini sa liderima omladinske organizacije Albanaca koja je bila bliska sa Albinom Kurtijem koji je tada bio u zatvoru u Srbiji. Pristali su da se sa mnom sretnu i cuju sta to pokusavam da radim i da vide ko sam. Rekose mi da sam ok, ali da je sada kasno za multi-kulti dokumentarce. Da mogu da biram o cijem stradanju zelim da pravim zapise. O Albancima ili o Srbima. Rekoh im da, u tom slucaju, biram da radim zapise o stradanju onih ljudi o kojima se manje zna.Na osnovu ovog materijala uradio sam dokumentarac "Kosovo pod opsadom" u produkciji Doma Omladine Beograda gde sam tada bio zaposlen kao Direktor.

Film je prikazan na televiziji Studio B. Druge televizije u Srbiji nisu bile zainteresovane da to emituju. Predstavljen je i u velikoj sali Doma Omladine Beograda (kapacitet sale je 500 mesta) na tribini posvecenoj krizi na KiM. Doslo je oko 50-ak ljudi.

U Novembru 1999. odlazim na Kosovo i Metohiju u istom sastavu, sa Miskovom kamerom, ali kola ovog puta obezbedjuje televizija Studio B. Zastava 101. U Kosovu Polju mu je otpao auspuh na sred puta. Snasli smo se nekako i to je bilo jedini put da mi je Nikola Majdak Jr. zamerio na amaterizmu u ovom radu.

Zabelezili smo dalja stradanja ljudi i pravoslavnih svetinja i manastira sirom Kosova i Metohije. U jednom izbeglickom kampu za Srbe iz Pristine i okolnih sela, upoznajem Lazara, glumca koji zali za svojim ranijim zivotom, svojim ulogama, papirima, beleskama... On je bio prvi od koga sam cuo da oseca da je zvanicni Beograd izdao Kosovo i Metohiju. Posle su usledili i mnogi drugi nasi sunarodnici koji su se tako osecali. 
To sto su govorili, kamera je belezila.

Dokumentarni video-zapis koji sam ove godine uradio "Kosovo u izdaji" opet je u Srbiji emitovao samo Studio B, a prikazan je i u Domu Omladine Beograda, kao i na festivalima u Londonu, Parizu i Atini.

Nakon oktobarskih promena 2000. godine, odlazim na Kosovo i Metohiju treci put. Opet u istom sastavu i sa Miskovom kamerom, ali ovog puta idemo mojim kolima - Pezo 205, americke tablice, star 14 godina. Pokazao se odlican.

Ove godine, uglavnom sam kompletirao snimanje materijala o manastiru Visoki Decani. Naime, zapoceo sam jos prve godine da belezim formiranje i pocetak rada ikonopisacke radionice koju je tada pokrenuo kum moje cerke, Decanski monah -otac Arsenije.

Na manastirskoj Slavi sam video i jednog mladica iz Orahovca koga sam ranije sreo u Beogradu kao raseljeno lice. Pitam ga sta se sa njim desava. Kaze mi -  " Opet sam ovde. Vratio sam se. Zivim ovde. Gore (u Srbiji) bio sam Siptar. Ovde sam Srbin. Opet sam Srbin. Ovde". Kamera belezi.

Tokom Slave, cetvorica iskusenika se monase. Jedan od njih je otac Danilo. On je zaduzen za krave i pcele. Pomaze i sa lekovima koje pravi od okolnog bilja. Pokazao mi je crtez koji su mu poklonila albanska deca koja su se krila u manastiru prethodne godine i koju je on lecio. Zajedno sa ocem Arsenijem. Otac Danilo govori o toj deci kao o svojim bliskim prijateljima. Kamera belezi.

Te godine sam uradio film "Slava Visokih Decana". Prikazan je opet samo na Studiju B, ali i na nekim televizijama u svetu (Arte i BBC). Ima ga i na Internetu (Google video). 


Komentari (138)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana Maksic Biljana Maksic 02:57 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Problem je sto su svi Srbi zeleli da na Kosovu nema Alabanaca i da oni sto ih ima postanu Srbi. I sto su svi Albanaci hteli da je Kosovo samo i iskljucivo njihovo. I sto niko nikada nije pomislio da je zajednicko, Srbi i Albanci na Kosovu su ko dve jetrve. Sto se Junga tice svi su imali problem individuacije, malo zesci.
I onda su ubijali. I jedni i drugi. Ubiti, da bi postao licnost.
Tamo, bre, treba poslati sto hiljada psihoanaliticara. Ali sad je kasno. Srba skoro vise nema. I sta je sa Bogorodicom Ljeviskom?
A nekada niko nije mogao biti Albanac. Ja necu Kosovo, hocu cinjenice.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 02:58 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Stoji tamo u Prizrenu. Cadjava i napustena. Lepa je. Bogorodica Ljeviska.
hoochie coochie man hoochie coochie man 03:03 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

uh, to je tesko pitanje. Svako od nas verovatno ima neku "ideju u afektu" tipa, ma ja bih....ili ma treba njih....
Sta da se radi? Ipak nije covecanstvo izmislilo nista bolje od demokratije ma koliko nesavrsena bila i skoro ne uptrebljiva u nekim situacijama. Glasati pametno, svakako. Znam da nije dosta.....
Biljana Maksic Biljana Maksic 03:05 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Kako se stite ljudi koji zive?
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 03:08 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

To je tacno, ali nije demokratija samo u glasanju. Verujem da je demokratija u postovanju i zastiti svakog ljudskog bica. Mi glasamo za one za koje verujemo da to mogu da sprovedu u delo i da Drzavu vode rukovodeci se tim principom. Tako, mislim da bi za to gradjani Srbije trebalo da se danas bore. Da zadobiju demokratiju. Takvu. Buduci da je na ovom postu tema cutanje Srbije o dogadjajima na KiM, verujem da Srbija sada mora da se pobuni protiv tog cutanja. To se moze uciniti govorom. Jasnim, glasnim i cinjenicnim.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 03:09 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Tako sto se cuvaju u zivotu. Ljudskom.
pidola pidola 03:15 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave


Kako se stite ljudi koji zive?

Koji zive,nikako,oni zive.
Oni koji nemaju tu privilegiju,treba da se stite.
hoochie coochie man hoochie coochie man 03:17 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

kako?
Evo na blogu se prica i treba da se prica, ali malo ljudi cuje tu pricu. Pricamo, verovatno, i u svom okruzenju, i to je malo. Novine, TV ....su alat vlasti ili ovih sto misle u milionima...
Sada dolazimo do forme, koju formu odabrati da bi obezbedili sustinu...ja ne znam ...a znam da je potrebna
Biljana Maksic Biljana Maksic 03:18 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Mene ovde niko ne stiti. Srpkinju u Srbiji, oh kako to glupo zvuci. Ko ce mene da zastiti od ljudi koji na dvdijima objavljuju filmove ciji sam jedan od autora? I ko stiti moja autorska prava? I tudja? Nemojmo se zezati, koji su instrumenti Vlade Srbije da zastiti Srbe na Kosovu kad ne moze da stiti prava ljudi iz Srbije bez Kosova.
O kakvim pravima vi pricate? Znam decu koja po godinu i vise ne primaju alimentaciju, gde su njihova prava? A ta deca ne zive na Kosovu. Kakva prava ima osoba rodjena u Beogradu koja mora na operaciju i ima vise od 70 godina?
kapi kapi 03:19 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Biljana Maksic
Kako se stite ljudi koji zive?

obrazovanjem .
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 03:20 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Da ne sirimo temu. Vlada Srbije je MOGLA da GOVORI o ljudima koji stradaju na KiM. Da ih ucini POZNATIM.
Nije to radila. Svih ovih godina.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 03:23 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

za Hoochie coochie man :

Slazem se. To je put. Da govorimo. Svugde gde mozemo.
hoochie coochie man hoochie coochie man 03:30 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Demn..to je takav mentalitet.


i ovo je jedan od problema
Biljana Maksic Biljana Maksic 03:44 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Ako Vlada Srbije ne stiti gradjane u Mionici, i to ima veze sa zastitom Srba u KIM. Elem, manji je problem da njih zastiti. I ako ne stiti decu, ni autore, zasto bi onda stitila bilo koga?
Biljana Maksic Biljana Maksic 03:45 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Vlada ne stiti, a onda ja kao skrecem temu.
ModestyB ModestyB 03:45 11.06.2007

Re: Bush

u Albaniji doziveo neverovatan uspeh i izlive obozavanja kojima je i sam jedva poverovao. Upravo sam procitala najnoviju vest CNN-a: "Sooner rather than later you've got to say - Enough is enough, Kosovo is independent", Bush said telling Albanians what they wanted to hear. He said independence was a certainty. A oni ga lepo stavili i na markice, bas ga vole...
Biljana Maksic Biljana Maksic 03:50 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Demn,
Molim te bez uopstavanja. Kakav mentalitet. Zasto ne pomislis da su mozda imali razloga da zauzmu takav stav? Da li su i svi scenaristi u Srbiji zrtve kolektivnog identiteta?
Ok nisu Albanci cvecke, ali smo im se bas namestili.
Biljana Maksic Biljana Maksic 03:58 11.06.2007

Re: Bush

Ni Albanci nisu bezgresni. Seti se ko je sve kod nas imao kolektivni uspeh: od Staljina, preko Idi Amina i Gadafija do Kasandre. Al slabo objavljujemo markice. Eto, sad cemo mozda da pocnemo sa ruskim politicarima. Zaobisavsi Virzdziniju Vulf i Biljanu Jovanovic.
kapi kapi 03:58 11.06.2007

Re: Pozdrav Ninoslave

Demn
pa sta sad,pola srbije glasa za radikale..znaci neka svi crknu?shvatite da ljudi koji su u potencijalnoj zivotnoj opasnosti,teze ka radikalizaciji,i toj ideologiji.uostalom nije istina da su svi glasali,za pogresne..da ne govorimo o uticaju proslih propagandnih eksperimenata.


ko je rekao da treba da crknu? treba da progledaju, krajnje je vreme!
kapi kapi 04:01 11.06.2007

Re: Bush

ModestyB
u Albaniji doziveo neverovatan uspeh i izlive obozavanja kojima je i sam jedva poverovao. Upravo sam procitala najnoviju vest CNN-a: "Sooner rather than later you've got to say - Enough is enough, Kosovo is independent", Bush said telling Albanians what they wanted to hear. He said independence was a certainty. A oni ga lepo stavili i na markice, bas ga vole...


e pa eto , albanci su se oslonili na busha , a mi na putina!
Biljana Maksic Biljana Maksic 04:17 11.06.2007

A mi na Putina

I sta sad?
Biljana Maksic Biljana Maksic 04:18 11.06.2007

Re: A mi na Putina

Na koga ja da se oslonim?
kapi kapi 06:14 11.06.2007

Re: A mi na Putina

Biljana Maksic
I sta sad?

pa nista, ispushili smo kao i uvek .
sentinel26 sentinel26 09:15 11.06.2007

Odakle vam podatak..

Gospodine Randjelovicu,
Prije nego se usudim da nesto napisem o ovoj temi imam jedno pitanje.
Napisali ste da je u novembru 1998. godine bilo 1300 nestalih Srba sa Kosmeta. Odakle vam ovaj podatak? I za koji period tacno?
Poz
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 10:42 11.06.2007

Re: Odakle vam podatak..

Za period Jun-Septembar 1998. Taj podatak mozete pronaci u vise dokumentacija. Pogledajte na Internetu.
Pozdrav !
sentinel26 sentinel26 11:22 11.06.2007

Re: Odakle vam podatak..

Ninoslav Randjelovic
Za period Jun-Septembar 1998. Taj podatak mozete pronaci u vise dokumentacija. Pogledajte na Internetu.
Pozdrav !


Ako se ne varam ono Udruzenje nestalih i prognanih sa Kosova, koristi ovaj podatak za period od 1998. - 200?.
Hvala za internet, a ocekivao sam da cete navesti dokument dje ste ga vi pronasli.
Poz
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 11:28 11.06.2007

Re: Odakle vam podatak..

Pogledajte podatke u nasim stampanim medijima iz tog perioda.
Doduse, osim cifara i ponekog imena tu i nema Bog zna sta da se pronadje.
Takodje, ima tih informacija i u podacima Koordinacionog Centra (preuzeti su iz vise izvora).
Pomenuh Internet, jer tu ima sijaset izvora informacija.
Pozdrav !
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:55 11.06.2007

kosovo-palestina

Neki blogeri su mi skrenuli paznju da u mojim inicijalnim postovima temu Kosova i Metohije suvise opterecujem apstrakcijama i metaforama. Mislim da su u pravu.


ovisi iz kog ugla je ovo posmatrano.

meni su, nakon što sam vozeći se bajkom po centru jerusalima i začuvši odjek snažne detonacije - bio je to prvi bombaški samoubilački napad palestinaca i akt koji će označiti početak novog talasa višegodišnjeg nemilosrdnog oružanog konflikta između palestinaca i izraelaca; sva osećanja potonula oblikujući čudnu smesu svagdaponiruće nedokučive unutrašnje boli i prekida vizure bilo kakve forme budućnosti na horizontu.

zato meni ne smeta, Ninoslave, Vaša sklonost ka upotrebi apstrakcija i oblika sa prenesenim značenjem, jer znam ono što većina ovde propušta i što Vi, siguran sam, znate - da je ta vrsta izraza samo solidan način da se sublimira lična bol. ili, kako bi rekli violent femmes, that's how can i explain my personal pain...

iz Vaše priče sam stekao utisak da posmatrate blagonaklono na ulogu Crkve u defuziji konflikta na Kosovu. imao sam prilike, ovde u Jerusalimu, da prisustvujem raznim seminarima, razgovoram i diskutujem o problemu Kosova sa pojedinim predstavnicima Crkve. tako sam saznao da su ti pojedinci iz Crkve bili, zapravo, jedini ljudi koji su zaista pomagali napaćenoj populaciji; čiju prepuštenost sebi, i zlohudoj sudbini i praktičnoj napuštenosti od strane srpske države, ste Vi, Ninoslave, tako precizno i potpuno dočarali. čuo sam i priče iz prve ruke kako su predstavnici Crkve išli širom teritorije, nekada pod pretnjom žive oružane vatre, i sakupljali ostatke mučki postradalih građana... sa te strane, pojedinci iz Crkve zaista zaslužuju punu simpatiju za sve što su učinili za postradalu populaciju.

sa druge strane,
mi imamo dosta pokazatelja porasta političkog apetita Crkve u godinama nakon perioda kojeg Vi tako lepo slikate. jedna od osnovnih pretpostavki modernosti je i ta razdvojenost spektara crkvenosti i državnosti. imamo, međutim, puno prilika da vidimo i čujemo kako se poslednjih godina Crkva postavlja kao sasvim samosvojno političko biće, sa svojim idejama i konceptima o uređenju države. mnogi političari se itekako oslanjaju na ovu crkvenu žudnju jer im to donosi bolji rejting u narodu. dolazi do jedne, iz perspektive modernosti opet, veoma čudne simbioze, koja prestaje da bude tako simpatična.

kako shvatiti ovo,
i na koji način ne prestupiti vlastito poštovanje za čoveka, čak iako je on sklon religioznim zanosima?

Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 12:16 11.06.2007

Re: kosovo-palestina

Srdjane,
zahvaljujem Vam se na dobroj volji da ovo sto pisem citate i komentarisete.
Neki pojedinci iz Crkve (svestenici, monasi, monahinje,...) su za mene heroji i ljudi od vrlina.
Crkva je institucija u kojoj ima i drugacijih pojedinaca.
Njihov brojcani odnos ne znam, ali upoznao sam i jedne i druge.
O tome ce tek biti reci i secanja.
Hvala na podrsci !
Pozdrav !
johnny011 johnny011 12:01 11.06.2007

Priština 1998-1999.

Išao sam u Prištinu krajem 1998, tamo u periodu novembar-decembar. Preko Podujeva najčešće. Što znači i preko Kuršumlije, jednog prilično tužnog, siromašnog grada, sa sjajnom poslastičarnicom u centru. Kafa i kolači u Kuršumliji bili su kao neko okrepljenje pred ulazak na Kosovo, pred dolazak pod obronke Ćićavice, koju je kontrolisala OVK. Kao i sam put - patrole OVK, kako bi pokazale svoju prisutnost, zaustavljale su često automobile na putu za Podujevo, legitimisali vozače, pretresali. Jednom su zaustavili automobil na stotinak metara od našeg. Mimoišli smo ih. Zaustavljala je i srpska policija. Plašili smo se i od jednih i od drugih.

Mračna, siva Priština. Policajci puni koktela sedativa i alkohola, naoružani automatima, neobrijani, u prljavim uniformama, uvek spremni za kavgu. Saradnici DB-a u svakom kafiću, restoranu, na svakom ćošku. Svaki je lokal imao svog debeovca. Hotel Grand, pod Arkanovom šapom, pun policije, špijuna, kriminalaca, novinara. Rešili smo da se uverimo da li DB zaista pretresa sobe. Ostavili smo jednog popodneva na polici neke dokumente skinute sa interneta sa oznakom Verifikatorske misije OEBS-a i označili olovkom tačan položaj papira. Kada smo se vratili u sobu ustanovili smo da su pomerani. Možda je sobarica došla u nevreme, ko zna.

Klinci puni droge. Heroin, marihuana, hemija svuda i po bilo kojoj ceni. Mnogo drogiranih i pijanih klinaca. Svuda priče o sukobima OVK i policije. Tih dana desio se i napad na stanicu u Vranjevcu. Svuda zlo. Inspektori u civilu maltretiraju starca sa kečetom ispred Granda. Šamaraju ga. On se saginje da uzme kapu koja mu je spala od snage udarca. Ovaj ga udara nogom u tur. Cerekaju se.

Policija proverava sve i svakoga. Prilaze i meni, dok sedim u jednom kafiću. Dvojica, jednom se tresu ruke, pogled mu luta, izbezumljen. Drugi nastoji da izgleda smirenije. Legitimišu me, sedaju za sto. Naručujem im piće. Prestaju sa provokacijama - šta ćeš ti ovde, jel te stranci plaćaju - i otvaraju se. Govore bez prestanka o opsadnom stanju u kom žive mesecima. O nesanici, o strahu od napada, o tome da kad vide dete na ulici ne znaju ima li sakrivenu bombu. I to se događalo. Besni su zbog ubijenih kolega. Slušam ih, ne zapitkujem o njihovim "ofanzivama", glava je tih dana bila prilično jeftina. Odlaze dalje u patrolu.

Neko vreme sam spavao i kod jednog dobrog drugara, poznatog svima u Prištini kao Bigi. Iz muslimanske porodice, ni tamo ni 'vamo, u procepu između dve mržnje, dečko koji ne zna da mrzi. Njegova majka me primila kao svog, ispijamo kafu dok slušamo mujezina, potom doručkujemo, slušam o njenim strahovima, o tome da je izbegavaju komšije i Srbi i Albanci, ne znaju "čija je", a ona je samo Bigijeva i Alahova. Neće biti rata, neće, govorim.

Prate me u zoru na jutarnji autobus. U te sate nije bezbedno ići sam, tamo od Elektroprivrede do centra. Dva autobusa, jedan srpski, drugi albanski. Ulazim u srpski. Nema grejanja, pocepana sedišta, smrdi na nikotin. Sklupščao sma se na sedištu, hladno je. Nadam se da mi niko neće dosađivati u putu. Mašu mi njih dvoje dok odlazim. Čuju se one proklete vrane. Dan je bio 21. mart 1999. U vazduhu se osećalo zlo.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 12:21 11.06.2007

Re: Priština 1998-1999.

Hvala ti na ovom komentaru i tvom secanju Johny011 !!!
Hvala ! Hvala !
Molim te da to cinis kad god imas vremena i volje za to.
Siguran sam da ce ti svi, koji citaju ovaj post, biti zahvalni.
Moju zahvalnost moram i treci put da ti uputim.
HVALA !
johnny011 johnny011 13:51 11.06.2007

Re: Priština 1998-1999.

Ninoslave, hvala i tebi!
Ovo je prvi komentar o Kosovu koji sam ostavio na blogu, od učlanjenja. To, valjda, dovoljno govori šta mislim o onome što pokušavaš ovde. Ne odustaj, jer ima smisla i imaće efekta.
I da ne zaboravim, ali najiskrenije: nema na čemu.
umetnik na violini umetnik na violini 13:20 11.06.2007

Priča o Kosovu i ljudima na njemu je...

...priča o nojevima u Beogradu, Prištini, Vašingtonu, Briselu, Njujorku,.... Sve što nije po merilima i pravilima nojeva je: 1. opasno, 2. štetno, 3. ružno, 4. nepotrebno, itd. Zato su reakcije svuda pa i na ovom blogu takve kakve su, jer to je onaj tabu koji ne volimo da - vidimo, čujemo, osećamo, a opominje nas i ukazuje na šta ličimo i koliko smo neosetljivi na ljudsku patnju i Srba i Albanaca i Roma i drugih na Kosovu...
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 13:23 11.06.2007

Re: Priča o Kosovu i ljudima na njemu je...

Ne o nojevima. Nojevi su dobri jedni sa drugima.
O cutanju ljudi o stradanju ljudi je rec. Zar ne ?
umetnik na violini umetnik na violini 13:27 11.06.2007

Re: Priča o Kosovu i ljudima na njemu je...

Da, ljudi zvani nojevi...
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 13:30 11.06.2007

Re: Priča o Kosovu i ljudima na njemu je...

Mozda, ipak, o cutanju ljudi koji nisu bas potpuno ljudi.... ? Barem, ne za sada. Dok cute. Sta mislite, koliko li ih je ?
umetnik na violini umetnik na violini 13:42 11.06.2007

Re: Priča o Kosovu i ljudima na njemu je...

Mnogo, mnogo...
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 13:44 11.06.2007

Re: Priča o Kosovu i ljudima na njemu je...

Bojim se da je tako.
Ipak, ima mnogo onih i koji ne cute.
Ima nade.
Za ljude.
Da to i budu.
Kad su vec tu.
Zivi.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana