Razlika između krađe i malverzacije, međutim, nije samo jezička, nego i suštinska: za cigarete se obavezno ide u zatvor, a za ovo drugo - kako kad i kako ko. Narodski: mož' da znači, al' ne mora da bidne.
Krađe je bilo i biće je u svim civilizacijama i oblicima života - od pećinskog do velegradskog čoveka, od proždrljive ribice do moje kuje Are. Taj nagon, nema sumnje, strpljivo čuči u svakom živom stvoru i čeka svoj čas. Samo što kod nekih on biva sputan domaćim vaspitanjem i čvrstim uverenjem da na kraju kusaš sve ono što si u životu skuvao, dok je kod drugih taj princip nadvladan snagom onog novokomponovanog koji poručuje: uzmi sve što ti život pruža (danas si cvet, sutra uvela ruža - nastavak za one koji lepo pevaju).
Sve vam ovo pišem jer sam poslednjih nedelja prosto impresioniran količinom otkrića o velikim krađama u Mađarskoj, takoreći svuda oko nas. Čim uključite televizor, slede vam udarci čekićem u glavu, a posle svakog vam pred oči iskoči po jedna velika cifra, i to višemilionska. Saopštavaju nam ko je koga o'ladio i za koliko, ali se to ipak ne događa uvek, već po pravilu uoči izbora. Ispade da se samo tada krade.
Jedan poznanik, inače intelektualac, posle jedne takve emisije mi iznervirano reče:
- Vidiš li šta nam ovi rade?! Sve pokradoše!
Složio sam se s njim, ali sam ga podsetio i da su iste takve vesti izbijale na površinu i u vreme vladavine onih koji su sada isterivači pravde.
- Da, u pravu si - odgovara on. - Ali ipak nije svejedno da li ti ukradu bicikl ili auto. Ja sam ipak za one prve.
I eto, šta da vam kažem posle ovoga, osim da više nisam ni za jedne. Zato što mi je drag i moj bicikl.