Kakav dan, ljudi moji. Imam utisak ko na Marsu da smo bili dr Vajs i ja. A nismo. Bili smo u porodilištu koje se specijalizovalo za fiziološki, neometani porođaj. Ali, to što smo tamo čuli i videli, samo me je uverilo da smo mi crne žene Srbije, sve zajedno s ovim našim lekarima Srbije, s neke potpuno druge planete. I to ne s planete iz ovog, nego nekog potpuno drugog solarnog sistema, milionima svetlosnih godina udaljenim od njih...
"Centro Nascita Margherita" otvoren je u martu 2007. godine, s ciljem promocije povratku fiziološkom, neometanom porođaju. U njemu nema lekara. Glavnu reč vode babice. Žene zainteresovane za fiziološki porođaj javljaju se Centru u 36. nedelji trudnoće, i onda se vrši procena da li žene mogu ili ne mogu da se porode kod njih. Protokol je rigorozan, ima mnogo faktora koje treba ispuniti da bi se trudnica kvalifikovala za porođaj kod njih, počev od toga koliki nivo hemoglobina u krvi mora da ima, preko starosti, procenjene težine bebe, dijabetesa, ostalih uobičajenih faktora rizika u trudnoći, itd, itd... Zbog toga se kod njih godišnje obavi svega oko 500 porođaja, od ukupno 3000 porođaja, koliko se obavi na nivou cele bolnice (u drugom delu bolnice ima klasično porodilište, gde lekari vode glavnu reč; ali i tamo je sve manje-više prirodno, samo imaju mnogo više mašina koje kažu "ping").
Pita dr Vajs: pa, ko vrši procene da li žena može na fiziološki, neometani porođaj? Kaže babica-direktorka-centra Rita Breši: babice.
Pita dr Vajs: pa, ko radi ultra zvuk? Kaže babica Rita: babice.
Pita dr Vajs: pa, ko prati dilataciju? Kaže babica Rita: babice.
Pita dr Vajs: pa, ko procenjuje da se stvar zakomplikovala i da se trudnica mora transferisati lekarima ili u operacionu salu radi carskog reza? Kaže babica Rita: babice.
Pita dr Vajs: pa, ko procenjuje da li treba epiziotomija? Kaže babica Rita: babice.
Pa, ko radi epiziotomiju? Kaže babica Rita: babice.
Pita dr Vajs: pa, ko ušiva epiziotomiju? Kaže babica Rita: babice.
Pita dr Vajs: pa, ko radi Apgar? Kaže babica Rita: babice.
Ućuta se dr Vajs, stavio prst na čelo, a čelo naborao, misli se, misli, pa kaže: "Pa, ja ovde kod vas ni za 'leba ne bih mogao da zaradim!"
Pustila nam babica Rita film: snimak fiziološkog, neometanog porođaja. Žena kleči na sve četiri, dakle totalno naopako, i porađa se. Izađe bebi glavica. I stade. Prođe minut. Prođe dva. Prođe tri. Ništa se ne dešava. Vidim ja da se dr Vajs već znoji, a ni meni nije baš svejedno. Pitam ja, pa šta je sad, što sve stoji? Kaže babica Rita: čeka se da mama dobije novu kontrakciju. Vidimo na snimku gde babica tri do četiri puta masira pomalo matericu. I - voila! Naiđe kontrakcija, izađe bebac! Magija čista!
Najbolja stvar od svega: Mama prvorotka. Beba 3.600 grama. NEMA PUCANJA PERINEUMA UOPŠTE! Potpuno netaknut!
Ja u tom trenutku već počinjem da besnim. U glavi mi uputsvo iz udžbenika za naše studente ginekologije i akušerstva, koje tvrdi da je "kod prvorotki u 90% slučajeva epiziotomija neophodna". Pitam babicu Ritu da nam da statistike. A statistike kažu:
Otkada je Centar otvoren, imali su 70% prvorotki i 30% višerotki. Što se tiče "čuvenog" straha od pucanja perineuma, zbog koga lekari i rade preventivno epiziotomiju:
- u 46,2% slučajeva perineum je ostao netaknut, tj. potpuno očuvan
- u 49,0% slučajeva došlo je do rupture 1. stepena (koja većinom ne zahteva ušivanje, ili zahteva minimalno ušivanje)
- u 3,8% slučajeva došlo je do rupture 2. stepena (neophodno ušivanje)
- u 0% slučajeva došlo je do rupture 3. stepena
- u 1% slučajeva procenjeno je da je potrebna epiziotomija, i ona je urađena.
Tu ja više nisam mogla da se suzdržim, nego napadnem na sirotu babicu Ritu da ona mora da dođe u Pančevo i nauči naše babice svemu što zna! Kaže babica Rita - hoće!
"Prometo?"
"Prometo!"
"Prometo-prometo?"
"Prometo, prometo!"
Pitam ja babicu Ritu, a jel' boli taj vaš fiziološki, neometani porođaj. Kaže ona: boli! Joooj!, kažem ja. Ma, nema brige, kaže ona. Bol ima svoju svrhu, i treba da boli. Ali on se mnogo bolje podnosi i manje se oseća kada se preduzmu sve moguće mere za njegovo umanjenje i bolje podnošenje. Pre svega, kaže: podrška bližnjih, supruga, babica. Žena se ne sme ostaviti sama. Potom masaža, boravak u kadi s vodom, šetnja, zauzimanje različitih pozicija. A naročito je bitno da žena ne bude praznog stomaka, izgladnela, jer to dovodi do iscrpljenosti i gubitka snage. Kod njih žene jedu i piju šta god hoće. Kokrenova baza, kaže, baš nedavno je objavila pregled studija koje preporučuju da žene nikako ne budu praznog stomaka na porođaju.
Naravno, kompletan Centar smo obišli bez ikakvih zaštitnih maski, kapa, odela i kaljača. Ni ovde, gle čuda, nisu uopšte čuli za opasnosti od bilo kakve infekcije. Posete su neograničene, dolaze kad god hoće, sa sve decom, mogu i da prespavaju sa ženom u sobi, ako hoće.
Posle smo prisustvovali redovnom informativnom predavanju za trudnice koje su zainteresovane za fiziološki porođaj kod njih. Puna sala bila - oko 150 zainteresovanih. I posle predavanja, sve njih provedoše gde su i nas proveli, kroz celo porodilište i odeljenje, bez zaštitnih maski, kapa, odela i kaljača... 'nako, đuture. Bez straha od bilo kakve infekcije.
Kakve smo mi jadne i naivne, ovde u ovoj crnoj, hudoj Srbiji. Izmislili ovi naši lekari najstrašniju Babarogu na svetu - Babaroga-Infekciju, pa nas plaše s njom ko mala deca što se plaše.
Budibogsnama i s ovim našim lekarima!