Društvo| Muzika

Na korak od slave: osamdesete

pape92 RSS / 21.03.2010. u 22:16

2yyw4md.jpgHruščov je pedesetih obećao da će svaki sovjetski građanin imati stan sa kupatilom i automobil, a Vorhol šezdesetih da bez obzira na mesto boravka svakoga čeka 15 minuta slave. Osamdesetih se po gradovima Jugoslavije činilo da svako ima pravo na sopstveni rok bend, posle čega automobil i slava dolaze potpuno prirodno. I žene. (U to dobaarrow-10x10.png smo ih zvali devojkama; pre nego što ćemo ih konačno uvrstiti među žene imaju još da prođu kroz dugi evolutivno nelogičan period „devojčica"). O kupatilu mahom nismo brinuli.


Žudnja za automobilima danas nije ništa manje društveno poželjna nego pre tridesetak godina, ali je težnja za slavom prilično zauzdana. Popuniš obrazac, prijaviš se za TV audiciju, pa ako lepo pevaš, igraš i sviraš, tu je komisija da razmotri tvoj slučaj. Osamdesetih nisi morao ni da lepo pevaš, niti da bogznakako sviraš, a o igranju neću da trošim reči. Uopšte nisi morao da budeš talentovan. Bilo je dovoljno da skrpiš nešto para za polovan instrument i pojačalo, i da nađeš istomišljenike koji će uraditi isto. Bubnjar je doduše umeo da predstavlja problem. Zgradu sa tolerantnim predsednikom kućnog saveta i prostranim podrumom je bilo unekoliko lakše naći - i to je bilo sve.
Moj pokušaj da budem vođa grupe krahirao je kada sam tragičnim nesporazumom iz najveće podrumske prostorije u zgradi na đubrište odneo četiri velike drvene kace za kišeljenje kupusa u raspadnutom stanju. Ispostavilo se da su vlasništvo predsednika kućnog saveta, i da je bio veoma vezan za njih. Morao sam da se spustim na zemlju i priklonim onome ko je imao tzv. prostoriju. Takvih je u okruženju moje nove škole, između Bulevara i Karađorđevog parka, bilo tušta i tma. Naravno da nisam mogao da sanjam o bendu koji je imao bubnjara. Međutim, ispostavilo se da nije lako priključiti se bilo kakvom, a moj prvi (imena promenjenog u „Iznogud") se preselio na Banovo Brdo jer su ostali članovi pohađali tamnošnju gimnaziju - predaleku za odlazak na probe. (Nekoliko godina kasnije ću prisustvovati snimanju u malom banovobrdskom studiju, i upoznati prijatnog vlasnika istog, koji se nije libio da pomogne oko utovara - istovara opreme, izvesnog Željka Mitrovića). Stvar je bila u tome da je bilo previše gitarista. Pevač je obično bio vlasnik prostorije, i tu su moje opcije postale veoma sužene. Najzad sam se kako - tako priključio grupici drugara iz razreda koji su sebe nazivali „Porodilište, zar?". Bila je to odlična grupa. No ovo je samo uvod u priču o malim grupama koje su dale pečat vremenu o kojem govorim. U neku ruku to je uradilo čak i „Porodilište", deo familije od hiljadu cvetova koji su procvetali na kiši i suncu koje je doneo novi talas.


Almost famous


Arsen Dedić peva da ljubavi male imaju sve kao i prave. Isto važi za vokalno instrumentalne sastave. Jedino im, kao i malim ljubavima, stvari nisu podjednako snažne. Obema je kumulativno dejstvo ogormno. Možda bi goli spisak svih grupa koje su iza sebe ostavile ikakav muzički, ili makar samo pisani trag bio nabolji opis čitavog „bezumlja". No, do njega, ispostavilo se, nije lako doći.* Uz mnogobrojne grupe koje danas žive jedino u oslabelim memorijama njihovih članova, a nije bilo srednje škole bez bar dve, govorimo o pokretu koji je imao svoje borbene ćelije. Najčešče doduše organizovane ne u trojke, nego u četvorke. Pincetom biram jednu od omiljenih mi, paradigme svih veselih, pomalo luckastih, pozitivno-orijentisanih i, koga lažem, beznadežno neborbenih grupa koje su svojom muzikom opisivale jedno doba.


Ne piši o moru s tugom
Kao da sama čekaš zoru
Pričaj to nekom drugom
Bio sam i ja na moru


Ovo su stihovi jedne od pesama grupe Dr Spira i ljudska bića. Pristigla je razglednica sa mora od devojke, kojoj je bogznakako žao što je na moru bez svog dečka, na šta Dr Spira odgovara navedenim stihovima. Može li se od ljudi koji pišu i slušaju ovakve pesmice očekivati da učestvuju u devedestim?


Sa druge strane veselog pogleda na svakodnevicu osamdesetih oličenog u stihovima Dr Spire, nazirao se bezdan. Koji, poznato je, ukoliko dugo u njega gledamo, počinje da gleda u nas. Ako Dr Spira nije išao na ruku planovima novih kontrolora, sve drugo jeste. Osamdesete su, naročito ako ste ih gledali kroz tv Dnevnikarrow-10x10.png izgledale kao beskrajan niz prizora posrtanja svetske ekonomije i napredovanja ratne mehanizacije. Znam da zvuči poznato. Imena i toponimi su ovde iz "sentimentalnih" razloga. Skargil i Margaret Tačer, Valensa i Jaruzelski, Regan i Brežnjev-Andropov-Černjenko; Varšava, Foklandi, Avganistan, Bejrut, Grenada. Poruka koju je takva slika pružala je upravo suprotna od one koju su prenosili raspevani novotalasni bendovi: ne budite zabrinuti; budite veoma zabrinuti. U Jugoslaviji je recept za svaki slučaj presoljen. Decenijama odgajan mit o socijalnoj sigurnosti države koja ima reč socijalizam u razumevanje.jpgimenu delotvorno je krunjen izveštajima o prezaduženosti zemlje izricanim tonovima duboke uznemirenosti, tugaljivim pričama o promašenim investicijama, besmislenim nestašicama kafe ili ulja ili još apsurdnijim restrikcijama struje koje su kulminirale u metaforičnom "raspadu sistema". Slike upotrebe vojnotehničkih kapaciteta je na sebe preuzela milicija, šaljući združene odrede u plavim bornim kolima da guše bune na Kosovu. Nije mi na kraj pameti da proglasim Jugoslaviju državom u kojoj su problemi fabrikovani (za potrebe novodolazeće upravljačke elite). Uopšte uzev, fabrikovanje problema je potrebno koliko i fabrikovanje govana, uvek su tu, i neprekidno će dolaziti. U pitanju je sugerisanje rešenja.


Dr Spira i njemu slični su tu bili problem. Prepoznavanje jedno drugog među malobrojnim slušaocima Ljudskih bića u Murskoj Soboti i Zrenjaninu, ili mnogobrojnih Magazina u npr. Leskovcu i Šibeniku, problem jedinstvenog jugoslovenskog kulturnog prostora, nije bio sasvim prevaziđen čak ni u jeku rata. Nažalost, glas razuma koji su prenosili izvođači zabavne muzike nije mogao da presudi u korist ideje kako je bolje leškariti na plaži (ma, i kod kuće) nego čekati u redu za izbegličku iskaznicu. Slobodan Tišma (Luna, La Strada) je pevao „muzika je postala isprazna zabava", ali u malo kom trenutku je i bila nešto drugo. Otud i ime. Ima jedna važnija stvar kad je u pitanju popularna muzika, a koja se prodaje baš uz zabavu. Narodi, kao i ljudi, imaju svoja rasploženja, periode optimizma i pesimizma. Isprazna zabava je od plitke ali nasušne bezbrižnosti prešla u zonu beznađa u kojoj ionako više ništa nije važno, od „Ti zračiš zrake kroz zrak" do „200 na sat", od jeftinog i benignog sentimentalizma u „E moj Saša" do mučne „Drugarice, lažljivice".


Armija ljudi koji su slavu i automobile jurili "na stari način", iz unutrašnje potrebe ili iz  zezanja, pevajući ko o patuljcima-ubicama, ko o trivijalnijim stvarima, izdržala je duže od one u uniformama sa petokrakom (i uz mnogo više smisla), ali je isto tako morala da prizna poraz, osipanje članstva i prelaz među neprilagođene, ovoga puta u vreme kada je biti neprilagođen značilo ne samo biti izopšten, nego i biti nemoderan, što je stanje koje oni koji imaju aspiracije da se bave popularnom muzikom teško podnose.

_______________________________________________________________________________

...a ja sam, tih osamdesetih, uprkos problemima sa predsednicima kućnih saveta, bubnjarima i skupim vremenom tonskih studija, neuvžbanošću i sumnjivim vokalo-instrumentalnim sposobnostima, istrajavao u svojim nastojanjima da okusim mrvu slave člana pop benda. Najzad sam, nakon godina usputnih, ali konstantnih pokušaja pristigao do demo snimka, susreo se oči u oči sa Ducom Marković...da bi mi odjednom sve to postalo malo važno. U krajnjoj liniji, stvar i nije bila bogznašta. A auto (ćaletov Reno) sam počeo da vozim čim sam napunio osamnaest, prekonoći postavši ako ne slavan, a ono popularan. Ispunjavajući tako Vorholovu viziju preko Hruščevljove, kad već nije moglo obrnuto, hrabro sam vozio kroz sumaglicu osamdesetih, ne razmišljajući previše o tome šta ih čeka.


Demo snimak je sačekala sudbina da bude izgubljen, preživevši do digitalnog doba samo na Sonijevoj kaseti.

Čitajte prethodne blogove o osamdesetim.

Osamdesete I: počeci

Osamdesete II: uzlet

Osamdesete III: sve je lako kad si neprilagođen

 



Komentari (133)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

paja.pajser paja.pajser 15:54 22.03.2010

DRUGO

SREBRNA KRILA

paja.pajser paja.pajser 15:59 22.03.2010

trece

DARKO DOMIJAN

a mislim da ste pominjanjem Arsena,Gabi,Djoleta i jos nekih zasli u pop?
onda vam tu nedostaju i fosili,magazin,rani mraz..
Unfuckable Unfuckable 18:52 22.03.2010

Re: trece

Pajo, koči inače ćemo stići do Lole i Đorđa Marjanovića !!!
paja.pajser paja.pajser 19:14 22.03.2010

ukocih

zato sam i postavio manje vise retoricko pitanje "da li ste listom zasli u pop?"
a evo neceg sto ste takodje zaboravili..

ja ne vidim razliku izmedju npr. Dejana Petkovica i ovoga
Unfuckable Unfuckable 19:22 22.03.2010

Re: ukocih

ja ne vidim razliku izmedju npr. Dejana Petkovica i ovoga

Kako ne vidiš: Dejan Petković ima lepšu frizuru
aleksanadar aleksanadar 21:15 22.03.2010

Re: trece

mislim da ste pominjanjem Arsena,Gabi,Djoleta i jos nekih zasli u pop?


koči inače ćemo stići do Lole i Đorđa Marjanovića


Daklem, za to je, valjda, zaslužan naš domaćin, koji je stavio u onu listu i Arsena i Vladu i Bajku i... Uostalom, držim da se, negde, rock i pop dodiruju, takoreći preklapaju... (Za mene je VIS Idoli uvek bio pop, nikada rock. Ili, što bi rekao Tirke, bili su više šminka, manje svirka.) Možda griješim, ali ja sam takvog dojma. Na jednoj strani je ljuti rock, na drugoj mekani pop, a negde u sredini to je jedna čudna mešavina. Ob-la-di, ob-la-da.

Osim toga, tamo stoji: "od 1960 do 1997.", što je jako širok i rastegljiv pojam.

Primera radi, jesu li "Indexi" pop ili rock grupa? Ja bih rekao pop, ali možda se neko neće složiti.

Najzad, ja sam ovo razumeo kao poziv da se prizovu u sećanje i oni bendovi ili pojedinci koji, možda, ne igraju visoko na ličnoj top-listi, ali imaju izvesnu sentimentalnu ulogu u istoriji, ličnoj i kolektivnoj ili u sentimentalnom obrazovanju.

A Đorđe Marjanović je, bez sumnje, prva autentična pop-rock zvezda u našim krajevima.


loader loader 01:48 23.03.2010

Re: ukocih

"Dan ljubezni"...

Super što ste je se setili. To je jedna od najlepših...
Doctor Wu Doctor Wu 20:05 22.03.2010

Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Svetog Haralampija, naseg ministra Mladjana Dinkica. Bas je svirao Dragan Granada. Band je bio na tragu Deep Purple (a sta bi drugo mogao Mladjan?) a najveci domet im je bio to sto su svirali kao predgrupa Petru i Zlim vukovima u IX.
crossover crossover 20:16 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Doctor Wu
Dragan Granada

Одма’ се види ко није заборавио стари крај :))
Де си бре, Wu!
pape92 pape92 21:08 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

na tragu Deep Purple (a sta bi drugo mogao Mladjan?)


Hahahahaha. Koja si riznica. Još da iskopamo sliku mlađanog Dinkića sa kosijanom i u kožnom prsluku na golo telo (mada, treba misliti i o tome da večeras treba spavati, a ne buditi se okupan hladnim znojem).
mirelarado mirelarado 21:20 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

pape92
Hahahahaha. Koja si riznica. Još da iskopamo sliku mlađanog Dinkića sa kosijanom i u kožnom prsluku na golo telo (mada, treba misliti i o tome da večeras treba spavati, a ne buditi se okupan hladnim znojem).


Уместо Млађе ево Бојана Бановића, певача из групе Петар и зли вуци:


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:21 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

pape92
Još da iskopamo sliku mlađanog Dinkića sa kosijanom i u kožnom prsluku na golo telo (mada, treba misliti i o tome da večeras treba spavati, a ne buditi se okupan hladnim znojem).

Па, сад, није да нисте тражили: МЛАЂА на 3:47. Додуше, ово је министрова шминка варијанта.

(Цео јутјуб налог је налог Логана Шушњића, који се и на горњем снимку види док свира бас ;-)
pape92 pape92 21:24 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Imaš polovnog Keca od mene kad-tad za ovakav stoprvi komentar.
Doctor Wu Doctor Wu 21:33 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Одма’ се види ко није заборавио стари крај :))

:), pa mora neko. Sta mislis sto se ja ovde ovoliko krljam sa ovim ledepe kerberima? Nego, jel se secas ko je svirao organe u SH (sintiji su usli u modu tek 1981.)?

Inace, Pape, u ovoj tvojoj hrestomatiji o 80-tim ne vidim da pominjes "tigar" lepak. Meni se cini da je snifovanje odigralo dosta vaznu ulogu u formiranju beogradske subkulturne scene s pocetka 80-tih kao ultimativni narkotik novobeogradskih blokova. A jel nije bila i neka punkerska londonska etiketa sniffin' glue?
Doctor Wu Doctor Wu 21:34 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Цео јутјуб налог је налог Логана Шушњића

Care!!! A kamo Susa?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:43 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Doctor Wu
Цео јутјуб налог је налог Логана Шушњића

Care!!! A kamo Susa?

Ако помаже, и њу ћемо лако да пронађемо...
pnbb pnbb 21:48 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

ево Бојана Бановића, певача из групе Петар и зли вуци:

gde je?
a, on je bio cuven i na brdu...
pape92 pape92 21:50 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

"tigar" lepak

Čoveče, kesa i Tigar - toliko ružna scena sama po sebi, neestetska, da sam potisnuo da sam je ikad viđao.

Doctor Wu Doctor Wu 21:59 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Čoveče, kesa i Tigar - toliko ružna scena sama po sebi, neestetska, da sam potisnuo da sam je ikad viđao.

Da, jadna, tuzna. Ali, nisam ni rekao da je lepa, nego da je vazna.
pape92 pape92 22:14 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Sign of time, priznajem. Neverovatno je da je jedan toliko ne-kul postupak i prizor (naspram takoreći zavodljivog smotavanja jedne "kvalitetne" ipak bio prihvaćen kao kul u ono vreme. Razlog je očigledan - pristup drugim drogama je bio restrikovan, čak i marihuani, drugo da i ne pominjem (mislim u "običnim" krugovima, klinaca, onih bez para itd). Danas je sve drugačije, što kaže pesma. Nedostatak prizora ulaza (u zgradu) u sumrak i klinaca sa kesom na nosu po njima su zamenili dileri po ćoškovima škola.
crossover crossover 22:32 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Doctor Wu
Nego, jel se secas ko je svirao organe u SH (sintiji su usli u modu tek 1981.)?

Оматорило се, не сећам се. Ћевке (Динкић) и Гранада нису... да није Питић :)))
Doctor Wu Doctor Wu 22:51 22.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

да није Питић :)))

Neeee, nije iz te ekipe uopste.
Ljuba Maric, aka Ljuba Kuvajt, :)))).
blogovatelj blogovatelj 02:52 23.03.2010

Re: Nego, Pape, ne vidim medju bandovima

Hahahahaha. Koja si riznica. Još da iskopamo sliku mlađanog Dinkića sa kosijanom i u kožnom prsluku na golo telo


I u šimikama i crno žutim helankama
dunja73 dunja73 23:00 22.03.2010

neuroze..

pape92 pape92 12:13 23.03.2010

Re: neuroze..

Laboratorija...rokabili bend bez rokabili frizura. Meni je najbolja njihova stvar Zaboravljena draga.
masovna_keva masovna_keva 23:35 22.03.2010

zeleno Lice - Brazil

6 nedelja za redom prvo mesto na Demo Top-u
miljanah miljanah 23:51 22.03.2010

Re: zeleno Lice - Brazil

masovna_keva
6 nedelja za redom prvo mesto na Demo Top-u

Ha, ha, ha...
Pazi kad sam samo tako propevala uz ovo: sve reci znam!
Iz kojih li se to mozdanih dubina izvuklo...

Kevo:
pnbb pnbb 16:55 23.03.2010

Re: zeleno Lice - Brazil

6 nedelja za redom prvo mesto na Demo Top-u

blaza je bio faca..
mada se meni vise svidjao novi svet
masovna_keva masovna_keva 21:30 23.03.2010

Re: zeleno Lice - Brazil

Meni je ovo bio mega-hit :)
Hvala
dr.wagner dr.wagner 08:36 23.03.2010

NA KRAJU

.....jutro

-Broj je stvarno veliki , a i opus je impozantan .... , ali što imamo danas ?

-Malo je toga preživjelo nedavna iskušenja , ali zahvaljujem za oživljavanje
uspomena i osvježavanje sjećanja ....
... tada je sve to izgledalo kao "dobar znak" , predznak nekih boljih vremena koja
samo što nisu stigla .

-No, tu smo - gdje smo !!!

-Ovdje , a to je cca. 400 km zapadnije od vas (predpostavljam Bg) je isto
raspoloženje .... , uglavnom smo zagledani u bolju prošlost ...
.... i u veselim četrdesetim maštamo o novom početku ...., ali ...


Wagner
pape92 pape92 12:04 23.03.2010

Re: NA KRAJU

Znaš kako se završava Mad Max II: he lives now only in my memory. Sa novim talasom je kao sa Mad Maxom, ili kraljem Arturom, ili Kraljevićem Markom - spava negde, ali legenda kaže da će se jednog dana probuditi i ponovo stati na stranu pravde, u odbranu porobljenih.

Pape
paglliaruzzi paglliaruzzi 11:31 23.03.2010

Na korak od slave: osamdesete

Well done.
pape92 pape92 12:06 23.03.2010

Re: Na korak od slave: osamdesete

Služim narodu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana