Autor: Rodoljub Šabić
Odete na spavanje kao Mađar, a probudite se kao Bunjevac. Ili zaspite kao Hrvat a probudite se kao Nemac. Odete na spavanje kao pripadne jedne nacije, a probudite se kao pripadnih druge. Možete li to da zamislite? Jako teško, zar ne?
Naravno, nije sporno da čovek može promeniti svest o nacionalnoj pripadnosti. Stavovi o tome odavno su evoluirali, od ultra-konzervativnih po kojima je ta svest objektivno determinisana, zadata i nepromenljiva, do savremenih po kojima je ona, pre svega, stvar subjektivnog osećanja. Ali, razume se, svest o pripadnosti nekoj nacionalnoj skupini u svakom slučaju se ne formira pa i ne menja lako i brzo. Pogotovo ne za jedan dan ili preko noći.
Pa ipak, po svemu sudeći, ovih dana se nekim našim sugrađanima dogodilo upravo to. Otišli su na spavanje kao pripadnici jedne nacionalne manjine, a probudio ih je, zvonom na vratima, poštar sa obaveštenjem da su za izbore za Nacionalne savete nacionalnih manjina, upisani u poseban birački spisak neke nacionalne manjine kojoj, ne samo da nisu znali nego nisu, ni te noći, ni uopšte, ni sanjali da pripadaju. Kako su reagovali na ovakvo „buđenje" ne znamo, ali logično je pretpostaviti da je za dobar broj njih bilo uznemiravajuće ili neprijatno.
Zato ovo „buđenje" zaslužuje ozbiljnu pažnju. Izbori za Nacionalne savete nacionalnih manjina jesu značajna stvar za demokratsku legitimaciju države, pa je razumljivo da su nadležni za organizovanje i sprovođenje ovih izbora, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i organi lokalne samouprave, očekivali i tražili pomoć i podršku medija, nevladinog sektora, pa i političkih stranaka, kalkulišući sa činjenicom da pojačani „aktivizam" sa sobom nosi i rizike. Rizik da se pod firmom pružanja pomoći, vrši nezakonita obrada podataka o ličnosti i prikuplja i formira evidencija biračkih ili drugih spiskova lica, a pogotovo da se uspostavljaju posebne „privatne", stranačke i sl. zbirke podataka na osnovu fotokopija zahteva ili ličnih dokumenata odnosno popisa lica sa adresama, brojevima telefona i sl., bio je prilično očigledan. Neki kasniji događaji su to potvrdili, pa smo moji saradnici i ja već preduzeli konkretne korake.
Ali, ako se s nekim rizicima možda moralo računati, na neke stvari baš nikako se nije smelo zaboravi. Na to, da su isključivo nadležni i odgovorni za vođenje posebnih biračkih spiskova Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i organi lokalne samouprave, i da su samo oni ovlašćeni da se bave obradom podataka o ličnosti koju formiranje posebnih biračkih spiskova podrazumeva. A pogotovo na to da samo građaninu pripada pravo da (na posebno propisanom obrascu u pisanoj formi) podnese zahtev za upis u poseban birački spisak, i da to ne može, van zakonom predviđenih uslova, obavljati neko drugi umesto njega.
Informacije da je značajan broj ljudi u posebne biračke spiskove upisivan bez znanja, protivno svojoj volji, ukazuju na izuzetno teško kršenje ljudskih prava zajamčenih Ustavom i zakonom. Ovakvim „buđenjem" svesti građana o nacionalnoj pripadnosti upućeno je više poruka, ružnih s moralnog, političkog i pravnog aspekta. A najružnija je ona koja govori da neko sme da se prema građanima ponaša kao da su ovce u njegovoj svojini koje može da prebacuje iz tora u tor odnosno da ih upisuje ili prepisuje iz jednog registra u drugi shodno sopstvenom nahođenju, „naravno", ne pitajući ih šta o tome misle.
Članom 146. Krivičnog zakonika RS utvrđeno je da je nezakonita obrada podataka o ličnosti krivično delo za koje je zaprećena novčana kazna ili zatvor do godinu dana. A ako delo počini službeno lice zaprećena je kazna do tri godine zatvora.
Zar opisano „buđenje" svesti o nacionalnoj pripadnosti (koje nikako nije bilo moguće sprovesti bez učešća službenih lica) nije prava prilika da MUP, tužilaštvo i sud na praktičan način demonstriraju smisao pomenute odredbe Krivičnog zakonika?