Iz Agencije im je odaslata generalna poruka da neće biti izdavanja „indulgencija“ i da je rok za povlačenje sa funkcija koje predstavljaju sukob interesa istekao 31. marta, te da se od njih očekuje da informišu Agenciju o povlačenju ili će uslediti sankcije.
„Indulgencije“ su pored tako tvrdog stava Agencije počela izdavati druga državna tela, pritisnuta zahtevima iznutra, iz vlasti same.
Tako je Ministarstvo pravde poslalo pismo Draganu Markoviću Palmi u kojem mu tumači odredbe zakona i ohrabruje ga da može ostati kako na mestu gradonačelnika Jagodine tako i u klupi poslanika Skupštine Srbije. Predsednik odbora Agencije za borbu protiv korupcije dr Čedomir Čupić je baš u intervjuu koji dao za ovaj portal, takav akt proglasio ništavnim i nazvao ga neobavezujućim činovničkim mišljenjem.
Koliko je mučno i teško provoditi zakon koji dira u funkcionerske privilegije i doskorašnja prava, najbolje govori odluka koju je usvojila Skupština AP Vojvodine kojom se „ozakonjuje“ da 30 njenih poslanika koje zakon primorava na bar jednu ostavku, ostane u dosadašnjem statusu. Tih trideset poslanika su uglavnom još i predsednici vojvođanskih opština i gradova, ali i članovi različitih upravnih odbora i direktori raznih javnih ustanova, i redom pripadaju vladajućoj koaliciji.
Jedan od njih, dr Živorad Smiljanić, član SPS-a koji je u politici bio na visokim funkcijama i u Miloševićevo vreme, trenutno vrši pet funkcija. Pored toga što je poslanik pokrajinskog parlamenta, on je predsednik opštine Apatin, direktor lokalnog doma zdravlja, direktor banje Junaković i član upravnog odbora Kliničkoig centra Srbije.
U izjavi koju je po saopštavanju podataka o ovoj „kumulaciji funkcija“ dao za TV B92, ispada da je na svakoj od pobrojanih funkcija neobično važan i da bi nastupila velika šteta za ukupan sistem ako se sa i jedne povuče. No, Agencija od njega traži da podnese četiri ostavke. I nije Smiljanić jedini sa ovoliko funkcija i sa tako izrečenim stavom. Mnogo je takvih i nikome se ne podnose ostavke. Podnošenje ostavki na funkcije znači ostajanje bez koristi, gubitak moći i kontrole u različitim segmentima života.
Mnogo je veći broj funkcionera, na koje se odnose zahtevi za povlačenje sa bar jedne od funkcija, od onih 1.500 koji su zatražili „razumevanje“, ali je do sada javnosti poznato tek nekoliko njih koji su postupili po zakonu i povukli se sa neke od funkcija. Ostali mudro ćute i čekaju, nadajući se da će stranke na vlasti i institucije pod njihovom kontrolom naći u dogledno vreme neki modus koji će značiti zaobilaženje zakona i kriterija na kojima u Agenciji tvrdoglavo insistiraju.
„Držanje zakona kao pijan plota“ od strane Agencije, za mnoge je neprijatno iznenađenje. Vlast u Srbiji je navikla na praksu da se zakoni donose „zbog Evrope i evropskih standarda“, ali da se provodi samo ono što vlastima odgovara. Na desetine je zakona koji su na snazi ali se do kraja ili nikako ne sprovode.
Skoro sam, od strane lokalnog funkcionera jedne opštine čuo autentičnu priču kako se u praksi raspodeljuje „kolač“ među koalicionim partnerima. On tvrdi da je to formula koja se primenjuje na svim nivoima, a to izgleda ovako. Najpre se izlistaju sve funkcije i sva mesta koja treba popuniti. Onda se te funkcije i ta mesta boduju određenim brojem bodova. Kad se to obavi, zbroje se svi bodovi u tzv. „masu bodova“. Potom, prema broju odbornika bodovi budu dodeljeni strankama. Najbrojnija grupa dobija najviše bodova i mesto predsednika. Postoje pozicije koje nose relativno malo bodova ali i one koje su naročito na ceni. Recimo, mesto načelnika za građevinske, stambene i komunalne poslove. Takvo mesto vredi više nego tri neka druga načelnička mesta iako je isti rang vlasti. Zašto – pa zato što je na njemu najizvesnija korupcija i siguran prihod kako za onog ko to bude radio tako i za stranačku kasu. Isti je princip i za javna preduzeća i druge ustanove kojima se upravlja. Nije bitna sposobnost i kompetencija da se neki posao dobro obavlja. Bitno je to sve srazmerno podeliti i namiriti interese u skladu sa političkom snagom.
Vlast se, potpuno je na ovom primeru jasno, vidi uglavnom kao plen, a ne kao javno dobro i preuzeta odgovornost za vršenje javnih poslova.
Zbog toga će posao Agencije biti veoma težak, a otpor njenim namerama da se zakon sprovodi će rasti iz dana u dan. Vlast je tu obezbedila odstupnicu. Kaznene mere za nepoštovanje zakona su tako blage da za one koji budu ignorisali zakon nema velikoga rizika.
Ali, bar će, nastavi li Agencija revnosno raditi svoj posao, popadati mnogi smokvini listovi korumpirane partokratije.
(Objavljeno na portalu Seebiz.eu, 7. 04. 2010.)