Pošto me muž već danima vara sa Urošem Voždovcem i Ubuntuom, a maloletni sin crta obešene babe (čitaj: visibabe), spadoh na pomaganje kćeri mi za takmičenje u znanju o Crvenom krstu. Ona, dakle, ima vrlo egzotičan ukus kad su takmičenja u pitanju. Ništa srpski i matematika i ostala boranija. Prošle godine se dva meseca spremala za takmičenje Mladih vatrogasaca, ali se razbolela dva dana pred sam dogadjaj. Domar (coach) me zvao sav očajan - E baš šteta, ona mi je bila okosnica tima. Jaka je! Može dve pune kofe odjednom da nosi!
Elem, kad je izbunarila Crveni krst, ja sam samo prevrnula okicama, a onda me ona prosvetlila - Mama, ako pobedimo na opštinskom, idemo na gradsko. A ako pobedimo na gradskom, dobijamo nagradno putovanje. Nove generacije. Tante za kukuriku. I tako krenuše treninzi... Svaki dan predčas, pa škola popodne i onda propitivanje uveče. Majko mila, što sam stekla nepotrebnog znanja! Da li ste znali da je Crveni krst osnovao Anri Dinan, ženevski trgovac i to 1863. godine? (To, mama, znači da je iz ŠvajcErske!) Ja nisam. A sad znam. I da je posle bitke kod Solferina (juli 1859. godine) utrčao u u kafanu i uzviknuo - Tutti fratelli! (To, mama, znači, svi smo braća!) The rest is history! U školskom timu su četiri devojčice, svaka je dobila svoj deo da nauči, ali Nadja je insistirala da ja moram da naučim sve, posebno sve četiri Ženevske konvencije i principe Crvenog krsta: humanost, dobrovoljnost, jedinstvo, nepristrasnost, nezavisnost, neutralnost i univerzalnost. (To ti je, mama, ono - Vodjeni smo potrebama, a ne vladarima i poštujemo nacije, ali ne i granice!) Ma važi. Ona je sa vampirskom strašću izučavala krv i krvne grupe, te krvne pločice. Da li ste znali da se crvena krvna zrnca čuvaju u frižiderima na +4 stepena i to do 42 dana? Ja nisam. Sad znam. Kad dodjosmo do bolesti na koje se testira dobrovoljno data krv, malo sam mucala da objasnim šta je sifilis i SIDA i kako se prenosi, ali sa hepatitisom B i C je išlo lakše. Najsmešnije je što je taj tekst o krvi bio u formi stripa, gde Sundjer Bob kaže Lignjoslavu - I zato drugari, davanje krvi je divna i plemenita dužnost! A Lignjoslav ima onu svoju mrzovoljnu facu i drži klarinet.
Stvari su se zakomplikovale kad dodjosmo do istorijata CK (nije Centralni komitet nego Crveni krst) u Srba. Prvo nikako nije mogla da zapamti termin mitropolit (misli se na mitropolita Milana Jovanovića, prvog predsednika CK Srbije), a onda spisak ratova i izbeglica od 1876. do danas. Previše. (Mama, kako je moguće da je CK Srbije medjunarodno priznat tek 2006. godine? Ma tu se misli na ovu najnoviju Srbiju. Aha.) Piše i da imaju dve pokrajinske organizacije - Vojvodina i Kosovo i Metohija, a malo niže spisak pet gradskih organizacija: Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac i Gračanica. Valjda je to ono Kosovo i Metohija.
Šta da vam kažem? Nisam baš mnogo bistra, ali sam spremna da učim. Jedino što molim boga da Nadja ne dobije sumanutu ideju da ide na takmičenje iz OTO-a, jer ne mogu pod stare dane da učim da varim i štemujem.
P.S. Pobedili su na opštinskom takmičenju! Dobili su punu kesu propagandnog materijala, kalendar, album za slike na čijoj naslovnoj strani stoje lepo nacrtana dečija prava (A kamo obaveze, pitam ja? Ima da prelepim neku golu ženu preko!) i kesu sa dva peškira, sapunom, četkicom za zube, tri hanzaplasta i grickalicom za nokte. Jer zna se - čistoća je pola zdravlja!