Pošto naše zdravstvo nije u nekoj tamo trećoj ligi, već u Ligi šampiona, sasvim je logično, jel', da nam ministar zdravlja zaobiđe lokalne zdravstvene ustanove i šampione, te odluči da probleme sa kičmom reši operacijom u Minhenu.
O sopstvenom trošku, naglašava se.
Šta ga briga. Može mu se. Ima da pokrije troškove.
Ma, i ja bih se pre u Minhenu porađala nego među ovim našim šampionima. Nego - nemam da pokrijem troškove. Bedak. Ali, ko mi kriv što nemam.
Meni solidarno zdravstvo. Ministru minhensko.
Meni domaći šampioni, ministru nemački.
Kako on misli posle svega ovoga bilo kome od nas pogledati u oči - ne znam.
Razočarao me i kao čovek i kao komunista.
Odričem ga se.