Društvo| Zdravlje

Otvoreno pismo premijeru Cvetkoviću

Krugolina Borup RSS / 27.04.2010. u 12:10

injured-injury-injured-cast-smiley-emoticon-000407-large.gifPoštovani premijeru Cvetkoviću,

Pišu novine kako nameravate s tzv. ministrom zdravlja Milosavljevićem, nakon što se oporavi, porazgovarati o njegovoj odluci da se između naše invazivne i nemačke neinvazivne metode lečenja diskus hernije odluči za nemačku neinvazivnu. E, sad, ne znam ja da li je to tačno ili nije, novine svašta pišu, to mi je jasno. Ali, ne bi bilo loše da je tačno, znate. Ne bi bilo loše iz više razloga, a pre svega zbog toga što razgovor srpske javnosti i tzv. ministra zdravlja oko pomenute odluke koju je doneo liči na razgovor "gluvih telefona". Mi ga pitamo "Kako si mogao tako da nas praviš budalama?" a on odgovara "To sam ja za vaše dobro." Mi ga pitamo "Hoćeš li sad dati ostavku?" a on odgovara "Zbog ovoga ću se brže vratiti na posao". I sve tako, premijeru dragi. Mi u gajde, on u tamburu. On nas uopšte ne čuje, ne vidi, ne razume. Pa sam mislila - možda biste vi mogli na tom sastanku, ako nije buva već će ga stvarno biti, da mu nekako pojasnite zbog čega njegova operacija diskus hernije među srpskim građanstvom nije izazvala saosećanje i želje za brz oporavak, već bezosećajan izliv žuči.

Vidite, kad tzv. ministar zdravlja kaže kako njegova operacija u Nemačkoj ništa nije koštala građane Srbije, meni se lepo želudac okrene. Kako nije koštala?! Koštala nas je u najskupljoj mogućoj valuti! Koštala nas je i ono malo preostalog POVERENJA u zdravstveni sistem Srbije, i koštala nas je i ono malo preostalog POVERENJA u minimum jednog predstavnika vlasti. A znate kako u Srbiji to već ide: iz ovoga će narod čas posla da zaključi da su "svi ministri isti", i tako ćete imati kolateralnu štetu neviđenih razmera.

Premijeru dragi, mislite li da su građani nerazumni i ludi ako očekuju da ih predstavnici vlasti PRIMEROM vode u bolje sutra? Mislite li da su građani nerazumni i ludi ako očekuju da predstavnici vlasti delom stanu iza svojih reči? Evo, na primer, ovaj tzv. ministar zdravlja na jednom okruglom stolu na kome sam bila - i sopstvenim ušima čula - reče, mrtav ladan, kako je naše zdravstvo izuzetno dobro, kako ono nije u nekoj tamo trećoj ligi, već u Ligi šampiona. Mislite li da su građani Srbije nerazumni i ludi što se sad pitaju zašto je, ako je to tačno, između tima iz Lige šampiona i tima iz Bundes lige, onda izabrao ovaj drugi tim? Pa čak se i ja, hudo žensko, toliko razumem u fudbal da znam da bi Liga šampiona trebalo da je bolja od Bundes lige.

Užasno razočarava činjenica da se tzv. ministar zdravlja ovim svojim gestom bahato uzdigao iznad građana Srbije. Nama je skrojio sistem solidarnog zdravstva u kome se za tretman te njegove boljke koristi nekakva invazivna metoda, a on otišao na neinvazivnu. I sad se pravda time kako je učinio ono što je najbolje za njega i za njegovu porodicu, pa dodaje kako time nije povredio nikog u zdravstvenom sistemu Srbije. Kako nije povredio?! Povredio je! Mene je povredio! Ako je za mene ta invazivna metoda dovoljno dobra, onda mora i za njega biti dovoljno dobra. U stvari, POSEBNO ZA NJEGA mora biti dovoljno dobra, pošto on nije građanin Petar Petrović, nije čak ni ministar dijaspore, ministar policije, ministar neznamčega (pravo da vam kažem, ne mogu sve ni da ih popamtim, vala ih ima ko kusih pasa, da prostite), već tzv. ministar ZDRAVLJA. Zar su građani Srbije nerazumni i ludi što od tzv. ministra zdravlja očekuju da deli s njima sudbinu koju im je upravo on skrojio? Mene ako pitate, on nikako nije smeo da prihvati ponudu za tu neinvazivnu metodu. On je morao da se podvrgne onom metodu koji predstavlja standard u našoj zemlji. Nije on običan građanin Srbije, pa da može da bira šta mu duša želi i privatni džep omogućava. Kao predstavnik vlasti on je na sebe preuzeo odgovornost i za narod ove zemlje, i taj narod mu mora biti jednako važan kao i njegova porodica. U suprotnom: nije skrojen za ministra. Ma koliko da se za sebe uplašio, on je morao stisnuti petlju i proći lečenje našom standardnom metodom, i zaboraviti da je negde drugde trava zelenija, pošto obični građani ove zemlje na toj travi još decenijama neće moći da se napasaju.

Drugim rečima, premijeru dragi, tzv. ministar zdravlja nas je ubio u pojam. Totalno. Poverenje u naš zdravstveni sistem već je bilo na niskim granama i pre ovoga, a nezadovoljstvo uslugom koja se u njemu pruža, kao i nezadovoljstvo nedostatkom mehanizama da se iko iz tog zdravstvenog sistema ikad pozove na bilo kakvu odgovornost zbog bilo čega što je uradio, izuzetno veliko. Ali, ovo mu dođe ko pečat na sve to, ko presuda najvišeg suda posle koje više nema prava žalbe, nakon čega se gubi nada da ćemo se ikad napasati na zelenijoj travi. Najčešće pominjana reč u komentarima javnosti ovih dana jeste "ostavka", a umesto toga, tzv. ministar iz bolničkog kreveta u Minhenu poručuje kako jedva čeka da se vrati na posao.

Prvi komentar koji sam na internetu na tu njegovu izjavu pročitala glasio je: "Ja plačem. Mi bi trebalo da smo mu zahvalni što je otišao u Nemačku jer će sad sa novim elanom da nastavi da ne radi ništa."

I meni se plače. Ne zato što mislim da tzv. ministar zdravlja na svom radnom mestu ne radi ništa, niti da ništa dobro do sad nije uradio, već zato što on nas, premijeru dragi, da prostite, otvoreno vuče za nos iz te Nemačke. On ne samo da nas ne razume, ne čuje i ne oseća, već je mrtav ubeđen da nije učinio ništa loše. Još ćemo svi mi komplet ispasti budale što se osećamo izneverno, prevareno i ubijeno u pojam, umesto da mu budemo zahvalni.

Ako mu to pođe za rukom, ako se iz ovog skandala izvuče ko da ništa nije bilo... ne znam šta da vam kažem, premijeru dragi. Izuzev, možda, da dokle god budete dozvoljavali ministrima da se tako ponašaju prema građanima, nemate nikakvo pravo da osuđujete slično ponašanje građana prema ministrima. Drugim rečima, nemojte da vas čudi kad vam se ponovo desi da od 285 radnika prodate fabrike svih 285 dođe na ingenioznu ideju kako da izmuze državu i u džep stavi i jare i pare, kad ta država ni pišljivog boba ne daje za to šta misle i kako se osećaju građani ove države kada je reč o načinu na koji se ponašaju predstavnici te države.

Ko treba prvi da se promeni: građani ili predstavnici vlasti?

Nije pošteno da od nas zahtevate da budemo moralni i poštujemo sisteme koji postoje unutar ove države, sve dok sopstvenim primerom ne pokažete kako to valja činiti.

Tzv. ministar zdravlja upravo nam je dao primer kako od zdravstvenog sistema Srbije treba bežati što dalje, ako se ikako može, i kada je o rutinskim zahvatima reč.

Pa vi vidite šta ćete sad s posledicama takvog primera.

Pametan ste čovek, kašće vam se samo. Nadam se.

S poštovanjem,

Branka Stamenković
Korisnica solidarnog sistema zdravstva

 



Komentari (102)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

paradoksologija paradoksologija 17:44 30.04.2010

ne da ostavku

Bar po Kuriru
maca22 maca22 21:38 01.05.2010

Kuda idu nepokretni?

Detalj sa prijema u bolnicu, cilj je uraditi kolonoskopiju:
Pacijent: "Ja od bolova nepokretan"
Doktorka: "Ako ste nepokretni, onda ne mogu da vas primim"

A gde salju na kolonoskopiju nepokretne pacijente?
Nismo smesta pitali, a posle smo nasli vezu, pa sad moze da se primi. Ali pitanje mi je ostalo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana