*veliki gest - spektakularan čin, napravljen u cilju dokaza ljubavi i vraćanja iste
Požali mi se pre neki dan drugarica da će sin da joj se razboli od ljubavi. Kaže - Sve je lošiji na treninzima, nikako da položi kolokvijum, nervozan, slabo izlazi... Kad je sreo u gradu, a ona ni zdravo da mu kaže, završio u Urgentnom centru sa tahikardijom i pritiskom, bukvalno mu se odsekle noge, jedva ga drugari stavili u taksi...
Ma daaaj, ko se još u današnje vreme razboljeva od neuzvraćene ljubavi?! Pa je l' vidiš kakva je hebena konstelacija zvezdanih i istorijskih okolnosti nad Srbijom, a on našao zbog ljubavi da pati! Vulkanska prašina (evo mene davi već danima!), manijaci porezali floru, pa prešli na faunu, ministar operisao kičmu o sopstvenom trošku, ali u inostranstvu, ono dete se udavi, a niko da mu priskoči u pomoć, AO kaže da je jedini izlaz iz krize da stegnemo kaiš (a i onda nije sigurno da će da upali), a penzioner Draganče Cerski počeo da trenira Šaolin kung fu (ovo se ja pravim pametna i obaveštena, a dalje od bloga ni da prismrdim)...I šta ljubav? Dvaput je već ostavio i sad mu nije jasno što neće ni zdravo da mu kaže...
Ali znam dete. A znam i ljubav. Onako kroz maglu se prisetih da sam onomad u proseku mršavila 3 kilograma ili dobijala 5, u zavisnosti od jačine neuzvraćene, prokockane ili odbačene ljubavi. O hektolitrima prolivenih suza i satima na konferencijskoj vezi sa drugaricama da ne pričam. Pa tužne pesme i buljenje u plafon, po koje pijanstvo i dranje u telefon...Kako sam sve to preživela? I kako zaboravila, pa se sad čudim ovim klincima? Kako je, odjednom, sve postalo bitnije od ljubavi?
...I slušaj sad, hoće da mu dam pare (a on se odriče džeparca u narednih 6 nedelja) da u studiju snimi pesmu za nju! Onda će da sklopi spot i okači ga na tjub...Zna on da to neće imati nekog efekta, nikad mu se neće vratiti, ali hoće da joj kaže da je voli i da je zamoli da mu oprosti. Ne može da podnese da ga ona mrzi i okreće glavu na drugu stranu kad ga vidi...Da mu dam pare, a? Majko mila, ja ovom mom tek mononukleozu izlečila, a vidim čeka me i projekat u najavi za par godina. E, vala, onda ću seki da finansiram put na evropsko prvenstvo u znanju o Crvenom krstu!
Puštam vam spot uz njegovu dozvolu. Kaže - Nemam čega da se stidim. Ovo osećam i iza toga stojim. Bar neka korist od pometnje koju sam napravio - ovo je jedina pesma koju sam ikad napisao.
Cinik u meni bi sada pomislio - kakva patetika! Nije ni prvi ni poslednji koji pati, čemu ovaj egzibicionizam? Moraće na teži način da shvati pravila igre i da nema lakih rešenja. A stara istina o protoku vremena kao jedinom leku i nije baš neka uteha u tim godinama. Zašto vam onda sve ovo pišem? Zato što sam mu zahvalna što me je podsetio kako je to kada nisi odrasla osoba kojoj je (kao) sve jasno. Zato što ima više hrabrosti nego mnogi moji vršnjaci (i žene i muškarci). Što ume da prizna grešku i iz nje uči.
I zato što ima muda za grand gesture. Čak i kad je osudjen na propast.
Ja više nemam.
A vi?