Društvo| Kultura| Muzika| Zabava

Popularniji od Tita

Unfuckable RSS / 30.04.2010. u 08:32

"Već sa šesnaest godina počeo je samostalno da se izdržava, svirajući narodnjake u kafani, prodajući novine i radeći na gradilištima."
Ne znam zašto sam baš ovo stavio u prvu rečenicu ali nekako mislim da je bitno za bolje razumevanje priče o grupi ljudi, koja se (shvatićemo to ubrzo) ipak svodi na jednog „čupavca i kretena", njegovu volju, upornost, talenat, prilagodljivost pa i moć manipulacije.
„Kompleks Periferije koji je fanatično želeo da se dokopa Centra i da ima sve."- reći će poznati novinar.
Dok će ga Mirjana Bobić, nekih 25 godina kasnije, kroz loše prikriveni niz erotiziranih uzdaha zapakovanih u par tv epizoda natopljenih uglavno ljigavo - patetičnom tronutošću i ispunjenih, bez ikakvog dobrog opravdanja pionirski svečanom, te također patetičnom Snježanom B, opisati kao „ležerno obučenog njujorškog intelektualca."
Imamo sasvim prostu priču, dakle.
Mali problem za mene lično takođe predstavlja činjenica da nikad, za ove četiri godine koliko ovaj Blog postoji, nije ispričana. Nije se htelo, stizalo ili smelo, verovatno i zato što su fragmenti teme, pojavivši se tu i tamo, izazivali uglavnom nepodeljene antipatije komentatora. Uvažavajući te okolnosti i sasvim svestan moguće adrenalinizacije mnogih ljudi koji su mi dragi - preuzimam odgovornost za ovu nepopularnu temu i nikad duži tekst.
* Za izradu ovog bloga korišćeni su tekstovi ili delovi tekstova sa interneta, ili tv. Ponekad su to celokupne rečenice i pasusi, naročito kada se tiču hronologije događaja. Bitna napomena je da se tekst odnosi na period od 1969. do 1989. god. Takođe, korišćeno je i nešto malo misli i sećanja koje posedujem, ne sumnjam da će se raspoznati.

 

Kodeksi i Beštija, neki hotel neki grad
  Na nekom prigradskom koncertu, službenik socijalnog osiguranja, stanoviti Željko Bebek, u to vreme član sarajevskih Kodeksa, zapaža tek punoletnog Bregovića koji svirucka bas sa svojim Beštijama i preporučuje ga kolegama iz grupe. Leta 1969. godine odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gde sviraju klasičan repertoar za turiste. Pred leto ostaju bez pevačice Ismete Dervoz (kasnije Krvavac, udate za košarkaša „Bosne") koja napušta grupu. Ipak, uočio ih je Italijan Renato Paćifiko i ponudio im da dva meseca sviraju u njegovom klubu u Napulju. U tu avanturu upuštaju se početkom 1970. godine uvežbavši progresivni repertoar na tragu Džimi Hendriksa i grupe Cream. Međutim, posle prvih svirki Renato ih vidno razočaran upućuje da sviraju kazačok i sličan program, baš kao u Dubrovniku 

Mogla je biti prosta priča, a onda je došao Mića
  Goran i Željko pozivaju Zorana Redžića koji dovodi i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. „Bend je oformljen da bi svirao na letnjim terasama" - reći će kasnije Bregović.
Ali kada su se sva četvorica našla na okupu stvari su krenule u sasvim drugom pravcu: Kodeksi, koji su do tada sasvim solidno živeli, svirali u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku, inficirali su se, preko Miće Vukašinovića novim viđenjem muzike. (upamtimo ovo, trebaće nam: Mića je stalno „čuo" novu muziku). Počeli su da sviraju u skladu sa onim što su tada snimali Led Zeppelin i Black Sabbath. Dve nedelje po Mićinom dolasku, dobili su otkaz na svim mestima na kojima su svirali. 
  Iz te kombinacije se sve više izdvajao Željko Bebek: prvo su ga nagovorili da prestane da svira ritam gitaru, i da se fokusira samo na pevanje. Ispostaviće se kasnije da je to bio sjajan savet. Bebek se teško prilagođavao novom materijalu, dok je za pevanje bivalo sve manje mesta. On bi otpevao uvod a zatim bi ostala trojica improvizovala po pola sata. Uz to, Milić je sve češće pevao, na opštu radost svih prisutnih. Polovinom jeseni 1970. godine Bebek se uvređen vraća u Sarajevo. 
  Njih trojica su nastavili da nastupaju kao Mića, Goran i Zoran sve do leta '71. i Mićinog odlaska u London, kada Gorana gitarista Ismet Arnautalić poziva da oforme grupu „Jutro". Početkom 1972. godine, kada su dobili termine u studiju, Goran rešava da pozove Bebeka iako od razlaza nisu kontaktirali. Snima se "Patim, evo deset dana" kao „B" strana singla, posle čije objave Bebek ide u JNA. Tokom njegovog boravka na vanrednom odsustvu snimaju još četiri pesme: "Kad bi' bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hopcup" od kojih su se prve dve, početkom '73. godine pojavljuju na singlu. Nezadovoljan muzičkim pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić odlazi krajem '72. godine i sa sobom odnosi pravo na ime grupe. Sledi preganjanje oko prava na ime tokom '73.godine, kada dolaze Goran Ipe Ivandić i Vlado Pravdić (iz Indexa). Sredinom godine, posle svađe, grupu napušta Zoran Redžić, a dolazi, ako je to bitno, Jadranko Stanković.
  Grupa je, krenuvši u Zenicu kao „Jutro" a vrativši se kao „Bijelo dugme" zvanično krštena 1. januara 1974. godine, a kum je, po sistemu „nije bitno kako se zoveš već šta radiš", bio Dragan S. Stefanović. U to vreme u studiju su radili sa Batom Kostićem, gitaristom YU grupe. Bregović je kasnije isticao kako je ta saradnja mnogo uticala na njegovu dalju muzičku orijentaciju, posebno kada je upotreba folka u pitanju.

Najveći poslovni kiks u istoriji jugoslovenske diskografije
  Nove snimke "Top" i "Ove ću noći naći blues" nude upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji muzički urednik Slobodan Vujović ih odbija uz objašnjenje da su pretrpani i da će morati da čekaju bar pola godine do objave singla. Nestrpljivi, istog dana potpisuju petogodišnji ugovor sa Jugotonom.

Prva muvanja, prvi veći nastup, treći singl i eksplozija (Tramvaj kreće)
  Marta '74. godine vraćaju Zorana Redžića u bend. Sledi singl sa pesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst: Duško Trifunović) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" koji gotovo istovremeno te 1974. godine objavljuju Jugoton i Diskoton jer Bregović, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisuje i sa Diskotonom ugovor za singl. To im donosi uvek dobrodošlu gužvu u štampi i pomaže prodaju ploče. 
  Prvi veći nastup novih nada dešava se na BOOM festivalu u Ljubljani 10. maja '74. godine. Tog leta, svirajući u hotelu Croatia u Cavtatu pripremaju materijal za prvi album. Treći singl sa pesmama "Da sam pekar" i "Selma" (tekst je pesnik Vlado Dijak posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić), objavljuju 30. avgusta 1974. godine i on predstavlja prelomni trenutak njihove karijere. 
  Tada već rade sa agilnim zagrebačkim menadžerom Vladimirom Mihaljekom koji organizuje da 16. novembra sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe, gde ih prepuna Skenderija oduševljeno prihvata.
  Bilo je sasvim izvesno da će debi album imati odličnu prodaju i označiti početak nečega što bi se moglo nazvati „muzičkom industrijom" SFRJ, ali i oprečne kritike. U, „na granici incidenta", provokativnom omotu Dragana S. Stefanovića (kasnije svrstanim u englesko izdanje knjige petsto najuspešnijih omota sveta), album je doneo seriju prijemčivih i neobičnih pesama, svojevrstan bućkuriš sevdaha pridavljenog rock i blues standardima i potkovanog disko ritmom (te krajnje napadnim izgledom i nastupom), što je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak krstio kao pastirski rock. Dok SFRJ dobija famozni Ustav, Bijelo dugme dobija prve kritike na račun „pozajmice" Berijevih motiva. I ne samo to, i ne samo kritike.

Industrija, ponovo. I zaplet, i poruka (opet malo hronologije)
  Promućurni Mihaljek krajem februara 1975. godine organizuje Kongres rock majstora na kome su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova želja da pogura Bijelo dugme, cela akcija je bila tome podređena. Nezvanično, na takmičenju je pobedio Radomir Mihajlović Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije svrstan u četvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božić, Josip Boček, Bata Kostić i naravno Bregović. Svako od njih snimia jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton '75). Bregović svira sa svojom grupom a prati ga Zagrebački gudački kvartet. 
  U to vreme objavljuju singl sa pesmom "Da mi je znati koji joj je vrag" i kreću na iscrpljujuću yu- turneju koja je trajala 300 dana, često sa dvokratnim svirkama, a u kojoj treba tražiti korene svega što se kasnije desilo: zvuk električne gitare, kakav - takav, kapilarno se prosuo Jugoslavijom sve do najmanje selendre. Donet od strane „prigradskih autsajdera", „seljačkih sinova", „ čupavaca i kretena"(kako je Bregović vešto voleo da predstavlja sebe i bend) nosio je podnošljivu, a ne preteranu ili isključivu poruku „urbanog" - ma koliko to smešno sada zvučalo. Odlično pogođenoj i brojnoj ciljnoj grupi ovlaš urbanizovanog socijalističkog stanovništva, jednom nogom još duboko zaglibljenom u seosko blato a drugom pomalo klecavom na tek izlivenom asfaltu prigradskih novogradnji, ponuđena je kulturna legitimacija kroz (do tada) nerazumljive i odbijajuće zvuke isporučene na sasvim nov i prihvatljiv način, začinjene sa malo praiskonskog i svakako umirujućeg ojkanja. Život se činio pravedniji, slava i novac dostupniji, a rock'n'roll manje nadmen i nekako - pitkiji.
Već u proleće 1975 godine važili su za najpopularniji jugoslovenski sastav.

Podizanje lestvice, pakovanje i identitet. I slava u slapovima
  Uoči snimanja druge ploče povlače se u selo Borike u Istočnoj Bosni, a sam album "Šta bi dao da si na mom mjestu" snima se tokom novembra '75. godine u Londonu sa producentom Nilom Harisonom. Raskošnog omota, ploča je imala veću cenu od uobičajene, pa ipak je, nošena ultimativnim treš - megahitom „Tako ti je mala moja..." za kratko vreme prodata u tiražu većem od 200.000 primeraka. „Potpuno upakovan audiovizuelni proizvod koji je napravio haos na tržištu" kako je to opisao Dragan S. Stefanović, i dodajmo - zbog tog izdanja u Jugotonu je izmišljena dijamantska ploča. Dok se ceo svet oporavljao od Bitlmanije, SFRJ je tresla Dugmemanija.
  Odmah po objavljivanju ploče kreće turneja po Kosovu i Makedoniji. Najavljuje se veliki koncert za Novu godinu u beogradskoj Hali sportova uz Pop mašinu, Buldožer i Cod. Iako je krenula intenzivna reklama, koncert se bez objašnjenja otkazuje. Grupa je bila pozvana da za Novu Godinu svira drugu Titu u HNK. Dežurni iz protokola prekidaju nastup Bijelog dugmeta posle samo nekoliko minuta, što je bilo za očekivati s obzirom na njihov vizuelno - zvučni identitet, tada baziran na Sweet, Slade, T Rex i Led Zeppelin. Mada su Oni, po Peri Janjatoviću zaista predstavljali „proizvod kreiran po zapadnim standardima, provokativan za socijalizmom narkotizovane umove", estetsko-auditivni kriterijumi druga Jože definitivno nisu pušili taj tompus. 
  Priče da se radi o homoseksualcima, koje su od početka pratile ceo taj glamurozni autfit, članovi benda su, tada skandaloznim ponašanjem brižljivo demantovali na svakom koraku, uvodeći u SFRJ sasvim nov običaj demoliranja hotela i pojavu „groupie girls" - o čemu svedoči dečije jednostavna ali starački mudra izjava basiste Redžića: „Ja sam prvo mislio da su to nečije devojke, pa onda da su to naše devojke - a onda sam shvatio da su to svačije devojke!"  Činjenica da u jednom periodu ni jedan zagrebački hotel, u sred takve i tadašnje SFRJ nije želeo da ih ugosti, dovoljno govori koliko su estradne, pa i mnoge druge granice, bile pomerene.
  Završimo priču o svemu tome (bez da se udubljujemo koliko je maloletnica iz obližnje škole „Drinka Pavlović" prodefilovalo kroz sobe hotela „Union" u organizaciji Grade Brade. Naravno - ništa više nego kasnije kada se tu širio Vlado Kalember ili još kasnije Saša Lošić), dakle završimo to poglavlje jezgrovitom mišlju Miće Vukašinovića: „Razvrat i blud predstavljali su glavni smisao celog tog našeg bavljenja."
  Ono što svakako treba da uzmemo u obzir je da je od tog momenta, dvadeset petogodišnjak Bregović sa svojom pratećom postavom zvanom Bijelo dugme, vrlo uspešno, vešto i krajnje profitabilno diktirao trendove i uticao na dešavanja koja su se odvijala diljem estrade. 

Malo motike , malo politike
  Marta '76. godine u izdanju PGP RTB izlazi retrospektivni album Gorana Bregovića na kome su se našli prvi snimci grupe Jutro, ali i pesme koje je uradio za Zdenku Kovačiček, Biseru Veletanlić i Jadranku Stojaković. Početkom aprila '76. godine članovi grupe su se spremali da sviraju našim iseljenicima u Americi. Doduše, sumnjalo se da je u tu organizaciju umešana i hrvatska (tada prokažena, kao i svaka druga) emigracija. Od koncerata se odustalo, ali ne i od odlaska u Ameriku. Tamo su snimili Ipetov singl sa pesmama "Džambo" i "Vatra" i Bebekov sa pesmama "Milovan" i "Goodbye, Amerika". Postoje i svedočenja da su ti singlovi snimljeni u Minhenu, hvala Bili : )
  Juna meseca članovi grupe odlaze na radnu akciju "Kozara 76" što je bio vešt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji, ali i potraga za katarzom u ideji da rad oslobađa od nagomilanih toksičnih isparenja Okeana Poroka koji je počeo da šalje svoje destruktivne talase. Sve to samo odlaže neminovni kolaps, videće se kasnije. Malo dodatnog šarma celoj epizodi daje Bregovićeva reputacija diktatora, uz nadimak „Hićo" - zbog oštre discipline koju je sprovodio tokom turneja i rada u studiju. Kako bilo, a istine radi - Bregović, Bebek i Racić su se sa radne akcije vratili sa udarničkim značkama. Mislim da se ni omladinke nisu žalile.
Početkom jeseni u JNA odlaze Ipe Ivandić i Vlado Pravdić, a na njihova mesta dolaze Milić Vukašinović (iz Indexa), dok prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjekuje kao pravi fudbalski transfer.

Padaju zvijezde
  Treći album opet pripremaju u Borikama. Posle popriličnog preganjanja sa Jugotonom između dva savršeno glupa naslova, a radi malo medijske pompe, bira se treći, kompromisno glup - "Eto! Baš hoću!" 
Luksuz je bio imperativ : album je opet sniman u Londonu, producent je opet bio Nil Harison, ovaj put u Oxford studiju Džordža Martina koji Jugoton plaća 110 funti za sat. A samo štimovanja su trajala satima, besnelo se „široko". Bas je „držao" Bebek a budnost - kako neki svedoče - kokain. Tek je cajtnot, koji se ipak jednom morao desiti, pokrenuo inspiraciju. 
  Album izlazi 20. decembra 1976. godine, a početkom '77. godine kreće turneja od devet koncerata po Poljskoj gde, najavljeni kao "Vodeća jugoslovenska grupa mladog pokoljenja", izazivaju oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku, grupi se priključuju Zoran Redžić koji je odslužio vojsku i Ipe Ivandić koji nije služio vojsku jer je privremeno proglašen nesposobnim. 
  Jugoslovenska turneja ne teče glatko, a koncerte prate tehnički problemi. Publike je manje. Grupu razjedaju unutrašnji sukobi, a kada se prekida turneja po jadranskoj obali sasvim ozbiljno kreće priča kako su pred raspadom. Otkazuju koncerte u Zagrebu i Ljubljani na kojima je planiran živi album. Kritike koncerata su vrlo uzdržane i grupi prvi put posle četiri godine ide osetno slabije.
  Trebalo je, dakle smisliti nešto veliko, nešto što pre toga niko nije napravio, „nešto što izaziva pozor". Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28 avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Goran je na tom mestu već nastupao sa grupom Jutro maja '73. kada je Pop mašina organizovala besplatan koncert, tako da je bio svestan pogodnosti prostora. Te večeri poseta je prevazišla i najoptimističkije planove organizatora, ali i šefa rakovičke policije koji je na lice mesta poslao čitavih 12 policajaca. Raspad se pokazao kao neisplativa opcija.
  Bilo je tamo, u tom momentu kada je Beograd postajao Svet, a Oproštaj postajao Reinkarnacija, oko 70 - 100.000 ljudi, na tom proplanku u Topčideru. Svakako najveći skup u dotadašnjoj domaćoj istoriji rock muzike. Pa čak i najveći skup u istoriji SFRJ koji nije bio posvećen drugu Titu - što je (a ko bi drugi nego) Marko Janković, na licu mesta sasvim praktično pretočio u predlog da se „okolnosti iskoriste i svakako krene na Skupštinu".
 Ispostavilo se da audio snimci sa nastupa tehnički nisu odgovarali za izradu „live" LP, pa su 25. oktobra iste godine u sali Ðuro Ðaković u Sarajevu imali još jedan nastup. Ti snimci iz Sarajeva uvršćeni su na album "Koncert kod Hajdučke česme". 

Solo lutanja za novcima, i lutanja uopšte. Lova, svet crven i žut
  Po završetku miksovanja koncertne ploče, Bregović odlazi u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek juna '78. godine izdaje solo album "Skoro da smo isti" inspirisan simfo rockom. Snimio ga je sa bubnjarom Ðiđijem Jankelićem i uz učešće Filharmonije, a ploča nailazi na ravnodušan prijem kritike i publike. Najveća vrednost tog projekta je upravo otkrivanje Điđija.
  Laza i Ipe su uz pomoć gitariste Vlatka Stefanovskog snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio septembra '78. godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških reči po štampi oprostili su se od Bijelog dugmeta. Upravo zbog toga Dugme nije sviralo na rock večeri tradicionalnog susreta jugoslovenskog stvaralaštva mladih "Mladost Sutjeske" 11 juna iste godine. Uz obrazloženje da Bregovića nisu pustile vojne vlasti, na Tjentištu su se kao posmatrači pojavili samo Bebek i Redžić. Zato je Bregović ipak stigao u Sarajevo nekoliko dana kasnije da na Devetom Kongresu SSO Bosne i Hercegovine primi plaketu u ime grupe. 
Zanimljiv detalj je da je, upravo uoči objavljivanja albuma "Stižemo", 10. septembra '78. godine uhapšen Ipe Ivandić zbog posedovanja hašiša. Ipe je dobio tri godine zatvora, za količinu za koju se danas u novinama eventualno pojave inicijali, ali zbog specifičnog psihičkog stanja, na izdržavanje kazne odlazi tek početkom '81. godine. Nesporno je da Zenica i Foča ostavljaju trajne posledice na Ivandiću, i da se - kako je to rekao Peca Popović  „sve što je imalo loše da se desi slomilo na Njemu". Pod tragičnim okolnostima izgubiće život padom sa prozora hotela „Metropol", a sahrani u januaru '94 prisustvovaće dvadesetak ljudi. Bregović i danas misli da je Ipe, inače mesečar, poginuo hodajući u snu.

Reorganizacija i novi album. Kvalitativni progres: Urbana faza
  U jesen '78. godine grupa se, pojačana Ðiđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem okuplja u Niškoj Banji gde sa Goranom sprema novu ploču. Oficiri otkrivaju to bavljenje i zabranjuju Goranu izlaske iz kasarne, tako da se rad nastavlja tek 1.novembra. Neki izvori navode da je Bregović vojsku izuzetno teško podneo, a pominje se čak i nervni slom: pored svakodnevnih problema sa starešinama zbog odbijanja da svira, preko surovog suočavanja sa stvarnošću ko je i kako u stvari razmišlja prosečan Jugosloven, pa sve do smrti majke - taj period iznedrio je nekoliko depresivnih pesama od kojih je samo „Pjesma mom mlađem bratu" kasnije izašla na svetlost dana.
  U Studio V Radio Beograda ulaze početkom januara '79. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" prati serija cenzorskih poteza Jugotona. Odbija se omot Dragana Stefanovića, izbacuje se psovka "koji mi je moj", stih "a Hrist je bio kopile i jad" menja se, osim na koncertima - što celoj priči daje (opet) publicitet. Sasvim dovoljno medijske gužve za novo izdanje, može se reći - prvo pravo urbano izdanje. Primetna je promena u zvuku, produkciji i izgledu jer - okolo se lagano zahuktava: urbana neman, oličena u novom valu, pred vratima je.
  Ploča tiražno obara prethodne rekorde, a kritičari lista "Zdravo" (ha, prisetimo se da im je, baš od laureata, podarena „Himna lista Zdravo" sasvim prigodno imbecilnih stihova, na onoj mehkoj singlici koja je išla uz svaki primerak lista) proglašavaju je pločom godine. No, ploča jeste bila dobra i predstavljala je sasvim vidljiv otklon od „pastirskog roka". Za divno čudo, ili shodno tome i turneja je uspešna: pet puta pune beogradski "Pionir", a sav prihod kako već priliči tih dana, ide postradalima od zemIjotresa u Crnoj Gori. Na većim koncertima ih prati hor "Branko Krsmanović" i simfonijski orkestar. Pionir postaje mali.
Na stadionu JNA 22. septembra '79 organizuju koncert pod nazivom „Rock spektakl 79". Uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupljaju oko 70.000 ljudi.

Novo vreme: menjaj da ne bi morao, mejkap na leš ili Karma Chameleon
  Tokom 1980. godine grupa ne radi, a Goran je u Parizu. Krajem iste godine snimaju ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod uticajem novog talasa. Ploču po prvi put producira Bregović, što će kasnije redovno činiti.
Bregović u par pesama sa ovog albuma, sasvim netipično dotadašnjem opusu, nudi i političku obojenost, što je takođe jedna od karakteristika novotalasnih sastava. Trik pesma sadrži „prepakovanu" psovku „sve u finu materinu". Turneju po Jugoslaviji počinju februara u Sarajevu a završavaju 5. aprila u zagrebačkom klubu Kulušić, gde snimaju drugi koncertni album, sasvim u trendu živih albuma kojima su mladi novotalasni bendovi tektonski pomerali tadašnju yu scenu.
Taj LP je pod nazivom "5 april '81." oprezno štampan u ograničenom tiražu od 20.000 primeraka sa efektnom ska uvodnom obradom pesme Indexa "Sve ove godine" 
  Osvrt na taj, „novovalni" period Bregovićevog bavljenja kontradiktoran je: dok mu Piko Stančić „skida kapu" kao nekome ko je „otvorio vrata za sve njih prodajući taj zvuk u stotinama hiljada", Neko Drugi će reći da je njegova nazočnost prvim koracima nekih novotalasnih bendova svakako imponovala, ali da je njegova pomoć, pa i u producentskom smislu - bila mizerna. 
Ipak, ostaje utisak, bar nama sa jeftinijim ulaznicama, da je jedna jako skupa cipela zaglavila teška estradna vrata ne dozvolivši im da se zalupe pred nosom svim tim poletarcima prepunim energije i ideja, ali bez iskustva i preko potrebne podrške. Takođe, ostaje utisak da je ipak Novi talas uticao na Bregovića jače nego ovaj na nj. Uhvatiti talas pre nego što te poklopi - jednostavna, isplativa, instinktivna i prepoznatljiva prilagodljivost. U prilog tome govori i njegova izjava da je "jedino pošteno urađeno na tom albumu bio njegov omot"- iako se, istini za volju, baš taj album prodavao u tri različita omota.
Posle svega, sklon sam da verujem da se radilo o nekoj vrsti simbioze, gde su i ovi Prvi, a i ovaj Drugi, imali koristi: Autoritet nije negirao, ignorisao ili blokirao Novitet, a Novitet je osvežio već pomalo izborano lice Autoritetu, i podario mu malo vremena, dok se ne snađe sa nekom novom idejom. A ideje su se uglavnom rađale u iznudici.

Opet malo hronologije
Početkom '82. godine sviraju u Insbruku u okviru manifestacije na kojoj budući domaćin zimske Olimpijade posećuje bivšeg. Na povratku im na carini plene opremu i određuju prilično visoku kaznu. Da bi se finansijski potkrpili, tokom jula i avgusta '82. Godine rade četrdeset jedan koncert po Bugarskoj. Procena je da ih je tokom tih mesec i po dana videlo preko 120.000 ljudi. Budući da je Ðiđi Jankelić aprila meseca otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima sedeo Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Po izlasku iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružuje Ipe Ivandić. U isto vreme u javnost dospeva informacija da je Bregović izbačen iz SKJ zbog toga što nije dolazio na sastanke pri mesnoj zajednici.
  Početkom '83. godine Bregović, uz članove benda i pesnika Duška Trifunovića snima ploču za decu "A milicija trenira strogoću". Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj peva Seid Memić Vajta , ali kako je bio zauzet, tu ulogu je sasvim dobro obavio dečak Ratimir Boršić Rača. Bregović postavlja nove standarde u „obradama" te za refren naslovne pesme „Milicija ..." pozajmljuje, sam od sebe, takođe refren iz pesme rađene za film „Lične stvari" („Šta je tu je" - ko ima uši - čuće). I pored toga, ploča sadrži par vrlo vršto aranžiranih i krajnje šarmantnih rokabili standarda
Negde u to vreme, ne zaboravimo i to, pošto je folk faza neminovna, jer odatle se i krenulo - Mića Vukašinović kao kompozitor pravi haos na relativno benignoj folk sceni, komponujući nekoliko ultimativnih guitar- folk hitova za Hanku Paldum. Neki padaju u nesvest.

Retrospektiva, zasićenje, zatvaranje drugog kruga
  Februara '83. godine izlazi album "Uspavanka za Radmilu M.", poslednji urbani uradak Gorana Bregovića kojim je planirao da se oprosti od publike i da posle turneje raspusti grupu. Kao gost, na snimanju učestvuje Vlatko Stefanovski, svirajući nečuveno zanimljiv solo u otvarajućoj numeri albuma. Ovaj put jeftin štos predstavlja pesma "Kosovska" otpevana na albanskom jeziku, intrigantna zbog rovitog političkog stanja na Kosovu, mada u suštini - ljubavna. Ali, koga je pa zanimao prevod (osim mene)? 
  Dosta se spekulisalo i o tome kojoj ženskoj osobi je posvećen naslov ploče uz perfektan mali instrumental koji zatvara album. Dok su neki tvrdili da se radi o manekenki Ljiljani Tici (za koju opet neki drugi tvrde da je bila „adresa" za lp „Bitanga i princeza") bilo je dosta onih koji su uvereni da se radi o ćerki tadašnjeg visokog bosanskog funkcionera, Radmili Mikulić. Treba spomenuti i verziju po kojoj je „adresa" Radmila Marjanović, tada studentkinja arhitekture iz Sarajeva, sa kojom se, navodno, još viđa na Jahorini gde oboje imaju vikendice. Kad smo već kod žena i pesama, pretpostavlja se da je pesmu "Ružica si bila" posvetio beogradskoj glumici Mirjani Joković, a spominje se i to da posle objavljivanja pesme "Pediculis Pubis" Alka Vuica neko vreme nije htela da razgovara sa njim.
U ostalim pesmama Bregović se bavi muzičkim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Nekoliko sasvim poštenih numera se tu moglo naći, po mom mišljenju: ljudi sa kojima sam imao prilike da diskutujem razilaze se samo po pitanju toga da li je „Uspavanka za Radmilu M" bolja od lp „Bitanga i princeza" ili je obrnuto.
Ipak, destruktivna matrica se sa SFRJ lagano kopira na bend, preopterećen međusobnim zasićenjem. Zajedničko vreme jedva, samo i prisilno provode tokom turneja i proba. Planirano je da koncert na beogradskom Sajmu 24. aprila bude poslednji, ali izuzetan odziv publike (ponovo) navodi Bregovića da odustane od prekida rada. Pred kraj turneje, 16. maja u Beogradu sviraju mali klupski koncert u SKC-u. Dva frontmena, koji već dugo komuniciraju jedino preko basiste, ne mogu više zajedno. Bebek traži povišicu, na šta Goran, u svom stilu, odgovara „da bi za te pare mogao imati dva pevača." Njihova priča je ispričana
Po običaju, grupa opet dobija duži odmor, a Goran odlazi na put oko sveta. Bebek snima drugi solo album "Mene tjera neki vrag" i zvanično napušta grupu 23. aprila '84. godine. Odlazak takvog frontmena upokojio bi neki drugi bend svakako, ili bar prisilio gitaristu na „nedolično i društveno opasno ponašanje" (pada mi na pamet, u tom smislu, Hourin album posle odlaska Bogovića).

Novi pevač, novi pravac: džamp u folk jugoslovenstvo
  Novi pevač, izvučen niotkuda, postao je Mladen Vojičić Tifa. Razmišljalo se i o Alenu Islamoviću, ali je taj ipak odlučio da ostane u Divljim jagodama kalkulišući da će se Bebek vratiti u grupu. Bend je sa Tifom proveo leto u Rovinju gde se vežbao novi materijal. I - disciplina, što će (videćemo kasnije) biti previše za nejaka pletja Mladenova.
   Album se pojavio decembra '84. godine i nazvan je jednostavno "Bijelo dugme"a na omotu je reprodukcija slike Uroša Predića "Kosovka devojka". Ploča predstavlja povratak na folk. Provokativnost je ovog puta iskazana u obradi himne "Hej, Sloveni", što je posredno pokrenulo čitav talas jugoslovenstva kod drugih sarajevskih grupa. Ali tu nije kraj obradama: Bregović "doteruje" svoju pesmu "Šta ću, nano, dragi mi je ljut" koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe otpevala Bisera Veletanlić, i koja uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postaje, na žalost, najveći hit sa te nove ploče. Zapažen je i „wannabe Eddie Van Halen" produkcijski zahvat na numeri „Padaju zvijezde".
  Tiraž ploče i poseta na turneji su, po običaju, premašili prethodne brojke. Zanimanje za novog pevača bilo je očekivano i ogromno, s obzirom da je „napravljen" i „pakovan" otprilike kao Lun Kralj Ponoći (iako to, definitivno, pokazaće se malo kasnije, nije bio) 
Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obaveza, neizbežnih poređenja sa - u kontroli publike, interpretaciji, energiji, emociji, ležernosti pa čak i u falšu nenadjebivim - Bebekom, teretom iznenadne slave pod bljeskom reflektora, dečje nezrelosti potopljene u nešto malo više novca, poprilično bledih živih nastupa (uprkos neospornom talentu), na kojima je uglavnom konjičkim žargonom rečeno „istrčavao trku još u start mašini" - a možda i usled „mnogo loše droge konzumirane u mladosti" (kako je to Bregović 'ladno izjavio u jednom intervjuu) - Mladen Vojičić Tifa, s gorkim okusom promašenosti u ustima 1. oktobra '85. godine napušta bend i odlazi u Gabelu na dosluženje vojnog roka. Sa Bijelim dugmetom poslednji put nastupa 2. avgusta na koncertu u Moskvi kada su, uz Bajagu i Instruktore predstavljali domaći rock na Svetskom festivalu omladine i studenata

Novi pevač, isti pravac
  Nakon Vojičića, mikrofon preuzima Alen Islamović - Robotenko koji je u međuvremenu ipak napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspesima u Engleskoj. Za razliku od Tife, operativno sasvim „upotrebljiv" ali krajnje antipatičan i automatizovan te prevashodno obuzet brojanjem glava u publici u večitom strahu da će biti popaljen za pare. Mašina za dranje, bez ikakve emocije glede publike, okamenjenih pokreta i nikavog nerva, koja uspeva da dokaže da snaga glasa nije sve. Živi spomenik Željku Bebeku, dokazano sposoban da upropasti i tih nekoliko dobrih pesama.
  Na novoj ploči "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", Bregović je kao gosta planirao Vice Vukova, pevača zabavne muzike iz šezdesetih godina koji je zbog nacionalizma bio na crnoj listi. Ipak, ideja biva previše provokativna za to vreme i od nje se odustaje. Na omotu je trebalo da se nađe slika "Dve godine garancije" Miće Popovića, ali kako je on u to vreme još uvek slovio za disidenta, i to je palo u vodu. DB je malo „dosolio" celu stvar laganim privođenjem menadžera Rake Marića, čisto da pošalje poruku. Što je, naravno, jedva dočekano da se vešto plasira u javnost kao medijski trik, po već viđenom obrascu.
Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Ploču otvara snimak na kome partizan i narodni heroj Svetozar Vukmanović Tempo u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu decu "Ljubica Ivezić" iz Sarajeva, peva staru revolucionarnu temu "Padaj silo i nepravdo". Kombinaciju je organizovao tadašnji mladi lav Yu novinaRstva (zakotrljati ovo „r" obavezno, radi eRotike), Milomir Marić.
Ipak, budimo pošteni, glavni problem je bio taj što je naslovna numera sadržavala mnogo više od 8, 16...sadržavala je jednostavno previše taktova numere „Eye of Tiger" iz nekog od bezbroj nastavaka filma " Roki".
  U vreme rastućeg nacionalizma Bregović je te 1986. godine ponudio još jednu ploču inspirisanu jugoslovenstvom. Što je zvuk tenkovskih motora bivao glasniji, primećujem više zurli i ojkanja u opusu.
Dupli živi album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se početkom oktobra '87. godine. Naslovna pesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti, u čemu ima sasvim dovoljno simbolike koju već nenadano ali iskreno napomenuh u belešci o pevaču - kiborgu. Posle te turneje grupu sasvim tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu sa kompjuterima. Sa grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima.

Nojeva barka
  Krajem '88. godine izlazi album "Ćiribiribela" koji na omotu ima crtež Nojeve barke. Najveći hit tog albuma, na žalost, mada već sasvim za očekivati, bila je pesma "Ðurđevdan"
Iskoristivši stih Ðorđa Balaševića "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u pratnji orkestra Fejata Sejdića, Bregović je ovom obradom zaludeo publiku napravivši kafanski hit za sva vremena. Provokacija se takođe smešta u pesmu "Lijepa naša",kombinovanoj sa "Tamo daleko".
Početkom '89. godine kreće dvomesečna turneja koja je trebalo da traje do 1. aprila, a koju obeležavaju burne nacionalističke ekspresije publike. Bregović ističe detalj sa koncerata gde tokom izvođenja spomenute numere deo publike pali upaljače i peva, dok ih drugi deo publike gađa, a onda se prelaskom na drugu strofu i uloge u toj tužnoj igri menjaju. Mnogi misle da su takve scene bile pouzdan znak da je gotovo, što i Bregović potvrđuje.
Bilo kako bilo, zvanična verzija tvrdi da je posle koncerta u Derventi 15. marta Alen Islamović, ne obaveštavajući nikoga, otišao u rodni Bihać da se leči zbog konstantnih bolova u bubregu. Turneja naglo staje, mada niko još ne shvata da je to poslednji koncert u karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju se koncerti u Kini i Sovjetskom Savezu, Bregović odlazi u Pariz, scenografija za devedesete postavljena je, a muzika se sve slabije čuje kroz turiranje tenkova.
Bijelo dugme i SFRJ skončali su nekako istovremeno, kao Boro i Ramiz.

 

Šta mu sve neće oprostiti:
Tiraže, slavu, popularnost, novac, upotrebu folk motiva, izdizanje iz „raje", to što nije bio „raja", magnetizam za žene, umeće raspolaganja novcem, život po modelu rock'n'roll zvezde u sred samoupravnog socijalizma, automobile, jahte, kuće, kreativnost - ponajviše ispoljenu u tumačenju autorskih prava, opet žene, otpornost na lomove u karijeri i sposobnost da se dočeka na noge, vile, nacionalnu neopredeljenost, stanove po svetu u vreme dok mnogi iz branše još sa starcima žive, aranžmane, hitove, umeće da nepovoljne okolnosti preokrene u svoju korist, harizmu, talenat za medijsku manipulaciju, još žena, uticaj, samostalnost, prilagodljivost i nos za promene, mnogo novca zarađenog na muzici (o kojoj ne zna ništa) i ljudima (o kojima izgleda zna dovoljno), recikliranje tuđih i svojih tema, uspeh.
„Ali ne možete se baviti ovim poslom a da ne računate s tim da se makar polovici ljudi to neće sviđati. Ako nisi spreman na tako nešto, ne radiš to. "

Lično:
Stolice, pa čitavi redovi tresli su se, hala Pionir se tresla i ja sam se tresao. Doduše, posle saznadosmo da se i rumunski Ploešti tresao. Da nije bilo starije sestre, već solidnog koncertnog staža (Deep Purple, itd), pobegao bih glavom bez obzira sa svog prvog rok koncerta u životu, priznajem. Ono što sam video nije me previše impresioniralo, uostalom ceo koncert je kasnio preko sat vremena. Ali malo naknadne popularnosti u školi uvek dobro dođe. Uostalom, u tih par godina, kada Kalembera, Stramera i Džonija još nije bilo na vidiku, svi klinci su pomalo želeli da budu ili Dule Savić ili Bregović. Kako bilo, odškrinuta je mogućnost da bez ikakve mistifikacije ukapiram odlazak na rok koncert kao nešto sasvim prirodno i zabavno. A odatle do samostalnog odlaska na stadion JNA, gde se, među par dinosaurusa, pojavilo i nešto novih faca, krajnje zanimljivih - mali je korak. Jer posle toga smo, baš tako šareno kao što je i na tom koncertu bilo, počeli da „zalazimo u okolne ulice" i biramo šta ćemo slušati, i niko od nas (a mnogo nas je tamo bilo) nije „ostao" na Bregoviću, naravno.Kao mali tradicionalni detalj ostao je običaj da sa Sestrom odem na Njihov koncert kada su u Beogradu, ali posle Tife i to je stalo, logično: ni ona ni ja nismo bili više spremni na kompromise, a folk u Bregovićevim pesmama '76 i '86 nismo jednako vrednovali. Ostalo je i par nekih jako lepih pesama, koje uvek mogu da slušam, ne samo zato što su deo kolektivnog odrastanja, kog nekada tako umemo da se stidimo, već zato što su samo i jedino - dobre.



Komentari (346)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bili Piton Bili Piton 15:10 30.04.2010

Bravo za blog



batice
Unfuckable Unfuckable 18:58 30.04.2010

Re: Bravo za blog

da, tako me zove kad je dobre volje
houp houp 15:20 30.04.2010

kolektivno odrastanje

Procitala sve...
koment kad dodjem kuci s posla i zapocnem zasluzeno prvomajsko odmaranje.

tumb up,naravno
Unfuckable Unfuckable 19:00 30.04.2010

Re: kolektivno odrastanje

thumbs up tebi za strpljenje.
Pišemo se
jasnaz jasnaz 16:02 30.04.2010

bg: umetnik: логовањa







dunja73 dunja73 16:45 30.04.2010

Re: bg: umetnik: логовањa

Secam se party- ja nekih u obdanistu ...I onda se posvetim ovoj pesmici ..pa se saosetim sa Juju-om...pa ga sanjam nocu ... Sad i moja ´cerka slusa o njima...Pretvori se u uHo...oci k´o fildzani.....i navija za Happy End...


Unfuckable Unfuckable 19:03 30.04.2010

Re: bg: umetnik: логовањa

a, pa pusti joj malog Raču, to su sve odlične pesme, mada ima i nešto malo politike

ps: hvala jasnaz
Boris Drenca Boris Drenca 16:42 30.04.2010

po

godinama sam ih propustio.

Nista sto su radili dok sam otkrivao muziku nije bilo toliko znacajno. Kasnije sam otkrio ovo

Unfuckable Unfuckable 19:07 30.04.2010

Re: po

mišljenja o njihovoj "težini" i uticaju različita su. Da stoji teza kako su "poseljačili" muziku pastirskim rockom verovatno ni nju vejva ne bi bilo. A opet, neki nju vejv tumače upravo kao (privremeni) otpor tom poseljačivanju.
"Bitno je da niko nije ravnodušan" što lepo jednom reče Bregović
JJ Beba JJ Beba 22:55 30.04.2010

Re: po

A opet, neki nju vejv tumače upravo kao (privremeni) otpor tom poseljačivanju.

misliš na termin Malcolm Mc Larena? Na otpor poseljačivanju muzike u UK? New Wave je povezan sa punk scenom i deo te scene.
houp houp 23:37 30.04.2010

Re: po

JJ Beba
A opet, neki nju vejv tumače upravo kao (privremeni) otpor tom poseljačivanju.

misliš na termin Malcolm Mc Larena? Na otpor poseljačivanju muzike u UK? New Wave je povezan sa punk scenom i deo te scene.


A mi imali Malkom Mc Muharema i New Primitivs : )
vishnja92 vishnja92 16:45 30.04.2010

di je

re?
vishnja92 vishnja92 16:45 30.04.2010

Re: di je

C
margos margos 17:03 30.04.2010

Re: di je

vishnja92
C

Misliš: L + L ?
vishnja92 vishnja92 18:11 30.04.2010

Re: di je

bauer. bauer. 17:05 30.04.2010

mrzim naslove

Ja nikada nisam slusao Bijelo Dugme... to, kad bi se lagali. Tako bi poceo komentar kada bih hteo da budem u trendu. Sad ispada da ih niko nije voleo i slusao? Ja jesam, i to mnogo. Sve do Bebekovog odlaska. Pre toga i nije bilo bog zna cega u nas, a posle toga je bilo, i to sve vise i vise dobrih bendova. Nekako sam se u post-Bebek periodu stalno pitao kako bi te, neke dobre, pesme zvucale da ih je on otpevao. I odlicno si izabrao da stanes kod 1989. Ne samo zbog duzine teksta...
koksy koksy 17:29 30.04.2010

Re: mrzim naslove

Ja sam generacija koja je-iz srednje skole- otisla u vojsku 85. Novogodisnji dernek 85/86 isao je uz "Lipe cvatu"... Pa mi nekako ta ploca draza od ostalih. A sto je Tifa znao ispasti iz intonacije na koncertu - cudo jedno!
Ah, da: za moju generaciju je ipak Stulic bio - zakon.
niccolo niccolo 18:29 30.04.2010

Re: mrzim naslove

Sve do Bebekovog odlaska.

Kad reče bauer. Bebek, upoznam ja sad na velikom bazaru u Istanbulu jednog Turčina (inače poreklom iz Makedonije - u stvari, koliko sam shvatio, tamo ni nemaš Turke koji su iz Turske, svi su sa naših prostora ) koji ima istu frizuru kao Bebek. Kaže, kad je bio mlad bio je Kazanova a sve su se palile na njega zbog frizure...
Unfuckable Unfuckable 19:10 30.04.2010

Re: mrzim naslove

pazi, ako za Bregovića pričaju da je (bio) švaler, onda je Bebek bio švaca i po
bauer. bauer. 20:01 30.04.2010

Re: mrzim naslove

ima istu frizuru kao Bebek

takozvana mikrofonka kazu da se vraca u modu ovde, kod tamnopute populacije. mene je pocelo polako da popusta kada se bregovic osisao na talijanku.
docsumann docsumann 22:41 30.04.2010

Re: mrzim naslove

Ah, da: za moju generaciju je ipak Stulic bio - zakon.


U filmu "Sretno Dijete", autor filma Igor Mirković priča o tome kako mu je jedna prijateljica zakazala intervju sa Džonijem u Holandiji. Sve potvrđeno, izdogovarano, on sav sretan, dobio je priliku o kojoj su toliki novinari sa ex-Yu prostora sanjali, kad sutradan, nazove ga Džoni lično i otkazuje intervju - Znaš ti si ok, ali ako pustim tebe doći će i svi ostali. Doće i onaj Kusturica sa onolikom glavom.
blogovatelj blogovatelj 18:01 02.05.2010

Re: mrzim naslove

pazi, ako za Bregovića pričaju da je (bio) švaler, onda je Bebek bio švaca i po


I jos imao brkove!
mladen.mladen mladen.mladen 17:28 30.04.2010

.

blog.
Unfuckable Unfuckable 19:11 30.04.2010

Re: .

blog, jašta.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 17:35 30.04.2010

Once upon a time

Bezala sam sa casa u gimnaziji kako bih stigla na kocert u Pinkiju. Inace,GB placa svoje pevace hamburgerom (Arizona Dream). U pravljenju para, covek mora da bude ofarban, prefarban i vrlo sposoban i sarmantan.
Unfuckable Unfuckable 19:12 30.04.2010

Re: Once upon a time

Bezala sam sa casa u gimnaziji kako bih stigla na kocert u Pinkiju.

svaka čast na iskrenosti
Spiridon Spiridon 17:47 30.04.2010

..

bice veceras dobro kod naseg Anfaka. Kao i uvek.

Zlatni zdralovi ...



BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:57 30.04.2010

majstore!

to je za tekst iz koga vrca tvoja sposonost da vidiš i podvučeš kako je sve išlo ka određenom cilju

rekoh negde gore da neću o Bregi. ti znaš šta mislim.
Unfuckable Unfuckable 19:16 30.04.2010

Re: majstore!

ih bre Bebo, postide me
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 18:40 30.04.2010

Znacka

Za vas, Unfe, sasvim, ili sasma, dobar tekst. Prijatno ste me iznenandili.
Naredjujem da se bloger Unf pohvali i da mu se dodeli znacka Primeran bloger.
Unfuckable Unfuckable 19:19 30.04.2010

Re: Znacka

Primeran bloger

onokao: polit - korektan i to?
Hm, Veličanstvo: ovo je sve samo ne korektan tekst, mislim ja - ako pogledamo temu
U svakom slučaju, hvala na komplimentu
Doctor Wu Doctor Wu 18:46 30.04.2010

:)

Dok će ga Mirjana Bobić, nekih 25 godina kasnije, kroz loše prikriveni niz erotiziranih uzdaha zapakovanih u par tv epizoda natopljenih uglavno ljigavo - patetičnom tronutošću i ispunjenih, bez ikakvog dobrog opravdanja pionirski svečanom, te također patetičnom Snježanom B, opisati kao „ležerno obučenog njujorškog intelektualca."

Istini za volju, daleko od toga da je Brega jedini kome je MBM udarala gedoru. Predmet njenih neskrivenih erotskih mastarija, koliko se secam, bio je i Adolf Topic, a cini mi se, kao kroz maglu, da se pojavljivala i u nekim TV propagandnim materijalima Lose (cita se Loshe). Pre neki mesec, uzgred, videh je u zapletu sa Dobricom Cosicem.

Ni Bregovic ne znam da li je uvek bio tako otporan i ravnodusan na kritiku (ja pre mislim da su te zvake "sta me boli uvo sto me pola ljudi ne voli" bila debela smira). Secam se da ga je u nekoj emisiji Kremer okrpio povodom neke njegove ploce (ne secam se sta je bilo u pitanju) i onako, fazona radi, razlupao demonstrativno vinil. Kad su Bregovicu to pokazali njegova reakcija je bila pljuvacina tipa: 'Sta ta debela, isfrustrirana svinja ima meni da kaze? Zna li on ko sam ja? Ja sam YU r'n'r, pojebao sam pola YU...' i sve u tom fazonu. Stvarno je izgledao vise nego jadno.

Ni Lukovic nije mirisao Bregovica na pocetku i pljuvao je gde god je mogao sve do, cini mi se, 'Doziveti stotu'. E, posle toga je doziveo "prosvetljenje" (verovatno u obliku i vidu 100 ili 200DEM) i od onda je pisao panegirike Bregovicu kad god i gde god je stigao.
pnbb pnbb 19:11 30.04.2010

Re: :)

Pre neki mesec, uzgred, videh je u zapletu sa Dobricom Cosicem.

sta, otkacila voju dr macu?
Unfuckable Unfuckable 19:22 30.04.2010

Re: :)

udarala gedoru.



Secam se da ga je u nekoj emisiji Kremer okrpio

gledao sam to i sećam se, Goranče je načisto pošizEo, skroz nespecifično : kasnije je malo naučio da se kontroliše i "radi ležernost".
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 19:59 30.04.2010

Re: :)

Dr Wu, ajlavju
blogovatelj blogovatelj 03:03 01.05.2010

Re: :)

Secam se da ga je u nekoj emisiji Kremer okrpio povodom neke njegove ploce (ne secam se sta je bilo u pitanju) i onako, fazona radi, razlupao demonstrativno vin


To je jedna od ploca na kojoj je Alija pevao.
Mislim ona sa Tempom.
houp houp 19:40 30.04.2010

Dugme koje spaja i razdvaja

Na stadionu JNA 22. septembra '79 organizuju koncert pod nazivom „Rock spektakl 79".

I ja sa osam godina starijom sestrom u gomili,moj prvi koncert.Količina buke i vriske previše za moje pa...zaista maloletne uši a Zdr(avka)ka nigde na vidiku nije mi jasno... al dobro osećam se baš važno i odraslo i stoički podnosim sestrine poglede pune mrženje koji govore dosadna mala prikolice.To je i najjači utisak o dugmetu što se mene tiče,bar za još nekoliko godina kada su na letovnjima počele da se dešavaju ljubavi do kraja života koji se eto nije završio s letom a ni Selmom koja se suicidno naginje kroz prozor voza baš kao i ja u povratku do Beograda.Osamdesetih postajem muzički "osvešćena"pa tvrdim da je Bregović zakucao nož u leđa r'n'r i da se r'n'r u Yu nije ni desio pre paket aranžmana i novog talasa.

"Ostalo je i par nekih jako lepih pesama, koje uvek mogu da slušam, ne samo zato što su deo kolektivnog odrastanja, kog nekada tako umemo da se stidimo, već zato što su samo i jedino - dobre."

Ali to su neka baš specifična stanja ko zna čime izazvana : )

Jedna novotalasna : )

Unfuckable Unfuckable 19:48 30.04.2010

Re: Dugme koje spaja i razdvaja

Osamdesetih postajem muzički "osvešćena"pa tvrdim da je Bregović zakucao nož u leđa r'n'r i da se r'n'r u Yu nije ni desio pre paket aranžmana i novog talasa.

Mnogi se sa ovom konstatacijom neće složiti, ne samo zbog Bregovića.
Ali mi je sasvim jasno (što se iz komentara lepo vidi) da je svaka generacija "kačila" po neku fazu ili album Bijelog dugmeta, što opet sasvim dovoljno govori.
arianna arianna 21:04 30.04.2010

Re: Dugme koje spaja i razdvaja




blog za 10
Unfuckable Unfuckable 21:07 30.04.2010

Re: Dugme koje spaja i razdvaja

hvala arianna, služimo narodu
houp houp 23:10 30.04.2010

Re: Dugme koje spaja i razdvaja

Mnogi se sa ovom konstatacijom neće složiti, ne samo zbog Bregovića.
Ali mi je sasvim jasno (što se iz komentara lepo vidi) da je svaka generacija "kačila" po neku fazu ili album Bijelog dugmeta, što opet sasvim dovoljno govori.


Na kraju se ispostavilo da Bregović može da radi po celom svetu. To da ste rekli "75. ili "76, sigurno bi vam se smejali. Trideset godina kasnije, mislim da su te pesme bile ključne za vreme u kome su objavljivane i uvek su sudbonosno određivale pravac jugoslovenske popularne muzike.Danas ih u skoro svim bivšim jugoslovenskim republikama prihvataju kao svoje. Ili ih se svi podjednako odriču,tek niko nije ravnudušan.
blogovatelj blogovatelj 19:52 30.04.2010

Jel se iko seca ove kompenzacije?

Posto je zvao Boru Djordjevica na mobu pri izgradnji albuma, onog sa Tifom...



... morao je posle da odradi posao kao kontrauslugu.



Klasican komunizam. U obzir je dolazila samo klirinska razmena, nikako trzisna privreda.

Unfuckable Unfuckable 20:07 30.04.2010

Re: Jel se iko seca ove kompenzacije?

kompenzacija je tako dobra da je Bregović, po običaju, prošao triput bolje.
stefan.hauzer stefan.hauzer 20:08 30.04.2010

Re: Jel se iko seca ove kompenzacije?

Moram priznati,pediculis pubis...i posle toliko godina,ne mogu da svarim.
pape92 pape92 21:52 30.04.2010

pročitao, i preporučujem...

...bilo je "komadića koji su nedostajali"...ovaj rad po obimu i uloženom trudu nadmašuje samo epski serijal o ribolovu. Svaka čast. O BD će se očigledno uvek moći polemisati, to nekako ne dosadi (s vremena na vreme, što bi reko Asim Sarvan). Gde ćeš bolji dokaz o značaju.
Unfuckable Unfuckable 10:22 01.05.2010

Re: pročitao, i preporučujem...

hvala druže.
Spremajući ovo, osim par nekih ljudi malo sam pridavio Bilija Pitona (ovo baš čudno zvuči kad se napiše, a?) i nisam imao srca još i tebe da smaram.
Drago mi je da ti se svidža tekst i veliki je kompliment dobiti preporuku od istinskog i dokazanog znalca
djole63 djole63 22:03 30.04.2010

Svaka cast za trud

"Ispostovao" sam tekst i procitao ga celog u cugu.
Svaka cast !
Pastirski rok ne volim bas, ali bili su neko i nesto u toj drzavi koja je takodje bila nesto
Unfuckable Unfuckable 10:23 01.05.2010

Re: Svaka cast za trud

ali bili su neko i nesto u toj drzavi koja je takodje bila nesto

upravo tako
hvala na strpljenju i drago mi je ako se isplatilo
libkonz libkonz 22:35 30.04.2010

dobar tekst

jutros bacio oko, podsetio me na tvoj tekst o O. Mandiću, koji mi se bio dopao. Sad pročitao, ovaj mi se još više dopada.
Poštovanje za trud.
Unfuckable Unfuckable 10:25 01.05.2010

Re: dobar tekst

hvala libkonz, poštovanje za trud, takođe
Tekst inače ima 8 punih strana u Wordu.
(ka ta stro fa)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:54 30.04.2010

nabac?

houp houp 22:58 30.04.2010

pastir indeed

Zanimljiva priča: u Kanadi, naš čovek, sedamdesetogodišnjak, pao u komu. Došao je sebi posle nekoliko dana i začuđeno ga pitaju šta se desilo. On kaže da se u mračnom tunelu iznenada pojavio Bregović i viknuo mu "napred, za mnom!" I on je išao za njim, i eto, probudio se. To značenje koje su Dugme i Bregović dobili, to je fascinantno!

izvor Peca Popović

masovna_keva masovna_keva 23:27 30.04.2010

Dugmomanija

Moram priznati da je mene ta Dugmomanija nekako zaobišla a ne sećam se nikog iz svoje generacije ko ih je slušao. Valjda smo s početka bili mali a kasnije se pojavilo toliko toga novog da smo uhvatili neki drugi talas.
Meni je to Bijelo Dugme kao i cela bosanska scena nekako uvek bila dosadna. Ta sevdah varijanta sa elementima banalne patetike nekako nikad nije bila my cup of tea. A Bregović je čovek biznismen i to, očigledno uspešan i meni u ravni sa Lepom brenom i Željkom Mitrovićem - u pravo vreme na pravom mestu.
Taj uspeh, kako kažeš "pastirskog roka" bih pripisala teoriji da je narodni melos, nekako, usađen u narode SFRJ - negde više, negde manje i čast izuzecima, koju bih potkrepila sledećim primerom :
Krenule te 90-te i sve vreme se ja čudim odakle je isplivala tolika seljačija, nemamo baš toliko izbeglica. I, neke 94 npr, otvorio se neki novi kafić i iz nekog izlaska, nepravedno i ničim izazvano,u neko zlo doba, završim ja tamo. Ulazimo unutra, svira Magazin i Zdravko Čolić - znak pitanja,znak uzvika. Prilazi konobar - drug mog bivšeg dečka, inače odličan frajer.Pozdravimo se mi tu, odličan on frajer i dalje ali u Versace farmerkama, a Bogami zasvetluca tu i nešto Žuto oko vrata ...Bi to meni malo čudno (iz moje perspektive Ceca i ja nikako ne možemo da nosimo iste marke a vala ni niko s kim sam se družila ili se družim, a Žuto neću ni da komentarišem) i u priči mi dođemo do toga da je on, zapravo, vlasnik kafića a ne konobar. I, ja se tu zaprepastim i pitam ga:
- Pa kakva ti je ovo muzika ??? A on meni, mrtav ladan:
- Što, šta fali ? (Čuš šta fali ???) I, po običaju, meni tu brži jezik od pameti, rekoh mu :
- Pa, ne fali ništa, samo ne vidim vezu između Joy Division-a, Bauhaus-a i Magazina ?!?!
I, tako ja shvatih, da je i u celom tom urbanom fazonu 80-tih bilo, očigledno, prilično mnogo pritajenih "narodnjaka" koji su čekali pogodno tle da se iskažu(odličan primer za to je i Željko Mitrović koji intimno sluša odličnu muziku i veliki je roker i cool tip ali istovremeno ima i stomak za biznis kojim se bavi ?!?!?), jer zamislite kako bi prošao omladinac koji 80-tih u sred Beograda sluša Magazin i nosi zlatnu kajlu oko vrata?
Naravno, ovo govorim sa stanovišta nekoga ko ni po jednom osnovu nije bio učesnik stvaranja te nove RNR EX YU scene, čime, normalno, ni ne osuđujem nikoga ko voli BD ili pojedine pesme.
A blog sam pročitala ceo i baš sam uživala.
Domazet Domazet 03:32 01.05.2010

Uh bre MK...

masovna_keva
Moram priznati...

...ako ti sada zbog ovog posta ne dodele titulu Nasledne Urbanke nikad ti se nece posreciti. I shta kazhesh bash Joy Division i Bauhaus!?
masovna_keva masovna_keva 08:59 01.05.2010

Re: Uh bre MK...

I shta kazhesh bash Joy Division i Bauhaus!?


Aha, ON je slusao bas to.
Unfuckable Unfuckable 10:32 01.05.2010

Re: Dugmomanija

Taj uspeh, kako kažeš "pastirskog roka" bih pripisala teoriji da je narodni melos, nekako, usađen u narode SFRJ - negde više, negde manje

I, tako ja shvatih, da je i u celom tom urbanom fazonu 80-tih bilo, očigledno, prilično mnogo pritajenih "narodnjaka" koji su čekali pogodno tle da se iskažu


heh, iza svakog ugla vreba - Dragan Kojić Keba.
Hvala za komentar. Klizanje mnogih na "Magazin" etc ja ne mogu da osuđujem (naročito ako shvatimo šta je tek posle toga došlo, onda Magazin ispadne "keva" ili prozivam jer mislim da ljudi treba sami da odaberu šta će im filovati uši. Ako su pre toga slušali nešto "pametno" pa sa toga otišli na Dinu Merlina, hm? Onda se to "pametno" očigledno nije dobro primilo.
Kao klinac, što već rekoh, odslušao sam ceo taj "pastirski opus", a kasnije pojavom nju vejva izabrao sam svoj cup of tea. Danas, ovako mator, (ne znam da li je ovo za pohvalu ili šta ) ja ne mogu da slušam prva tri i poslednja tri albuma BD, ali uredno i dalje cepam po trostrukom live "Ravno do dna" objavljenom samo par godina kasnije.
blogovatelj blogovatelj 15:06 01.05.2010

Re: Dugmomanija

Dragan Kojić Keba.



Da se nsi malo zbunio?
Jel mislis Dragan Kojic Kebra ili Dragan Stojnic Keba?
Unfuckable Unfuckable 10:40 02.05.2010

Re: Dugmomanija

samo je jedan Keba koji vreba
masovna_keva masovna_keva 17:11 02.05.2010

Re: Dugmomanija

A ima i stilistu
masovna_keva masovna_keva 22:48 02.05.2010

Re: Dugmomanija

Klizanje mnogih na "Magazin" etc ja ne mogu da osuđujem (naročito ako shvatimo šta je tek posle toga došlo, onda Magazin ispadne "keva" ili prozivam jer mislim da ljudi treba sami da odaberu šta će im filovati uši. Ako su pre toga slušali nešto "pametno" pa sa toga otišli na Dinu Merlina, hm? Onda se to "pametno" očigledno nije dobro primilo.


Ni ja nikoga ne osuđujem a još manje određujem šta će mu filovati uši, ali mislim da bi Dina Merlina trebalo da sluša u sebi a Šemsu Suljaković na Ibarskoj magistrali - kao što je red i nalagao pre 90-tih. U suprotnom, uopšte ne vidim poentu življenja u gradu, ako svako ponese svoje selo i to mu nije dosta, nego ga još meni potura pod nos i što je još, u dramaturgiji ovog zapleta, gore - uši !?

blogovatelj blogovatelj 00:27 03.05.2010

Re: Dugmomanija

ali mislim da bi Dina Merlina trebalo da sluša u sebi


Kako se to slusa u sebi, a kako ne glas?

uopšte ne vidim poentu življenja u gradu, ako svako ponese svoje selo i to mu nije dosta, nego ga još meni potura pod nos i što je još, u dramaturgiji ovog zapleta, gore - uši !?



Znaci ti si tu da odredis sta ce ko da slusa kad dodje u grad?
Napisi mi otprilike sta bih morao da slusam ako se odselim u Toronto, a sta ako planiram selidbu za Njujork?

A sad ozbiljno...

Alex Lambros ima jos uvek aktivan blog u kojem napisah sledece:


Radio sam pre nekih pet godina kao tehnicar zvuka na multikulturnom radiju u Torontu. Programi koje sam radio bili su na sledecim jezicima:
- Srpski
- Urdu (govori se u Pakistanu)
- Hindu
- Pundzabi (govori se u Indiji i Pakistanu)
- Poljski
- Englesk koji su vodili Nigerijci za africku populaciju i Trinidadjani za zitelje Toronta poreklom sa Kariba
- Makedonski jezik

Svaki od ovih programa imao je ciljnu grupu u imigrantima doseljenim iz pojedinih delova sveta i svaki od njih je uglavnom pustao narodnu muziku iz krajeva odakle je ta populacija dosla u Toronto. Kad kazem narodna muzika mislim na citav dijapazon od izvorne muzike do najnovijeg turbo djubreta.
Svojevremeno je u Urdu programu isla reklama za koncert na kome je kasnije bilo 27.000 ljudi.
Hocu da kazem da veliki grad mora da ima i trziste narodnjacke muzike, a ono sto ga cini razlicitim od palanke je to da se niko zbog toga ne tangira. Jednostavno pronadjes muziku za sebe, to slusas, a kad naidje nesto drugo, promenis stanicu.
A u Srbiji se svi nesto gnusaju narodnjaka.
Volis dzez - imas dzez stanicu pa slusaj.
Vols Abrar ul Haka - imas Urdu radio pa slusaj.
Niko nikog ne dira, svetovi su im paralelni i ne dodiruju se i niko nikoga ne mrzi zbog toga.
A sada malo Abrar ul Haq, covek koji je skupio 27000 u Torontu.
Ulaznica bila $30 dolara. A gde su prodati hamburgeri i sokovi.




Pa vi vidite isplati li se gusiti narodnjake. Znam zasigurno da ih u Torontu niko ne gusi.


Ovo sto sam napisao desava se u najvecem gradu Kanade, koja se sa pravom racuna u slobodnu zemlju.
Srbija, kako je ti zamisljas, ne da ne bi bila slobodna, nego bi bila najcrnji mrak nad mrakovima.
masovna_keva masovna_keva 01:15 03.05.2010

Re: Dugmomanija

Kako se to slusa u sebi, a kako ne glas?

slušalice ? kontrolisani decibeli? :)
Znaci ti si tu da odredis sta ce ko da slusa kad dodje u grad?
Napisi mi otprilike sta bih morao da slusam ako se odselim u Toronto, a sta ako planiram selidbu za Njujork?


Ja, na svoju žalost, nisam tu da odredim ništa, a baš bh volela, kao i da dobijem na lotou :) Ali bi me baš usrećilo kada bi svi slušali kvalitetnu muziku, ma kakva ona bila (čak i ako se meni ne sviđa) a tvrdim i potpisujem da Dino Merlin to nije.
A moja preporuka za muziku u Njuroku, Torontu ili bilo gde je,opet, kvalitet i otkrivanje kvalitetnih bendova ili autora sa kojima nisi imao prilike da se upoznaš, iz koje god zemlje oni dolazili.

A Srbija kakvu ja zamisljam bi bila pristojna,inteligentna, uredjena, čista i radna u kojoj bi postojao kriterijum za sve pa i za muziku.

Hvala na pesmi evo i tebi jedne :)



Unfuckable Unfuckable 01:34 03.05.2010

Re: Dugmomanija

ako svako ponese svoje selo i to mu nije dosta, nego ga još meni potura pod nos

mislim da se veličina Grada sastoji baš u tome koliko (nečijeg, svačijeg) "sela" može, bez štucanja i sličnih tegoba, da proguta. (videti pod: New York)
Priča o Bijelom dugmetu međutim, ako malo bolje pogledamo, krenula je "osvajanjem" sela i palanki.
Gradovi su sami od sebe "pali" posle toga.
Padalo im se
blogovatelj blogovatelj 02:31 03.05.2010

Re: Dugmomanija

Hvala na pesmi evo i tebi jedne :)


Ismail je prva liga. Samo moras da priznas da je i Ismail doneo muziku svog sela u neki grad, pa je to snimio u studiju, pa mi sad slusamo. Otherwise, ovo bi se slusalo samo kod Ismaila u selu.
Tebi je mozda Dino Merlin bez veze, ali veruj mi da postoje razni delovi planete gde bi bio tretiran kao teska egzotika i gde bi otkidali na njegovu muziku.

Evo tebi Trini zvuka. To sam najvise voleo da radim.





A ja sad odoh po Tjubu da trazim jos Ismaila. Bas mi se dopada.

masovna_keva masovna_keva 12:24 03.05.2010

Re: Dugmomanija

Uuuu, što ste, bre, žilavi i nezgodni vas dvojica, al sa' ću da vas sredim :))))
Dakle, da se razumemo, nemam ja ništa protiv sela kao takvog, šta više. Na selu postoji neki red koji se poštuje a moja primedba je - zašto se onda red ne poštuje u gradu !?
Drugo, mislim kad čovek ode negde gde ima više mogućnosti, normalno je da te mogućnosti iskoristi i na taj način ulaže u sebe, inače, u čemu je smisao napuštanja sredine u kojoj ti već sve osgovara ?
Treće, na selu pale djubre u gradu se imaju kontejneri na svakom cosku i djubre se baca u gore navedene. E, sad to, preneseno na sve druge primere. Da li je zlocin smatrati nebacanje djubreta u kontejener primitivnim cinom ?
Četvrto, Dino Merlin je i sam sebi bezveze, garant :))) Imamo mi na ovim prostorima egzotiku u vidu starogradske muzike, tamburaša, trubača, ciganske muzike, makedonske, klapa ...Dino je samo ufatio Bregovićev voz i to stočni vagon ali ću ti poverovati da bi ga neko i smatrao za egzotiku, sigurno zbog onog mekog Ć i slatkog L :)))))
A Ismael je otisao na studije u veliki grad, upoznao ekipu, počeo da svira sa njima pa nastavio solo karijeru. Studije nisu obavezne, nije obavezan ni veliki grad, treba samo da imaš ambiciju da ideš napred a ne nazad što ja imam utisak da se ovde stalno dešava.
E, Bayron Lee mi je baš ulepšao jutro. Hvala !
blogovatelj blogovatelj 16:42 03.05.2010

Re: Dugmomanija

inače, u čemu je smisao napuštanja sredine u kojoj ti već sve osgovara ?


Ima ljudi koji idu na bunar po vodu ili im dete ide 5km kroz sneg u skolu. U jednom pravcu. Znaci 10km dnevno.
I samo iz tog razloga zele da dodju u grad. A ne zele da ulazu u sebe.

Treće, na selu pale djubre u gradu se imaju kontejneri na svakom cosku i djubre se baca u gore navedene.


Ako bacaju djubre gde nije dozvoljeno, postoji kazna za to, ali mislim da nije lepo da generalizujes, jer garantujem da ima ljudi ciji preci generacijama zive u gradu, pa bacaju djubre van kontejnera. To nema veze sa mestom gde si odrastao, nego sa vaspitanjem koje imas.

Da ne duzim, tema ovog bloga je Bregovic.
Ako imas jos da pises ili ako zelis neku muziku iz Trinidada, javi se na PP.

Unfuckable Unfuckable 19:18 03.05.2010

Re: Dugmomanija

Uuuu, što ste, bre, žilavi i nezgodni vas dvojica

masovna_keva masovna_keva 20:31 03.05.2010

Re: Dugmomanija

Da ne duzim, tema ovog bloga je Bregovic.


Planirala sam da vas skroz zaludim paralelnim temama a onda da se vratim na Bregovica kada vas navucem na tanak led i kada se najmnje nadate i tako poentiram u gostima kad ono medjutim :))))
Neka, neka, porašću ja pa ćete da vidite :)))))
Domazet Domazet 03:25 01.05.2010

'Lebac ti hebem...

...sve se neshto mislim, bash je dobro shto je Chicago mali provincijski gradic izgubljen u bespucima americhkog Midwesta. Da nije tako vec bi se ovdashnje Tri Sestre Nevjeste odavno nahebale keve muzichkom uredniku (ili kako se to na Midwestu vec zove)Milenijumskog Letnjeg Festivala. Ma shta nahebale keve, ko zna da li bi muchenik i zhivu glavu izvukao zbog one izjave (i to napismene) da i hottest New Orleans brass bands trebaju da se pokriju ushima pred Breginim OzSiSom...
bauer. bauer. 03:47 01.05.2010

Re: 'Lebac ti hebem...

sve se neshto mislim, bash je dobro shto je Chicago mali provincijski gradic izgubljen u bespucima americhkog Midwesta.

Nije Čikago mali gradić, nego ste vi, čikaški Srbi, najveći ljakse na svetu

'De si, bre, ti, Domi. Već sam se zabrinuo, krenuo jedan post po dobrom, vreme je bilo da se jave spinneri.
Domazet Domazet 04:33 01.05.2010

Ma pusti ti nas chikashke ljakse...

bauer.
sve se neshto mislim, bash je dobro shto je Chicago mali provincijski gradic izgubljen u bespucima americhkog Midwesta.

Nije Čikago mali gradić, nego ste vi, čikaški Srbi, najveći ljakse na svetu

'De si, bre, ti, Domi. Već sam se zabrinuo, krenuo jedan post po dobrom, vreme je bilo da se jave spinneri.

...Srbe, nego shta kazhesh na ovog ljakse muzichkog urednika!? On ispade najveci ljakse na svetu a nije uopshte (chikashki) Srbin. Crnac (ili Samo Crnac shto bi rekao Billy Bob) chovek, ako se dobro secam...
bauer. bauer. 04:47 01.05.2010

Re: Ma pusti ti nas chikashke ljakse...

Ma, daj bre, on veze nema. Savato ga Brega na belo odelo i Malu Aziju. Ovde pričamo o Dugmetu, do 1989. a ne o Bregi, kasnijih godina. I, zašto napade onu ženu gore? Ona je samo rekla šta misli? Nije teško biti fin.
Domazet Domazet 04:55 01.05.2010

Ma di bre ja da budem fini...

bauer.
Ma, daj bre, on veze nema. Savato ga Brega na belo odelo i Malu Aziju. Ovde pričamo o Dugmetu, do 1989. a ne o Bregi, kasnijih godina. I, zašto napade onu ženu gore? Ona je samo rekla šta misli? Nije teško biti fin.

...ja sam ti dvostruki ljakse, em Chikashki Srbin em Crnogorac u Americi. Mada, sve se neshto mislim, u stvari sam bio super fini. I neiskren, pa joj nisam rekao shta stvarno mislim o de Lavalleovoj mlaznici medju njenim ushima...
bauer. bauer. 05:10 01.05.2010

Re: Ma di bre ja da budem fini...

...ja sam ti dvostruki ljakse, em Chikashki Srbin em Crnogorac u Americi.

pa zato se mi razumemo, i ja sam, pomalo, Crnogorac u Americi, a bio sam i čikaški Srbin jedno vreme. Tako da... nije tebi lako, razumem te

(jbte, Domi, svi viđeniji Srbi iz Čikaga, ono, Komandanti Korpusa, i te fore, su se odavno preselili u Kaliforniju. Šta ti, još uvek, tražiš tamo )
Domazet Domazet 05:17 01.05.2010

Ma de cu ja Kaliforniju...

bauer.
...ja sam ti dvostruki ljakse, em Chikashki Srbin em Crnogorac u Americi.

pa zato se mi razumemo, i ja sam, pomalo, Crnogorac u Americi, a bio sam i čikaški Srbin jedno vreme. Tako da... nije tebi lako, razumem te

(jbte, Domi, svi viđeniji Srbi iz Čikaga, ono, Komandanti Korpusa, i te fore, su se odavno preselili u Kaliforniju. Šta ti, još uvek, tražiš tamo )

...medju vas fine i vidjenije? Ja sam jedva i Chicaga dopao...
bauer. bauer. 05:30 01.05.2010

Re: Ma de cu ja Kaliforniju...

Nijesam ja u Kaliforniju, no, odma pored, u drugo oko u glavi. Nego, nema veze...

...dobro je povremeno čuti Bebekov glas.
blogovatelj blogovatelj 06:04 01.05.2010

Re: Ma de cu ja Kaliforniju...

Nijesam ja u Kaliforniju, no, odma pored, u drugo oko u glavi.


Gde ti je to drugo oko?
Jel u Vegasu gde imaju plasticne palme i Ajfelove kule ili u Feniksu gde je zvecarka najnormalniji ukras u dvoristu
Al ako si u Vegasu bar imas satisfakciju da pijes pivo na ulici i da pusis po kafanama
bauer. bauer. 06:24 01.05.2010

Re: Ma de cu ja Kaliforniju...

Gde ti je to drugo oko?
Jel u Vegasu gde imaju plasticne palme i Ajfelove kule
Al ako si u Vegasu bar imas satisfakciju da pijes pivo na ulici i da pusis po kafanama


Ne znam jesam li ovaj pričao ranije...

Idu Mujo i Haso čamcem i naidju na Aladinovu lampu. Protrlja je Haso, duh izadje iz lampe i kaže mu da će mu ispuniti jednu želju.
- Hajde, napravi da more bude piva!
I duh napravi. Nastave oni dalje čamcem, posle nekog vremena kaze Mujo:
- Jbte, Haso, baš si ti glup, sad moramo pišat u čamac!
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 11:06 01.05.2010

Re: Ma de cu ja Kaliforniju...

jack, imal' nekoga drugoga vitza u vas, ovaj pričaš već treći put?!
trener92 trener92 03:31 01.05.2010

"Šta bi dao da si na mom mestu"

Mislim da je to prava rečenica , kojom je Duško okarakterisao Bregovićevo bitisanje našim podnebljem, pa i danas , iako nevoljno , mora se priznati da i dalje radi nesmanjenom žestinom (Svadbe i sahrane) koliko se to meni sviđa to je neka druga priča. Nekom očigledno prija ova upotreba orkestriranih duvača, inače ih ne bi bilo !


Na nekom od ranijih blogova , sam napisao da , sve zavisi od toga kako neko ko sluša doživljava neku”skladbu” . ( što će reći da li ga” udari emocija ili ne).
Pre toga mali dodatak,
Naveo si da je Vrdoljak , okarakterisao njihovu svirku kao “pastirski rok”, što je naravno trebalo da zvuči I (jeste) pogrdno , a mislim sa namerom da umanji značaj onoga što su “dugmići” radili na ovoj rok sceni .
Tako je I prihvaćeno , od onog dela ( "intelektualizovanog publikuma" , koji je s zgražavanjem i gađenjem ( možda je malo prejaka reč pričao o njima ( ovo posebno sa pojavom novog talasa , kada se pljuvalo po svemu što su napravili,).
Takođe sam prisustvovao, nekoj pijanoj polemici o jednom ( u to doba )novom “Čorbinom “albumu ,kada je isti Dražen Vrdoljak , ( u čuvenom “buffet Blato” - trebalo bi da znaš gde je i od kog značaja je ta “institucija”) izjavio da je Čorbina muzika “kafanski rok” ,podsmešljivo , u sličnom maniru, ,
na šta sam , onako mlad i nadobudan , uz podršku velike količine maligana dobacio, “ A koji qrac vi tražite onda u kafani, recimo sada na primer, ispijajuću konjak dok je išla neka Čorbina pesma?” , baš sam bio popizdeo.
Voleo je Vrdoljak da lepi etikete kako stigne I njegova se slušala , naravno. Iako , istine radi , znao je I da kaže mnogo dobrog , kvalitetnog o svirci kada je hteo , ali to na stranu.
U tekstu si se fokusirao na Bregovića( Brega –to je Dugme , jel`) , I dopada mi se tvoj zaključak na kraju , šta mu sve zameraju. Naravno veliki manipulant, prodavac šarenih laža , plagijator, ali čovek sa fenomenalnim osećajem I sluhom da nekim čudnim magnetizmom mobiiše i usmeri energiju gomile mladih ljudi , k sebi , a da se u istom trenutku svi osećaju dobro.Nwverovatno ali je tako bilo. . A za to je potrebno Imati znanja I neki kvalitet,osim , prodavanja magle. Ne kažem da je sve što su uradili kvalitetno ( ali priznaćeš da su Bitlse skinuli , ono ..baš)
Sada posle toliko godina, kako se mnogo toga promenilo, malo je onih koji će priznati da su slušali , ono što su Dugmići svirali., kako reče B,JB “ da bi bili u trendu”. Zaista smešno I tužno.
Voleo ih neko ili ne , malo je onih, a , pogotovo onih koji su na bilo koji način bili deo stvaranja istorije rock&roll a, u ovoj zemlji, koji nisu ukapirali značaj onoga što su radili. Ovo posebno izdvajam kao neko ko je slušao I obožava Time,( kao najbolju r&r svih vremena, dugo se neče pojaviti kvalitetniji , bolji I da ne dužim), Korni, ( bez onih “ pokloni svoj mi fotos” I sličnih, i kojekakvih idiotskih pesmicca, i sam Bata je podsmešljivo pričao o tom periodu), Indexa ,
Ta netrpeljivost ,scena BG-ZG-SA, je bila očigledna, samo što je Dugme rušilo sve prepreke.Zašto ?. JBG , odgovor se sam nameće, pojavili su se kao nešto drugačije, posle prog i pokušaja simfa,psihodelije , neubedljivih “Gordi (iako kvalitetnih) , YU grupe sa Batom Kostićem, u llutanjima nekim svojim bespućima ( iako za mene odličan period, ( “Beli pesak “recimo), Pop mašina, ali samo za mali broj ljudi,
Mnogo novih stvari su pokrenuli, ( naveo si Hajdučku česmu, Hipodrom,otvorili su put mnogim novim klincima da krenu napred, Sećam se jednog koncerta , U NS, na stadionu Vojvodine, prvo je svirao neki lik poi menu Džado, ,sam na gitari odsvirao “Natali”, masa je bila oduševljena, onda je izašla ona idiotska skupina “Hladna braća", pa "Zdravo", tako da je u nastavku, koncerta na kome su odsvirali “Ruzmarin I šaš”, sa simfonijskim orkestrom, zvučalo fantastično.
Naravno da volim neke njihove pesme,slušam I danas, ( navešću recimo njihovu izvedbu "Loše vino","Za Esmu", recimo ) ... iako imaju i puno idiotarija,,
najbolji muzički urađen, “Radmila M naravno) , a najbolje pesme sa Tifom, iako dobro kaže, previše loše droge u mladosti, šteta za Tifu.
Islamović? Katastrofa.
I moja prva opsesija je bila onaj njegov crni "Custom, koji sam ( sticajem srećnih okolnosti ) imao u rukama ,i zakleo se da ću jednog dana imati takvog. Što sam u jednom trenutku i ostvario, ali to je neka druga priča

I naravno jedna "pastirska" , od najboljih,



Hej !, Odličan , nisi me razočarao Ti Čoveče!
topcat topcat 04:42 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

I naravno jedna "pastirska" , od najboljih,


Heh, Mačak, uvijek znaš šta treba staviti ; ))

A gazda se baš raspisao, svaka čast!
marco_de.manccini marco_de.manccini 05:03 01.05.2010

Re:

ево пастирске коју сам открио тек средином деведесетих:

и то што бауер каже да није слушао дугме
није знак, није знак, ...

(запазити шалчиће! у ствари, комплетан видео је фасцинантан!)
bauer. bauer. 05:15 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

и то што бауер каже да није слушао дугме

Spinuješ, Marco... slušao sam ja, itekako. Dok nije sve otišlo dodžavola. I Dugme, i Juga i Raja...
marco_de.manccini marco_de.manccini 05:22 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

Spinuješ, Marco...

мора мало. а видим сав си се потресао.
bauer. bauer. 05:34 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

а видим сав си се потресао.

gde vidiš?
marco_de.manccini marco_de.manccini 05:57 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

знаш пта сам укапирао? горану је 60. како се држи са’раниће нас све, све уз пригодни оркестар, а он ће доживети ону стоту што је није ’тео.
bauer. bauer. 06:15 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

како се држи са’раниће нас све, све уз пригодни оркестар, а он ће доживети ону стоту што је није ’тео.

pa to je ono što i mene brine. a mi se ovde potresamo...
topcat topcat 06:25 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

a mi se ovde potresamo...


pa popijte nešto, dečki.

bauer. bauer. 06:29 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

pa popijte nešto, dečki.

ali, Top, pa gdje ćemo poslije pišat... pogledaj gore
topcat topcat 06:39 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

ovi imaju neke ideje : )

edit: aaaaaa....(lampica)...e, pa ne znam
bauer. bauer. 06:58 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

"Šta bi dao da si na mom mestu"
Mislim da je to prava rečenica , kojom je Duško okarakterisao Bregovićevo bitisanje našim podnebljem

ili, još bolje, da te mrze, a da ti se dive... a Duško je posebna priča, ima ko o tome zna bolje... coach,
trener92 trener92 09:15 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

bauer.
"Šta bi dao da si na mom mestu"
Mislim da je to prava rečenica , kojom je Duško okarakterisao Bregovićevo bitisanje našim podnebljem

ili, još bolje, da te mrze, a da ti se dive... a Duško je posebna priča, ima ko o tome zna bolje... coach,

Naravno, B.JB, Duško je posebna priča. Pre nekog vremena sam gledao dokumentarac o njemu, između ostalog je ispričao anegdotu, kako je sedeo sa ćerkom u nekom kafiću i išla je pesma "Ima neka tajna veza", i ona mu kaže otprilike kako je dobra i kako joj se dopada ova pesma Bijelog Dugmeta. A on ćuti, kaže bilo me sramota da kažem da sam ja to napisao, ali mi je bilo nekako drago(malo sam parafrazirao).Takav je bio Duško ,pred kraj je živeo u Sr.Karlovcima, daleko od svega , a o saradnji sa Bregom, nisam čuo da je nekada pričao o tome kako ga je ovaj zaboravio, Bregi na dušu.
Ima ona druga strana priče koja može da se odnosi na Bregovića ( a i mnoge druge), i to je Dado odlično opisao u jednoj pesmi

"Jer bilo nas je mnogo dobrih
u vrijeme Dinamita
kad svirali smo iskreno i
za muziku sve smo žrtvovali
A danas su rijetki
što ostali su isti
i koji se nisu
jeftino prodali
danas su najbolji oni
što prodaju najviše ploča
nije važna muzika
Kada svira gitara da
zaradi što više para
sve je manje muzičara"

"Život u čizmama sa visokom petom "




E, ovo je muzika ! B.JB

trener92 trener92 09:44 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

topcat
I naravno jedna "pastirska" , od najboljih,


Heh, Mačak, uvijek znaš šta treba staviti ; ))

A gazda se baš raspisao, svaka čast!


Cat ,
Raspisao se, vidiš ti kako on skuplja materijal, k`o hrčak i onda nam "sve baci u lice" onako,odjednom, kao eto ja došao , a vi gledajte šta i kako ćete dalje.

Nešto za tebe


Unfuckable Unfuckable 10:36 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

wow Coach, kakav komentar.
Hvala.
ps: a si snimio mažnjavanje "Eye of the tiger" u "Pljuni i zapevaj"?
trener92 trener92 10:43 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

Unfuckable
wow Coach, kakav komentar.
Hvala.
ps: a si snimio mažnjavanje "Eye of the tiger" u "Pljuni i zapevaj"?


Naravno, seti se samo ( ovo je nešto za "sybil" i ono što je "Džoni" zamerao Bregoviću)
kada je Goran Milić pustio u Dnevniku 2 , uživo sa koncerta kada su svi u sali pevali "Pljuni i zapjevaj" mislim da ovde neko ima pogrešnu predstavu ( da ne kažem da nema pojma) o Breginom "apolitičnom" delovanju .Ovo je samo jedan od primera.
"Sve je to CIA snajka" u našem slučaju UDBA
trener92 trener92 11:02 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"


Unfuckable

wow Coach, kakav komentar.


Kada ne bi napisao neko svoje mišljenje o ovome , posle tvog odličnog teksta ,
ispao bi najveća ...hm,da ne bi bilo u redu, prema tebi.

I malo "Sandokana" Odlična



p.s. Seti se senzacije, Brega na sceni i džitra sa dva - vrata !JBG imao je "onu crtu za bizn`s" što bi rekla ona Bosančica
Unfuckable Unfuckable 11:30 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

kada je Goran Milić pustio u Dnevniku 2

ok, ja to pripisujem veštom menadžeru, ta uključenja u Dnevnike i ceo taj rad. Ali Bregović def nije imao zašto da se politički zamera i "kači" sa bilo kim i da tako ugrožava dobro razrađeni biznis
da jbt: džitra sa dva vrata, osećam da je JJBeba odlepila na to
milisav68 milisav68 12:43 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

I malo "Sandokana" Odlična

Meni više liči na In Zaire a i bluz za bivšu dragu nije tikva bez korena.
JJ Beba JJ Beba 13:07 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

I moja prva opsesija je bila onaj njegov crni "Custom, koji sam ( sticajem srećnih okolnosti ) imao u rukama ,i zakleo se da ću jednog dana imati takvog. Što sam u jednom trenutku i ostvario, ali to je neka druga priča

što bre najgluplji Les Paul, pa opsesija

:))

na koncertu, onom mega, giga, turbo, bezveze na hipodromu, ne znam da li si primetio jednog lika koji je sve vreme stajao na bini kod Brege. E to je bio Željko Savić pevač, tekstopisac i bio je doveden da tu bude i da Bregi šapuće i govori akorde pesama koje idu.
i tu se folirao kao prepoznaje pesme
Inače na probama Steva je bio stend in, vežabo sve vreme sa bendom.
Bregu bilo baš briga za te pesme koje su obeležile "svačiju mladost".
Fakat je da Brega nije imao pojma kako ide koja pesma a i to što je odsvirao nije se ni čulo. Gitare uglavnom kači na sebe, ne svira :)) a Customa više ni ne kači... verovatno ga je bacio :))



JJ Beba JJ Beba 13:19 01.05.2010

Re: "Šta bi dao da si na mom mestu"

džitra sa dva vrata, osećam da je JJBeba odlepila na to

Na Bregu?
nikako
sem toga ko kaže da je Brega gitarista? Njemu ne pomažu ni dva vrata

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana