- Kažu da smeh i osmeh pripadaju samo ljudima, da druge životinjske vrste i nemaju sposobnost "uviđanja" humora, "smešne strane svega" ili da jednostavno - nemaju, (ni neurološki ni sastavom mišića lica), ikakvu potrebu za osmehom. (Pažljivim posmatranjem nekih životinja sklona sam sumnjičavosti za takvu tvrdnju, neke od njih sasvim sigurno bar "izgledaju" kao da umeju da se "osmehnu" ). -
Đokondin zagonetni osmeh je verovatno - najslavniji i najpoznatiji osmeh na svetu. Vekovima već ljudi s neprestanom radoznalošću, divljenjem i zanimanjem gledaju u taj fini, mali, svetli osmeh pokušavajući da odgonetnu čemu se tako očaravajuće - osmehuje.
Istraživanja o smehu i osmehu kažu:
"Nikom nikad nije uspelo da tačno utvrdi koliko se često ljudi smeju. Smatra se da se najviše smeju deca između pete i šeste godine i taj smeh povezan je sa igrom i komunikacijom tokom igranja. Kod odraslih je to znatno manje i iznosi oko 17 puta dnevno."
Šta "izaziva" i stvara smeh i osmeh? Znamo da je smejanje (po pravilu) izraz dobrog raspoloženja, razmene duhovitosti, humora, učešće u razgovoru punom dobre volje i iskričavih dosetki, izraz životne radosti i sposobnosti da se uvidi i razmeni kakva prijatnost, šala ili dobronamerna, vesela slika ljudi i događaja. Kažu da je smeh "poremećaj logičke sekvence u nekoj priči, u nekom ponašanju" i da treba imati neki "minimum duha" da bi se na takav poremećej - reagovalo. Ponekad se čini da smeh nastaje upravo zato što nam otkriva logičku sekvencu, a ne kao poremećaj iste i meni se to čini sasvim prirodnim, svaka mi se istinska duhovitost čini izvanrednom, oštrom sondom koja lako, uz smešnu dosetku, iseca iz bilo koje priče, iz bilo kog ponašanja, i tu drugu, uvek prisutnu - smešnu stranu nas samih. Često ljudi (s punim pravom, verovatno) kažu "nemam nikakvog razloga za smeh" i time ustvari, snažnije nego bilo kojim drugim izrazom, govore o svojim brigama, strahovima, tugama i svim sličnim emocijama koje "navlače" na naša lica one turobne, sive izraze kojima kao da više gledamo "u sebe iznutra" nego u druga ljudska lica ili druge stvari oko sebe. U oči, u u naš pogled se nekako useli onaj "nije mi ni do čega" izraz kojim lako tonemo u neku vrstu depresije od koje je svaki pokušaj da se osmehnemo udaljen zilionima svetlosnih godina.
(preporuka: obavezno utrošiti 45 sekundi na gledanje ovog videa, nećete zažaliti! )
I ponekad "najteži posao na svetu" bude pokušaj da nekog takvog nasmejemo, razgalimo, razveselimo, obradujemo kakvom šalom ili "nateramo" na osmeh nekom svojim ponašanjem, rečima, gestom, sobom samima. Neverovatno prijatno je osećanje "razmenjene razneženosti" ako u tome uspemo, ako nekog ko nam je drag nasmejemo, blago ili jako, diskretnim, lakim i ćutljivim osmehom ili glasnim zaraznim smehom koji je pravi trijumf nad stanjima depresije, tuge, zabrinutosti, uplašemosti, svake osujećenosti kojom neko tone u "turobna" stanja.
Prizori ljudi koji se smeju ulicom, žamor smeha na mestima na kojima se ljudi okupljaju, dečiji smeh (najbolji i najzarazniji od svih! ), kurtoazni, "laki" osmesi pri pozdravljanju, nezaustavljvi smeh gledalaca dobrih komedija, "trajni" osmesi nastali pri sjajnim životnim događajima (rođenja, proslave velikih uspeha, ljubav koja "preplavljuje", srdačni susreti prijatelja,...), sve su to "vrste smeha i osmeha" u kojima učestvujemo i kojih se rado setimo "obnavljajući" sećanjem na osmeh istovremeno i blagotvornu, doživljenu radost smeha u tom trenutku.
Osmeh, (svaki mislim), čak i onaj koji nam "pobegne" usled osećanja zbunjenosti, lake neprijatnosti, nesnalaženja u nekoj situaciji, kakav god bio, od ćutljivog, blagog i jedva primetnog do grlenog i zvonkog koji zarazno izazove tuđi, bezrazložan smeh, svaki je osmeh, u suštini, odlaganje svakog uobičajenog "oružja" kojim se ljudi služe u svakodnevnoj komunikaciji.
"Kad vidim muškarca i ženu kako uživaju smejući se zajedno - znam da su sva "oružja" odložena i da su oboje nepovratno u onome što se najčešće ljubavlju i zanosom naziva". Dragoceni trenuci.
Ako imamo sreće, pa sretnemo nekoga sa kime se (skoro pa bez pravog razloga) smejemo lako, dugo i stalno, onda nam to najviše na sreću i - liči.
Ništa tako dobro, brzo i nezaustavljivo ne razoružava, uklanja i nepovratno razbija svaku "ispraznu ozbiljnost" kao zdrav, jasan, zvonki smeh nekoga ko šalom, kratkom pričom ili ponekad čak samo i pogledom ne upotrebi to moćno, čarobno "oružje" svih životnih radosti, svih neophodnih uživanja u kratkim, malim trenucima veselosti i opuštanja koje nam time poklanja.Poznati su citati raznih ljudi, anegdote o raznim ljudima kojima se dokazuje i pokazuje njihov smisao za humor, britkost i oštrina njihovog duha i spremnost da izgovorenim (ili napisanim ili naslikanim ili komponovanim ili snimljenim...) pokažu da ne postoji tema neosetljiva na humor, na duhovitost, na osvetljavanje smešnog u njoj samoj, pa ma kako izgledala sasvim strašno "uozbiljena" i nepodesna sa šalu, šegu i dobronamernu duhovitost koja je (tako ja mislim) jedna od najboljih gimnastika "malih sivih ćelija".
A ponekad je za dobar, zdrav osmeh dovoljno i samo čvrsto poželeti da se u sebi ili u svemu oko nas nađe kakav maleni razlog i povod - pa da se nasmejemo. Ma kako težak život imali, ma kakvo god sivo i turobno izgledao pejzaž oko nas, ma koliko bez nade, a sa puno zastrašujuće neizvesnosti budućnost izgledala, ma koliko osećali boli, tuge ili straha - negde u nama ili oko nas je stalno prisutan neki majušni, skriveni povod, razlog, događaj, neka slika - koja samo nas čeka, pa da nam izmami osmeh. Meni Đokonda najviše na to liči, mislim - da nam poručuje da je tako, stvarno.
A fotka ove neobične ribe je smešan dokaz da i priroda, samouka i fantastična, ume da napravi osmeh tako da dokaže da ima svoje - Đokonde :))
Stvorenje na slici je, kažu; po svojoj prirodi sušta suprotnost onoga što nam svojim malenim osmehom poručuje, kako to sa osmesima često i - biva.
Zato je smeh nezamenjiv, duhovtiost neophodna, a humor nezaobilazan ako želimo da i sebi i drugima damo celovitu sliku o svemu onome što vidimo, svemu o čemu govorimo, svemu što osećamo, svemu o čemu razmišljamo, svemu šta samo na prvi pogled nema svoju smešnu stranu. Ali - ima, uvek ima. Kao što je to slučaj i - vica verse, naravno, o tome uvek možemo sve pitati kraljeve smeha i zasmejavanja - klovnove, oni o tome sve znaju, ali retko otkrivaju svoje tajne, znaju da je i zanimanje za Đokondin osmeh upravo u tome - u tajni kako osmeh izmamiti, kako ga zadržati i ponoviti, bar 17 puta na dan...