Ljubav| Roditeljstvo| Život

Višesobno srce

Jelica Greganović RSS / 11.05.2010. u 15:01

heart_in_hand_cropped.jpgPred našim ulaznim vratima sede dva imperatora. Julij i Maksim. Prvi je svoju imeratorsku individuu maskirao u jednodelnog Spajdermena, dok je drugi, još mlađi vlasnik velikog imena i samo četiri zuba, za ovo predstavljanje javnosti dekorisan pidžamom i obuven u par plavih medvedića. Upravo on već pola sata tera hodnik da odjekuje njegovim vežbanjem budućih javnih nastupa, koji se rastoležu od cikanja do brundanja medveđeg mladunca.

Nad imperatorima bdi carica baka koja sobom podupire dovratak otvorenih vrata, čuvajući tako i garsonjersku imperiju koja joj se prostire iza leđa.

Upravo garsonjernost carstva, u kom vladaju mlađahni imperatori, nas tera da pažljivije izlazimo iz našeg stambenog prostora, jer u suprotnom završavamo u njihovim kolicima ili se, uz vežbanje nepristojnijih strana oba, ravnopravno korišćena jezika, lansiravamo preko triciklića. Poređane majušne cipele, iz kojih bi mogli da zaključimo da su nam komšije zapravo roditelji stonoga zaljubljenih u pesak i blato, spadaju u dirljivu dekoraciju našeg zajedničkog hodnika. Doduše, kao što to obično biva, onaj deo komšiluka koji je od imperije odmaknutiji, kako zvučno, tako i predprostorno, je već izvoleo izneti zaleđne primedbe na račun hodničkog širenja imperije. Tu negde se moja smatranja razilaze sa njihovim higijensko interijernim stavovima, jer sve dok neko bude zajednički hodnik dekorisao detinjim stvarima, ja baš ništa  nemam protiv. Detinje stvari su samo znak da još uvek ima onih kojima su deca bitnija od drugih silnih materijalnih dobara, koja su postala pretpostavka produženja vrste. Onih koji su spremni da se malo stisnu ne bi li imali najviše što se u životu može imati – dete.

Uostalom, u stvarnosti i tako ne postoji dovoljno veliki stan. Koliko god da je, uvek mu fali jedna soba. Makar mala. Samo jedna. Pa, da bude taman. Do naredne sobe koja upravo tada počinje da biva bašbaš potrebna. Mada, ako mene pitate, imati garsonjersku imperiju je veliki uspeh na ovu krizu i skupoću. Kao što je vazda i bilo, jer ako nema ko da ti pokloni, kao što najčešće ni nema, onda je dokopavanje do tolikog kvadratnog prostranstva milo rečeno – uspeh.

Kad samo osvežim memoriju sećanja i prizovem iz dvodecenijske arhive podatak da smo Žmu i ja, sa sve svežom bebom Prestolonaslednikom, započeli život u podstanarskoj garsonjeri. U kojoj je beba zauzimala još i najmanje mesta, sve ostalo su jele bebeće pinkle i ostale neprebrojive materijalne drangulije, od kojih je retko koja opstala do dana današnjeg. Za razliku od bebe, koja je bila i ostala jedina trajna vrednost celog tog, kvadratima oskudnog, sećanja. Posle smo se širili, mrvicu po kvadratić, puneći te kvadrate novopridošlim naslednicima. Naravno da nam, pored svih soba zarađenih tehnikom crnih mravaca, i dan danas fali jedna soba. Ona koja je tada u tuđoj garsonjeri bila misaona imenica.

Ne treba zaboraviti ni prirodnu zakonitost da iako deca rastu, kvadrati ih u tome ne prate. Zbog čega se dečije sobe godinama smanjuju, srazmerno rastu njihovih žitelja, što utiče i na ostale prostorije u stanu. Čak i ako su nekada mladunci uspevali da se, sve sa komšijskim podmlatkom, ganjaju po stanu, iskušavajući rastegljivost vaših živaca, godinama će se taj poligon svesti na kvadrate koji za mimoilaženje zahtevaju bočni pristup. Naročito hodnički delovi stana, u kojima je, kada se u njima zaglave pubertetski domaćini i njihovi gosti, potrebna najava prolaska uložena bar dan ranije. Da ne pominjem obuvne predmete, koji od medenih cipelica odjednom postaju gliseri bez motora, sa namerom da porastu u galije. Odlične za vežbanje roditeljske grube motorike u mraku.

Zaključak: za imaoce dece nema dovoljno velikog stana. Baš kao što nema ni dovoljno velikog gepeka. San svih roditelja je grčka hladnjača, u koju bi probali da spakuju sve što im je za odlazak od kuće, makar na jedan dan, potrebno sa mladunčetom ili tom imenicom u množini. Koliki god da je gepek, uvek nešto štrči ili ne može da se mune. Za razliku od srca. Dobro srce uvek može da se rastegne i postane višesobno. U njega može da stane sve što ni trocifreni kvadrati ne mogu da prime. I da ne bude ni tesno, ni gužva.

Zbog toga, kada kiša iskušava naše strpljenje i pomaže hidraciji kože do rasta žabljih kožica među prstima, srca naših prvih komšija počnu da se šire na hodnik. Kome ni jedan arhitekta ne bi smislio bolju namenu od te.

Osim toga, kakva bi to imperija sa Julijem i Maksimom bila, kada ne bi imala nagon za širenjem, makar i na zajedničke teritorije. Dokazujući da, za razliku od garsonjere u kojoj rastu, srce nema ograničenu kvadraturu.

 

 

 



Komentari (113)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 03:41 14.05.2010

Re: Divan

Hvala tanja, al da znaš to ti se samo čini, stvarno je svejedno da li ne spavaš zbog dvoje ili troje, kuvaš za dvoje ili troje...ali je takva sreća kad ih je troje a obično to treće je čista poezija roditeljska, em si ti već verziran pa mu ne gviriš u svaku dlačicu, em i ono nekako raste lakše, brže, samostalnije je, opuštenije (verovatno jer ga roditelji manje gnjave no prvo dvoje



Krajem devedesetih sam bio na nekom decjem rodjendanu. Poveo svoju decu, dosla i druga deca i drugi roditelji, zabava vrhunska. Slavljenik je izmedju ostalog dobio na poklon i onaj mali laser sto baca crvenu tacku po zidovima.
A onda nestaje struja. Restrikcija. Pozna jesen, rano se smrklo. Mrkli mrak u kuci. Gazdarica izbunarila neke svece, ali deca podivljala. U mraku ne mogu da se igraju nicim sem... pretpostavljam da pogadjate, laserom.
Nastaje opsta tuca, desetak klinaca se otima za laser. Laser prelazi iz ruke u ruku, medjutim najmanji od te dece ne moze nikako da stigne do igracke. I pada mu na pamet genijalna ideja. Pocinje da urla na sav glas.
Njegova majka, lady of the house, kojoj je on treci sin po redu, shvata u sekundi sta je problem. Malo ostrijim glasom ga pita sta nije u redu.
Posto je njegova mama progovorila glasom na koji on nema pravo da ulaze amandman, njenu pada na pamet dalja eskalacija situacije i kaze - da ga mnogo boli stomak?!
Tog momenta, tu pored njega i njegove majke naslo se nas jos troje odraslih. Zalomilo se da od ukupno cetvoro odraslih, jedna zena nema dece, jedna ima jedno dete, ja dvoje a majka decaka koji zapomaze na sav glas je cetvrta i ima troje.
Reakcije nas odraslih su bile sledece.
Gospodja koja nije imala dece dobila je nervni slom, pocela i ona da histerise i panici i da predlaze gazdarici da pod hitno zove hitnu pomoc.
Gospodja sa jednim detetom joj je nervoznim glasom predlagala da bi njen muz ipak mogao da odvede dete kod lekara, za svaki slucaj.
Ja sam se smeskao.
Majka deteta je samo rekla - ziveli, nazdravila sa nama i ignorisala dete.
Mali je prestao da place posle desetak sekundi i otisao da se igra.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:29 14.05.2010

mlekac,

sestro slatka...sve znaš.

Edit: blogovatelju, dobra priča
mlekac mlekac 13:54 14.05.2010

Re: Divan

blogovatelj
.
Gospodja koja nije imala dece dobila je nervni slom, pocela i ona da histerise i panici i da predlaze gazdarici da pod hitno zove hitnu pomoc.
Gospodja sa jednim detetom joj je nervoznim glasom predlagala da bi njen muz ipak mogao da odvede dete kod lekara, za svaki slucaj.
Ja sam se smeskao.
Majka deteta je samo rekla - ziveli, nazdravila sa nama i ignorisala dete.
Mali je prestao da place posle desetak sekundi i otisao da se igra.



Tipicno!
mlekac mlekac 13:59 14.05.2010

Re: mlekac,

Jelica Greganović
sestro slatka...sve znaš.

Edit: blogovatelju, dobra priča


Sto bi rekle Nislije - kude ti otivas, otrop se ja pa vrcem!

Jos uvek ti bezim za jedno!
Ljubi princeve i princezu - moja je uspela prekjuce da padne i sredi SREDNJI prst na OBE ruke!

Sreca da joj je doktor to imobilisao zajedno sa domalim, inace sledecih 10 dana ne bih smela da je pustim na ulicu, zamisli da ide sa srednjim prstima u vazduhu!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:24 14.05.2010

Re: mlekac,

Ne da mi još uvek bežiš, neg si me definitivno pobedila. Lekari su na meni poradili po pitanju sprečavanja da mi i na pamet padne još jedno. Posle tri carska.
QQ, pa kako joj je to uspelo!? Ok, znam da deci uspeva svašta nešto, ali kud nacilja i odradi dva ista prsta
jednatanja jednatanja 14:26 14.05.2010

Re: Divan

Hehe Jelice, verujem ti na reč, sveta trojka, kako i ne bi blagoslovena bila...Ne preostaje ti ništa nego češće da vadiš lončinu tj. ONAJ najveći lonac negde na dnu, ispod svih ostalih šerpi, koji miruje kao moj do momenata kada se armija useli u stan u obliku familije ili gostiju, a kod tebe kad se tvoj zmaj vrati iz Beča. Eno juče sam kuvala Székelygulyás, rekli bi Mađari, svinjski kotlet na kockice isečen, prodinjstan na luku, dodaš kiseli kupus, crvenu papriku, beli luk, zasoliš, zabiberiš, pa rižu od gore, može i slaninice, kuvaš. Pravi seljački, na kašiku.
jednatanja jednatanja 15:05 14.05.2010

Re: Divan

Gospodja koja nije imala dece dobila je nervni slom, pocela i ona da histerise i panici i da predlaze gazdarici da pod hitno zove hitnu pomoc.
Gospodja sa jednim detetom joj je nervoznim glasom predlagala da bi njen muz ipak mogao da odvede dete kod lekara, za svaki slucaj.
Ja sam se smeskao.
Majka deteta je samo rekla - ziveli, nazdravila sa nama i ignorisala dete.


Hah, koeficijent nervoze, moglo bi se ovo matematički dokazati. Mi prvom sinu panično iskuvavali flašice 11 meseci, drugom 4 meseca, trećem bi verovatno samo isprali četkom, vrelom vodom i mirna Bačka.
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:22 14.05.2010

Re: Divan

Da...neizbežni kada lonac...kod nas stoji pod plafonom...kad ga spustim svi se povaljaju od smeha i pitaju da li pred ručak moraju da kupe ulaznice za bazen...banda.
blogovatelj blogovatelj 05:37 15.05.2010

Re: Divan

Hah, koeficijent nervoze, moglo bi se ovo matematički dokazati. Mi prvom sinu panično iskuvavali flašice 11 meseci, drugom 4 meseca, trećem bi verovatno samo isprali četkom, vrelom vodom i mirna Bačka.


Kada se rodio nas stariji sin, posto je imao nesto malo paperja na glavi, a mi to nazivali kosom, odemo lepo u prodavnicu da kupimo decji sampon.
I to ne u prvu prodavnicu, nego u radnju specijalizovanu za bebe! Prodavacica sva svilena, na ranu da je metnes. Izvadila jedno pet vrsta sampona pa da biramo koji zelimo.
Tih dana 1995. godine intenzivno se na TV-u reklamirao Dzonson. I to ne jedan, nego dva. Dzonson i Dzonson. Poceli su tada bili proboj na probirljivo srpsko trziste.
Naravno u radnji su imali oba Dzonsona. I prvog i drugog. Bilo ih je dvojica, u jednoj flasici, ali su bili tri puta skuplji od Kosilija, za koji je meni majka pricala da je drzao moju glavudzicu u ispravnom higijenskom stanju.
Ja onda zeni bojazljivo predlozim da kupimo Kosilija. Umalo se nije razvela na licu mesta od mene. Zar njen sin jedinac da trpi Kosili na glavi?! To niikako nije mogla da dozvoli. Pa jos kupimo i neku specijalnu bebecu cetku za cesljanje paperja.
Onda je moja gospodja, svako vece posle kupanja, cesljala svoje cedo.
To je proslo, prosle tri godine, a mi dobijemo drugo dete,
On nije video ni jednog ni drugog Dzonsona, iskljucivo smo mu kosu najjeftinijim decjim samponom prali. Cetku za paperje nismo kupovali, imali smo je vec, ali je izuzetno retko bila koriscena.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:44 16.05.2010

Re: Divan

Ja sam iz čistog napada nostalgije kupala decu Kosilijem koji sam dovlačila iz matice i Merima sapunčićima. Zato da mirišu na moje detinjstvo. A, i šta im fali, sve je to isto...a te četke za glancanje bebećih glava, pa to je tek piš...mada, naši su bili počupavi, pa smo morali da primenjujemo, pažljivo, oštrije češkalice...ali nema smešnije pojave od očešljane bebe. Što bi rekla moja prababa - Ki kraljić!
mlekac mlekac 00:55 17.05.2010

Re: mlekac,

Jelica Greganović
Ne da mi još uvek bežiš, neg si me definitivno pobedila. Lekari su na meni poradili po pitanju sprečavanja da mi i na pamet padne još jedno. Posle tri carska.
QQ, pa kako joj je to uspelo!? Ok, znam da deci uspeva svašta nešto, ali kud nacilja i odradi dva ista prsta


To nikome nije jasno. Kaze, pokusala da se doceka na ruke. Zmu se pusi vec par dana, sve mu para na usi izlazi. Ceka da cika doktor kaze da je OK, pa ce, obecava, da je uzme 'pod svoje', t.j. na trening pravilnog padanja.

On je ovu povredu shvatio ko licnu uvredu - tata majstor borilacikih vestina a cerka ne ume ni da padne kako treba!
mlekac mlekac 01:32 17.05.2010

Re: Divan

jednatanja
Hehe Jelice, verujem ti na reč, sveta trojka, kako i ne bi blagoslovena bila...Ne preostaje ti ništa nego češće da vadiš lončinu tj. ONAJ najveći lonac negde na dnu, ispod svih ostalih šerpi, koji miruje kao moj do momenata kada se armija useli u stan u obliku familije ili gostiju, a kod tebe kad se tvoj zmaj vrati iz Beča. Eno juče sam kuvala Székelygulyás, rekli bi Mađari, svinjski kotlet na kockice isečen, prodinjstan na luku, dodaš kiseli kupus, crvenu papriku, beli luk, zasoliš, zabiberiš, pa rižu od gore, može i slaninice, kuvaš. Pravi seljački, na kašiku.


Joj, Tanja, ocu i ja...!
To mi je najomiljenije jelo od kiselog kupusa!
sandra969 sandra969 13:40 18.05.2010

Re: Divan

Divna prica!!
Kao i uvek-srce je to!
I mi smo nasu Princezu, prvu po redosledu rodjenja dece u nasoj porodici, kupali Kosilijem-mirise, ali ne jako i nekako mi se cinilo puno prirodnije, zbog nekih starih mirisa, mojih...
Tako smo nastavili i kasnije s drugim detetom-decakom i sad s bebom.
I tek smo sad u nasem stanu, s stambenim kreditom pod ruku, ali nase je i fali nam soba, ali samo kad pricam koliko ih ima, inace smo najvise zajedno. I smejemo se, jedni drugima najvise i najsladje.
A povodom hodnika i komsija-u zgradi u poslednjih 2 godine rodilo se 4 beba,ukljucujuci naseg bebca,inace pre toga s nasih tada dvoje dece zgrada je imala ukupno troje,pa se postojecim vlasnicima stanova cinilo da nas je bas mnogo, a tek sad. I mi smo mame kad smo pocele da setamo nasa mala zlata, ostavljale kolica u hodniku na ulazu. Zgrada nema lift, a 4 sprat nije blizu ni kad ne vuces nekoga sa sobom, a kamoli i jos ponesto....Hodnik nismo zakrcile, kolica su sve u koloni jedna iza drugih, ali smo isti suzile,iako to nismo htele i tu nastaje problem. Komsinica koja se buni, smetaju joj kolica, ima strasan problem - ne moze da prodje s kesom u ruci, tesko je, jer je usko....treba joj vise mesta, kaze...a nije ona debela, cak je vrlo mrsava....
Veruj, inace nisam bas cutljiv i trpeljiv tip, pogotovo na nepravdu i dalje reagujem, iako ni to vise ne deluje pametno,ali ovaj put sam se toliko iznenadila ljudskom gluposcu, zlobom i ne znam kako bih to imenovala....da nisam nista rekla, samo sam kimnula glavom.
Vidim da su ostale mame pomerile kolica, i ja sam, skoro pa u podrum,eto...
sta reci....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana