Piše: Dragana Soćanin, UG RODITELJ
Poštovani gospodine ministre,
Da li biste mogli, Vi ili neko od Vaših podanika da objasnite meni, ili Udruženju koje predstavljam, zašto Vas, osim kičme (nadam se brzom oporavku i uštedi para poreskih obveznika) boli uvo (da ne kažem mesto gde leđa gube svoje časno ime) za roditelje u ovoj zemlji?
Jel' smo mi šugavi, kužni, je l' dojenje zakonom zabranjeno? Čemu to, kada su Vam puna usta reformi, svetle budućnosti, kad onomad tapšaste po ramenu Krugolinu obećavajući joj divne uslove u porodilištima, porođaje kao san snova, „Bebi frendli“? Ako je za skupe operacije potrebno da se ide u inostranstvo, jer ovde ni takve aparate a ni stručnjake nemamo, za dojenje je potrebna mama, par grudi, beba i mnogo ljubavi i podrške, pažnje i pomoći – a to naše mame u porodilištu NE DOBIJAJU (ako bih opet da ulazim u polemiku oko toga, mislim da smo to apsolvirali, ako želite da se podsetite, posetite www.majkahrabrost.com, odeljak „priče iz porodilišta“).
Zašto nas, ministre, zamajavate osnivajući Radnu grupu za „Bejbi frendli plus“, gde ste i nas nesrećne predstavnike NVO sektora (GI Majka hrabrost, Bebac i UG RODITELJ) dovlačili da se rvemo s lekarima, kojima u glavama nije da mama treba da bude poštovana, da porodilište nije prasilište, a žena i beba imaju pravo na prirodnu ishranu (koja nam je kao sisarima predodređena i s kojom NIJE bilo problema dok se nisu multinacionalne kompanije dosetile da je sisa besplatna a da adaptirano mleko može da se naplaćuje). Pa suština programa „Bejbi frendli“ je podizanje procenta dojenja!
Nezavisne evaluatorke su jasno i glasno rekle da kod nas nema „bejbi frendlija“ i da nijedno porodilište u Srbiji ne sme tako da se zove! Nema ga! I nemojte mi pominjati velike planove, jer dok se Vaš rahmetli „bejbi frendli“ povrati iz kliničke smrti, pa dok oživi pa proradi, znate li koliko će se hiljada beba roditi? Koliko će mama proplakati noćima jer ne može da doji, jer ne zna kako? I koliko će lepih parica da zarade kompanije trljajući zadovoljno ruke što može skupo da naplaćuje nešto što je, od onog što telo nas majki pravi, lošije „kolko možeš da vikneš“?
Udruženje RODITELJ ne čine histerične mame ekstremisti koje žele da mašu sisama u javnosti i da druge ubeđuju u očigledno – da je majčino mleko najzdraviji, najbolji, najlakši i ako hoćete i najjeftiniji načn da beba započne život. Udruženje RODITELJ čine mame koje su upravo tako prošle, ostavljene izbezumljene u porodilištu, snalazile se same kako su znale (uglavnom uspevale uz pomoć interneta, podršku muževa i skupo plaćanje patronažnih sestara da dođu privatno i pomognu, iako su već od države plaćene da to rade).
Mi se već 5 godiina trudimo da pomognemo svim onim izbezumljenim ženama koje doživljavaju najgore trenutke u porodilištima, kojima se obraćaju sa „ženo“, „broj taj i taj“ i urlaju: beba ti je gladna, masiraj se, ti nemaš mleka, kakva si ti majka kad ne znaš da utešiš dete. Te iste ih otpuštaju iz porodilišta gde u našminkanim otpusnim listama piše „prirodna ishrana“ i gde umesto zamišljenog raja kod kuće nastaje pakao, jer niti beba zna da sisa, niti mama zna da doji. Tim mamama, osim časnih izuzetaka u porodilištima, poneke patronažne sestre i "Halo bebe", nema ko da pomogne. Mi im pomažemo, kako znamo i umemo.
Za ovih pet godina, otkako smo prvi u Srbiji počeli da obeležavamo Svetsku nedelju dojenja (da bi priču popularisali u javnosti i podizali svest o ovom problemu), mnogo žena nam se javljalo, pitalo, kumilo da im pomognemo. Smem glavu na panj da dam da o dojenju znamo više od mnogih zdravstvenih radnika, jer se oni (opet, čast izuzecima) time bave zbog plate, moranja, sad i bodova, a mi jer želimo. Ali, postavlja se pitanje naših kompetencija, svesni smo da naše mame savetnice treba da prođu kvalitetu obuku da bi još bolje radile. Treba da nauče osnove rada s ženama koje su u psihološki najosetljivijem periodu, kada im se dešava najvažnija promena u životu. I u toj našoj nameri imali smo veliku podršku upravo onog dela Vašeg zdravstvenog sistema koji vredi, a u koji Vi ministre nemate poverenje – ljudi koji se bave dojenjem, koji dele s nama istu energiju i entuzijazam.
Uz predlog projekta poslali smo Vam pisane podrške Servisa Halo beba( Gradskog zavoda za javno zdravlje), Batuta i na kraju UNICEF-a. Relevantne osobe iz UNICEF-a Srbija su nam direktno, više puta ponovile da će snažno podržati vršnjačke grupe podrške za dojenje, i da su one jedan od kriterijuma za procenu kvaliteta „bejbi frendlija“, onog koji je kod nas pokojni. I čije revizije ne bi ni bilo da Vašu pomoćnicu Elizabet Paunović nije bilo sramota što smo se na nekoj konferenciji u belom svetu obrukali pričajući kako imamo „bejbi frendli“ a ni 10 posto beba ne dobije da doji ubrzo posle rodjenja. Pa džaba mi toliko larmamo, da nju nije bilo stramota, ni te nesrećne Radne grupe (u kojoj lekari, viša bića, uglavnom s visine gledaju na nas NVO-ovce, niža bića, koja im smetaju i zabadaju prst u oči) ne bi bilo.
Lepo je gospodine ministre što Vi želite da ministarstvo podrži mlade narkomane i njihove porodice, simpozijume i škole koje održavaju Vaše kolege lekari, vaspitni rad s decom i priču o prevenciji bolesti.
Ali, ta deca moraju prvo da se RODE (a poželjno je kad su se rodila i da doje, ili će možda ministarstvo da plaća sve te kutije adaptiranog mleka).
Sram Vas bilo ministre!
Edit:
ostali smo duzni malo vise informacija:
- nas sajt: http://roditelj.org
- malo vise o nasim radom vezanim za promociju dojenja:
http://www.minzdravlja.info/downloads/2010/Maj/Maj%202010%20Odluka%20NVO.pdf edit2:Dodali smo i pisane preporuke za projekat, pogledajte, obavezno!