Pitomog psa lutalicu ozbiljnih dimenzija, šlep službenici, zaključaju, na par dana, u nekoj šupi da ga izgladne. Pa ga takvog odvedu na auto put i vežu najjačom strunom za metalnu ogradu koja razdvaja kolovozne trake. Zatim šlep eksperti bacaju par komada nečeg ukusnog na sred brze trake a kamion žute boje se parkira na pedesetak metara sa druge strane puta. Sve je spremno za provlačenje vozača namernika kroz "ražnjativ". Ako neko preživi sigurno neće da proverava "zašto kuče na autoputu arlauče?".
Na beogradskoj promociji moje prve knjige, jedna gospodža, sa diktafonom u ruci, je ovlaž prokomentarisala kolegenici da sam ja "pisac iz Niš". To me je navelo da se pohvalim da sam imao peticu iz gramatiku i iz srpski (molim korektora Kurira da ne dira moj izvorni niški da se ne svadžamo) i da vešto koristim sva četri padeža. Nominativ, genitiv, dativ - pisao sam za džabe na blogu, i davao, a da je došlo vreme za uzativ, da i ja malo uzmem. Ne znam kako publika ali ja sam bio oduševljen ovom mojom doskočicom sa padežima pa sam je mnogo puta prepričavao. Kako čujem imam i konkurenciju u kreiranju novih padeža.
U okolini Ražnja lingvistički eksperti iz čuvene "Auto šlep" akademije su uveli i osmi, veoma profitabilan padež "Ražnjativ". Da ne nabrajam prvih sedam, ne verujem da ću da ubodem bez zavirivanja u gramatiku, ali ovaj ražanjski padež se definiše pitanjima: "Koga?" i "Čime?". Praksa je pokazala da šleperi ne biraju ni koga ni čime kada je profit u pitanju. Samo da se zaradi.
Da krenem redom. Autoput Beograd Niš a boga mi i obrnuto, mislim da bih mogao da prevezem napamet. Tačno znam, što kažemo mi Nišlije, gde je asfalt skasan, gde je suženje zbog radova na putu ili klizišta ili gde su radarske patrole. Uzgred: Aleksinac, Jagodina, Bagrdanski tesnac...
U glavnom vozim poštujući zakon o bezbednosti saobraćaja, mada po nekad umem i da "nagazim". Tada pratim radnju i pored puta, ne bih li uočio saobraćajce sa foto aparatom montiranim na uređaj za merenje brzine. Nedavno sam sa kumom iz nekih opravdanih razloga (malo duže smo pili drugi jutarnji espreso) kasnio u polasku za Beograd. Kao što rekoh, auto put poznajem manje više kao svoj laptop, pa sam vozio prilično agresivno. Samo što je suvozač izustio "Kume uspori! Tu imaš često kučiće na putu!" uleteli smo u dramu. Na sredini brze trake nalazio se šareni džukac bezbrižno klopajući nešto. Pri brzini kojom sam išao, udarac u nepropisnog četvoronošca bio bi kao udarac u zid pri brzini od 80 km/h. Velikom srećom sa malo mog vozačkog umeća a i zahvaljujući kvalitetu auta uspeo sam da napravim besprekoran "moose test" cimnuvši volan desno pa levo taman dovoljno da zaobiđem jadno kuče i veliki problem sa kolima ili čak, ne daj bože "Jočićev sindrom".
Neko vreme smo ćutali a onda mi je kum rekao da se njemu desilo naleti na psa na skoro istom mestu. Kuče, snažan tresak, opasno zanošenje auta i vodena para iz polomljenog hladnjaka su izgledali mnogo jezivije nego u filmovima. Srećom preko puta je bio parkirani žuti šlep kamion i predusretljivi vozač. "Jebeš štetu važno je da je glava na ramenima. Sad ću ja da te pokupim kamionom."
Sumirajući priče koje znam, postao sam svestan činjenice da su još trojica mojih bliskih prijatelja imali identičnu situaciju i to baš kod Ražnja. Malo sam poradio na slučaju i kako sam uspeo da saznam od pijanog insajdera na nedavnom prvomajskom izletu priča ide ovako:
Pitomog psa lutalicu ozbiljnih dimenzija, šlep službenici, zaključaju, na par dana, u nekoj šupi da ga izgladne. Pa ga takvog odvedu na auto put i vežu najjačom strunom za metalnu ogradu koja razdvaja kolovozne trake. Zatim šlep eksperti bacaju par komada nečeg ukusnog na sred brze trake a kamion žute boje se parkira na pedesetak metara sa druge strane puta. Sve je spremno za provlačenje vozača namernika kroz "ražnjativ". Ako neko preživi sigurno neće da proverava "zašto kuče na autoputu arlauče?".
Šta sad? Predlažem, u ime vozača, da se pod hitno uvede neki prigodni padež, na primer "prezervativ", "hapsativ" ili "zatvorativ" da bi se sačuvali životi a i imovina naivnih vozača. Da mene nadležni pitaju, a i što da me ne pitaju, treba uraditi statistiku saobraćajnih nesreća izazvanih od strane nesrećnih životinja, pa ako postoji značajno statističko nagomilavanje u okolini Ražnja, tačnije na potezu Aleksinac - Ražanj, utvrdio bih koja šlep služba je bila prva po prihodima na tom lokalitetu. A onda, naravno, govnjiva motka. Zna se ko sme da se čačka u gramatiku. Samo pisci.
EDIT:
Da spomenem humaniju varijantu kolega "šlepera" iz okoline Bubanj Potoka, koji bacaju stare auspuhe i gume na put.
Autor: Strongman
Izvor: Kurir