Evo, još jednom Milo Đukanović na izborima u Crnoj Gori hametice porazi favorite najvećeg dela političke javnosti u Srbiji.
Zaludne su bile neprikrivene nade značajnih političkih krugova u Srbiji da je konačno pronađena formula koja bi mogla načeti Đukanovićevu političku dominaciju u Crnoj Gori. U poslednjoj nedelji kampanje bila je aktuelna priča gde je to sastavljena opoziciona ekipa koja garantuje izborni uspeh i početak Đukanovićevog pada. Sam Đukanović je bez ustezanja pokazao prstom na kabinet predsednika Srbije i njegova savetnika za region. U Beogradu su to vrlo žurno negirali i proglasili Đukanovića nervoznim. Istovremeno je urađena još jedna stvar koja se ne može protumačiti nikako drugčije nego kao pomaganje opoziciji, odnosno Medojeviću. Iz "tehničkih razloga" je odložena ranije ugovorena poseta predsednika crnogorske skupštine i lidera SDP-a, Ranka Krivokapića.
Na dan izbora, većina elektronskih medija u Srbiji je svakoga sata izveštavali o tome "kako se u 14 opština u Crnoj Gori odvijaju lokalni izbori", a mogli smo slušati i o izlaznosti urednije nego da se to događalo u nekom delu Srbije. E, čim su bili poznati prvi rezultati, minuo je entuzijazam. To je značilo da treba "daljinac" u ruke pa naći RTCG. Kad tamo, svuda Milo ili pobednik ili bitno popravio rezultat, a beogradski favoriti kukaju na uslove i biračko telo.
Ako Beograd baš želi promenu vlasti u Crnoj Gori (iako ne mogu domisliti zašto), za početak bi bilo najpametnije ne mešati se u stvari "sestrinske države". To se pokazalo potpuno kontraproduktivno po stoti put. Iz izbora u izbore, Milo je sve jači a rezultati mu sve ubedljiviji.