Pre 20 godina, 24. aprila 1990, spejs šatlom Discovery lansiran je i postavljen u gotovo kružnu orbitu oko Zemlje, na prosečnoj visini od oko 600 kilometara, Svemirski teleskop Habl (Hubble Space Telescope, HST, popularno zvan jednostavno: Habl). Taj teleskop spada u najdragocenije instrumente koje je iznedrila ljudska civilizacija. Doprinos Habla razvoju nauke i proširenju našeg znanja u brojnim oblastima nauke je nemerljiv.
Na slici su dva najslavnija teleskopa na svetu. Prvi je čudo tehnologije početka sedamnaestog, a drugi kraja dvadesetog veka. Oba su dovela do neočekivanih otkrića: prvi u svetu vidljivog, a drugi nevidljivog. S ovim prvim je radio Galileo Galilej i otkrio da je Mesec rapav, Mlečni put posut zvezdama, da Venera prolazi kroz faze i da oko Jupitera kruže sateliti. Sve to je pokazalo da je svet sasvim drugačiji nego što su ga ljudi do tada zamišljali.
Levo je okular (?) Galilejevog teleskopa, a desno primarno ogledalo teleskopa Habl
S drugim rade stotine naučnika od kojih za većinu nismo čuli, a koji su otkrili da je svet takav kakvim su ga neki teoretičari zamišljali, tj. da u centrima galaksija postoje crne rupe, da je svemir star skoro 14 milijardi godina (13,7 ako baš hoćete blizu) i da je dobro ispunjen tamnom materijom, koja se inače ne vidi, a i da svemir ubrzava širenje. Ovo zadnje je bilo baš frapantno otkriće. Niko tako nešto od svemira nije očekivao i zato je odmah počelo traganje za uzrokom - što je odlična tema za nobelovu nagradu.
Slike prvog od ova dva teleskopa prestale su odavno da nas zbunjuju, pa i interesuju, ali slike drugog su nešto sasvim drugo. Za naučnike istraživače one su izvor dragocenih podataka, za umetnike uzor i inspiracija, za sve ostale predivna misterija. Neke od ovih slika imaju veliku umetničku vrednost. Pričaćemo o slikama drugog teleskopa, a prvi nam je poslužio samo da bismo bolje videli koliki je skok nauka napravila od početka 17. veka do danas.
(Crtež Meseca kako ga je Galilej kroz svoj teleskop video).
Možda ovde nećete videti svoju omiljenu fotografiju koja je snimljena teleskopom Habl. To je zato što ćemo dati prednost drugim, onim koje se ređe viđaju. Imajte na umu da je Habl snimio blizu 200 hiljada fotografija i da je ovo što sledi sasvim skroman, gotovo jadan izbor.
FOTOGRAFIJE
Ova ilustracija je načinjena na osnovu podataka sa Habla i prikazuje razmeštaj tamne materije na velikim skalama u svemiru. Sliku sam stavio zato što je divna. Objašnjenje ilustracije prepuštam nekom ko je razume, a mi idemo dalje, tek smo na početku (ipak, koga jako zanima, ovde je jedno priručno objašnjenje ).
Duboko polje
Ovo je jedna od najznačajnijih fotografija ikada snimljenih. Iako zauzima tek deo ekrana vašeg monitora u njoj je smešteno 10 hiljada galaksija i nebrojeno mnogo milijardi svetova. Svaka tačkica koju vidite svet je za sebe.
Neke od ovih galaksija vidimo u trenutku dok je svemir bio star tek 400 miliona godina. To su najstariji objekti do kojih smo došli i ova fotografija predstavlja portret najdubljeg vidljivog kosmosa koji je čovek do sada video.
Fotografija se zove Hablovo ultra duboko polje, (Hubble Ultra Deep Field - HUDF). Bilo je potrebno četiri meseca da bi se došlo do ovog snimka.
Pogledajte još jednom ovu fotografiju. Šta mislite, da li smo sami u kosmosu?
M 83
Ovo što vidite je detalj vrlo atraktivne galaksije M83 koja se nalazi 15 miliona svetlosnih godina daleko od nas u sazvežđu Hidre. Spiralna je, sa prečkom iz koje izviru njeni moćni kraci. U tim kracima burno se pale grozdovi stotina hiljada mladih zvezda. To su uglavnom plavi i crveni superdžinovi. Otkud te zvezde? Pa, u kracima galaksija se nalaze velike količine gasova i prašine, a to je dobar materijal za pravljenje zvezda.
Galaksija se vidi i kroz dvogled, ali kao bledunjava pegica.
Arp 194
E sad, pazite. Ovo bi komotno moglo da se okači u neku galeriju moderne umetnosti. Vidimo jednu apstraktnu formu, dobro uravnoteženu, sa suptilnim valerima i odlično ukomponovanim bojama. Možda bi slika za nijansu bila bolja da se rotira za 180 stepeni kako bi veća masa došla dole, gde joj je prirodno mesto. Ali, u svemiru gore i dole ionako ne postoji pa umesto objekta možda posmatrača treba rotirati.
Okej, ovo je Arp 194, interaktivni par galaksija upisan u Atlasu neobičnih galaksija američkog astronoma Haltona Arpa. Ali, te dve galaksije su ovo gore. Dole je treća koja nije u vezi sa gornje dve. Cela skupina je od nas udaljena 600 miliona svetlosnih godina.
Arp 274, NGC 5679 triplet galaksija
I ovo su Arpove galaksije, tj. nalaze se u njegovom Atlasu neobičnih galaksija. Sa Zemlje se vide na 400 miliona svetlosnih godina u sazvežđu Virgo. Slikom dominiraju dve velike galaksije. Obe su bogate mladim zvezdama od kojih neke tek što su se upalile. Nasuprot ranijem mišljenju ove tri galaksije izgleda da nisu gravitaciono povezane.
Dve zvezde koje vidimo iznad, desno pripadaju našoj galaksiji.
NGC 2818
U središtu ove lepe šare nalazi se jezgro nekada moćne, gigantske zvezde koja je u svom poslednjem stadijumu u prostor poslala svoj spoljni omotač. Jednoga dana, kroz pet milijardi godina, i naše Sunce će napraviti takvu šaru i zadivljavaće neke Vulkance.
Ova planetarna maglina se nalazi u sazvežđu Pyxis (mi bismo rekli Kompas) koje se vidi sa južne Zemljine polulopte. Udaljena je 10 400 svetlosnih godina.
SN 1006, SNR 327.6+14.6
Ova elegantna pruga je stvorena nakon strahovite eksplozije zvezde. Bljesak te eksplozije putovao je 7000 godina da bi došao do Zemlje. Zapažen je 1006-te godine širom planete: u Kini, Japanu, Egiptu, Švajcarskoj, a možda i u Severnoj Americi. Danas astronomi misle da je to bio najsnažniji bljesak supernove ikada viđen na zemaljskom nebu. Egipatski astrolog i astronom Ali ibn Ridwan je te 1006-te zabeležio da se na nebu pojavilo telo skoro tri puta veće od Venere i da je celo nebo bilo obasjano njegovim sjajem.
Ali, ova pruga je samo detalj glamuroznog oblaka materije koji je zvezda izbacila u svemir nakon titanske eksplozije i vidi se na slici levo (označena kvadratićem). Ne zna se koja je slika lepša.
Arp 87
Dakle, dve galaksije, zahvaćene uzajamnim gravitacijama, polako se spajaju. Već su se sasvim izobličile i više ne liče na spiralne galaksije kakve su nekad bile. Nalaze se u sazvežđu Lava, na 300 miliona svetlosnih godina od nas.
Da li je moguće naslikati nešto lepše i elegantnije?
M74
Raskošna, spiralna galaksija upisana u katalog Šarla Mesijea (ovaj katalog je posebna priča, što sigurno znate i sami pa nećemo o njemu). Ima dva jasno izražena kraka.
Kada gledate sliku u celini vidite malo raščupanu galaksiju, sa brojnim pramenovima zvezda koje kao da su u nekom nervoznom kovitlanju izbačene u okolni prostor. Nalazi se u sazvežđu Riba (tj. Pisces ako više volite latinski), na oko 30 miliona svetlosnih godina daleko od nas.
Veil nebula
Cygnus loop je velika maglina u sazvežđu Labuda (Cygnus). Prostire se na nekih 50 svetlonish godina (hmm, ceo Sunčev sistem ima tek nekoliko svetlosnih godina u prečniku), a od nas je udaljena oko 2,000 svetlosnih godina. Ovo je najupadljiviji deo magline i zove se Veil nebula. Cela maglina je ono što je preostalo nakon stravične eksplozije gigantske zvezde, pre oko šest hiljada godina.
Tanani, fluoroscentni pramenovi koje vidimo podsećaju na dim cigarete. U stvarnosti oni su nežniji od tog dima. Vidimo samo one delove koji su prema nama okrenuti bočno. Ostali su toliko retki i prozračni da se ne mogu opaziti.
Cygnus loop je 5. sept 1784. otkrio Vilijem Heršel
Antennae galaxies
A šta kažete na ovo? Dve galaksije u sudaru. Otkrio ih je Viljem Heršel 1785. godine. Cela skupina se zove Antenae zbog dva duga mlaza zvezda, gasa i prašine (ne vide sa na ovom snimku) koji su izbačeni izvan, te liče na antene insekata. Jednog dana ove dve galaksije će se sasvim stopiti, a sada se još uvek uvrću i krive jedna oko druge. Nesumnjivo, u njima se dešavaju dramatične promene. Ko zna, možda nam sa zracima iz ovih galaksija stižu i krici umirućih civilizacija, samo mi nismo u stanju da ih zapazimo.
Sudari galaksija su u stvari nežni jer su rastojanja između zvezda ogromna pa u sudarima galaksije prolaze jedna kroz drugu bez fizičkog kontakta. Ali, gravitacija čini svoje. Može vas baciti u jezgro galaksije gde besomučno prže i razaraju sva moguća zračenja. Ili vas može izbaciti iz galaksije, kao što će to izgleda biti sa Sunčevim sistemom, jednog dana, kada u našu udari Velika galaksija u Andromedi.
Ove galaksije su daleko 45 miliona svetlosnih godina.
Evo i malo istorije: Pre hiljadu i dvesta miliona godina ovo su bile dve odvojene galaksije. Leva obična spiralna, a desna prečkasta spiralna. A onda su ove galaksije počele da se približavaju jedna drugoj. Bilo je to pre 900 miliona godina. 300 miliona godina kasnije projurile se jedna pored druge i gotovo se očešale. Ali gravitacija im nije dopustila da se daleko odmaknu i oslobode međusobnog uticaja i pre 300 miliona prve zvezde su počele da napuštaju svoja mesta u galaksijama i izlaze iz njih u vidu antena. Astronomi veruju da će se u sledećih 400 miliona godina jezgra ovih galaksija sudariti i postati jedno jezgro sa zvezdama, gasom i prašinom okolo.
Živi bili pa videli.
M82, cigara
M82 je galaksija nepravilnog oblika u sazvežđu Velikog medveda. Udaljena je 11,5 miliona svetlosnih godina, a gledamo je sa strane, bočno, tako da o njenom obliku možemo samo manje ili više pouzdano da nagađamo. Infracrveni snimci načinjeni pre pet godina su pokazali da galaksija ima dva spiralna kraka. Pre oko 100 miliona godina ova galaksija se mimoišla sa galaksijom M81 i to ju je sasvim deformisalo. Oblaci prašine i gasa u njoj su se uskomešali, urušili i sve to je dovelo do naglog paljenja brojnih zvezda.
Ljubinko Jovanović, M82 i M81
Gledano sa Zemlje, nalazi se u Velikom medvedu.
A sad: specijalitet! Nemojte se iznenaditi ako ovog trenutka čujete fanfare!
Foto: Stevan Marinković
Na ovoj fotografiji dr Tijana Prodanović, docent na Departmanu za fiziku u Novom Sadu, otkriva poslednje grandiozno delo Svemirskog teleskopa Habl. To je gigantska fotografija od 2,5 metra u širinu (ili visinu, zavisno od toga kako sliku okrenete), a koju je Astronomsko društvo Novi Sad dobilo na poklon povodom Hablovog 20. rođendana (istu fotografiju su dobili još i AD "Ruđer Bošković i ISP). Habl, naime, ima običaj da za svoj rođendan napravi i svetu pokloni neku izuzetnu fotografiju, fotografiju koja po kvalitetu i lepoti oduzima dah i ulazi u istoriju. O jednoj takvoj smo pričali. To je slika spektakularne lepote, a prikazuje detalj magline Karina. Ova najnovija je opet detalj tog detalja (potražite detalj „d1" na ovoj slici .
Evo šta je povodom Hablovog 20-tog rođendana i objavljivanje ove fotografije napisao Srđan Penjivrag, najveći i najstrasniji poznavalac aktuelnih planetarnih misija ne samo u Srbiji nego i znatno šire.
"Vrhunskim instrumentima i ogledalom od 2,4 metra Habl je pomerio granice znanja u bukvalno svim oblastima astronomije.
Fotografije koje pravi su čista umetnost, a informacije koje se kriju u njima pomažu nam da razumemo sam nastanak svemira, njegov razvoj i njegovu budućnost.
Habl je pre svega ogroman naučni i tehnički uspeh. Proizvod hrabrih ljudi koji su ga u svemiru četiri puta popravljali, ubacivali nove instrumente, žiroskope i kompjutere. Teleskop je jedan od najznačajnijih naučnih projekata u istoriji čovečanstva sa dubokim uticajem na savremenu kulturu. Hablove slike su svuda oko nas i velika inspiracija mnogima. Ove fotografije su ikone novog milenijuma.
Institut koji rukovodi teleskopom je danas objavio jednu od najlepših fotografija do sada. Svakako preporuka da se vidi u punoj rezoluciji (džinovski fajl od 500 mb), ali ni manja verzija nije loša"
I konačno, šta vidimo na fotografiji? To je gigantska planina hladnog gasa u maglini Karina, 7,5 hiljada svetlosnih godina udaljenoj od nas. Ovaj stub se sastoji uglavnom od vodonika pomešanog sa prašinom. To je i mesto formiranja novih zvezda. Gasni stub erodira pod ultraljubičastim zracima koji stižu sa vrelih novorođenih zvezda u okolini. Iz vrha stuba izviru snažni mlazevi gasa. Ove mlazeve izbacuje nova zvezda skrivena u oblaku. Još jedan mlaz se vidi niže, levo. I on svedoči o postojanju nove zvezde.
Ah, kako je veličanstven svemir.
I za kraj, pogledajte ovaj divan film: