Interpretacija događaja je slobodna i novinar ima pravo na nju, tvrdi Željko Cvijanović, novinar, u Kuriru od 9. 6. 2010.
Malo sam zbunjen. Mislio sam da je pravo novinara da profesionalno, objektivno i istinito izveštava javnost.
Nisam novinar i moguće da ne znam, zato pitam: ako je Cvijanović u pravu i ako novinar ima pravo na interpretaciju, kolika se količina «interpretacije» toleriše i kolika je sloboda interpretativnog odstupanja novinarskog izveštaja o događaju u odnosu na ono što se zaista desilo?
Sudeći po nekim tekstovima, u pojedinim medijima, u pravu je Cvijanović. Tačnije Cvijanović je u pravu 100%, a ja sam u apsolutnoj zabludi.
Evo, npr. u slučaju vezanom za moju malenkost piše jedan novinar: »Tako je na primer, prema zvaničnim podacima Agencije za borbu protiv korupcije, Nebojša Krstić stoprocentni vlasnik firme "Nova Communications" DOO. Tadićev savetnik je ranije povodom primedbi da se nalazi u sukobu interesa javno tvrdio da je prodao vlasnički udeo u svojoj firmi za šta se sada ispostavilo da je bila notorna laž.»
U citiranom iskazu postoji određena količina "interpretacije" na koju, po Željku Cvijanoviću, novinar ima pravo.
Da Cvijanović kojim slučajem nije u pravu i da novinar eventualno nema pravo na interpretaciju, u pomenutom tekstu moralo bi da piše ono što je tačno, to jest da je Tadićev savetnik javno tvrdio da je u skladu sa zakonom preneo upravljačka prava svoje firme...Ali da novinar nije osvojio pravo koje mu nudi Cvijanovićeva interpretacija novinarevog prava na interpretaciju, on ne bi prenos upravljačkih prava slobodno interpretirao kao prodaju vlasničkog udela i ja ne bih ispao notorni lažov. A time ne bi bila ispunjena novinareva zamisao. Zato on lepo pristupi interpretaciji onog što sam ja javno rekao, jer valjda, baš kao i Željko Cvijanović, misli da je to novinarevo pravo.
A zašta ja, očigledno pogrešno, mislim da je ordinarna glupost.