Večerašnjom utakmicom u kojoj se domaćin Južna Afrika sastaje sa reprezentacijom Urugvaja počinje drugi krug Svetskog prvenstva u fudbalu. Iznenadjujući završetak prvog kruga - pobeda već prežaljene oslabljene Švajcarske nad jednim od najvećih favorita Španijom - nagoveštava da će drugi krug doneti bolju i zanimljiviju igru. Za neke reprezentacije predstojeći mečevi su biti-ili-ne-biti. Konačno, niko nije siguran, te se očekuje puno žara i borbe.
Prvi krug nije doneo onaj kvalitet i uzbudjenja koja smo očekivali. To je možda i prirodno - ipak se radi o prvim utakmicama, u kojima ne se treba zaletati već čuvati i snagu i sopstvenu mrežu. Ipak, ne mogu se odupreti utisku da svetskim fudbalom sve više preovladjuje trend "bunkerisanja", opstrukcije igre protivnika umesto gradjenja sopstvene, ubijanja lepote fudbala nauštrb rezultata. Fudbal je odavno pre svega biznis, a tek posle nadmetanje.
Po mom mošljenju, u grupu bunkeraša na prvenstvu spadaju Južna Afrika, Urugvaj, Grčka, SAD, Alžir, Slovenija, Australija, Danska, Paragvaj, Novi Zeland, Slovačka, Severna Koreja, Honduras i Švajcarska. Neki su to bolje radili, neki su to morali da rade jer je protivnik bio prejak, a neki su jednostavno bili žrtve svoje postavke.
Napadački fudbal i opredeljenje pokazali su Meksiko, Argentina, Južna Koreja, Nemačka, Holandija, Brazil i Čile. Svaka im čast. U drugom krugu, neki će verovatno morati da se brane, a neki drugi će se probuditi i pridružiti ovoj skupini.
Konačno, jedna grupa reprezentacija izgleda ne zna ni sama šta i kako igra. Pored nas, tu su još i Fransucka, Nigerija, Engleska, Gana (bez obzira što su nas pobedili - verujem da će se ubrzo vratiti svom omiljenom bunkeru), Japan (isti slučaj kao Gana), Kamerun, Italija, Obala Slonovače, Portugal i, eto, Španija.
Sve u svemu: 14 bunkeraša, 7 ofanzivaca i 11 nitamoniovamo. Resultat je jasan: čak 21 gol manje nego 2002. godine
Kako se izboriti sa ovim? Meni se čini da je jedini izlaz da se pravila fudbalske igre konačno moraju menjati. Fudbal ima vrlo zastarela pravila, koja se menjaju samo kozmetički i to retko. Pogledajmo druge sportove: recimo vaterpolo i košarka su mnogo, mnogo drugačiji nego ranije. I fudbal je drugačiji (utakmice od pre 30 godina izgledaju kao da ih danas igraju deca ispod prozora). Nažalost, pravila su ostala ista i ne prate te promene. Birokratija FIFE i arogancija aglosaksonskih mogula koji iza scene vuku konce to ne dozvoljavaju.
Najsnažniji utisci ovog prvog kruga takodje uključuju:
- Vuvuzele. Ovo može biti simpatično, kao lokalni način navijanja. Moram. ipak, reći da mi se uopšte ne svidjaju. Taj jednolični zvuk potpuno ubija navijanje na koje smo navikli. Po mom mišljenju, nema prave utakmice dok cela tribina ne klrene složno da peva.
- Podrška Africi. Sjajno je što se prvenstvo po prvi put održava na ovom kontinentu. To je veliki impuls za prosperitet. FIFA je učinila i više - njihova kampanja One goal je odličan primer kako se to može.
- Afričko jedinstvo. Domaćini, kao i svi Afrikanci, navijaju isključivo za Afričke timove, ne za fudbal. Rekao sam već da ako bi se to desilo u Evropi, svi bi automatski bili proglašeni za rasiste.
- Sve se vidi. TV prenosi su odlični. Kamere su na sve strane, i stvarno imamo priliku da vidimo svaki detalj. Nema skrivanja (i čudno je da neki glupi fudbaleri i dalje pokušavaju da izblefiraju sudiju).
- Režija je odlična. Prenosi utakmica prikazuju fudbal, skoncentrisani su na igru. Samo retko, onako za garnirung, prikazuju publiku. Odlično - to je i svrha prenosa!
- Tehnika. Pitanje je danas šta je tehnika u fudbalu? I Brazilci su shvatili da to više nije driblanje i umiranje u lepoti. Tehnika je danas, to se pokazalo u mnogim utakmicama (kod nekih kao dobra a kod nekih kao loša): prijem, kontrola i predaja lopte. Nažalost, video sam dosta grešaka - najžalije mi je što je očit primer bio naš Krasić.
Šta reći o našima a ne ponoviti nešto što već nije rečeno? Čini mi se da su naši prekombinovali, da su bili neodlučni i zbunjeni. Neke stvari ipak zbunjuju - mene najviše uloga Žigića u prvoj utakmici i Tošićevo potpisivanje ugovora u sred Šampionata. Sa druge strane, nezgodno nam je pala ta prva utakmica sa glavnim konkurentom u grupi. Šteta što smo protivniku poklonili pobedu. Sad nam treba ili pobeda u obe utakmice ili da molimo Boga da Australija pobedi Ganu pa da se onda vadimo nekako protiv njih. Ne izgleda optimistički, ali šta je tu je.
Atmosfera oko Prvenstva je specifična. Nažalost, i dalje ga prate glupe emisije na nacionalnoj televiziji (ej, njih organizuje Zabavna redakcija RTS-a, ne sporstska - zato i nemaju mnogo veze sa fudbalom), stručni komentatori u studiju koji nemaju priliku mnogo da kažu, smotani ili nadobudni komentatori na licinom mestu i pritisak javnosti.
No, ovakva prilika ukazuje nam se jednom u četiri godine, pa iskoristimo je. Dolaze sve bolje i zanimljivije utakmice, siguran sam. Najviše očekujem najpre od utakmica u našoj grupi (petak u 13:30 je najvažnija), a zatim i od mečeva Argentina - Koreja, Francuska - Meksiko, Holandija - Japan, Kamerun - Danska, Brazil - Obala Slonovače, Portugal - Severna Koreja, Čile - Švajcarska i Španija - Honduras. Najzanimljivji dan biće, svakako subota.
Na blogu NNN smo se lepo družili tokom prvog kruga. Evo nove prilike da nastavimo da ćaskamo o fudbalu i stvarima oko njega.