ednom je Charles Bukowski rekao: "Drinking is an emotional thing." Proširila bih ja to i na hranu. Ne može to oko nje svako. Priprema hrane, kuvanje i uživanje u dobroj hrani, sa svom strašću i zadovoljstvom koje neko može tom prilikom pokazati, ne može se porediti sa trpanjem kakve bilo hrane u sebe, zato što je eto, vreme jelu. Priznajem da ja nisam bila oduvek ona koja voli da se bakće poslovima po kuhinji, ali ljubitelj dobre hrane sam bila - uvek. Sećam se kako je davno moja prva kuhinja bila opremljena osnovnim "alatkama", ali koje nisu bile često upotrebljavane. Hmm...mladost, ludost.
Danas je druga priča, i ja retko kad negde otputujem, a da svoj asortiman kuhinjskih "džidža" ne dopunim. Bilo da je to nadomestak nečega čemu je već istekao rok trajanja, ili nešto što još nemam. Poslednje čemu sam se obradovala je mermerni avan, za koji je B. dao čitavo bogatstvo, jer je moj stari drveni bio isuviše lak i nepraktičan. Da!... da završim tu priču o počecima mojih kulinarskih pokušaja! Žali bože što je to sve od "alatki" bilo vađeno iz lepo upakovanih svadbenih poklon-kutija, i kačeno po zidovima naše male kujne, kad je svoju pravu primenu doživelo mnogo godina kasnije. O tome, kako sam u prvim danima braka, čekala muža s posla da zajedno spremamo jelo ( na užas gladnog lava!), već sam pisala. Danas ne podnosim nikog u kuhinji dok kuvam, i to znaju i moj sin, i B. Mogu eventualno na terasi da mi čiste grašak, itakoto, he, he...
Imam nekoliko chef-ova ( mislim i na žene, i na muškarce) koji me danas fasciniraju umećem. Nemaju nekih velikih sličnosti, sem naravno nužnih stvari, a za mene, kojoj je drugo ime eklektika, su to uglavnom oni koji se strastveno upuštaju u potragu za kulinarskim delicijama. Anthony Bourdain je jedan od njih . S očeve strane francuskog porekla, sviknut i odrastao na francuskoj kuhinji, on ne krije da je to kroz njegov posao i život formiralo njegove skale vrednosti. Potiče iz dobre kuće, školovao se na Vassar-u, ali ga nije završio. Sve dalje diplome su bile chef-ovske. Živeo je burno u mladim godinama, i kako se to kaže na bezvezan način "koketirao s drogama". Kakvo koketiranje, bili su to kokain i heroin, LSD, razne pečurke peyotle tipa, itd. On sam u svojoj knjizi "Kitchen confidential" priča kako su tih godina u restoranu koji je vodio, svi bili high, na nečemu, i ako ništa drugo, zaslađivali čaj medom, u koji su bile potopljene psilocibin pečurke. Ta faza s drogama je hvala bogu iza njega. Čak je i cigarete ostavio, kad mu se pre par godina rodila ćerka. Dobro obrazovan, ume da pripoveda i piše veoma interesantne eseje i knjige koji se čitaju u dahu.
A. Bourdain-a pratim na travel kanalu kad god mogu. U onom serijalu "No reservation", ne mogu jedino da smislim njegova probanja egzotičnih i etničkih jela, kao što su presne oči foke kad je sa Inuitima, ovčije bele bubrege u Maroku, mravlja jaja u Meksiku, itd. Ali to je drugi deo priče o njemu, kao i onaj kad već počinje da koketira sa korporacijama. Kad vidite A. B. da sprema jelo i obilno koristi kečap, znajte da su se "omrsili" i on, i neka velika industrija.
Ja volim njegove recepte iz one rustik francuske kuhinje, za koju je majstor. On je uopšte majstor za tu jednostavnu bistro-hranu. Ovih dana za vreme ove žege, B. i ja smo živeli samo noću. Goste smo primali noću kad zasveži, i na terasi nam se praktično odvijao ceo život. Ja volim te letnje vrućine. Nema kuvanja. Nema escajga, nema pravila. Ima jedan Tony-jev predlog grčke salate, koji ja zovem in the heat of the night, i koji primenjujem na radost svih za stolom u vrelim letnjim noćima . Iznesem na sto tanjir sa feta sirom. U činiji isečena lubenica, led ledeni. Sedimo, pričamo, pijuckamo domaću dunju iz friza, i kao pirati nabadamo fetu i lubenice. Way to heaven!
A. Bourdain je ostao ljubitelj panka. I danas voli da ima onaj look bad boy-a, noseći uglavnom jeans, čizme i crnu kožnu jaknu. Najviše voli The Stooges i njihov album Fun House, kaže da je to njegov desert island disc.
Volela bih da na svojim putovanjima svrati i u Srbiju. Da proba naš kajmak, ajvar, i još mnogo dobrih stvari. I da ga jednostavno slušam kako strastveno priča o hrani. Čovek je faca i ima šmeka,časna reč. Da li i vi volite da kuvate, makar za ortake?
Tune by Iggy Pop and The Stooges