Iako sam nešto pročitao o kvalitetu ovog filma, koji svakog Australijanca natera da se srami, a bogami i druge, jer slične stvari su pre masovna pojava u svim društvima nego usamljeni slučajevi karakteristični za Distinguish, Rich Australian Society, ipak kada sam film sinoć video ostao sam bez reči.
Film je o dvoje mladih (Samson i Dilajla) koji su viktimizirani od prebogatog australijskog društva (domorodci) koje bi (kao i ostala društva) u svojoj arogantnosti i asocijalnosti, posmatralo mirno tuđe nesreće čak i najgore zločine, u svojoj egocentričnosti društva oslobođenog svega što bi trebalo da bude ljudsko, samo da ne bi ništa menjalo.
Isti film bi mogao da, malo izmenjen, bude snimljen u bilo kojoj novo-staro komponovanoj "demokratiji" u kojoj je jedina potreba biti bogat, pa makar to značilo i duboku nesreću i smrt čitavih grupa ljudi koje se odmahivanjem ruke viktimiziraju, označavanjem kao marginalna, kriminalna, asocijalna i po želji nastavite dalje.
Pomalo podseća na "Dom za Vešanje" jer je priča o dvoje mladih koji nasilno žive van "sigurnih" uobičajenih tokova (bilo građanskog, bilo socijalističkog) društva ali sa izvanrednm srećnim završetkom i potpunom izolacijom od sumanutog novcem, profitom i bahatošću, impregniranog društva, u kome je novac sve a ljudski život ništa, koje je sve drugo ali ne društvo u konvencionalnom smislu reči.
Maestralna gluma Rowan McNamara - Samson i Marissa Gibson - Delilah osvaja sa neposrednošću, prirodnošću i nada sve realnošću scena.
Režiser i pisac scenarija Warwick Tornton je slobodno se može reći napravio Deep Impact Movie, film koji se ne zaboravlja i koji posle gledanja ostaje u glavi gledaoca sa sve košmarom pitanja kuda idemo, ili još bolje kuda nas vodi naša asocijalnost prema drugima kao i koje zlo činimo svom bližnjem zadovoljavajući beskompromisne zahteve asocijalnog kapitalizma, sistema koji će nam kao socijalnim bićima doći glave.
Ovaj neopisivo dobar film koji još nije ni stigao u mnoge države Evrope (release data Australia 20 february 2009, Europa 2010, Srbija nije čak ni u planu) oni kojima je dostupan sajt: Fast Pas TV , mogu videti na Internetu.
Gorak ukus istine o nama razbija, u zadnjem kadru filma, ovlašan skoro neprimetljiv osmeh na licima dvoje aktera ove duboko humane priče koja se na sreću, posle niza nesreća, po njih, aktere, završava definitivnim bežanjem iz onoga što mi bez ikakvog razloga nazivamo društvenom zajednicom, a koje je izgubilo sve što je bilo i društveno i humano i zajedničko ostavljaući za sobom pustoš duhovnog i "bogatstvo" materijalnog.
Bilo koja ideologija je ideologija ljudske nesreće, ukljućujući tu i ranije slavljenu komunističku ideologiju.
cerski