Gotovo je prvo poluvreme Mundijala u Juznoj Africi plus je Luis Suarez poslao Juznu Koreju kuci…Ako se Kim il Dzongovi nisu spakovali, mogu svi zajedno kuci. Trenutno Milovan Rajevac pokusava da uhvati taktove i reci himne Gane…ide mu otprilike kao Italijanima protiv Slovacke ili nama pri pokusaju da damo taj jedan gol…
Taj dirljivi trenutak me je naveo da kazem jos nesto o snishodljivom pokusaju da kengurima uteramo jos jedan gol…da ponovim, jos jedan gol, ne da ih pobedimo, nego samo da damo bar onoliko koliko i oni nama. Ta misija naravno nije uspela i vredi se osvrnuti jos jednom na sve to, tacnije staviti tacku na sve u zelji da se gleda ozbiljan fudbal na miru…kazem ozbiljan, sto ne znaci obavezno i kvalitetan…ali verujem da ce ipak biti i toga…
Dakle, zasto danas za prolaz u cetvrtfinale igra Gana a ne Srbija?
Prvo i osnovno, zato sto je ta ista Gana pobedila Srbiju. Drugo, zato sto Anticeva ekipa, zahvaljuci svojoj nepreciznosti i par taktickih gresaka ispoljenih u svim utakmicama, nije uspela da odigra bar nereseno sa down under boys. Dakle, prilicno jednostavno. Iz istog razloga, srpski fudbal ce ispustiti nekih par dodatnih miliona $US koje bi TK iskoristio za svoje licne marifetluke, sto je dobra strana prilicno casnog desetodnevnog boravka na jugu Afrike. Medjutim ono sto je vaznije je to da je usled ispoljavanja tradicionalne srpske nesposobnosti da u kontinuitetu igra takmicarski fudbal na velikim i vaznim takmicenjima ispustena kolosalna sansa da se prekine nedosanjani san o velikom uspehu na velikom takmicenju in real time. Zbog toga sada moramo da gledamo kako nemacki fudbaler u dresu svoje mother nation slavi svoj fenomenalni gol protiv Donovana i grupe severnoamerickih entuzijasta, koje podrzava William Jeferson Clinton.
Antic je napravio nekoliko ozbiljnih gresaka. Sam je bio preimresioniran svojim dolaskom na Mundijal. To ozbiljan trener u njegovim godinama ne sme sebi da dozvoli…a ako je vec tako, mora sam sa time da se u mraku svoje sobe izbori, da niko ne vidi, ne cuje, ni ne oseti. Ocigeldno je da nije uspeo da odrzi nivo pozitivne atmosfere na odgovarajucim nivou od kako se utakmica sa Rumunijom u Beogradu zavrsila. Od kada je sviran kraj te utkamice i od kada je postalo jasno da idemo na Mundijal, nista vise nije bilo isto. Zasto? Ne znam, pitajmo njega…. U sve tri utakmice je imao taktickih promasaja…navescu samo jedan mozda i najveci, zrtvovanje i silovanje igre sa Zigicem kao solo napadacem, cak i kada je Pantelic bio tu, on a side. Verujem da ni trener Borce to ne bi uradio, jer svi znaju koliko je Zigic opasan u tandemu, sto je i pokazao protiv Nemacke, bez Balaka. Ovako, ostavio ga je da pluta i sve sam radi i sada je javnost ogrocena na njegove nezadovaljavujuce partije. Nepravedno.Nije bilo ljudski izvedenog kornera. Nije bilo suteva iz daljine. Nije bilo cestih izmena mesta, po cemu smo postali poznati i sto je nasu igru konacno ucinilo prijatnu za gledanje, posle mnogo mnogo godina. Odbrana je bila na bensedinima. Solidna, al daleko od britke i brutalno efikasne i neprolazne. Napad takodje…cesto u sansi, nikako u mrezi. Dosta soliranja, ne previse da budem iskren, ali u trenucima koji nam nisu isli u prilog, dovoljno da bude nepodnosljivo (citajte sta strani mediji kazu o nasoj igri).
Srpska reprezenatcija predvodjena Anticem je u prethodnih godinu i po dana, postala ekipa koja apsolutno svakog moze i manje vise treba da pobedi. To se u Juznoj Africi nije videlo i jedino sto je ucinjeno je da je slomljana ta karma o inferiornosti u odnsou na najvece. Svaka cast za to, ali u utakmicama gde se to kapitalizuje i koje resavaju sve, pokazano je mnogo toga iz arsenala proslosti: bojazljivost, neracionalnost, neprecizonost, staticnost, neodlucnost, inferiornost, snishodljivost, nemogunost da se napravi preokret…I to protiv reprezentacija u kojima nisu igrali njihovi najbolji igraci (Esjen, Muntari, Kjuel + par manje bitnih).To nam ukazuje da nismo nesrecno ispali sa Mundijala, vec da je mnogo toga nedostajalo da bi se faktor srece mogao prizvati kao krucijalni element u nasem preranom odlasku kuci. Otsili smo prerano, svojom krivicom, uprkos nesviranom penalu, imali smo svoje sanse-nismo ih iskoristili, trener je napravio nekoliko ozbiljnih propusta, niko nije odigrao na najvisem nivou, uprkos velikom trudu i to je to…dovoljno za ranije sletanje na Nikolu Teslu, a za plasman u polufinale borice se Urugvaj i verovatno Milovan Rajevac koji ce do tada mozda i nauciti himnu Gane, a ako ne, otvarace usta a u sebi pevusiti Boze pravde…
Toliko o nama, a sada da vidimo da li ce Donovan ipak uspeti da opet uveseli Bila Klintona i da li ce Maradona da zadrzi zatvorena usta svima onima koji jedva cekaju da progovore…Licno voleo bih da vidim ovu sliku ponovo…ovaj put on u odelu, ili mozda u majici sa Che-om ili eventualno u svojoj sopstvenoj iz 1986-e (koja mu je sada kao decija u odnosu na aktuelnu konfiguraciju tela), a Blater ga ljubi i daje mu zlatnu boginju…jako, zar ne…
Kako bilo: Vamos El Pibe de Oro, Mundijal je tek poceo….