Odgledah sinoć HRTV seriju pod gornjim naslovom i slobodno je mogu preporučiti od srca i onim koji slovensku (dojučerašnju) braću smatraju ovakvim i onakvim, ili još gorim (kao uostalom sve one koji nisu Srbi).
U četiri nastavka sa početkom Titove sahrane i zadnjih živih scena režiser nas vodi u prošlost bombastim najavama da je reč o "osobi" koja je bila poznata pod ni manje ni više od 80 različitih imena (?!) koja je kako reče moderator bila neprikosnoveni gospodar Jugoslavije.
Naslikaše i Stjepana Radića kao žrtvu srpskih nacionalista (što isti i jeste, žrtva), Mačeka kao razumnog političara koji u Beogradu nije imao sreće i tako dalje sve u četiri nastavka nečega što bi trebalo da izgleda kao osvrt na jednu u našoj povjesti a i u svetskoj jedinstvenu ličnost. Naravno da je Puniša Račić crnogorski političar ne rekoše ili je meni promaklo?
Izgleda su su malo hteli da iritiraju i Velkog demokratu Mićuna davanjem druge verzije o Nobelovoj nagradi za mir koja se nešto razlikuje od Mićunove demokratske publikovane u NIN - u, koji samo što ne tvrdi da je Tito izgubio Nobelovu upravo zbog njega Mićuna i nekoliko Hrabrih (salonskih Disidentskih "intelektualnih" gromada) sa Filozofskog Fakulteta u Bg. Bivša braća napomenuše da je Titu nobelova izmakla samo za jedan glas a ničim izazvano ne primetiše Herojsku Ulogetinu i Uzvišenu (valjad krvavu) Borbu Disidenata i samog Mićuna, protiv Ugnjetavanja i slobodu njiove pastve.
Slikajući poprilično realno (uz Titove lične komentare) deo koji je vezan za njegovo detinjstvo i rane događaje u njegovom životu, serija nas vodi u tamnicu SSSR Staljinove prćije iz vremena "ranog Komunizma" koji po predstavljenom slika i stanje koje je je sadašnjica (sa manjim fizičkim posledicama), kada su partijski (čitaj stranački) odnosi, običaji i moral, dupelizanje Najuzvišenijem vođi, cinkarenje u vidu davanja ocena i mišljenja o svojim drugovima uz znanje da je posledica smrtna kazna, dupeuvlakaštvo hijerarhijski nadređenim/oj drugovima danas preuzvišenoj Gospodi, aktuelno omiljena demokratska prakasa (izgleda nastala kao krivica Komunizma pa se protegla i drma i ovaj naš demo period), borba za vlast do istrebljenja protivnika, kao i sada jasno izraženu pohlepu za novac (kao univerzalno sredstvo plaćanja - koje to odavno niije, mada ga Sir Marks alias Levi tako objašnjava) koje pohlepe (ako je verovati seriji) nije bio oslobođen ni sam J.B. Tito.
Tu je i Zvonimirova Kruna , pa i spomen istom advokatu koji je branio Tita (u bombaškom procesu) a koji posle gle čuda u "Diktaturi" novonarodnoj, ali ne i demokrackoj, nije ucmekam na pravedan način, već (prosto neverovatno za one koji tvrde da je narodna demokratija Farsa) drsko nastavljajući da zivi pa čak i radi za vreme "divljanja komunističkih hordi" i braniše i samog kardinala Stepinca od razjarene komunističke soldateske koja nam oduze Milog Čiču, dade penzije Četnicima ( uspostavi jednu od najgroznijih diktatura- aktuelna tvrdnja demokrata) koga još svojski tražimo trošeći nemilice pare na putovanja i ostale potrebe, današnjih komesara pravde.
Čovek koji je na svojoj sahrani okupio svetsku Elitu (pa čak i Precednicu Majku SAD) preko 120 što glava krunisanih hrišćanskim, islamskim i DEMOKRATSKIM KRUNAMA (osim spomenute prcednice Majke), daleko više nego što naša Uzdanica UN okupi na svom averidž preskupom turističkom šoping boravku u Nju Jorku, za običan svet bavljenje za dobro naroda, Beograd sahranjuje (sada već "dokazanog najcrnjeg diktatora"), možda bi prigodniji bio Kumrovec (da ne kažem Požarevac) ili makar Zagreb, narod koji plače i zaklinje se sa Vidno uzbuđenim "rukovodstvom" (valda što znaju da i oni dolaze na red), da će nastaviti trasom koju spomenuti (u seriji i dobro inkriminisani) Josip Broz Tito za života trasira i u Amanet narodu ostavi, tragika i bol, nesigurna budućnost i miris budućeg Rata za oslobođenje od omrznutog Bratstva.
Narvno tu su i slike ubistva Aca Petrovića aka Karađorđevića i spominanje negove demokratije, kao i davanje jasne slike o nama danas omiljenim četnicima, generalima Simoviću i Nediću, čije pare (nedićevske, osim bezvrednog papira kao i Faktorovog) kao i kraljevske rečeni Tito promenu (odkupi od naroda) i uvede svoje.
Braća jasno ukazuju da je Komunizam (?) importiran iz Hrvatske a da smo mi Srbi sarađivali sa okupatorom (naši Voždovi u otadžbini) sa sve nepokornim Dražom vs dr. Maček koji je od samog početka Rata bio ubeđen da će pobeda biti na strani saveznika. Spominje sa i obećanje hrvatskim Velikodostojnicima dato u Moskvi u vezi sa nezavisnom državom kao i "prokletstvo" Zvonimirove Krune.
Sve u svemu izgleda da su naši (srpski) prađedovi, tate i mame iz tog vremena odmah posle rata zajedno sa sve Beogradom podjarmljeni od strane uvozničkog lobija nasilno uveženog iz Hrvatske, koja tvrdnja na prostorima Srbije koja je teritorijalno sve manja i manja i danas ima reklo bi se tradicionalno sve više odjeka.
Import komunizam (zločinački kako ga sada i u Srbiji nazivaju) je zamenjen a kako je zamenjen sa import demokratijom oslobođenom od prideva narodna, je posebna priča.
Ako bi se sve začinilo biberom srpskog (bolje rečeno beogradskog) Hegemonizma , čitaj Liderstva, što prilikom rasprave oko Titoističke Narodne demokratije nije moguće u potpunosti, ali i te kako moguće u periodu Karađorđevijanske "demokratije"ostaje posle gledanja gorak ukus promašenosti jednog projekta socijalizma sa humanim licem kako je Titoizam zapisan u Istoriji.
cerski
p.s. posle jakog suverena, bezvredni suverenčići obično razbijaju veliku tvorevinu prethodnika kako bi ostvarili i povećali svoje, po njima neprikosnovene privilegije, a kako je podanicima to nikog ne intersuje.Smrt Komunizmu sloboda kome ???????????