Kako reagovati na grubost i prostotu, na bahatost koju smo, bar u ovoj zemlji, tako dobro upoznali da na njen otužno-bljutavi ukus, ukoliko ste iole pristojni ne možete da reagujete drugačije nego mučninom. Naravno, našom mučninom ili pak pristojnošću ne rešava se ništa. Oni koji bi, da je pameti, odavno već morali da budu politički mrtvaci ─ poslednjih meseci i dana opet izlaze iz svojih sanduka i kidišu na poslednja utočišta ljudskog dostojanstva i zdravog razuma u ovoj nesrećnoj i poniženoj zemlji.
Ideološki vampiri nahranjeni (mito)manijom vlastite (nacionalne) veličine usudili su se da po drugi put spreče pokušaj promocije Peščanika. Ono što u tom kontekstu valja da se zapitamo jeste: dokle ćemo to više da dopuštamo i da trpimo?! Ima li granica mazohizmu (građanske) Srbije koja i dalje dopušta da njenu institucionalnu moralnu vertikalu predstavlja dobro uhodani trojac bez kormilara: Velimir Ilić ─ Dejan Mihajlov ─ Aleksandar Tijanić.
Reći ćete možda, pa kakve sad to veze ima.
Pa naravno da ima.
U zemlji u kojoj ovaj može da postane ministar:
U zemlji u kojoj ovaj može da bude direktor nacionalne Televizije:
A ovaj: generalni sekretar Vlade:
i scene poput današnjih iz Aranđelovca ne trebaju uopšte da nas čude.
U društvu u kojoj su ovo poželji modeli ponašanja, državi koja na tako bahat način šalje poruku ─ ponašajte se ovako i bićete: a) ministar b) direktor c) sekretar vlade, čiji moralni sistem vrednosti počiva na negiranju zločina ili pak iznalaženju opravdanja za iste, ne može ni da očekuje ništa drugo i ništa bolje.
Od političkih partija u danu njegovog događanja incident u Aranđelovcu osudlila je samo Liberalno demokratska partija koja je izdala sledeće saopštenje:
LDP: Ponovo "spontano dešavanje naroda"
Liberalno-demokratska partija saopštava da je politika vlade Vojislava Koštunice koja Srbiju vraća u devedesete danas posle incidenta na tribini Peščanika u Aranđelovcu dobila pun zamah:
Organizovano dovoženje partijskih aktivista i huligana, ponovno 'spontano' dešavanje naroda, samo je uvod u stvaranje atmosfere linča i jednoumlja koja treba da bude kišobran i maska za propalu politiku koju aktuelna vlast sprovodi u pregovorima oko Kosova, ali i odnosima sa Evropskom unijom.
Pitanje glasi: šta čekaju ostali!
p.s.
odgovor(e) svakako ne očekujem - pitanje je više retoričke prirode
p.p.s.
naša bolest, naravno, i dalje ima ime: