Svet dobija novog (novcatog) svetskog prvaka u fudbalu.
Prvi put evropska ekipa osvaja trofej van Evrope.
Utisci o igri
Fudbal je bio ispod očekivanja. U grupama relativno loš, ali kako je takmičenje odmicalo utakmice su bile sve kvalitetnije. Prvo kolo je bilo očajno (naročito mi), u drugom kud i kamo bolji fudbal, u trećem su počele eliminacije, jer u prva dva skoro niko nije obezbedio dalji plasman (ni ispao). U osminu su prošle uglavnom ekipe koje su i zaslužile (osim Gane :P). 1/8 finala je donela mnogo bolju igru, mnogo jači tempo i puno neizvsnosti, a četvrtfinale sve to na kvadrat. Iskreno, meni je najbolja utakmica bila Urugvaj - Gana (ne sećam se da sam gledao jednostavniji i zdraviji fudbal) tako da je Gana pokazale da nije džabe među 8 najboljih. Nemci su devastirali papirno jake Enleze i Argentince, ali su oslabljeni u polufinalu naleteli na prejake Špance koji su im bukvalno sakrili loptu (opet). Dodatni strah fudbalskom svetu je ulila mladost Nemačke reprezentacije. Takođe oslabljeni Urugvaj nije mogao dalje. Holanđani deluju ozbiljnije nego ikad (mada su im i sudije tolerisale van bomela - najveće govno na mundijalu). Španija - jaka ko zemlja.
...obeležili mundijal
Dijego Forlan - Igračina.
Tomas Miler (bolji od Ditera i Hansija - naslednik Gerda i njegovog broja 13).
Vesli Snajder - uživanje je gledati ga cele sezone.
David Vilja - pernamentna opasnost po protivnički gol (osim iz penala ;))
OktoPol - fudbal je izgubio svaku rezultatsku nizvesnost, ko ga je slušao - obogatio se.
Larisa Rikelme - prelepi crveno-beli dres je izgubio smisao.
+ Klose prišao Zubi, Vuvuzele... i naravno čemerno suđenje.