Aranđelovac poznajem dobro. Radio sam tamo pet - šest godina putujući svakodnevno iz Beograda. Upoznao sam mnogo dobrih, vrednih ljudi.
Tokom devedesetih znao sam svu opoziciju iz toga grada. Grkovića, Fleša, Baneta kafedžiju, Eru iz Banje, Čakija, Grka, Veska...nekima se ne sećam imena, ali to i nije bitno.Pomagao sam im oko organizacije zimskih protesta 1996/97, i tek negde početkom januara uspeli smo na ulicu izvesti nekoliko hiljada ljudi što je za taj grad gde je SPS ima potpuni primat, bilo čudo. Govorio sam na tim skupovima i rado se toga sećam.
U Aranđelovcu tokom devdesetih nije uopšte bilo radikala. Imali su opštinski odbor stranke koji je predstavljalo nekoliko smešnih likova ali ni jednog odbornika niti pak uspeha na bilo kakvim izborima. Tamo su glasove uzimali samo Sloba i Vuk. No, ako je danas radikal predsednik opštine u Aranđelovcu, to samo znači da su SPS-ovi glasači otklizali u svoj prirodni rezervat - ka radikalima.
Aranđelovac, odnosno ljudi u gradu, gaje neki osobeni lokal patriotizam koji je za mene bio do tada neviđeno iskustvo. Ima tu kod starosedeoca izvesne "benigne mrzovolje" i rezerve prema došljacima, prema novom i nepoznatom,a rečeni lokalpatriotizam svodi se na to da je važnije "jesi li iz Vrbice", nego koja ti je ideologija.
No, Aranđelovčani imaju gradski duh. I čitajući ovo oko prekida "Peščanika", gde je vidljivo da glavnu ulogu igra predsednik opštine iz Topole, te da su tzv. patrioti dovoženi iz okolnih mesta, sumnjam da danas na prekid "Peščanika" gledaju blagonoklano. Oni jesu spora, inertna sredina ali sam siguran da će nakon ovoga što se dogodilo tamo rasti otpor prema primitivizmu. Mislim da će mnoge ovo "prodrmati".
Eto, to bi bilo moje mišljenje u odnosu na Aranđelovac i Aranđelovčane. Oni po mome uverenju nisu u ovoj priči toliko bitni. Mnogo je bitnije nešto drugo. Drama oko "Peščanika" samo je jedan od niza događaja koji nam ukazuju šta nas čeka i šta su nam pripremili ostatci starih struktura, onih koji zaista drže Srbiju u okovima i već dvadeset godina sviraju istu melodiju. Mislim da je na sceni programirani haos tako karakterističan za devedesete godine nadograđen još nekim originalnim privescima.
Kako danas teže prolazi priča o spoljnim neprijateljima, pogotovo onim koji su dohvatljivi, sve je okrenuto unutra. Unutrašnja destrukcija. Obnova priče o izdajnicima, stranim špijunima i plaćenicima, o snagama "koje iznutra ruše Srbiju i prodaju Kosovo". A ko je to, zna se..NVO, LDP i "Peščanik".
Osim toga, generišu se i drže pod kontrolom sukobi unutar istih grupa. Pa samo ove godine zabeležili smo sukobe unutar političke bošnjačke zajednice i islamske verske zajednice. Usput, oba politička lidera bošnjačke zajednice su članovi vladajuće koalicije.
Pre neki dan smo zabeležili sukob unutar navijačke grupe na severu Zvezdinoga stadiona. Sukob koji nikakve veze nema sa utakmicom ni događanjima u fudbalu.
Šta će se događati sledećih dana, videćemo.
Kopira se Putinova organizacija u Rusiji. Izgrednici iz Aranđelovca sebe zovu "naši". Kao i kod Putina. Oni Putinovi hodaju zagrnuti zastavama sa njegovom slikom i kad se policija obračunava sa njegovim političkim protivnicima priskaču u pomoć.
Prekjučer je Putin pobedio na ruskim izborima. Pljušte čestitke sa ovih naših strana. I ne samo čestitke nego to neke strašno i nerazumno ohrabruje. Čitajte danas vesti i videćete da vladika Artemije poziva na rat za Kosovo. Ja očekujem sve više ovakvih poziva.
Sve je to u istoj torbi....
I još nešto. Kad se producira programirani haos, nered i bezakonje ne radi se ništa drugo nego piše pozivnica vanrednom stanju ili diktaturi...
Da se o tome ne radi...