Znate onaj osećaj kad ispadnete ovca, znate da vam se neko smeje a ne možete mu ništa? Odnosno, mogli biste ali skuplja dara nego mera...
Odem na nekoliko dana u jednu poludivlju zemlju. Nije baš ni Afganistan ni Liberija, izgleda prilično civilizovano, svaki dan sve bolje... Pogotovo što je ta zemlja meni oduvek draga, ljudi su generalno prijatni, gostoljubivi... Većina, kao što će se ispostaviti.
Sastančim ja... Čovek koji mi je jako bitan kaže bogami meni su dosadile vrućine i otišao sam na more u moju kuću. Ako ćeš da dođeš ovamo – bujrum, ako ne dogovorićemo se mejlom, ja u grad neću pre ponedeljka... ako i tada.
Ništa onda, ko će još i da ide do njega, dogovorićemo se mejlom. Međutim, ispostavi se da sam bio vrlo efikasan - a i domoroci - niko nije kasnio, svi uradili što su i kad su obećali, sve obavim u roku i završim sve sastanke poslednjeg dana do 2 popodne. Putujem nazad tek sutradan u podne (mnogo komplikovane veze da menjam kartu, ništa ne dobijam). Pozovem ja kolegu važi li onaj poziv još – važi, svratim u prvi rent-a-kar preko puta kancelarije u kojoj sam završio poslednji sastanak, downtown, strane forme svud okolo, ko bi sumnjao. Imate kola – imamo – daj, javim hotelu da odoh dan ranije...
Već mi se na prvi pogled rent-a-kar firma ne svidi preterano (poludivlja zemlja, nema Avisa, Hertza...). Ne mogu kola da se vrate na aerodromu nego mora da se dođe kod njih. Ajde, usput mi je, nije problem. Onda, kažu mi cenu u stranoj valuti ali kad dam karticu vidim da je obračun u domaćoj ali po nekom kursu koji ima samo kod njih. Hebeš 5-10€ razlike, nema veze, gde da sad tražim drugi r-a-c. Kola morate da vratite oprana (začas se isprljaju, takve su džade) i sa onoliko goriva koliko ste preuzeli, dakle ¼. OK.
Zašto sam uzimao kola? Javnog prevoza praktično nema odnosno jedini javni prevoz su minibusi sa znojavim lokalcima, staju na svakom ćošku i voze gladnu godinu. Mogao sam, naravno, da uzmem taxi ali kontam taxi vozi najkraćim putem a ja ću taman da prođem lepim i slikovitim putem preko planina koji nije najbrži (ni najsigurniji!!!) ali mnogo lep, prošao sam tuda neke 94. i baš mi se svidelo... A i svoja kola - svoja slobodica da stanem gde hoću i kuliram koliko hoću.
Stignem ja na sastanak, sve super prođe, još stignem i da odem na kupanje, predveče nađem lep hotel na samoj obali mora (usput vidim da je hotel poluprazan i iscenjkam se da mi spuste cenu za 30%, plaća firma al' što da dajem više), večeram vrhunske škampe u marinadi, nikad bolje u životu jeo nisam i sjajnu ribu (uz pivo, sa vinom im baš i ne ide, imaju ili neko čisto sirće ili pristojna vina po 60 € boca, na čašu ne toče)...
Ujutru me probudi more i sunce, baš je lep život, ja zadovoljan što sam em obavio posao em i neplanirano uživao... U povratku još malo blejim usput, svratim još ponegde, malo kasnije nego što sam planirao stignem u glavni grad, ne stignem da operem kola i dopunim gorivo. Kažem firmi da naplati. Klinac u radnji zove gazdu telefonom, baja proba da mi naplati 25€ za četvrt rezervoara, kažem da ne dam i ne pristajem na bezobrazluk. Krene mali da kuka pa opet sa šefom na telefon... na kraju kaže daj 15€ za gorivo i 5 za pranje, ja platim, uzmem račun i kažem im da su cigani i vaćaroši na sitno i da nikad više neću da dođem kod njih i da ću da preporučim svojim prijateljima da im niko nikad ne dođe. Naravno, u radnji sede dvojica komšija, krenu oni meni da kako sam ja bezobrazan i da ja njih hoću da izvaćarim... Zahvalim se ja komšijama na brizi, hvalanijetrebalo, izađem, uzmem taksi za aerodrom.
Sletim u civilizaciju, uključim telefon, stiže SMS utvrdili smo da je šoferšajbna slomljena i naplatićemo vam slomljenu šoferšajbnu! Naravno, meni dim na uši. Zovem banku, kažem stvar takva i takva, kaže banka jeste, skinuto vam je već 315€. Kažem ja ali nisam za taj harač ništa potpisao, imam potpisano da sam kola vratio u ispravnom stanju, ne priznajem, to je vaćarenje...
Kaže banka sasvim je moguće i verovatno da ste u pravu ali sitna slova u ugovoru o najmu (svakom, to je standardni ugovor, svi ga prepisuju) kažu da ako se ustanovi naknadno šteta mogu da vam naplate. Preporučujemo Vam da se konsultujete sa svojim advokatom, kad stiigne mesečni izveštaj za karticu, možete da reklamirate ali nije sigurno da ćete išta uspeti, znate koliko imamo takvih slučajeva.
I šta sad živ čovek da radi? Uzmu ti pare i naprave te ovcom pa se ti tuži i žali. Da se vraćam tamo i angažujem razne policije – u startu je daleko skuplje od tih 315€. Videću sa firmom šta pokriva osiguranje, bilo moje ili firmino, i mogu li te pare da se izvuku. Ali osećaj da te neko izradio i smeje ti se a ti mu ne možeš ništa – e za to je Mastercard!
Oh, da u pitanju je zaista Mastercard.