Zgodan datum ovaj 5.decembar. Inspirativan za pisanje. Beše jednom jedan 5.oktobar, sećate se? Prođoše od tada mnogi novembri, vreme curi kao pesak u peščaniku. A ništa...
Nije meni žao što stojim u redu za vizu za ulazak u Evropsku uniju (pardon, za bugarsku vizu), nije majke mi. Ne znam ni šta će mi, ionako nemam para da bilo kuda putujem. Malko su poskupeli zejtin, 'leba, mleko (meso, 'fala bogu, još uvek šalju rođaci-seljaci), pa se sve više naprežem da vratim kredit. Onaj što sam ga uz'o da kupim kompjuter bez PDV-a i opismenim se. Doduše, imam mali problem sa ovim engleskim. Ali, kad sam našao u rečniku šta znači ono copy i paste, lakše mi je. Plaćam ja te rate redovno, i ništa se ne razumem u to što evro skače. I zašto skače. Baš me briga! Imam ja moju siguricu od 9.000 dinara! A i cipelama sam nekoliko puta menjao đonove, sve pare odoše na obućara! Kako se i ne bi izlizale, kad pređem 20 km do Slikatora da kupim za bebca pelene sa PDV-om. A, Riksi mi tu odma' do kuće. Al' mnogo skupo.
Iznerviraše me tu, pre neki dan, neki što popuju po nekim tribinama, bož' sačuvaj. Hoće Kosovo i Metohiju da nam uzmu. Neka su ih isterali! Znam ja ko njih plaća i ko je sve to smislio još pre mnogo godina da bi nas istrebili. Ispričao meni komšija Sokol. Fin čovek, patriota. Vodio on mene na jedan fini sabor, kulturan. Sve akademici, ne k'o ova bagra. Tamo niko nije došao da se dere i urla zato što ljudi pričaju! A, lepo su govorili o jadnom čoveku što je nevin u apsu. I knjige su mu prodavali, sve sa onim lepim naslovima, onako – narodskim.
Nego, taj moj komšija Sokol, dobar čovek. Malo bije ženu, a ćušne i decu, ali nije loš. On to samo kad popije, a izgleda da je alergičan na 'ladne špricere i vruću prasetinu. Postao on tu neka mala vlast, pa da vidiš kako se prolepšao. Obuk'o odelo i namestio zube, pa svaki dan ide u centar na skupštinu. Ne može, kaže, u zgradu opštine da uđe, ne daju mu nekakvi "zelenkasti", sve ih pobiše. Ali, nije se samo Sokol maskirao u gospodina. Da vidiš još trojicu iz moje ulice. Kad dođu na vlast, vele, svi ćemo da budemo gospoda. Mnogo mi se, stvarno, palanka prolepšala.
E, ne mogu više da pričam sa vama. Počela mi je serija na ovoj nacionalnoj televiziji. Dobra je to, stara serija, nisam imao vremena da je gledam kada su je prvi put pustili. Pre deset-petnaest godina! Zato sada ne propuštam ni jednu epizodu. Posle mi je super ono luče što venčava one ljude, i to za džabe. Da je na nekom drugom kanalu, to bi mnogo koštalo, sto posto! Ali, neka. Nek' se ljudi vesele. Zato i plaćam pretplatu i poklanjam pare nacionalnoj. Pitate me zašto? Zato što sam Srbin, zato što sam emotivan čovek...