Otpisalo mi moje milo i drago Ministarstvo zdravlja.
Međutim, čim mi je poštar predao kuFertu, znala sam da nije ništa dobro. Tražila sam da mi pošalju dva debela izveštaja (vidi prethodni blog), a kuFerta laka ko pero. Takođe mi nije jasno ni što su smarali siroma poštara i trošili pare iz budžeta na poštarinu, kad sam lepo napomenula da informacije želim dobiti u elektronskom obliku. Izgleda da su kompjuteri državnoj upravi još uvek najveća moguća Babaroga. Ili je, pak, u pitanju dosledno držanje za onu staru narodnu: "Zašto da bude jednostavno (i jeftino), ako može da bude komplikovano (i skupo)."
Elem, piše meni moje milo i drago Ministarstvo zdravlja 'vako:
"Na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja ("Službeni glasnik RS" br. 120/04; 54/07; 104/09 i 36/10) i Vašeg zahteva broj: 500-01-804/2010-07 od 22.07.2010. godine, obaveštavamo Vas da iz opravdanih razloga nismo u mogućnosti da Vam tražene informacije dostavimo u regularnom roku i da ćemo ih dostaviti što pre, a najkasnije u roku od 40 dana, na osnovu člana 16. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja."
Čitam i mislim se: ala oni mene zahebavaju... Zavlače me i odugovlače, čekaju da se bura smiri, da javnost zaboravi. Pa se prosto nađem uvređenom i povređenom što se prave pojedinci i ko zmija noge skrivaju i odugovlače da mi daju ono što je moje.
Nije prvi put da se vlast ponaša kao da su joj građani protivnici, a ne saradnici na istom poslu. Čak su počeli bahato da se ponašaju i prema jedinim dvema institucijama koje vredno i pošteno rade na razvoju pravog građanskog društva, pa počeli da prete Ombudsmanu i Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu privatnosti.
Ali, dobro. Ćeraćemo se još 25 dana. Pa da vidim šta će tad poštar da mi donese.
A što se ovog ponižavajućeg odnosa tiče, imam da kažem samo jedno:
Pamti pa vrati.
Na izborima.