Sex| Život| Životni stil

Pružiti ruku gejevima, čemu?

vladimir petrovic RSS / 30.09.2010. u 15:54

                                                                          Nemo' da se lažemo! Sve je u tome da li neko ima ili nema ono što Španci nazivaju cojones  (doslovno: muda)

Ako sve bude u redu, a izgleda da hoće, uskoro ćemo imati Paradu ponosa u Srbiji, kao što to imaju mnoge civilizovane zemlje Zapada. Neka bude! Znam, neki će slegnuti ramenima i reći da ni mi u Srbiji, izgleda, ne možemo živeti "free from the poison of foreign influence". Da li je baš tako?

1. Moj drugar S. i ja, po završetku kancelarijskog radnog vremena, na putu (valjda) prema kućama, svratismo u bistro "Pourquoi pas?", na piće. Pitam ga šta mu prvo pada na pamet kada čuje najavu da će se uskoro, po prvi put, održati Parada ponosa, u Beogradu.

S. odgovara kao iz topa: "Niko ne sme da vas bije"! Znam, znam da nisam originalan sa ovom izjavom, da mnogima ona evocira uspomene na jednu veoma nepopularnu, pa i omraženu, ličnost iz naše bliske istorije, ali mislim da baš te reči mogu iskazati dosta kada se pomisli na one koji će biti na Paradi ponosa. Učešće na tom skupu  jeste lični izbor, pa nadležni organi ne bi smeli dozvoliti da dodje do poziva na nasilje i samog nasilja nad učesnicima/učesnicama. U Srbiji moraju shvatiti, oni koji kasne u tome, da drugačiji svet jeste - moguć. Naime, oni pravolinijski-misleći moraju prestati da ubedjuju sebe i ljude oko njih da je ono kako oni misle i šta oni rade - najispravnije, te se moraju učiti da pokazuju toleranciju prema - gejevima. Ne samo na Paradi ponosa, nego i u svakodnevnom životu posle toga. Sve je u tome. Što se mene lično tiče, moj seksualni kredo jeste: If it feels good and you don't hurt anybody....why not?

Ja: Slažem se. Ovo me podseti na stavove jednog meni veoma dragog čoveka (J.), čoveka s kojim sam povremeno u vezi, a koji je od onih koji stalno pokušavaju "da ustanove zašto je nešto - nešto". Tako je jednom, u nekom širem kontekstu, govorio o našim zabludama oko shvatanja greha i prava na greh. Za pravo na greh protiv opšteprihvaćenog sistema vrednosti još nekako uspevamo da se borimo, tvrdio je on, ali najteže je izboriti se za greh protiv sopstvenih uverenja i načela. Pritom, on greh definiše kao iskliznuće iz usvojenog sistema vrednosti. S tim u vezi, ne smemo stalno videti grešnike u drugima, ali ni u sebi. Tek kada, dakle, u drugima i u sebi prestanemo tražiti grešnika, počećemo da vidimo - čoveka. Jer, na kraju krajeva, nema ničeg lošeg u tome biti grešan, loše je nemati svest o sopstvenim greškama. Sve ovo što tebi pričam, caro fratello, nema/ima konkretne veze sa gejevima; prisetio sam se da mnogi gejeve vide kao grešne osobe, osobe koje su "iskliznule iz usvojenog sistema vrednosti". Moja poenta, dakle, jeste u tome da se moramo boriti protiv stigme (u smislu ljage, sramote) homoseksualnosti u društvu, da ne smemo na gejeve gledati, narodski rečeno, kao na - bele vrane. Jer, različitost per se ne bi morala biti greh, a homoseksualnost je samo jedan varijetet seksualnosti. S tim se danas slažu i naučnici. 

2. Srbija je još uvek prilično konzervativna država po pitanju postojanja seksualnih različitosti. Proces dekriminalizacije gejeva (naziv gejevi je, prosto rečeno, eufemizam za homoseksualce, premda je ispravnija upotreba akronima LGBT osobe) je formalno završen u svim zemljama Balkana, ali se društveno prihvatanje gejeva dosta sporo odvija. Mnogi ljudi se u Srbiji osećaju osramoćeno kada se o njima govori kao o homoseksualcima. Mediji su zabeležili slučaj nekoga ko je izvršio samoubistvo kada je otkrivena njegova tajna, pa se njegov brat, na sahrani mladićevoj, pitao: "Kakav je ovo svet u kome je lakše da se čovek ubije nego da bude ono što jeste - gej"? S tim u vezi - u kontekstu potrebe da se javno mnjenje u Srbiji menja, navešću i umesnu izjavu jednog poznatog, mladog srpskog političara, da je u Srbiji legitimno kad muškarac ubije muškarca, ali je potpuno neprihvatljivo da muškarac poljubi muškarca.

Jovan Ćirilov je u pravu kada piše: „Uvek je uvredljivo kada se čovek, muškarac ili žena, svodi na svoju seksualnu dimenziju; naročito u slučajevima kad se za nekoga zna (ili samo pretpostavlja) da je homoseksualno nastrojen".

Prema tome, ja razumem delovanje gej-aktivista (ma koliko mi, ponekad i pomalo, zasmeta njihov prepoznatljiv jezik agresivnog marketinga) na organizovanju Parade ponosa u Beogradu kao ispravan pokušaj familijarizovanja javnosti sa njihovom stvari. To je OK, pošto pritom imam u vidu da su oni umnogome doprineli da u poslednje vreme dodje do primetne promene javnog mnjenja u većini zemalja Zapada prema gejevima (lezbejke su, srećom, uvek nekako bile, kroz istoriju, manje - mete za odstrel!). S druge strane, u nekim drugim zemljama, manje uredjenim i manje demokratskim, i danas, na početku XXI veka, homoseksualnost ostaje krivično delo, ili se u glavama mnogih ljudi tako doživljava. Na gejeve se gleda sa predrasudama - mnogi ih vide kao feminizirane (pritom se lezbejke vide kao muškobanjaste), i uglavnom ih smatraju osobama opsednutim seksom. Ima i verovanja da su svi gejevi potencijalni pedofili, mada naučnici dokazuju da ovakva nastrana naklonost kod njih nije izraženija nego kod heteroseksualaca. Neki drugi, medju obrazovanijim homofobima, homoseksualnost jednostavno karakterišu kao selfish hedonism.

Da se ne zavaravamo: i u zemljama Zapada, u kojima se redovno, svake godine, održavaju Parade ponosa, i u kojima se o homoseksualnosti otvorenije govori, ankete pokazuju da odredjeni procenat stanovništva još uvek gleda na gejeve sa prezirom, pa i strahom. Mnogi ih ne žele za partnere u poslu, za susede tamo gde stanuju ili za učitelje njihovoj deci. Neki ih neće ni u vojsku. Drugim rečima, na homoseksualnost gledaju kao na nešto gore od pobačaja, preljube i prostitucije. Može li se tako? Ljude treba edukovati!

S tim u vezi, svako ugrožavanje prava hemoseksualne manjine, organizovano ili pojedinačno, odnosno njihovo getoiziranje - jeste pogrešno i neprihvatljivo za vreme u kome živimo. Pritom se mora imati u vidu da je kroz celu istoriju čovečanstva fenomen istopolne seksualne privlačnosti bio prisutan u skoro istom procentu (jednocifrena brojka), mada oko te brojke ima neslaganja, jer neki veruju da ide čak preko 10 posto, što meni nekako pre deluje kao wishful thinking.  

Da se nešto razumemo: sigurno je da nije vrlina biti gej, ali nije ni - mana. Bilo kako bilo, naša je civilizacijska obaveza da priznamo gejevima pravo na svoju različitost i pokažemo toleranciju koju nam sadašnji civilizacijski razvoj nameće.

Stoga, neka predstojeća Parada ponosa u Beogradu ne bude „prilika za slobodno gadjanje", kako se to neko neumesno šali. 

3.

                                                                
A kako stoji sa susednim zemljama? Pomenuću fenomen Hrvatske. Iskreno govoreći, to je, takodje, jedna konzervativna zemlja, pod jakim uticajem Katoličke crkve. Medjutim, budući pod velikim pritiskom Evropske unije, i zbog silne želje da što pre postane njena članica, Hrvatska u poslednje vreme pravi znatne pomake napred. Povorke ponosa se tamo održavaju uzastopno, već nekoliko godina, iako ne bez problema; navodno se priprema i nacrt zakona koji bi trebalo da dozvoli sklapanje istopolnih brakova, kao što je to slučaj sa još nekim evropskim zemljama.

A da je društveno prihvatanje gejeva u Hrvatskoj do pre nekoliko godina išlo sporo pokazuje i potresan film Dalibora Matanića „Fine mrtve djevojke", sa porukom u stilu: „Mrtve lezbače najbolje su lezbače!".  

 

4. Ja ne znam kolika je učestalost gejeva medju naučnicima (recimo, medju fizičarima i matematičarima!), ali znam da ih ima dosta medju umetnicima svih disciplina (književnicima, muzičarima, slikarima, sineastima i drugima). To čak tera neke ljude da veruju da su duše gejeva umnogome umetničke per se, he, he, he... Što se mene tiče, budući da sam ekonomista po vokaciji, osećam se dužnim da pomenem da homoseksualaca ima (i bilo je) i medju vrhunskim ekonomistima; tako je Džon Kejnz (John Maynard Keynes, 1883-1946), najveći svetski ekonomista XX veka (neki kažu i svih vremena), bio - gej. U pitanju je bila jedna izuzetno inteligentna i stručna ličnost, umnogome vanserijska, da čak i danas nema iole dobrog ekonomiste u svetu koji neće ponekad uzviknuti: „Svi smo mi kejnzijanci".

Ne mogu a da se, kao literarni aficionado, kratko ne osvrnem na situaciju u svetskoj književnosti. Naravno, tamo ima dosta stvaralaca koji su bili - homoseksualne orijentacije, ili se, pak, veruju da su bili. Da pomenem, iz tog mnoštva, trojicu (Engleza, Španca i Nemca) iz davno prošlih vremena:

- Vilijam Šekspir. Ima dosta priča oko njegove seksualnosti; neki akademik je ironično rekao: „Posve je sigurno da je bio homoseksualac, biseksualac i hetereseksualac". A naklonost homoseksualnosti mu se najviše pripisuje zato što je mnoge svoje divne sonete, uključujući i „Mogu li te uporediti sa letnjim danom" ("Shall I compare thee to a summer's day? /Thou art more lovely and more temperate..." ) posvetio jednom - plavokosom mladiću.

 - Federiko Garsija Lorka. Taj izvanredan pesnik, najveći koga je Španija dala, koji je umeo  oči svoje da isplače za nastradalim prijateljem-toreadorom (ponavljajući ucveljeno A las cinco de la tarde!) bio je - (prikriveni) gej. Naime, sve navodi na pomisao da je Lorkina životna kriza bila uslovljena njegovom istopolnom seksualnom orijentacijom; njegovi biografi ukazuju ‘da je bio neprilagodjen, da nije mogao živeti zadovoljno u društvu koje odbija kao pogrdu njegovu urodjenu seksualnost, u biti niti perverznu niti sramotnu'. ¡Qué dolor!

- Tomas Man. Bio je porodičan čovek, sa velikim brojem dece. Njegova knjiga "Smrt u Veneciji" (Der Tod in Venedig), koju je na srpski znalački prevela Anica Savić Rebac, mnogi smatraju najboljim delom takozvane ‘gej književnosti'. Veruje se da je Man bio "gay friendly", mada neki tvrde da je bio i više od toga, ali da je, zapravo, uspevao da, rigoroznom samokontrolom,  prigušuje svoj nagon ka homoerotskom, jer je takav nagon u gradjanskom društvu tog vremena bio osudjivan i zakonski (Oskar Vajld) i moralno.

Navešću i tri primera iz sadašnjosti; u pitanju su Englez, Amerikanac i Kolumbijac/Meksikanac, s tim što su oni danas (itekako) deklarisani homoseksualci, te otvoreno govore o ‘the Love that dares not speak its name':

- Alan Holingherst (Hollinghurst, 1954). Za knjigu "Nit lepote" (The Line of Beauty) dobio je najveću britansku književnu nagradu Buker, 2004. godine (The Sunday Times je pisao: Roman koji je zaslužio Bukerovu nagradu više od ijednog prethodnog dobitnika). Ta knjiga je prevedena na srpski, kao i "Bazenska biblioteka" (The Swimming Pool Library).

- Majkl Kaningem (Michael Cunningham, 1952). Dobitnik je najveće američke književne nagrade (Pulitzer Prize for Fiction) za knjigu "Sati" (Hours), po kojoj je snimljen "deeply moving" film, pod istim nazivom, sa Nikol Kidman i Meril Strip. Ta knjiga je prevedena na srpski, kao i roman "Meso i krv" (Flesh and Blood). Za Kaningema se kaže da nastoji prikazivati "neobično istinit portret savremene Amerike", pa ga neki kritičari uporedjuju sa Apdajkom, Majlerom i Rotom.

- Fernando Valjeho (Vallejo, 1942). Jedan od južnoameričkih eminentnih maricónes, čija je knjiga "Bogorodica i plaćenici" (La  virgen  de  los  sicarios) prevedena na srpski. Po toj knjizi napravljen je i film  sa istim nazivom. Poznata je Valjehina poruka, sa dozom preterivanja, „da je homoseksualnost harmonično sparivanje jednakih, dok je heteroseksualnost životinjsko mešanje dve različite vrste" (Homosexuality is a harmonious pairing of equals but heterosexuality is a bestial mixing of two different species).

5. Da se vratim na predstojeću Paradu ponosa u Beogradu. Samo od sebe se postavlja pitanje da li će ona nešto promeniti u javnom mnjenju Srbije?

Hoće i neće. Ali više hoće nego što neće. Najpre, ponavljam da je za Srbiju imperativ da sve organizacijski prodje OK. A ništa za to što će se već sutradan mnogi, verovatno, smejati i reći nešto u stilu: Tresla se gora, rodio se miš! Prodje i to čudo! Jer, neće se posle toga stvari mnogo (i ponajmanje brzo) menjati, ali je potrebno da se Parada dogodi da bi se stvari, ma koliko polako, ipak menjale, u smeru edukovanja naroda  Što će biti dobro za gejeve, ali i za samu Republiku Srbiju - to vispreni političari već osećaju, ali ne smeju, duše jadne, to javno priznati.  

Naime, kao što svi manje-više znamo, ponekad je potrebno da se u životu dogodi neka stvar koja je sama po sebi glupava i beznačajna - ali bez koje se ne može ići dalje. Neka se Parada ponosa dogodi - ne zato što će to biti šou koji će, pored ostalog i po svojoj živopisnosti, zadiviti mase (pa Beograd nije Sao Paulo, gde je na Paradi ponosa učestvovalo preko 2,5 miliona ljudi; eh, Srbi nisu - Brazilci!), već zato što je po nekakvom marfijevskom zakonu, potrebno da nam se i takve stvari dogode, da bismo išli dalje. Važan je, dakle, simbolički značaj Parade. Prema tome, ne smemo bežati pred, velsovski rečeno, 'veselom grubošću života'.

Ako su naši zapadni susedi imali slogan „Hrvatska to može progutati", prilikom njihove poslednje Povorke ponosa, siguran sam da će i Srbija, ovom prilikom progutati svoju Paradu ponosa. I, što je najvažnije, da će napokon pokazati da se može odupreti prizemnim iskušenjima, te hvatati korak, koliko-toliko, sa demokratskim zemljama, u čemu mnogo zaostaje. Takodje, nadam se da će se, posle Beograda, Parade održati u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i još nekim gradovima.

6. Na kraju, slobodan sam da pomenem da je spisateljica Biljana Srbljanović jednom rekla, parafraziram, da joj na nerve idu oni koji, svaki put kada žele nešto reći o gejevima, pa i pozitivno, najpre naglase: „Ja nisam gej, ali... „. Odlična opaska Biljanina! I ja se pitam: takvo ogradjivanje, čemu? Ovo pominjem zato što mi se čini da ne bi bilo pristojno da (i) ja završim ovaj svoj blog sa tom famoznom floskulom „Ja nisam gej, ali... „.

Gejevima treba, dakle, pružiti ruku! Pritom mi na pamet padaju i reči Jukija Mišime: Postoji nešto što se zove ljudsko srce, i niko ne zna zašto ono kuca.

 

NOTA BENE: Napisao sam ovaj blog kao svoju podršku predstojećoj Paradi ponosa u Beogradu. Kako bi rekli Francuzi (C'est le moins que je puisse faire), to je najmanje što mogu da učinim. Ili najviše?

I još nešto. Mada povremeno čitam blogove veselog kolege Pedje Azdejkovića, sećam se da sam jednom, na početku mog blogovanja, bio vrisnuo na njega rečima: Faggots, you're gonna rot in hell,  onda kada je pravio flagrantne sprdnje sa - patrijarhom Pavlom. To mi je tada prvo palo na pamet, a tako reagujem (u stilu: Have you no sense of decency, Sir?) samo kad me gejevi previše iznerviraju. Srećom, retko se to dogadja.

Atačmenti



Komentari (223)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

brandname brandname 12:58 01.10.2010

Re: Još podsećanja

Zašto nema Remboa, a ima Verlena? Meni njih dvojica nekako idu zajedno, he, he, he…

Idu - u paru, takoreći; samo sam bio skloniji da Remboov drôle de ménage s Verlenom tumačim, pre, kao izolovani incident, na nivou mladalačkog istraživanja vlastite seksualnosti nego kao trajno opredeljenje. Ovo zato što ima malo podataka o Remboovim seksualnim preferencijama - osim za Žermena Nuvoa - kao i životu uopšte, posle Verlena i poezije, kada ga je, izgleda, jedino interesovalo da se obogati trgujući po Orijentu*.
Up.: "Vratiću se sa udovima od železa, mrke kože, besna pogleda: po mom izgledu sudiće da pripadam jakoj rasi. Imaću zlata: biću dokon i surov... Biću spasen. A sad sam proklet."
(Btw. Kao patetično-poetični mladac nisam uspevao da shvatim njegov radikalni raskid s poezijom - za koju je bio tako demonski talentovan. Kako godine prolaze, sve ga bolje razumem. "Pisati, čemu?"
Ako Remboa uvrstimo na spisak - a složiću se da ispunjava uslove - onda se mora naći mesta i za V.Vulf, pa i za Lua Rida - iako je elektrošokovima "uspešno izlečen" od homoseksualzma.
(I opet sam, sigurno, nekoga preskočio...)
Hteo sam da (makar) pomenem Ženea (koji je malo prejak za mene, sa frazama u stilu: Un male qui en baise un autre est un double male!), ali sam odustao.

Drago mi je da si, bar u komentaru, to učinio, pošto ga ja - grešnamiduša! - prevideh, a uticao je na mene, ne toliko u knj. smislu, koliko tim radikalnim biografskim empirizmom po kom umetnikov život treba da bude takav "da rodi osećanje koje nazivam poezijom."
Začudilo me je da pominješ Pitera Ekrojda. Nisam znao da je on gej.

"Reputedly, he first realised he was gay at the age of 7."

*"Čitav svet poznaje Remboa, a niko ništa ne zna o njemu. To je jedna legendarna slika koja teži da uskoro postane ikona." (Etijambl)
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:04 01.10.2010

Re: Još podsećanja

Hvala na odgovoru. Dosta stvari si pokrenuo, imao bih puno toga da prokomentarišem, ali sada ne mogu ići u širinu. Reći ću samo dve-tri stvarčice.

Brandname
...samo sam bio skloniji da Remboov drôle de ménage s Verlenom tumačim, pre, kao izolovani incident, na nivou mladalačkog istraživanja vlastite seksualnosti nego kao trajno opredeljenje


Uf, ovo me zbunjuje. Trajno opredeljenje, čemu? Preferiram (mladalačko) istraživanje sopstvene seksualnost, koje može i treba da traje, i kada prva mladost prodje.



Kao dečko, voleo sam ovu sliku Verlena i Remboa (Verlaine, Rimbaud)
.
Btw. Kao patetično-poetični mladac nisam uspevao da shvatim njegov radikalni raskid s poezijom - za koju je bio tako demonski talentovan


Pa šta? Zar sve (u životu) mora da se shvati? Ne mora.
Ali ovo te vadi
Kako godine prolaze, sve ga bolje razumem. "Pisati, čemu?"


Vidiš, mene je baš taj Remboov potez oduševljavao.
Čini mi se da sam već pisao ranije o Rejmonu Radigeu (Radiguet), koji je za uzor imao Remboa, koji je u 17. godini postao čudovište, a već u 20. godini skončao (mislim na Radigea). I nije živeo uzalud.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:36 01.10.2010

Rembo, Verlen

Brandname
"Čitav svet poznaje Remboa, a niko ništa ne zna o njemu. To je jedna legendarna slika koja teži da uskoro postane ikona." (Etijambl)


Evo jedne od prvih pesama Remboa (imao je 16 godina), koju francuska deca uče napamet, u školi:

LE DORMEUR DU VAL

C’est un trou de verdure où chante une rivière
Accrochant follement aux herbes des haillons
D’argent ; où le soleil, de la montagne fière,
Luit : c’est un petit val qui mousse de rayons.

Un soldat jeune, bouche ouverte, tête nue,
Et la nuque baignant dans le frais cresson bleu,
Dort ; il est étendu dans l’herbe, sous la nue,
Pâle dans son lit vert où la lumière pleut.

Les pieds dans les glaïeuls, il dort. Souriant comme
Sourirait un enfant malade, il fait un somme :
Nature, berce-le chaudement : il a froid.

Les parfums ne font pas frissonner sa narine ;
Il dort dans le soleil, la main sur sa poitrine
Tranquille. Il a deux trous rouges au côté droit.

a evo i trejlera filma Total Eclipse, o vezi Remboa i Verlena, (Remboa igra Leonardo di Caprio)

wukadin wukadin 08:51 01.10.2010

Više mi se sviđaju

kao što to imaju mnoge civilizovane zemlje Zapada.


... divlje zemlje Istoka. Ma ne, civilizovane su te zemlje još od kad su se ovi na Zapadu verali po drveću
To da nije problem kako neko voli da sexa (bilo je toga i među samurajima, nešto tako pročitah) nego odnos prema životnim vrednostima, da li se sve svodi na isprazna zadovoljstva... mrzi me više objašnjavati. Tzv. gej kultura je samo mali deo cele problematike, međutim odličan lakmus. I tako - više mi se sviđa Singapur nego Holandija, više Rusija nego Nemačka, više Kina nego Amerika...
Ako će neko da me "šalje" zbog takvog izbora, neka. I ja sam pitao neke što su u Srbiji ako im se ne sviđa. Da je do politike i javne "kulture" odavno ne bih bio u Srbiji.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:32 01.10.2010

Re: Više mi se sviđaju

Wukadin
...divlje zemlje Istoka. Ma ne, civilizovane su te zemlje još od kad su se ovi na Zapadu verali po drveću


Mi pripadamo Zapadu, pa zato za merilo uzimam druge zapadne zemlje.

Istok je nešto drugo.

By the way, kada sam svojevremeno pisao blog o Mišimi, ja sam pomenuo, čini mi se, da je Stari Japan veoma nalikovao Staroj Grčkoj po pitanju odnosa prema istopolnoj privlačnosti. To je bilo tako i u vreme samuraja (muškarci su se često voleli medjusobno, a ženili su se samo da bi ozbezbedjivali potomstvo). A kada su došli prvi hrišćanski misionari, iz Evrope, oni su se zgražavali, te im je jedan od prvih ciljeva bio da ukažu kako je to greh pred Bogom da muškarac voli i seksa se sa drugim muškarcem, he, he, he...

Drugo, mislim da je postotak homoseksualaca na Istoku približan postotku na Zapadu (ne verujem u teoriju da su neki narodi više skloni tome).
wukadin wukadin 12:39 01.10.2010

Re: Više mi se sviđaju

Prvo, kada govorimo o pripadnosti Zapadu mogao bih početi od Špenglera i njegovog pojma pseudomorfoze - kad jedna kultura prihvata oblike koji joj nisu organski svojstveni (recimo). Ne znam u kojoj su meri tu Srbi slični Rusima, no znam (da, tvrdim da znam) da taj Zapad ne gleda baš na Srbe kao svoje (recimo kao što gleda na Čehe). Zašto je to tako, mogli bismo do Gavrila & Ferdinanda, no to nije ovde tema... Osim u meri merila. Kad smo kod toga - setih se moje rasprave sa jednim "rasno svesnim" gde rekoh da Rus i Tatarin sličnije gledaju na gej paradu nego Rusi i Holandez, iako su ovi drugi iste rase... Nevermind.
Hoću da ovu vašu primedbu posmatram kao prosto obrazloženje svoje priče, jer i ja imam pravo da se ne osećam kao pripadnik zapadne kluture. Ako mi to negirate upadate u zamku negiranja svojih liberalnih principa.

Sada ću komentarisati ponešto iz teksta.
a koji je od onih koji stalno pokušavaju "da ustanove zašto je nešto - nešto".

Da li je to samo po sebi loše? Ako se ne varam baš se zapadna kultura od početka sukobljavala sa uzrocima stvari. Naravno, sad nauka skreće u redukcionizam (puko merenje pojava), međutim mislim da se ni to ne bi svidlo nekima u ovom slučaju - pitati koliko je neko gej...

Mediji su zabeležili slučaj nekoga ko je izvršio samoubistvo kada je otkrivena njegova tajna, pa se njegov brat, na sahrani mladićevoj, pitao: "Kakav je ovo svet u kome je lakše da se čovek ubije nego da bude ono što jeste - gej"?


Naravno, ovo nije nešto čime se neko "društvo" može hvaliti. Međutim, primetimo da (bar mi čitaoci) znamo samo da se neko ubio kad je saznao da je gej. Čini mi se da upadate u zamku generalizacije zbog jednog slučaja. Ljudi (se) ubijaju zbog ljubomore, neki zato što padnu na ispitu, ima svačega...
Ili treba da budem malo bezobrazan pa da pričam kako neki očigledno žive od toga što su gej. Javljaju se i na ovom blogu.

Za pravo na greh protiv opšteprihvaćenog sistema vrednosti (2) još nekako uspevamo da se borimo, tvrdio je on, ali najteže je izboriti se za greh protiv sopstvenih uverenja i načela (1). Pritom, on greh definiše kao iskliznuće iz usvojenog sistema vrednosti. S tim u vezi, ne smemo stalno videti grešnike u drugima, ali ni u sebi.


Možda ovo i nisam razumeo jer reč "greh" mi je skoro na poslednjem mestu u vokabularu. Stvarno mi taj hrišćanski pogled na stvari nije svojstven.
Recimo da sam ipak razumeo ono prvo bi se moglo nazvati pobuna. To jeste IN, no zapitajmo se kakva je to pobuna koja ne traži žrtvu. U tom smislu bi gejevi mogli biti zahvalni što im je parada zanimljiva još od početka organizovanja. U drugim zemljama se dave u dosadi.
Ako pod drugim podrazumevate izdaju svojih načela, pa još ne priznavanje poraza, odsustvo "suočavanja" (eto reči koju neki prosto obožavaju) nemam šta drugo reći nego - to je filozofija gubitnika.
Ja smatram da su najbitnije obaveze postavljene samom sebi. Moda odbacivanja toga da bi se sebi udovoljilo i da bi se "uživalo" mi se gadi do te mere da rado citiram Ničea: Da ne bismo sredstvima kulture izgubili samo kulturu potrebni su, s vremena na vreme, recidivi divljaštva.
wukadin wukadin 13:03 01.10.2010

Re: Više mi se sviđaju

Uostalom najkraće moguće, sami ste to saželi u jednu rečenicu podužeg teksta

sigurno je da nije vrlina biti gej, ali nije ni - mana.


Zašto bi nešto bilo vrlina, a zašto mana? Ljudi mogu da misle na razne stvari, ja ću vam reći da ne bih imao problema raditi sa nekim ko je gej, osim ako ne ide u detalja (verovali ili ne ja čak ne volim preterano one "muške priče" gde je tema samo seks, makar bio i hetero)... mada teme za razgovor ionako ne moraju uvek da mi se svide.
Što se mene tiče, i tu govorim u svoje ime, stvari se svode na jedno, pa ću vas parafrazirati:
sigurno je da nije vrlina odustati od potomstva, ali nije ni - mana.
Jer izgleda mi da se to svodi na to i to ne samo kog gejeva, nego i kod feministkinja (koje se s njima uglavnom dobro slažu), pa bogami i kod "muškarčina" - neki od njih su sigurno homofobni, ali eto ni njima nije do porodice nego do "udaranja recki" i doživljavanja onoga što gledaju po pornićima (to bi tek bila posebna tema).
Sad, da li je to "vrlina" ili "mana" je relativna stvar, no ono što je apsolutno je da se ono što ne razmnožava - izumire.
Da i ne govorim da gejevi mogu imati potomstvo ali je aktivistima nekako draže da istu potrebu relativizuju. Sad čak nije neophodno da se žene kako bi ostvarili tu obavezu (onima koji su se ranije ženili zbog te obaveze je opet bilo lakše jer u tim kulturama su tretirali žene ko stoku). Ne moraju ni da se upuštaju u seks koji im nije privlačan. Postoji veštačka oplodnja. Mislim da bi mnogi problemi bili rešeni, počevši od svojih roditelja (što je najbitnije) ako bi se to razrešilo. Može da se ima dete sa ženom koja vas ne privlači, koja je možda lezbejka, sredite to kao da ste srećno razvedeni i mirna Bačka.
Predrag Azdejković Predrag Azdejković 10:38 01.10.2010

Kako god okreneš, pederi su IN

Ako želiš blog sa preko 200 komentara uhvati se gej teme.
wukadin wukadin 10:39 01.10.2010

Re: Kako god okreneš, pederi su IN

Pa kad ste popularni.
Ajde oceni sam sebe - koliko si doprineo K tomU.
Spiridon Spiridon 10:42 01.10.2010

Re: Kako god okreneš, pederi su IN

Kako god okreneš, pederi su IN


kod nas su turbo folk
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:23 01.10.2010

Re: Kako god okreneš, pederi su IN

Predrag Azdejković
...Ako želiš blog sa preko 200 komentara uhvati se gej teme


E, jesi maliciozan.

Da li mi prebacuješ da sam hteo veliki broj komentara, pa zato pišem o ovome što pišem ovde?

Jok.

Ja sam od onih što pišu o onome što žele, a zadovoljavaju se i sa šezdesetak komentara. I sa (samo) desetak preporuka. Taki sam...
Predrag Azdejković Predrag Azdejković 16:35 01.10.2010

Re: Kako god okreneš, pederi su IN

Da li mi prebacuješ da sam hteo veliki broj komentara, pa zato pišem o ovome što pišem ovde?


Ne, naprotiv... meni je zanimljiv fenomen toliko brojnog komentarisanja.
nurudin nurudin 01:17 02.10.2010

Re: Kako god okreneš, pederi su IN

vladimir petrovic
Taki sam...


Свиђа ми се што поштујете ауторска права...

Поздрав!
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:33 02.10.2010

Re: Kako god okreneš, pederi su IN

Nurudin
... Свиђа ми се што поштујете ауторска права...

Autorska prava, što to beše?

Malo se šalim. Naravno da smatram da autorska prava treba poštovati, ali mi pada na pamet da je jedan naš blogokolega (koji se odavno više ne javlja, a čiji blogovi su bili veoma čitani) rekao

"Тешко је немати лоповску нарав у ово постмодерно доба: сви од сваког краду, само нико неће да призна... Ево, ја признајем". (Predrag Brajović)


Поздрав!

Uzvraćam pozdrav.
looping looping 11:24 01.10.2010

Kontradiktornosti


- Vilijam Šekspir. Ima dosta priča oko njegove seksualnosti;

- Federiko Garsija Lorka. Taj izvanredan pesnik, najveći koga je Španija dala, koji je umeo oči svoje da isplače za nastradalim prijateljem-toreadorom (ponavljajući ucveljeno A las cinco de la tarde!) bio je - (prikriveni) gej.

- Tomas Man. Bio je porodičan čovek, sa velikim brojem dece. Njegova knjiga "Smrt u Veneciji" (Der Tod in Venedig), koju je na srpski znalački prevela Anica Savić Rebac, mnogi smatraju najboljim delom takozvane ‘gej književnosti'. Veruje se da je Man bio "gay friendly"

6. Na kraju, slobodan sam da pomenem da je spisateljica Biljana Srbljanović jednom rekla, parafraziram, da joj na nerve idu oni koji, svaki put kada žele nešto reći o gejevima, pa i pozitivno, najpre naglase: „Ja nisam gej, ali... „.

Mislim da je ovim sve receno. Ako covek ne naglasi da nije gej, gejevi jedva cekaju da kazu da jeste. Tako je narocito za poznate licnosti. Pretpostavke u cilju medijske kampanje. Mislim da ce gejevi u Srbiji dobiti sva moguca prava jer moramo da udjemo u gej evropu.

Samo me nervira sto ce deciji dodaci biti mali, sto ce trudnice na radnim mestima i dalje biti diskriminisane, sto deca nece imati mleka, sto ce ljudi ( gejevi ili ne ) biti bez posla i mogucnosti za normalan zivot, sto su deca jednom recju osudjena na "srpski film".
E sad neko ce reci kakve to ima veze sa ljudskim pravima gejeva?
Nikakve. To ima veze sa svim ljudskim pravima tako da me konkretno prava LGBT-a ne zanimaju kao ni ogromnu vecinu Srbije.
A narodni bes koji se javlja je sasvim normalan sa obzirom na situaciju. Ne znam zasto je to toliko cudno?
Ne das mi da zivim kao normalan covek a jos mi pravis gej paradu da Evropi zamazes oci!!? Kakva je to drzava?
Milicija neka se pobrine za prava gejeva, to im je i posao za koji primaju platu koju ne zasluzuju.
Ali ne laznom gej paradom jednom godisnje.



Dawngreeter Dawngreeter 11:32 01.10.2010

Re: Kontradiktornosti

looping

- Vilijam Šekspir. Ima dosta priča oko njegove seksualnosti;


Navodno, u testamentu je svojoj zeni ostavio "drugi najbolji krevet".
looping looping 11:36 01.10.2010

Re: Kontradiktornosti

Navodno

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:40 01.10.2010

Re: Kontradiktornosti

Dawngreeter
... Navodno, u testamentu je svojoj zeni ostavio "drugi najbolji krevet".

Exitus Letalis Exitus Letalis 17:52 01.10.2010

Re: Kontradiktornosti

Milicija neka se pobrine za prava gejeva, to im je i posao za koji primaju platu koju ne zasluzuju.

milicija?
a ne država?
zanimljiv stav.

Ali ne laznom gej paradom jednom godisnje.


nje lažna ali je rizična (mislim kod nas) zbog zatucanosti stanovništva.
Exitus Letalis Exitus Letalis 09:21 02.10.2010

Re: Kontradiktornosti

Milicija neka se pobrine za prava gejeva, to im je i posao za koji primaju platu koju ne zasluzuju.

možda najbolje vojna hunta ako ne može palma.
reanimator reanimator 14:45 01.10.2010

...

Ovo me podseti na stavove jednog meni veoma dragog čoveka (J.), čoveka s kojim sam povremeno u vezi


vladimir petrovic vladimir petrovic 15:11 01.10.2010

Reanimator izigrava Poaroa

Re, da li veruješ da si pogodio na koga sam mislio?
aleksanadar aleksanadar 22:33 01.10.2010

Још једна формула љубави

Ево једног корисног текста Зорана Миливојевића.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana