Jedan od najgorih ministara u vladi (na žalost nije i sa sigurnošću najgori) ponovo se javlja po pitanju monopola. Već po N-ti put prenosi građanima svoje pesničke slobode u shvatanju monopola koji monopolista ne iskorištava. Za njega, a i za sve građane Srbije, da konstatujemo:
Ne postoji monopolista koji ne zloupotrebljava svoj monopolski položaj. Tačka. Zbog toga monopoli nisu i niti treba da budu dozvoljeni i treba da se razbijaju i kažnjavaju.
Pretužno je gledati i slušati ljude koji su postavljeni da štite interese društva i svih građana Srbiji, a koji sa pozicija na koje su postavljeni, rade sve, samo ne to. Ima ih previše. Kazah da na žalost nije i sa sigurnošču najgori, jer svaki drugi dan nas neko iznenadi i postavi letvicu niže. Da je barem najgori, pa da znamo da gore ne može.
Ne znam da li ste znali. Imlek je 2009.godine na prihod od 150 miliona evra, ostvario poslovnu dobit od 18 miliona. Evra. 2008.godine je imao slične rezlutate. Broj zaposlenih je smanjio sa 1330 na 1250. Prihod mu iznosi 120.000 evra po zaposlenom. Dobit mu iznosi 14.400 evra po zaposlenom.
Ja volim uspešne kompanije. Ali ... Ako ste monopolista, proizvođači mleka moraju da vam prodaju mleko po cenama koje nudite. Pošto je Imleku Imlekov profit važniji od svega drugog, proizvođači mleka ostaju kratih rukava. Onda bi Imlek da država, odnosno svi mi poreski obveznici, subvencionišemo proizvođače mleka, kako bi Imleku ostao Imlekov profit. Tako razmišlja svaki monopolista. Ili svaki kartel. Građanima svejedno. U slučaju monopola, vaš profit nije vaš profit. "Vaš" profit je pitanje države i Komisije.
Subvenicije poljoprivrede služe zaštiti poizvođača od uvoza. Izmislile su ih zapadne zemlje da bi zaštitile svoje poljoprivrednike od jeftine hrane iz zemalja trećeg sveta, a da u isto vreme mogu da kažu kako imaju slobodnu trgovinu i nemaju nikakve carine. Subvencije bilo koje vrste, pa i subvencije poljoprivrednih proizvođača, nisu u interesu građana. Država treba da se bori protiv netržištne uvozne konkurencije i razvojem i jačanjem domaćih proizvođača drugim sredstvima. Recimo, poreskom reformom.
Ovaj isti ministar nam je objasnio kako Delta nije monopolista. Objasnio nam je i kako nema monopola na tržištu mleka. Od početka podriva rad Komisije za zaštitu konkurencije. Obašnjava kako Vrhovni sud vodi 9:0 protiv Komisije !?? Skandalozno.
I ništa ga ne može smesti. Novinari prenose njegova razmišljanja bez kritike, što je zaista tužno za novinarsku profesiju. Ovde možete pročitati njegovo stručno mišljenje i tumačenje:
http://www.b92.rs/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2010&mm=10&dd=14&nav_id=465174
Preneseno bez suprotnih mišljenja. Novine u vlasništvu ljudi koji ... Ono prevazilazi moje intelektualne sposobnosti. I znanje. I stomak.
Svaki monopol se zloupotrebljava. To mu je u definiciji i u krvi. Zloupotrebljava se i državni monopol. Od njega je jedino gori privatni monopol.
Srbija je u smrtnom zagrljaju monopola. Građani su u smrtnom zagrljaju monopola. Društvo je talac monopola. Monopoli su posledica katastrofalne privatizacije. Monopoli su posledica nerešenog statusa građevinskog zemljišta. Monopoli su posledica katastrofalno iskrivljenog poreskog sistema. Monopoli su posledica ministara koji ne rade svoj posao. I suda koji je sputavao rad Komisije za zaštitu konkurencije.
U slučaju kada imate monopole, najbolji odgovor države prema monopolima je smanjenje carina i dozvola uvoza. Uvoz vam je onda jedini konkurent podivljalim domaćim monopolistima, njihovim alavim apetitima za proftom, neefikasnim proizvođačima, te je uvoz tada i jedina zaštita domaćeg potrošača.
A ako pitate ministra, krivi su u stvari građani. Naš mentalitet je kriv. Naša genetska greška. Jer monopoli su fatamorgana. A mi smo narod koji svuda vidi fatamorgane. Što da verujete svojim očima i praznim novčanicima, tu je ministar da vam kaže šta je kako.
Life is fiction, TV reality.