Literatura| Politika

O jednom pamfletu

Bojan Budimac RSS / 02.11.2010. u 23:05

neoosmanizam.11960.jpgSticajem okolnosti do mene je u avgustu stigla knjiga njegove ekselencije, ex ambahadora u Turskoj (1995 - 1999.), dr Darka Tanaskovića, Neoosmanizam povratak Turske na Balkan u izdanju Službenog glasnika Republike Srpske (2010.). Zapravo nisam siguran u naslov, naveo sam naslov koji je na koricama, dok u unutrašnjosti knjige i CIP-u isti glasi: Neoosmanizam: doktrina i spoljnopolitička praksa. Pretpostavljam da su te razlike u naslovima, baš kao i krajnje neukusne korice, "marketinški" potezi. Stigla je, a možda bi bolje bilo da nije - da je nisam pročitao zadržao bih dobro mišljenje o autoru.

Knjiga je razrada teksta iz Politike (11.03.2010.). Dok taj članak iznosi istu osnovnu tezu kao i knjiga da je neoosmanizam ideološki amalgam islamizma, turkizma i osmanskog imperijalizma, za razliku od knjige ne spušta se na nivo pamfleta i valjanja teorija zavere.

O tezi i tvrdnji da je taj ideološki amalgam neodvojivi deo "islamizma" vladajuće partije mogla bi se lomiti koplja. Pre svega bih voleo da mi se ukaže na taj "islamizam" i pokažu njegovi rezultati posle 8 (osam) godina vlasti (i skoro dvotrećinske većine u parlamentu) "islamista" - koji to zakon, regulativa ili bilo šta što je u domenu vlade reflektuje politički islam? To što im žene nose marame na glavama ih čini islamistima? Ajde da se ne zajebavamo oko koda oblačenja u 21. veku. Osim toga, u članku je očigledna protivrečnost - Može se osnovano konstatovati da je neoosmanizam, bez obzira na sve pojavne (i prividne) oblike i retorička meandriranja turske spoljne politike tokom poslednjih nekoliko decenija, njena dubinska, danas sve izraženija konstanta. Ako sam dobro shvatio rečenicu da je neoosmanizam konstanta turske spoljne politike to je jedna od dve stvari u čemu smo prof Tanasković i ja saglasni (videti 14. i 15. pasus mog četvrtog teksta na ovom blogu napisanog davnog avgusta 2008.) U knjizi je ta protivrečnost ispeglana time što se početak "islamizacije" turskog društva stavljeno na početak pedesetih godina prošlog veka, pa je i Adnan Menderes, prvi demokratski izabran premijer (vođa demokratske partije) opisan kao neko ko je šurovao sa islamistima.

Druga stvar oko koje smo saglasni je da je Alija Izetbegović bio Ajman Al Zavahiri u kravati (pročitati Islamsku deklaraciju). [Uzgred, uvek me je fasciniralo to licemerje turskih "sekularista" prema narečenom - da je Izetbegović kojim slučajem bio Turčin i napisao ono što je napisao (vidi str. 12 pomenute deklaracije) čamio bi u ćeliji čiji ključ bi bio negde na dnu Bosfora, a ovako su mu oprostili čak i to da je jedini čovek koji je prilikom zvanične posete Ankari (1991.) sjebao državni protokol ne posetivši Ataturkov mauzolej]*

photo001ee.11961.jpgSve ostalo u tom pamfletu od stotinak stranica (108) je predstavljalo štivo meni izuzetno teško za čitanje, jer je bilo kao da slušam nekog zadrtog člana CHP-a (Cumhuriyet Halk Partisi - republikanske narodne partije, osnivač partije otac nacije) i beskrajnog niza teorija zavere tipa radikalni islam ante portas. Tu ploču slušam već deset godina, a kako napisah u gorelinkovanom mom četvrtom tekstu na ovom blogu niko mi još nije složio iole koherentnu priču o toj tajnoj agendi "islamista" na vlasti. To ne sprečava novog precednika CHP-a da je ponavlja ad nauseam.

Najteže od svega pada čitanje cherry picked istorije koja je pisana tako da se izbegne određivanje prema istorijskim događajima. Dok ne štedi etikete za "islamiste" i "bratovštinu" Tanasković se dobro čuva da ne da ocenu o nekim od najtraumatičnijih događaja ovog društva. To bi bilo kao kad bi neko pisao novu srpsku istoriju, a da se nijednom rečju ne odredi prema, recimo, ubistvu Đinđića.

Doduše, kasnije se jasno vidi zašto je to tako i gde je srce prof Tanaskoviću. Pišući (str. 67-68), o tada predstojećem, a sada prošlom, referendumu o ustavnim promenama u Turskoj Tanasković piše da se sistematski umanjuje moć Armije i ona se pokušava staviti pod civilnu kontrolu. Ako bi Ustav bio promenjen na način na koji priželjkuju islamistički krugovi, iz njega bi bili uklonjeni zaštitni mehanizmi koji omogućavaju vojsci da, kao ustavni garant očuvanja laičkog poretka, po potrebi interveniše kad proceni da je on ozbiljno ugrožen (boldovanje moje). Ne znam čoveka, ali meni to vonja na svojevrsni rasizam - u svim normalnim zemljama je vojska pod civilnom kontrolom, ali eto u Turskoj je to nešto nepoželjno.

A stav da će vreme pokazati da "demokratizacija diktirana zapadnim standardima u muslimanskim državama pre ili kasnije na vlast zakonito dovodi (pro)islamističke partije..." približava profa Tanaskovića Danijelu Pajpsu i njegovoj ideji o Anti-Islamskom Institutu koji bi se bavio praćenjem legalnih akcija islamista jer "in the long term ... the legal activities of Islamists pose as much or even a greater set of challenges than the illegal ones."

O svemu navedenom se još može i polemisati, međutim, ono što je mene najviše razočaralo kod autora ovog pamfleta (osim činjenice da je štivo pamflet) je izvesno intelektualno nepoštenje. Ono počinje sa tom selektivnom i "ravnom" istorijom, a nastavlja se tokom cele knjige "sitnicama" od kojih su mi za oko zapale dve. Tanasković, koji sasvim sigurno vlada turskim zilion puta bolje od mene, verovatno u želji da Ataturkove principe prikaže prihvatljivijim danas, pribegava blagom zbunu (koristim reč "zbun" umesto engleske misleading) kada prevodi jedan od tih principa (halkcılık) kao "narodnjaštvo", a drugi (devletçilik) kao "državnost". Naime, radi se o populizmu i etatizmu.

A što se Erdogana [sic!] tiče, on ne samo da je 1998. bio prinuđen da napusti gradonačelnički položaj već mu je čak bilo suđeno zbog "podsticanja na versku mržnju", tako da je proveo četiri meseca u zatvoru. Inkriminisano delo je javno recitovanje stihova iz pesme Vojnička molitva (1913) Zije Gekalpa [Ziya Gökalp], ideologa i pesnika, jednog od utemeljivača (pan)turkizma u vreme balkanskih ratova. Erdogan [sic!] se na suđenju branio neosporivim pesnikovim autoritetom, ali se kasnije pokazalo da verzija pesme koju je on izgovorio u Siirtu (12.12.1997) ne odgovara originalu, jer joj je iz nepoznatih razloga dodati početni stihovi koji su bili najproblematičniji: "Minareti su naši bajoneti, a kupole naši šlemovi, džamije naše kasarne, a vernici naši vojnici. Ova božja vojska čeka moju veru. Alah je najveći! Alah je najveći!" (v. M Bardakçı, "Siir böyle montajlamışlar", Hürrıyet, 22.9.2002).

Eeeeee sad... napisati da se Erdoan na suđenju branio neosporivim pesnikovim autoritetom i pozvati se na članak Murata Bardakčija iz Hurijeta, a ne pomenuti da u tom članku Murat piše da su advokati odbrane na suđenju pokazali da je verzija pesme koju je recitovao njihov branjenik štampana 1994. u knjizi Türk ve Türklük u izdanju Instituta za turske standarde (ma šta mu to bilo), je... hmmm, isto kao prevođenje halkcılık-a kao "narodnjaštva" i devletçilik-a kao "državnosti".

Pisati knjigu o današnjoj Turskoj, a pomenuti Ergenekon 1 (jedan) jedini (us)put i isključivo kao politički slučaj "hapšenja navodnih kemalističkih ultranacionalista, među kojima su neki visoki oficiri turske armije" je hmmm...

No, izvori govore mnogo. Što se tiče turske štampe izvori su nam isti, samo ih (valjda) različito čitamo, ali se D.T. avaj poziva i na domaće srpske, između ostalih na Vojislava Lalića od Tanjuga i neke osobe koje pišu za Pečat. Lalić je ili obaveštajno probušen ili nepopravljivo glup ili zlonameran ili sva tri ili kombinacija bilo koja dva. Osobe iz Pečata ne znam, ali ne mogu reći da me zanima štampana stvar kojoj je glodur Vučelić.

Na kraju, posle svih tih lepo upakovanih plašenja prof Tanasković "spušta loptu" i piše: Neosmanizam nije, sam po sebi, ni dobar ni loš. Iz aspekta istorijske logike i "utilitarne etike" (S. Stojanović), moglo bi se čak reći i da je legitiman. Preporučljivo je kad se o njemu govori i piše izbegavati pozitivne ili negativne vrednosne sudove, a pogotovo predrasude. Podjednako nepreporučljivo je i izbegavati suočavanje sa činjenicom njegovog postojanja i "politički korektno" ga prepuštati predelima ignorantskog prećutkivanja ili saučesničkog podrazumevanja. Najopasnije je, ipak, neznanje na koje niko više danas nema pravo. Jer, sutra može biti kasno za učenje.

Pa super. Sve se slažemo oko vrednosnih sudova i predrasuda (eto treće stvari), ali pre svega upravo u ime toga se treba kloniti etiketa i loaded termina za pragmatično sprovođenje tzv. nacionalnog interesa.

-----------------------------------------

* Ahmedinedžadu je to pošlo za rukom (2008.), ali tako što je državna poseta obavljena u Istanbulu. Tanasković i to zamera "islamistima", dok se meni čini manje licemerno.

 

**********************************

Beleške na margini

Pre malo više od godinu dana sam dobio skoro pa ponudu da pišem za neki časopis, međutim to se izjalovilo te dobih odgovor "Ovi su već dogovorili da Darko Tanasković piše kolumnu." Na to sam odgovorio: "Darko je nesporno odličan poznavalac, jedino što ne znam da li kao bivši diplomata (pa i profesor) možda ovde ima previše poznanstava sa samo jednom političkom opcijom, a premalo sa drugom.

Naime, to sad pričam napamet, jer ne znam da li je i šta pisao u poslednje vreme o Turskoj, koja se dosta promenila za ovih 9 godina koliko sam ovde. Iz iskustva znam da ljudi sa strane lako padaju na naraciju onog naizgled vesternizovanog sloja društva koji je bio na vlasti do 2002. U tome i jeste najveći problem sa izveštavanjem o Turskoj. Na primer, ne znam (ne pratim baš jako domaću štampu) da li je dopisnik Tanjuga još uvek Lalić (Vojislav), ali taj čovek je baš svašta umeo napiše i blago rečeno pogrešno predstavi (do toga da sam se ponekad pitao da li se radi o zlonamernosti, Beta i FoNet nisu daleko, ali su za nijansu bolji)."

Posle čitanja ovog štiva još čvršće stojim iza svake napisane reči, to moje "napamet" je bio čisti gut feeling.

***

Juče nam se malkice promenio život. Lomeći neke suve grane u bašči Fu je posekla desnu podlakticu onako baš gadno. Odvezao sam je kod doce na šivenje (sedam kopči), 15-tak minuta po povratku kući nezgodno sam stao na neki kamen pao i povredio skočni zglob leve noge. Sve se to desilo za jedan sat (onaj između 18 i 19 časova). Taj trenutni invaliditet je omogućio ovaj tekst, koji se u meni kuva od kada sam pročitao to štivo (inače bih verovatno postavljao daščani pod u kući).

Atačmenti



Komentari (134)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Karagaća Milan Karagaća 10:39 03.11.2010

Re: Struka & politika

A da duvam u iste diple sa Karagaćom koji po zadatku opravdava snishodljovost državnog vrha prema Turskoj, nemam namere.

A gde sam ja to opravdavao snishodljivost državnog vrha prema bilo kome , posebno prema Turskoj.Čak sam na jednom mestu kritikovao sastajanje lidera u Turskoj i prizivanje Turske da posreduje.Pa zar nisu toliko promućurni pa da se sami dogovore i objave kako su se sporazumeli nego da ispadne da ih je na to Turska naterala.
ZNAČI, OPET NISI FER, SPOČITAVAŠ NEISTINU.
i
Nije Atanasković već Tanasković
wukadin wukadin 11:07 03.11.2010

Re: Struka & politika

Elem, bez obzira "što je radio za Slobu" čovek mi se učinio kao OK i što se tiče tog diplomatskog perioda (1995-1999) kao pravi čovek na pravom mestu (i ćorava koka, u ovom slučaju Sloba, ubode zrno).


Pa dobro, to je moglo da se kaže i u samom uvodnom tekstu, bez moje intervencije. Ako se već pominje period koji je, da tako kažemo, kontraverzan sam po sebi

Država je upravo proslavila 87 godina postojanja i taj "princip" se nikako ne može prevoditi kao "državnost" -- junačka borba naroda za državu., jer ona eto postoji.


Ne znam zašto se odmah setim druga Karagaće i njegovih koji su 45 godina slavili "tekovine" naših naroda & narodnosti iako je i ta država, SFRJ "eto postojala". Ima bitna razlika - komunisti i neokomunisti su se za razliku od Turaka ("islamista" ili "republikanaca" zdušno trudili i trude se da ta država, SFRJ onda a Srbija sada - nestane. Još od 1965. se gura neka priča o "demokratskoj decentralizaciji" (pitam se što onda zagovornici toga ne smatraju demokratskim povećanjem ovlašćenja RS u BiH!?) A sada imamo neokomunca, kvazi-anarhistu koji pod zaštitom 5.000 žandarma i ostalih pandura, u opusteloj ulici Beograda, u pratnji domaćih ministara i strane birokratije ističe natpis "SMRT DRŽAVI". Takva "država" ima famozni "monopol sile" samo protiv zločestih "srBskih" nacionalista i ostalih "klerofašista". Vidimo da taj "monopol sile" nema sproću tajkuna Beka ili novopazarskog muftije. No, ne moramo sad o tome.
LM, to se može odnositi na sledbenike "lika & dela" Kemala Atataturka, kao i na sledbenike "lika & dela" JBT. Međutim, ja obojicu poštujem i u njihovom radu vidim dosta toga epskog, ili što ne reći - junačkog.

A gde sam ja to opravdavao snishodljivost državnog vrha prema bilo kome , posebno prema Turskoj.Čak sam na jednom mestu kritikovao sastajanje lidera u Turskoj i prizivanje Turske da posreduje.


Snishodljivost Tadića ste branili na mnogim mestima, mada to tako ne vidite. Vaše pohvale Turskoj zanimljivo koincidiraju sa nekim političkim događajima, i sad da Vam verujem da je slučajno. Ili možda imate samo nezajažljiv poriv da opletete po "zločetim nacošima", čak i kad su sa pravom zabrinuti?!?
A kritike prema Tadiću bi voleo da vidim...
Mada ja ne sumnjam da ćete na kraju glasati za "manje zlo"
wukadin wukadin 11:17 03.11.2010

Re: Struka & politika

I niste mi rekli koja je odgovarajuća srpska reč za "etatizam".
Takođe, baš me zanima da li je izvorno u francuskom pojam "etatizam" bio negativan. Ja bih rekao da nije.
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:24 03.11.2010

Re: Struka & politika

I niste mi rekli koja je odgovarajuća srpska reč za "etatizam".

Kažeš "nisam preterani purista". Nisam ni ja, pa ne vidim potrebu. Bitno je da razumemo da je prevođenje devletçilik kao "državnost" misleading.
wukadin wukadin 11:46 03.11.2010

Re: Struka & politika

Malo sam izguglovao pa videh da se turski etatizam odnosi prvenstveno na oblast ekonomije, što će reći da je to teorija koja je bila široko rasprostranjena tih tridesetih i to ne samo "među komunistima i fašistima", nego i u Sjedinjenim Državama. Rekao bih da je i u Turskoj imala određenu upotrebnu vrednost - teško je poreći da najzaostalija zemlja Evrope postaje snažan prvo vojni, pa onda ekonomski i diplomatski faktor. Takva Turska nije bila izložena poniženjima kao ona dekadentna pre Kemalove revolucije.
Uostalom, posle nekog stepena razvitka bilo je predviđeno da državna intervencija i zaštita privrede bude ukinuta
http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-13962.html

Da bih dao kompletniji sud o upotrebi pojma u knjizi morao bih pročitati knjigu, što rekoh nemam nameru, niti mi je tema u vrhu interesovanja. Međutim, kako je izneto, bez daljih objašnjenja, da se ne može izjednačavati narodnjaštvo sa populizmom (ne videh da mi to osporavate) niti državnost sa etatizmom, ja sam tako i reagovao. Rečnik onaj prvi par vidi kao bukvalni prevod, dok je kod drugog u velikoj meri reč o sinonimima. Što se mene tiče, ako se termin "etatizam" ističe u periodu konsolidovanja jedne nacionalne revolucije, kada je država o kojoj je reč dovedena na rub uništenja politikom koja je uništila privredu i postala ekonomski zavisna, po meni je sasvim opravdano da se taj termin koristi kao pravo naroda da povrati svoju državnost. Da, ta državnost uključuje i intervenisanje države u sferi ekonomije.* Kasnija okoštalost sledbenika je nešto drugo.
I dalje mislim da se od Ataturka može dosta toga naučiti, i u zemlji Srbiji.

*Stvarno je jače od mene - mene su Karagaćini u školi učili kako je Kraljevina Jugoslavija bila trula jer je sve bilo u stranom vlasništvu, a oni vidim sve rasprodaše strancima.
gospodin_ne gospodin_ne 11:53 03.11.2010

Re: Struka & politika

Takođe, baš me zanima da li je izvorno u francuskom pojam "etatizam" bio negativan.

Da, rec je o jednoj autoritarnoj politickoj doktrini...
wukadin wukadin 12:14 03.11.2010

Re: Struka & politika

@gosn ne
Kad kazem negativno ili pozitivno, ne mislim na tvoj ili bilo ciji vrednosni sud, nego na to da li je taj termin bio posprdan ili klevetnicki - ili je onaj koji ga je izneo rekao recimo "ja sam etatista" ili dao neku vrednosno neutralnu definiciju.
Inace, cini mi se da padas u zamku kada iz sadasnje perspektive procenjujes nesto sto je bilo receno onda, sa ondasnjim znanjima i iskustvima.
Podsetio bih na neke cinjenice.
- Francuska je od XVI veka najorganizovanija drzava Evrope.
- cuveni Dom invalida u Parizu podignut je u XVII veku, sto govori o brizi ili efikasnosti francuske drzave i prema "obicnom gradjaninu".
- socijalni ugovor sa narodom postoji i danas, i narod ga brani od pokusaja neoliberalnih reformi.
- Anri Fajol definise administrativnu teoriju upravljanja preduzecem (ova teorija deluje nevezano od drzave, stavise primenjiva je u privatnim preduzecima, medjutim moze se primeniti i na drzavnu upravu i ima veoma zanimljive formulacije).
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:57 03.11.2010

Re: Struka & politika

teško je poreći da najzaostalija zemlja Evrope postaje snažan prvo vojni, pa onda ekonomski i diplomatski faktor.

Niko to i ne poriče, ali je još teže poreći da je taj nagli razvoj upravo došao kada se kemalizam počeo ubrzano osipati, dakle ne zahvaljujući nego uprkos njemu, iako je i dalje (dan-danas) zvanična ideologija uporediva sa religijom.
wukadin wukadin 13:22 03.11.2010

Re: Struka & politika

Znači, 1974. kada je Turska
1) zaštitila svoju etničku manjinu na Kipru
2) izvršila agresiju
Kemalizam se osipao. Ne bih rekao.
Ono pod 1) ili 2) zavisi od ugla gledanja. Međutim, kako god gledali teško je reći da je turska država pokazala slabost ili nemoć te godine.
Što se ostalih stvari tiče, sve zavisi od stepena razvoja. Uostalom, što je ugodno mladiću, nije starcu; što je primenjivo nekome ko je tek stigao sa sela u grad ili došao u Ameriku, nije nekome ko se već skućio.
Hoću reći - iz današnje perspektive je lako kritikovati recimo Staljina. Ali trebalo je dovesti ćirilicu prvu u svemir, pri čemu je osnova bila polufeudalna država u stanju raspada. Rusija je pod Putinom stekla ispravnu valorizaciju istorije, bez ideoloških maskiranja. Slično važi uglavnom i za Tursku.
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:34 03.11.2010

Re: Struka & politika

Znači, 1974...

???

Pajz 'vamo. Sam stalno insistiraš na posmatranju iz ondašnje perspektive i ja sam sa tim veoma saglasan. Problem je kad se ideologija koja je (možda) uradila posao u svoje vreme pokušava nametati kao večna (družetitomitsekunemo i posletitatito) i jedini mogući put. Danas barem tri od šest principa nisu prihvatljivi i samo mi je zasmetalo kad se formalno tačnim ali misleading prevodom pokušavaju našminkati kako bi bili prihvatljiviji. (nema o tome ništa bitno u knjizi da bi morao da je pročitaš da bi ukapirao o čemu pričam -- Tanasković je jednostavno naveo tih šest principa kemalizma napisavši reči i u originalu i (njegovom) prevodu.)
Bojan Budimac Bojan Budimac 13:38 03.11.2010

Re: Struka & politika

ideologija koja je (možda) uradila posao u svoje vreme

a nije. To je kao i svaka revolucija bilo "sjaši Murta da uzjaši Kurta" -- promena vladajuće elite.
Goran Vučković Goran Vučković 00:28 08.11.2010

Re: Struka & politika

Pre par meseci sam čitao knjigu Gora Vidala za koju ovaj sasvim otvoreno kaže da je spisak pamfleta. Knjiga nije loša.

"Dreaming war"?

P.S.: Nadam se da su se Bojan i Fu izlečili do sada - ja sam bio u Srbiji i u totalnom haosu ("razbila je vazu od besa i porcelana" ), tako da ne stigoh da pročitam ovaj blog do sada.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 10:11 03.11.2010

blagodarim

Vrlo zanimljiv tekst!
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:44 03.11.2010

Re: blagodarim

Nebojsa Krstic
Vrlo zanimljiv tekst!

Molim
Biljana 77 Biljana 77 10:50 03.11.2010

Ne sudi o knjizi prema koricama

... ali brate mili.. Šta čovek da pomisli kad ovo vidi?

EDIT: Ispucali smo sve tradicionalne neprijatelje, nove i stare. Tako da moramo da se vratimo na Turke.
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:09 03.11.2010

Re: Ne sudi o knjizi prema koricama

Biljana 77
... ali brate mili.. Šta čovek da pomisli kad ovo vidi?

Priznaj da treba imati stomak pa to otvoriti
Biljana 77 Biljana 77 11:21 03.11.2010

Re: Ne sudi o knjizi prema koricama

da treba imati stomak pa to otvoriti

Znaš ono sa đavolom i koprivama...
dunja73 dunja73 11:22 03.11.2010

..

Kupim ja ovu knjizicu u trafici letos , jevtino nesto u najlonu nekom visi , reko´ da ponesem na more izmedju jos nekih mojih zelja koje nabavih na Srpskom jeziku..kaze muz :" Ti bas znas da odaberes stivo za odmor "..te tako i ostade zapakovano ..
Bas cu cim uhvatim vremena da procitam..mada ..cim ta slika na korici tako..tu ne moze drugacije ni pisati...po mom nekom "njuhu...
daniel_n daniel_n 11:34 03.11.2010

Turska i ex Yu

Nažalost događaji u Turskoj se u ovim krajevima prate vrlo površno. Znanje obrazovanih ljudi i ovdje gdje živim (u Hrvatskoj) o Turskoj, njenom političkom uređenju itd. je minimalno. Vijesti ima vrlo malo.

Slično je vidim i u Srbiji. Jedino što može pobuditi zanimanje su "islamisti" i "opasnost" od njih...
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:41 03.11.2010

Re: Turska i ex Yu

Nažalost događaji u Turskoj se u ovim krajevima prate vrlo površno.

Još žalosnije je da se veoma površno pokrivaju (a često se informacije plasiraju na način koji stvori potpuno pogrešnu sliku).
neo_barok neo_barok 11:42 03.11.2010

Da pitamo Karleušu?

http://neo-barok.blogspot.com/

Da pitamo Karleušu?

Ovih dana, u Srbiji se govori o poseti Predsednika Borisa Vukovaru. Hrvatska je ponosna jer će tada i dalje imati premijerku da ga dočeka, a Srbija se pita ''žašto on tamo uopšte ide?''


Možda, pored Severinine muzike, Predsednik Boris voli i arhitekturu ovog grada. Možda se tamo ništa nije dešavalo 1991. Možda je onih 1739 osoba izvršilo kolektivno samoubistvo (ne bi nam kolektivne samoubice prvi put namestile priču u istoriji - setimo se Srebrenice).


Zašto predsednik ide tamo? I dalje ne znam. Pokušavao sam poslednjih 20-ak godina da saznam zašto svi spominju Vukovar i Srebrenicu. RTS ne priča ništa. Rezolucija Skupštine kaže da je tamo bio veliki zločin. - uh, dobro je da nije genocid. Na Wikipediji, kao ishod Rata, piše: Pobjeda Hrvatske - to mi takođe nije jasno. Zar nije Srbija pobedila u svim ratovima? To znam sigurno, to sam učio u školi i na televiziji. Mi smo, bre, i NATO pobedili, šta je za nas jedna balkanska zemljica. Da pitam B-92? Ne, oni su se ućutali, a i poslednji put kad sam ponavljao gradivo za ispit iz nacionalne poslušnosti - oni su bili izdajnici i palćenici onog NATO-a koji smo pobedili.


Da pitam Karleušu?
wukadin wukadin 12:46 03.11.2010

Re: Da pitamo Karleušu?

Ne znam za Vukovar, no za mene je Srebrenica lep gradić u Republici Srpskoj.
Poseta Tadića Vukovaru me inače ne zanima, kao što me ne zanimaju ni ostala "velikog dela" našeg Klunija (koji polako počinje da podseća na Viteza Koju). On me zanima samo koliko se mora, kad primenjuje svoj "monopol sile".

Sto se tice Karleuše - mislim da bi njen odgovor za tebe bio sasvim relevantan
milomlad milomlad 14:14 03.11.2010

Re: Da pitamo Karleušu?

Potpis g. Wukadine.
Inner Party Inner Party 17:03 03.11.2010

Mda ...

... cinjenica da je ova knjiga izdata u RS ostavlja prostora za sumnje oko motiva izdavanja knjige, u smislu da sama rec neoosmanizam tamo ima vecu tezinu nego ovde u Srbiji, pa se stoga i lakse prodaje. Mislim da je covek napisao stivo koje mnogi zele da citaju, e sad da li je u pravu ili nije, videcemo.

Nego, sta mislis Budimac, ko trenutno ima bolje odnose sa Turskom - Srbija ili BiH? I ko je generalno Turcima bitniji ovde, mi ili BiH?

Pridruzujem se zeljama za brzo ozdravljenje!
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:21 03.11.2010

Re: Mda ...

Nego, sta mislis Budimac, ko trenutno ima bolje odnose sa Turskom - Srbija ili BiH? I ko je generalno Turcima bitniji ovde, mi ili BiH?

Čini mi se da je odgovor na prvo pitanje BiH, a odgovor na drugo bih podelio. Politički -- BiH, ekonomski Srbija.

Pridruzujem se zeljama za brzo ozdravljenje!

Hvala :)
joel joel 21:44 03.11.2010

Re: Mda ...

A sta ako je pisac skroz u pravu?
joel joel 21:45 03.11.2010

Re: Mda ...

A sta ako je pisac skroz u pravu?
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:51 03.11.2010

Re: Mda ...

Politički -- BiH, ekonomski Srbija.

Ima li politike bez ekonomije?
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:32 03.11.2010

Re: Mda ...

A sta ako je pisac skroz u pravu?

U čemu?
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:23 04.11.2010

Re: Mda ...

Jelica Greganović
Politički -- BiH, ekonomski Srbija.

Ima li politike bez ekonomije?

Retko skoro nikad, hteo sam reći kojim redom su složeni prioriteti.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:55 03.11.2010

Mišljenje, molim

Budimac, interesuje me tvoje mišljenje o generalskom bojkotu prijema kod predsednika Turske.



Podseća me na sličan slučaj kod nas. Doduše, nije bio bojkot prijema kod predsednika već kod ministra odbrane i nije zbog marame, ali bojkot je bojkot, a generali su generali.

Odgovor može sad, ili kada zalečiš povredu.
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:05 04.11.2010

Re: Mišljenje, molim

Budimac, interesuje me tvoje mišljenje o generalskom bojkotu prijema kod predsednika Turske.

To je sada već klasika od kada su ovi na vlasti. Svake godine imamo "krizu marama" povodom svakog državnog praznika i prijema.

Ove godine je ona malo naglašenija, jer imamo uporedo i "krizu marama na univerzitetima" (ponovo). Naime, posle referenduma jedan član YÖK-a (Yükseköğretim Kurulu -- savet visokog školstva, tela uvedenog ustavom vojne hunte iz 1982. kojim je i formalno ukinuta nezavisnost univerziteta)* je izjavio da zapravo nema prepreke da devojke pokrivenih glava idu na univerzitete. To je, par dana kasnije, potvrdio član ustavnog suda (genezu tog problema videti ovde Opet o marami zvanoj turban). Onda su neki univerziteti počeli da puštaju pokrivene devojke, a neki ne. Pa smo imali pokušaj stvaranja napetosti na toj osnovi, pa i "spontane" demonstracije vrlo sekularnih studenata. Zatim je to pitanje ponovo stavljeno na vr' glavnog političkog pitanja od strane novog precenika CHP-a, Kiličdarolua, najavom da će oni kad dođu na vlast (što je ako se na istu dolazi izborima na sveto nikad) rešiti to pitanje. Toliko.
A kako ćete rešiti?
"Kad dođemo na vlast videćete."

Hmmm... Jedne nedelje nacija se previjala od smeha njegovom izjavom "da zašto to mora biti turban** zašto ne mogu da pokrivaju glave kao Iranke ili Pakistanke onako ležerno." Pajz precenik partije koji plaši narod da će se Turska pretvoriti u Iran bi da kopira iranski ženski kod oblačenja

* YÖK bi, meni se čini, da umekšavanjem svojih stavova o pitanju za koje je isključivo odgovoran pokuša da preživi kao institucija (neke dalje ustavne promene). Učestale su studentske demonstracije sa zahtevom da se to telo ukine.

** za neobaveštene, tako turci nazivaju taj način vezivanja hidžaba, nije pravi turban u pitanju

Odgovor može sad, ili kada zalečiš povredu.

Pa Džeremaja ne tipkam nogama (iako to ponekad tako izgleda)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:31 04.11.2010

Re: Mišljenje, molim

Situacija oko burki, marama i sličnih modnih detalja se očito komplikuje i u Evropi (Ftancuska), a i u Turskoj. Mislim, mogao bi jedan novi tekst na tu temu, ne samo zbog ženske čitalačke blogopublike.
Tim pre što te u tome povreda ne ometa, već pomaže (ne možeš da radiš korisnije poslove).
elis elis 11:10 05.11.2010

Ako laže koza, ne laže rog...

Pukim sticajem okolnosti imao sam priliku nazočiti promociji ovog delceta u sali trebinjskog muzeja sredinom septembra ove godine. Neću se sada upuštati u opisivanje ozračja koje je prožimalo taj skup, ali reći ću da sam se, nakon jednočasovnog iskričenja prof.Tanaskovića i vladike Grigorija, prijatno iznenadio kada su nam na kraju, umesto džeferdara, sablji i kubura, ipak podelili po primerak knjige. No, ono što sam u stvari hteo da napišem ovde jeste lično priznanje prof.Tanaskovića da je ovo delo nastalo po porudžbini iz kabineta Vlade RS i plaćeno budžetskim sredstvima, pri čemu je u narudžbi iz Dodikovog kabineta naglašeno da će delo biti korišteno u (sic!) diplomatskim nastojanjima Republike Srpske. Ovako precizno određivanje namene jednom delu koje pretenduje da zadrži makar i krinku naučnosti, nužno ga, dodeljivanjem veoma ograničenog horizonta očekivanja, svodi na naučno ništavan, no ništa manje opasan pamflet. Da dodam još i to, ohrabren mitološkim diskursom u govorenju lepog vareškog pope koji po akrilnom Trebinju rasteruje pastelne magle svog bosanskog detinjstva i dečaštva, Tanasković se nije libio ni da pomalo laže okupljenom zboru, tvrdeći da su ga, u vreme dok je obavljao dužnost opunomoćenog ambasadora SRJ u Ankari, turski domaćini častili baklavom, istovremeno šaljući avione da bomabrduju njegovu zemlju. Za baklavu ne mogu posvedočiti, možda su ga zaista i ponudili njome, no znano je da turski avioni nisu bili pridruženi ostatku NATO vazdušne armade u proleće i leto 99-te.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana