Ovo su bile reči moje mame. Zvuči konsternirajuće, ali to je bio njen odgovor na moja neslaganja s njenim argumentima u mojoj borbi za devojačka prava. Imala je taj roditeljski autoritet, ali nije trenirala strogoću. Veoma retko sam uspevala da joj promenim mišljenje, govorila mi je da od mog filozofiranja na temu dužeg ostanka napolju, farbanja kose, spavanja kod drugarice, itd. nema ništa. Tačka. Ali je slušala moje mišljenje o svemu tome, i u krajnjem slučaju mogla sam bar da zakolutam očima, kad ona verbalno ošine nekom roditeljskom. Tako sam ja još kod kuće u mladosti naučila sve o poštovanju autoriteta koji to zaslužuju, i strpljivo čekala one dane kad ću biti svoj gazda. Naučila sam i da kolutanje očima, taj miran, ali veoma izražajan znak neslaganja s nečim, nekad može da urodi plodom, jer je nakon naših prepirki mama znala malo i da popusti.
Zašto ovo pišem? Pročitala sam jedan članak na Wired.co.uk. koji kaže da u Kini nastaje nov biznis, u cilju oslobađanja od frustriranosti i stresa. Čovek je opremio prostor kao tipičan stan u Kini, sa svim električnim uređajima koji su potrebni u domaćinstvu, te bejzbol palicom i obaveznom kacigom. Nema muškaraca! Žene mogu da uđu i polome sve živo od televizora do tanjira, cepanje papira(dokumenata?) inkludid, i da se ponašaju kao u svojoj rođenoj kući.
Wang Jingyu, menadžer u ovom poslu kaže da pušta mušterije da lumpuju jedan minut, džabe. Ako one hoće da lumperaj potraje duže, moraju imati račun na najmanje 38 potrošenih juana u prodavnicama, pa onda nema nikakvih ograničenja. Posao cveta, a najčešći posetioci su white collars i studenti univerziteta ojađeni ekonomsko-kriznim razlozima, i bezuspešnim traženjem posla.
Mislim da bi se ova ideja odlično primila skoro svugde u svetu, jer svi rade sve što mogu da dobiju projektovane reakcije društva.
U Elmhurstu, predgrađu Čikaga, izvesna gradska odbornica je izbačena sa sednice gradske skupštine, jer je kolutala očima na nešto što je rekao predstavnik vlasti. Gradsko veće odmah se obratilo gradskom pravobraniocu (ili tako nekome), i zahtevalo da se u zakon o uznemiravanju i nasilnom ponašanju, nekako udene i kolutanje očima, i učini nezakonitim. Kazali su da takvo bezrazložno ponašanje nekoga onespokojava i uznemiruje. Zamislite, neko odvaljuje gluposti, pride vas davi kao boa konstriktor, a vi ne smete da obrnete bar jedan roll očima.
Recite mi da sanjam! U jednom gradu u zemlji sa najviše slobode se planira uvođenje zakona o regulisanju svakog ljudskog gesta i mimike, počevši od kolutanja očima, sledeće je možda ironičan osmeh, nepodoban outfit!? Šta dalje? Glasanje "protiv"? Svi su odlepili.
A sad da se vratim na početak, i dodam malo мајреднекселф ефекта. Mislim da ne bi bilo loše dobiti franšizu od Kineza za onaj biznis za isterivanja stresa, frustracija i ostalih đavola. Zamislite koliko bi i kod nas bilo ljudi koji potiskuju prirodne reakcije na gluposti, razne izgovorene psine, nepromišljenosti i ostale nesuvislosti. Pa biznis bi bio bonbona, zlatni rudnik, a ja bogata kao Krez.
Bilo bi dobro da se ovo isterivanje frustracija palicama na raznim kućnim uređajima i ostalim predmetima proširi što više, jer ako ljudi ne budu mogli uspešno da se oslobode svojih frustracija udarajući po neživim stvarima, mogli bi udariti jedni na druge. A nasilja već imaaaa...
Morala bih pod hitno da uspostavim neki link za dostavu dobre polovne bele tehnike, pa da lupamo do mile volje. Dotle probajte ovo, kažu da radi, i što manje upotrebljavajte ovoga . Nikad se ne zna šta nosi dan, šta nosi noć.
Coruptissima re publica plurimae leges, P.C. Tacit