Autor:
Nedavno je NFL (National Football League) povodom 90 godišnjice postojanja objavila listu od 100 najboljih igrača u ovom, kod nas sve popularnijem sportu.
Znam da među čitaocima bloga b92 ima I onih koji vole I prate (bar sporadično) američki fudbal, kao I onih drugih koji ne vole I ne prate . Nisam upoznat da neko ne voli ,a prati, ali ni taj mazohizam nije a priori isključen.
Ovdje ionako neće biti riječi o razlozima za I protiv ovoga sporta,ali će sažeti pregledi karijera 7 veličanstvenih sa vrha liste “slavnih” možda potaknuti one neutralne da malo dublje zavire u tu žestoku igru oklopljenih jurišnika s loptom koja na to baš i ne liči. Ako ništa drugo okačeni filmovi su zaista efektni i u nekoliko zgusnutih minuta prikazuju srž onog najatraktivnijeg u AF-u.
Prije nego što krenem sa nabrajanem najboljih među najboljima, evo jedne osnovne početne šeme rasporeda igrača u odbrani i napadau, pred početak izvođenja napada, kako bi vam bila jasnija pozicija spomenutih igrača u timu.
A sad lista:
1. Dakle neprikosnoveno na prvom mjestu (po svim statističkim pokazateljima, a i onima koje statistika ne može da obuhvati kao što je biti najbolji kad je najvažnije nalazi se Jerry Rice, wide receiver San Francisco 49ers-a (mada je kasnije igrao i za neke druge timove) sa kojima je osvojio 3 Super Bowl-a.
Osamnaestogodišnju karijeru je započeo 1985, a nakon njenog završetka , ostavio je za sobom čitav niz najvažnijih rekorda vezanih za poziciju na kojoj je igrao, uključujući najviše hvatanja 1 549, najviše jardi osvojenih hvatanjem 22 895 kao i 197 hvatanja za TouchDown (TD).
2. Na poziciji br.2 nalazi se jedan od možda najvećih atleta koji je američki sport ikad imao running back (ustvari full back, ali da ne opterećujemo sa detaljima) Cleveland Brownsa - Jim Brown. Igrao je samo 9 sezona, počevši svoju profesionalnu karijeru 1957. Njegov rekord od prosječno 100 "nošenih" jardi po utakmici nikad nije oboren. Takođe je imao i zapaženu glumačku karijeru, pa tako u filmu koji je ovim povodom napravljen o njemu , kao narator pojavljuje se njegov veliki prijatelj Burt Raynolds.
3. Na trećem mjestu se našao najbolji odbrambeni igrač američkog fudbala kojeg je ovaj sport ikad imao linebacker NY Giants-a Lawrence Taylor (LT). Moj lični favorit, a uz to i jedan od rijetkih odbrambenih igrača koji su ponjeli titulu MVP-ja za regularnu sezonu (1986). Svoji furioznim stilom igre, promjenio je način igranja kako u ofanzivnom tako i defanzivnom aspektu igre. Njegov doprinos osvajanju dvije SB titule od strane NY Giants-a je jednostavno nemjerljiv. Poznat je i po svojim problemima sa kokainom, iz kojih se uspješno izvukao.
“ For me, crazy as it seems, there is a real relationship between wild, reckless abandon off the field and being that way on the field. ”
—Taylor in 1987
4. Najbolje plasirani quaterback na ovoj listi "vječitih" je legendarni Joe Montana, koji je vodio SF 49ere-se do 4 titule u 80-tima, gdje je 3 puta bio proglašavan za MVP finala. Možda jedini igrač američkog fudbala šire poznat i ljudima koji ne znaju mnogo o tom sportu.
5. Ponovo jedan running back, Walter Payton, draftovan od strane Chicago Bearsa 1975. Dva puta MVP lige. Jedan od najkompletnijih napadača ikad.
6. Johnny Unitas QB , uz sve počasti njega ću malo da zaobiđem zbog br 7.
na kojem je Reggie White, defensing end, poznat kao "Minister of Defense". Fizički najdominantniji igrač koji je igrao AF. Sa svojih 196 cm visine i 136 eksplozivnih kilograma (pogledajte ga samo kako trči u filmu, sa oduzetom loptom od protivničkog qb), predstavljao je teror proizašao iz najgorih noćnih mora protivničkih napadača. 1993. godine je pomogao Green Bay Packers-ima da osvoje SB.
Jeste da sam rekao da će ovo biti pregled 7 veličanstvenih, ali sam morao kao bonus, da dodam i Peyton Menninga, najvećeg aktivnog igrača u NFL, quaterback-a Indianapolis Colts-a. Četvorostruki MVP , jedini kome je to pošlo za rukom.