Gledao sam sinoć "Insajder". Ispunio je moje očekivanje i mislim da je to snažan udarac ekstremnoj desnici i neofašistima u Srbiji, koje nikako ne treba podceniti, pogotovo ne danas kad postoje socijalni uslovi da rastu.
Osim toga, na ruku im ide i država koja ih blago tretirata, nekad zbog slabosti insitucija, a nekad i zato što ih neki delovi države koriste za izvesne, njima poželjne događaje. Neredi na "paradi ponosa" i utakmici reprezentacije u Italiji su verovatno naručeni od interesnih grupa u Srbiji. Dodatno, u srpskom društvu postoje značajne snage kojima nikako ne odgovaraju evropski standardi i evropeizovane institucije, jer žele održati svoje monopole i svoje poslove, pa ih i oni podstiču, finansiraju i motivišu. Postoje, naravno i neki spoljni faktori, koji su raspoloženi za "dobro zdravlje" i dobru formu ekstremnih organizacija, pa ih potpomažu. Ti spoljni faktori su geografski istočno od Srbije, a neke ovdašnje najekstremnije organizacije nose ime kao i patriotske organizacije bliske vlasti u jednoj od država na istoku.
Naravno, neizostavna je uloga škole i crkve u bujanju ovakvih organizacija, i nedovoljne spremnosti našeg društva da se suoči i sa prošlošću i sa modernim tokovima. Najveći broj omladine koja se priključuje tim organizacijama uči u školi veronauk, a ideološka kapa ekstremista je organizacija nastala u krilu SPC, mada joj crkva ne priznaje majčinstvo.
Kad se danas pogleda praksa i politička osnova delovanja ekstremne desnice u Srbiji, profašističkih i neonacističkih organizacija, stranaka, pokreta i udruženja, svih redom, onda one bez izuzetka liče po sledećim odrednicama:
- kod svih je prisutan latentni rasizam, otvoreni nacionalizam, a nije isključen klerikalizam
- u pravilu su antisemiti
- svi imaju antislamističke stavove
- svi ističu antiliberalizam, mada nekada retorički mogu biti ekonomski liberali
- svi su antikomunisti, antisocijalisti i antianarhisti
- svi gaje homofobiju
- u pravilu im nije stran seksizam
- gaje ksenofobiju, svi se boje nepoznatog i stranog, a rezervisani su za ono što dolazi sa strane
- u pravilu su antiamerički raspoloženi
- u pravilu su antievropejci i evroskeptici
Ima verovatno još odrednica koje bi mogle biti zajednički nazivnik ovim grupacijama, ali su navedene najzastupljenije. Tu se vrlo često da sresti i primordijalizam, mišljenje da je srpska nacija najstarija i da joj koreni datiraju u praistoriji.
Uzor savremenih srpskih antisemita i klerofašista, dvostruki svetac SPC, Nikolaj Velimirović, pisao je sasvim ozbiljno o „nacionalizmu Svetog Save“, iako je nacija na našem prostoru kategorija 19. veka.
Šešelj u predgovoru svoje knjige „Ideologija srpskog nacionalizma“ konstatuje – „Svetosavski zavet jedinstvene vere u jedinstvenoj nacionalnoj državi je bio vekovni orjentir budućnosti“.
Srpski neonacisti su za apsolutni monopol SPC u duhovnom životu društva, pa taman i onda kad su u konfliktima sa telima i velikodostojanstvenicima SPC.
Stvar je ozbiljna i neće se moći suzbiti samo povremenim policijskim intervencijama i operetnim suđenjima, nego traži temeljniji pristup. Deo tog temeljnijeg pristupa bi bio stavljanje SPC-a na mesto koje joj pripada u modernom, laičkom društvu. A to znači, pored ostalog i ukidanje veronauka kao školskog predmeta. Neka oni organizuju veronauk o svome trošku i u svojem prostoru.