Bio sam na Kosovu ovih dana. Južno od Ibra. U Prištini, Gračanici, Čaglavici, Lipljanu, Starom Gradskom, Ugljarima, Kuzminu..Na Kosovu je sve jako blizu i nikada pouzdano ne znaš u kojoj si opštini.
Tamo su za manje od dvadeset dana parlamentarni izbori.
Kad bi se sudilo po plakatima, bilbordima i reklamnim TV - spotovima, teško bi bilo prepoznati prededizbornu atmosferu. Toga gotovo i da nema.
U Gračanici gde sam bio prošle godine pred lokalne izbore, vidljive promene. Mesto izgleda nekako sređenije i sa više života. Priznaju to i u okolnim srpskim selima, gde Gračanicu vide kao neku vrstu svoje lokalne "metropole". Ispada da je srpskim enklavama teže što su od Gračanice udaljenije.
U lepom selu Staro Gradsko kod Lipljana, šire poznatom po tragediji kad su u leto 1999. godine na pravdi boga pobijeni meštani - žetaoci, odlazim u lokalnu školu. Dan je lep i topao.. Skromna, uredna i čista školska zgrada. U dvorištu srećem decu, predškolace. Stoje oko povećeg stola, a pred njima užina..Tiha su dečica..Kažem im - prijatno, a oni u glas.."hvala, hoćete se poslužiti"...kao da im je trideset godina.
Uz kafu, sa rukovodiocem škole i učiteljicom, pričamo kako se živi. Nije im lako, vidi se to, ali se ne žale. Staro Gradsko je jedno od retkih urbanizovanih sela na Kosovu. Ima svu infrastrukturu. Danas tamo živi 65 domaćinstava, a bilo ih je znatno više ranije. Prodaju se imanja. U poslednja tri meseca 8 kuća je prodato. Brinu za sudbinu škole u budućnosti. Voleli bi da je bolje tehnički opremljena.
Baškim, moj domaćin sa kojim krstarim po Kosovu vodi me u dvorište kod porodice Dabić.Petoro ljudi sedi na prijatnom jesenjem suncu. Pozdravljamo se, i sedamo za sto. Domaćin iznosi lozu, upravo pečenu ovih dana. Grožđe je kupio u Velikoj Hoči, a rakiju pekao sam. Kad je čuo da sam iz Dalmacije traži da je procenim. Nemoj od prve - kaže...kakva je kaži nakon treće...smejemo se..Pričamo o životu, o čemu bi..Pedesetogodišnjak, Albanac iz Lipljana, kućni prijatelj i bivši radni kolega domaćinov, bez zadrške govori kako je "ovo vreme u kome je najteže poštenim ljudima". Nostalgičan je za Titovim vremenom i priča kako se tada lepo živelo. On neće izaći na izbore jer kaže da nema za koga glasati. Dabići se ne izjašnjavaju. Kažu da je poruka vlade iz Beograda nejasna i da ih zbunjuje. Nisu još odlučili, ali stičem utisak da će ipak glasati...Odlazimo, Baškim i ja, uz obećanje da ću svratiti opek kad me put nanese na Kosovo.
U Kuzminu i Ugljaru, svi oni koje sam sreo kažu da izlaze na izbore. Žale se na nezaposlenost. Pred prodavnicom u Kuzminu desetak mladića. Govore razložno i tu otkrivam da vlada u Beogradu i nije tako nezainteresovana za izbore. Postoji zajednička lista koju vodi Rada Trajković i Aranđel Nojkić iz SPO, a na listi su i kandidati iz raznih stranaka koje se tobož protive izlasku na izbore. Čak i iz DSS-a. Žale se ovi mladići da ih sada pritišću da izađu na izbore i da glasaju za "zajedničku srpsku listu" isti oni koji su ih pritiskali ranije da ne izlaze na izbore. Naročito ističu pritisak nekih direktora iz EPS-a preko kojih se ostvaruju određene beneficije i primanja. Tajanstveni i komplikovani su politički putevi srpski na Kosovu.
U Prištini upoznajem nosioca nezavisne srpske liste, g. Dimića. Odlučio je da učestuje i predao multietničku listu, na kojoj pored Srba ima i Roma, Albanaca i Bošnjaka. Neobičan je to eksperiment, ali on kaže da su to pripreme za budućnost. Radomir Dimić živi u Kosovu Polju. Diplomirani je ekonomista i govori albanski jezik što među Srbima i nije tako često. No, kako nema stranke,pa onda ni aktivista, nego je to ad hock lista, ima velike probleme. Ne može obezbediti kontrolu izbora. Očekuje dobar odziv srpske zajednice, južno od Ibra. Deluje kao čovek koji dobro poznaje prilike, a svoje izglede na uspeh ocenjuje osrednjim. Zanimljiv čovek.
Gračanica i Čaglavica, rekoh već ranije, mesta su gde Srbi žive najbolje u enklavama južno od Ibra. U Čaglavici ima nekoliko veoma lepih restorana, ravnih onima u Beogradu, ali je moj utisak da su većina gostiju stranci. Beogradska štampa se u tim restoranima može čitati već rano ujutro - uz kafu. Iz štampe sam doznao da je Artemije okupirao manastire na severu i da mu je oduzet čin vladike. Nisam čuo nikog među kosovskim Srbima da podržava Artemija, već obrnuto. Kasnije sam o tim događanjima pričao sa Andrijom Igićem, dopisnikom B92 koji je bio na licu mesta, i koji je nesporni poznavalac prilika na Kosovu. Andrija kao i ja, misli da Artemije nema podršku kosovskih Srba, i da je njegovo pozivanje na tu podršku blef.
Sve u svemu, na predstojećim kosovskim parlamentarnim izborima, očekujem značajan odziv kosovskih Srba u enklavama južno od Ibra. Odziv u Gračanici će biti na nivou odziva Albanaca u Prištini, jer deluje da interes Srba za izbore raste, a interes Albanaca opada. No, videćemo. Inače ukupan favorit i skoro siguran pobednik je Hašim Tači. Sve analize to predviđaju, ali predviđaju i manju izlaznost nego prethodni put.
Voleo bih da u kosovski parlament uđe sa svojom listom mladi lider u usponu, Ilir Deda. On vodi građansku partiju, i Baškim mi kaže da ima značajnu podršku urbane mladeži. Upoznao sam Ilira Dedu i on zaista priča priču budućnosti. Iako mislim da još nije došlo njegovo političko vreme, za njega će se u kosovskoj politici tek čuti.Kad bude igrao značajnu političku ulogu, mislim da će i na Kosovu biti mnogo bolje nego li je danas..Ali, vreme je najbolji sudija..