Zima, Zima e pa šta je, ako j' Zima nije lav,
Zima, Zima pa neka je, ne boji se ko je zdrav.
Ma šta mi napriča dobri i pošteni Zmaju! Više bih voleo da po užarenoj Africi jurcam ispred izgladnelih lavova, nego da i jedan zimski dan proživim ovde i sada, bez obzira na zdravlje. I kakvo to zdravlje moram/trebam da imam da bih u BGD preživeo Zimu? Pazi sad! Pre samo pet dana je bilo - 5 a danas (23.decembar) si mogao komotno da se sunčaš na + 17, 18 stepeni poštovanog gospodina Celzijusa! Čelične armature to jedva preguravaju a šta je onda s ljudima? I zašto je Zima rezervisana samo za zdrave? Šta da radimo sa poluzdravima ili bolesnima? Da i ovo nije neka fora da se na mala vrata proguraju stavovi antiprotivni, od UN garantovanim ljudskim pravima? Sneško Belić, Deda Mraz sa sve irvasima, pršti, pršti bela staza...more man'te me toga. Pa kao skijanje, žičare, rumeni obrazi, ceo dan na vazduhu, borovi i jele, planine prekrivene snegom koji se cakli kao kristal...Ljudi, Artur Takač koji je poznavao Kopaonik kao svoj džep, izgubi život u toj lepoti!
Hoću da idem bos u bermudama, go do pojasa, dok me sunce prži, ne moraju to da budu Jelicine ajkulastoljudeproždiruće plaže, mogu i BGD, Blokovski ili Zemunski kej Ada Ciganlija, Ada Međica, Novi Sad, Begečka Jama...ili sedim u nekom od mojih omiljenih kafića pod suncobranom, u Knez Mihailovoj ili Zmaj Jovinoj, pijem produženi s mlekom i uživam u mimohodnom uprizoravanju oskudno odevenih najlepših devojaka i žena na svetu!
A ovo! Zima! Zamislite me kako sav natruntan, kijavičav i prehlađen, hladnih ruku i nogu, iako kamin kao radi, greje, uz vreo čaj iza stakla buljim unepodnošljivu belu snežnu belinu a ispred nosa mi promiču nekakve spodobe u vatiranim anoracima sa obaveznim skafanderima i marsovskim naočarama, skije i štapove da i ne pominjem, ne bih sestru ili rođenu ženu prepoznao a kamo li da znam ko je od njih žensko! I svi kao veseli, razdragani, ciče, grudvaju se, sankaju se, skijaju...Planinski sneg se debelo plaća! Probajte da se skijama spustite niz bljuzgavicu Skadarske ulice. Em nema ski liftova, em bi vas Trošeširdžije ili Imadanlije smatrali budalom, sedeći uz kuvano vino s karanfilčićima u zagrejanim kafanama i zirkajući kroz zamagljene prozore. A baška što sneg u Beogradu traje jedan do dva dana a ostalo je već pomenuta bljuzgavica, pa još kad se zaledi, onda eto radosti i veselja trudbenicama i trudbenicima traumatološke provenijencije.
Ne bato, mene je moja Radmila rodila na +35 Celzijusovih stepeni i to tačno u podne, isti Gari Kuper, ko ne veruje, skeniram tz krštenicu ili dajem na uvid! I šta onda ja imam sa Zimom? Zdrav nisam, ono ne bojim je se, znam da nije lav ali čemu i zašto? Hajd' da se Nušićevski zapitam: Ovolicki narod pa baš mora da ima četiri godišnja doba? Ali ‘ajd' četriri ali šta će tu Zima? K'o da nije moglo četiri Leta pa da te bog vidi, tj mene. Skupština donosi zakone i propise, usklađuje ih s američkom EU, povećava PDV na sve što im tako umnim padne na pamet, zabranjuju pušenje...a Zima, divlja li divlja! I koja korist od nje, samo donosi probleme. Gradske vlasti s apostrofiranjem putara, milion godina unazad, bivaju grdno iznenađeni Zimom, snegom, u Decembru, Januaru, Februaru! Plaćamo enormno visoke račune za grejanje i struju a stanovi, izbe, ognjišta naša, hladna, ledena, sedimo ogrnuti ćebadima, jorganima.
Spremam se da dam oglas sledeće sadržine: Menjam, može i uz doplatu, sve Zime za jedno dugotrajno Leto sa temperaturom ne ispod +35 stepeni, plus nudim još sve svoje slike, grafike, akvarele, crteže...Ne nadam se previše pozitivnom ishodu, ovaj narod je oguglao na život te mu Zima predstavlja samo zanemarljivi delić istog. Ali moje je da pokušam a Nada nema prava ni u koga do u boga i u svoje ruke, kako svojevremeno napisa inostrani Vladika i književnik P.P. Njegoš. Iskreno, više se nadam u svoje ruke jer sam odavno shvatio da bog ima pametnija posla nego da se bakće sa srbadijom i njihovim neprestanim glupostoima.
Leto, Leto, Leto...užareno, sa suncem jarko sijajućim, asfalt da mi se topi pod nogama!'