Sećate se kad smo bili mali, pa nam se oznojene tetke unesu u lice na rodjendanu i pitaju - A koga više voliš: mamu ili tatu? A mi utreniranim glasom odgovaramo - Podjednako! Heh, jednom kad kreneš tim putem laži i linije manjeg otpora...nema povratka! Tako i mene sad da pitaš koga više volim: muža ili mašinu za pranje sudova, ja bih uzviknula - Podjednako!
I lagala bih:) Trenutno mašinu za sudove volim više i od muža, i čokolade, i seksa i cele Kongresne biblioteke u Vašingtonu! My precious...Gde si ti bio celog mog života?!
Čim sam dorasla do sudopere (negde oko 12-te), uvališe mi sundjer i
Čarli i drljaj sestro! Bez državnog praznika i sveca, bez
boli me glava i
nisam raspoložena, bez rukavica i sa onom žutom kremom iz Madjarske...pa ti vidi! Dok sam se dokopala Ferija, rukavica i neutrogenine kreme za ruke, propadoh. I nemoj sad neko da mi viče - Tz, tz, tz, Hilandar gori, a ova o sudovima...taj ko se baci kamenom na mene grešnicu, taj je hipotenuza koja nije oprala sudova ni za jedan pošten restoran. Dok ste vi spavali, učili, pecali, kartali se i jednom mesečno glancali kola, neko je svakodnevno prao sudove iza vas. Ne kažem da su to uvek bile žene, ali nisu ni
domaći iz bajki Ivane Brlić Mažuranić. Dakle, mučenici:) Da se razumemo, nije to težak fizički posao (mada je o rodjendanima, venčanjima, slavama i sahranama katastrofa!), ali ubija svojom konstantnošću i dosadom. I taman opereš sve, a ono sudopera iznova puna. Krajnje obeshrabrujuće. Prosto te tera da život posmatraš kao Žan Pol Sartr i Beket zajedno.
Mučnina i
Čekajući Godoa su potpuno logičan izbor za svakog iskusnog perača sudova. A dok glancaš noževe, Kamijev Merso i njegovo čuveno
zbog sunca, dobija novu dimenziju. Ja sam tokom godina naučila da usporim rad srca, ispraznim glavu od grešnih i inih misli, dišem iz stomaka...dakle, da budem kombinacija nindže i jogina...i to sve zahvaljujući pranju sudova! Pa kad se iz kuhinje začuje OMMMM, tek tad ukućani smeju da priznaju da su kupili novu grafičku kartu ili polomili figuricu iz Venecije. Otkad sam postala ponosna vlasnica mašine za sudove marke Boš malo su se zabrinuli da će me proći ta nadčovečanska smirenost, te da neće moći da priznaju i ostala nepočinstva...
Ništa se ne brinite, dragi moji. Ovo je nova era u našim životima. Novi stupanj u duhovnoj nadogradnji. Kad nakrcam našu mašinicu, pa stavim one tabletice, pritisnem dugmence i začuje se tiho šuštanje vode (jer Boš je dokazano najtiša mašina na tržištu:), mir koji zavlada mojim umom i telom, te sklad boja i zvukova, čini me spremnom da oprostim svašta!
Sada sam Čak Noris.
Bolje od toga ne može.